Roditeljski emanet - Jesu li djeca ljudi?

Kako prevenirati pojavu ružnih navika kod djece, kao što je laganje, vulgaran govor, krađa, pušenje i sl.? Kako ih liječiti ako se pojave?

Kako motivirati djecu da čitaju? Na koji način otkriti talente kod djece? Dijete ne obavlja namaz, kako taj problem riješiti? Kako izgraditi samopouzdanje kod djece, osobinu hrabrosti, plemenitosti i sl.? Da li uočavamo vlastite greške u odgoju i da li znamo kako ih sanirati?

Čarolija mudrog razgovora

Kada roditelj želi djetetu ukazati na grešku obično to biva putem "predavanja" koje roditelj često koristi da isprazni svoj negativni naboj spram djeteta. Bez imalo sumnje, monolog roditelja u prisustvu djeteta nema nikakav pozitivan utjecaj na djecu. Neželjeno ponašanje djeteta liječi se dijalogom i aktivnim slušanjem, putem kojeg roditelj jasno stavlja na znanje djetetu da dijeli njegove osjećaje, da ga shvata, da je na njegovoj strani i da mu je pravi prijatelj.

Primjer iz svakodnevice

Sumeja se vratila iz škole, a odraz njenog lica otkrivao je srdžbu i gnjev. Žaleći se na loš postupak njene učiteljice kazala je majci: "Mrzim svoju učiteljicu! Izderala se na mene jer sam zaboravila svesku".“ "Da li te je njeno ponašanje jako naljutilo?“, upita mama, a Sumeja odgovori: „Da, moja prijateljica također je zaboravila svesku, ali učiteljica na nju nije podigla glas kao na mene!“„Ti si osjetila da njen postupak nije pravedan? Zar ne?“, nastavila je mama, a djevojčica brzo odgovara: „Kad bih samo mogla, rado bih je kaznila.“U nastojanju da stiša kćerkinu srdžbu mama nastavlja razgovor i kaže: „Tvoje riječi otkrivaju da si se na nju baš dobro naljutila!“

U tom trenutku Sumejina srdžba počinje jenjavati, da bi nakon kratkog vremena već bila u igri sa svojom sestrom, nakon što je zaboravila neugodnost koju je doživjela u školi. Sumeja je ustvari htjela s mamom podijeliti osjećaje prema učiteljici. Mama joj je to poklonila i time njenu srdžbu ugasila. Dijalog je poput čarolije, ako se vješto upotrijebi.

Najčešća, takoreći, prirodna reakcija majke, kada se nađe u sličnoj situaciji, bila bi da osudi svoje dijete zbog nemara i konstatuje da je učiteljičin ukor sasvim opravdan, ili pak da stane na stranu svoje kćerke protiv učiteljice. Sumejina mama nije tako postupila. Prepoznala je šta njena kćerka osjeća kada ju je pitala da li misli da je učiteljica bila nepravedna, i kada je konstatovala da njen govor otkriva veliku ljutnju.

Isto tako, Sumejina mama nije iznijela mišljenje o samom postupku kćerke, niti joj je držala lekciju, jer i nema potrebe za tim, s obzirom na to da je učiteljica to već učinila i ne treba se kod kuće ponavljati. Tako je mama ostvarila pozitivan pedagoški cilj: Sumeja je nastavila svoju igru nakon što je u školi usvojila odgojnu lekciju, a kod kuće ispraznila negativni naboj putem razgovora kojeg je njena mama mudro vodila.

Većina nas bi brzopleto iznijela mišljenje o postupku djeteta, osuđujući grešku, dajući savjet ili jednostavno prazneći vlastitu srdžbu, međutim u tom trenutku djetetu je potrebno nešto sasvim drugo: svijest da roditelj suosjeća s njim i dijeli njegove osjećaje. Prepoznati osjećaje djeteta i s njim ih podijeliti generirat će ljubav prema roditelju, a ljubav će rezultirati respektom i poslušnošću. Dijete koje zna da će sa svojim roditeljem voditi prijateljski razgovor, bez prijetnji, vike i galame, iz škole će žuriti da čim prije stigne kući, jer zna da ga tu čeka zagrljaj prijateljstva i razumijevanja.

