Muke hadžije Dine na Novu godinu

Piše: Elvedin Subašić

Hadžija Dino bi trebao biti slika i prilika čovjeka koji pripada mladoj generaciji muslimana u BiH. Pohađao je mekteb, ne baš redovno, ali nakon što se zaposlio, učlanio se u Islamsku zajednicu i čak otišao na hadž.

Svake godine u decembru hadžija Dino pokušava odgovoriti sebi na pitanje kako sa svojom porodicom prebroditi decembar. Nije problem u materijalnom smislu što je u ovom mjesecu, kako mu samo ime kaže, prosincu mnogima glavna tema, već je problem mnogo dublji. Naime, pred svaku Novu godinu hadžija Dino ima unutarnje dileme koje je ovaj put odlučio staviti na papir, pretočiti u pitanja i poslati fetva-i eminu. Pitanja su se redala jedno za drugim, baš onako kako su njegove misli postajale rastrojenije uslijed argumentacijske kakofonije učenih ljudi.

 Trebam li obnoviti šehadet nakon Nove godine?

Hadžija Dino je godinama slavio Novu godinu. Ipak, kao pretplatnik Preporoda, pročitao je mnoštvo tekstova u kojima se naglašava da nije muslimanski običaj slaviti Novu godinu, a svake godine barem jedna od decembarskih hutbi je bila posvećena tuđim i 'našim' običajima.

Stoga, odlučio se promijeniti: on i njegova porodica neće slaviti Novu godinu niti će kupovati neke paketiće za djecu. Onda je na internetu vidio kako učeni ljudi i žene s hidžabom obilježavaju Novu godinu, štaviše kupuju i paketiće i k tome još: djeca im se slikaju u nekim zimskim noćima s Djedom Mrazom.

Shvatio je da se njihova argumentacija, kao i neke uleme s Bliskog Istoka odakle dolazi islam, a koji se hvale fotografijama okićenih jelki, zasniva na mišljenju kako Nova godina nije tuđi ili nečiji praznik, već civilizacijska tekovina koji pripada svima. Živimo na temeljima zapadne civilizacije ili bolje kazano savremene, u  kojoj je cijeli sistem zasnovan shodno ovom načinu računanja vremena. Ko to još zna koji je danas dan po hidžretskom kalendaru?

Osim toga, neko smatra Isaa, a.s. božanstvom, ali muslimani mogu proslaviti rođenje Isaa, a.s. kao poslanika, ako je Nova godina proslava njegovog rođenja, jer šta je pogrešno u tome da s braćom kršćanima proslave Isaov, a.s. rođendan kao što slave Muhammedov, a.s., jer stalno ponavljaju uoči petka i ponedjeljka ašere u kojem se kaže da kao muslimani vjerujemo u poslanike i: 'Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih…'? Što bi se reklo: samo islamiziramo ono što je već poznato, kao što je Poslanik, a.s. uradio s Jevmi-l-Ašurom.

Onda se pojavila ulema kazavši da to nema veze s vjerom ni s kršćanstvom, jer Nova godina je paganski običaj i samo kršćanstvo se odriče i Djeda Mraza i Nove godine. Na kraju, pročitao je tekstove šejhova na Internetu i shvatio da je obilježavanjem Nove godine izašao iz vjere kako god okrene: prihvatio je tuđi običaj kojim se obilježava rođenje Isaa, a.s. kao boga, a koji se u drugim kulturama smatra božanstvom, ili je obilježavao paganski običaj. Ne zna se šta je gore. Zapravo, možda je, ipak, to 'paganstvo' gore.

Šta reći djeci ko je Djeda Mraz?

Možda je Nikola, a možda i nije. Možda je Djed Božićnjak, a po svemu sudeći nije. Možda je katolički simbol, a možda i paganski k'o da ga je sami đavo izmislio i ofarbao u crveno. Možda donosi radost djeci, a možda dobru zaradu.  

Hadžiji Dini je kraj decembra noćna mora, jer ne odgovorivši na sva pitanja samom sebi on mora djeci objasniti da ipak neće pored ostale djece u vrtiću ili školi dobiti paketić, ili da neće učestvovati sa svojim vršnjacima u kupovini paketića za djecu s posebnim potrebama, jer u ovim danima provode se akcije i za djecu migranata i za druge ranjive kategorije. Nije djeci do paketića, već što su tih dana ona drukčija od ostalih. Znaju ona da su drukčija od djece koja slave Božić, to im je jasno, ali sada im nije jasno što su drukčija i od svojih prijatelja koji poste, slave Bajram i idu na vjeronauku, a slikali su se s Djedom Mrazom i dobili paketić. Objasnit će hadžija djeci i da je Djed Mraz izmišljen lik, znaju to i djeca, ali valja poslije objašnjavati ko je Djed Hidžr.

Stoga, hadžija krajem decembra uzme slobodne dane i čuva djecu kući dok sve ovo prođe. Mogao bi se zatvoriti i u kuću, ali šta će djeca – generacija ekrana raditi po cijeli dan kad bi hadžija volio da se i TV ne gleda, jer Djed Mraz i novogodišnji filmovi ne prestaju, a među njima i njegov nekada omiljeni 'Sam u kući'. Prvi i drugi dio, treći ga je razočarao.

Smijem li posjetiti roditelje za Novu godinu?

Svake godine Dini roditelji 31. decembra naprave večeru, pozovu Dininu braću i sestre i uz tradicionalnu bosansku kuhinju i piće razgovaraju o svemu, od političkih tema do onih o poligamiji i sihrima. Naravno, ako se uspije od dječije galame i vriske. Problem hadžije Dine jeste što se ova večera pravi u novogodišnjoj noći i što ovakav način okupljanja znači i neku vrstu proslave Nove godine. Doduše, roditelji ga uvjeravaju da je to prilika da svi budu na okupu, jer jedino 1. januara niko od baće i sestara ne rade. Ipak, hadžija ne vjeruje i misli da je to samo roditeljski izgovor kako bi mogli nastaviti svoju predratnu 'komunističku' praksu.