Autobus juri u provaliju a putnici se svađaju gdje će ko sjediti
Bog nam poručuje da pretjerujemo i da često prelazimo preko same granice. Kada pređemo granicu, priroda uvijek silno reagira, jer Bog joj tako kaže. Ljudsko je ponašanje, oduvijek se tako vjerovalo, bilo povezano sa metereološkim događanjima, seizmološkim aktivnostima, odnosno, sveukupnim klimatskim promjenama. Ljudska se planeta zagrijava, usljed klimatskih promjena, a klimatske promjene generira ljudsko ponašanje. Dakle, do ljudi je i do njihove svijesti, koja jeste uvijek djelovanje, kako veli E. Kant, a bolje i preciznije bi se moglo reći da je do savjesti. I pitanje je koliko je uopće ima!
Piše: Muhamed Velić
S takvim izazovima i sličnim pitanjima suočavamo se i na mikro planu. Svi veći, pa i mnogi manji gradovi u BiH, posebno u centralnoj i sjevernoj Bosni, suočavaju se s opasnim zagađenjem i s opasno zagađenim zrakom. Nekoliko dana zaredom Sarajevo je bilo u samom vrhu ljestvice najzagađenijih gradova na svijetu. I sada je tako.
Za to vrijeme, na svjetskom i makro planu, npr. u Davosu, na najvećem se nivou raspravlja o klimatskim promjenama i kako smanjiti sve moguće faktore rizika; a na lokalnom planu naša politika i najodgovorniji ljudi u vlasti, u glavnom gradu države, raspravljaju o procedurama i svađaju se oko pečata i stolica. To podsjeća na situaciju u kojoj autobus juri u provaliju a putnici u njemu se svađaju gdje će ko sjediti.
Kao ljudi vjere, apelujemo na običan svijet i njegov moral, u ovakvim situacijama kada smo svi ugroženi opasno zagađenim zrakom, govorimo i savjetujemo da Bog vidi svakoga od nas šta radimo u svojim podrumima i šupama kada ložimo. Shodno onoj Gazalijevoj da Bog vidi crnog mrava u crnoj noći na crnome kamenu. Tako isto, i Bog vidi svakoga od nas i u podrumu - šta ložimo i koliko smo odgovorni spram zagađene situacije. A dimnjaci nam zapravo pokazuju kakvi smo i u duši.
No, ne treba dušu griješiti, da budemo cinični do kraja, ipak su odgovorni ljudi u ovoj državi i njenom glavnom gradu nešto uradili: uložili su puno budžetskih sredstava da bi bili novogodišnji centar regije, plaćeni su skupo strani muzičari i “tamburaši”, također, potrošilo se mnogo novca na novogodišnje i zimsko ukrašavanje grada, dok su subvencije za plin nedostatne a na struju ih uopće i nema. Zar se ne bi moglo tokom zimskih mjeseci više i značajnije subvencionirati pa upoloviti cijene energenata koji ne zagađuju, a da se ovi besmisleni i nepotrebni koncerti i druge zimske i novogodišnje besposlice svedu na neku razumnu mjeru?! No, izgleda da su nam se prioriteti malo pobrkali.
Na kraju, hajmo se referirati na globalni nivo, pa kažimo da možemo vidjeti kako Bog daje različita iskušenja u svijetu: u Australiji je suša, vatra i požari, u Španiji snijeg, poplave, morska pjena i valovi, a na Balkanu, izgleda, iskušani smo jedni s drugima. Kad bi znali samo ljepše postupati jedni s drugima i kad bi znali istinski pomagati jedni drugima, a ne odmagati, samo kad bi znali! Al’, na žalost, ne znamo. Još uvijek.