Ne zatvaraj vrata dijalogu

Voditi kvalitetan dijalog s djetetom nikako ne znači prihvatiti sve što dijete govori, bez kritike, savjeta ili iznošenja vlastitog stava, međutim to dolazi nakon što roditelj shvati poruke i skrivene osjećaje koje riječi djeteta nose. Kada sin obraćajući se ocu naprimjer kaže: „Babo, moj brat Ahmed je glup!“, a otac na to odgovori riječima: „Ne govori o svom bratu na takav način! Već sam ti to rekao!“Ovakav odgovor oca zatvorio je vrata dijaloga i dijete mu neće otkriti svoje probleme i svoje osjećaje. Međutim, kada bi otac naprimjer rekao: „Jesi li to ljut na svoga brata?“, dijete bi nastavilo govor i otkrilo svoje osjećaje.

Aktivno slušanje

Dozvoli djetetu da govori o svojim problemima, a ti pažljivo slušaj. Izraz lica i pokreti tijela sagovornika jasno pokazuju da li te pažljivo sluša i s tobom suosjeća ili ne. Da bi djetetu poslao jasnu poruku da ga shvataš i dijeliš njegove emocije nije dovoljno samo slušati, naprotiv, slušanje mora biti aktivno. Četiri postupka učinit će tvoje slušanje aktivnim:

Prvo: Neka ti pogled prati oči djeteta i ne okreći lice na drugu stranu; jer to ukazuje na manjak interesovanja za govor djeteta i nepridavanje pažnje njegovoj ličnosti.

Drugo: Nastoj ostvariti tjelesni kontakt s djetetom tako što ćeš ga pomilovati, zagrliti, uzeti za ruku i sl., jer to jača međusobnu ljubav i čini da dijete lakše prihvati odgojne poruke koje mu roditelj emituje. Taj metod koristio je najbolji učitelj i najbolji odgajatelj. Abdullah b. Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio je ruke na moja ramena i rekao: Budi na dunjaluku kao da si stranac ili, u prolazu, putnik!“

(Buhari, br. 6416.)

Treće: Nadoveži se na govor djeteta, ali mu ne uzimaj riječ, nego samo pokaži da pratiš i shvataš njegov govor. To se postiže kratkim riječima, kao što su: da, zanimljivo, i sl. ili potvrdnim klimanjem glave. Pri tome povedi računa da svojim pokretom ne pošalješ poruku djetetu da ti je njegov govor težak i dosadan i da samo gubiš vrijeme, kao što je gledanje na sat, pogled na vrata i sl.

Četvrto: Kada ti bude jasno šta dijete želi reći pokaži to i ukratko ponovi njegov govor, fokusirajući se na poruku koju ti želi dostaviti. Tako će dijete znati da si ga slušao i shvatio njegov govor.

Najbolji drug

Djeca su svakodnevno izložena utjecaju ulice, društva, medija i drugih faktora koje roditelji ne mogu kontrolirati, a nerijetko loše utječu na djecu i navode ih na pogrešan put. Na koji način roditelj može uspješno zaštititi svoje dijete od tih negativnih utjecaja? Jedini način je bliska, prijateljska veza roditelja i djeteta. Veza koja će roditelja učiniti najdražim drugom, kojem će dijete dati prednost nad svim drugim prijateljima. Ta veza gradi se mudrim razgovorom i živim, aktivnim slušanjem. Kada ti dijete po povratku iz škole kaže: „Udario me je taj i taj!“, a ti mu odgovoriš: „Jesi li siguran da ti nisi prvi udario njega?“, znaj da se tim pitanjem, u očima djeteta, onaj bliski prijatelj kojem se uvijek mogao obratiti pretvorio u detektiva ili sudiju koji ispituje njegov slučaj i traži krivca. Kada ti se dijete obrati čuvaj se brzoplete osude ili ignoriranja, pokloni mu pažnju i stavi mu na znanje da je uz tebe siguran, da je uz onog ko ga voli, shvata i ko u njega ima povjerenje. To će roditelju biti prozor kroz koji će moći vidjeti kako djeca razmišljaju i kako na svijet gledaju, a djeca će biti spremna da prihvate savjet roditelja. Savjeti koje želiš uputiti djetetu, koristit će tek nakon što ti dijete otvori svoje srce. Mudraci su kazali: „Reci mi – zaboravit ću, pokaži mi - možda se sjetim, budi uz mene - sjećat ću se!“

Djeca su svakodnevno izložena utjecaju ulice, društva, medija i drugih faktora koje roditelji ne mogu kontrolirati, a nerijetko loše utječu na djecu i navode ih na pogrešan put. Na koji način roditelj može uspješno zaštititi svoje dijete od tih negativnih utjecaja? Jedini način je bliska, prijateljska veza roditelja i djeteta.

(H.K./Preporod)