Radikalizam, ekstremizam i dnevna politika

Piše: Nedim Hrbat

Komunikološka struka, a Kur'an i prije nego smo definisali šta to zapravo radimo kad razmjenjujemo informacije, postavili su pred nas zahtjev da provjeravamo informacije ukoliko želimo da nekome štetu ne načinimo.

Ovih dana, dok se kovitlaju politički vjetrovi u Kantonu Sarajevo, jedna donacija ustanovi Islamske zajednice nastoji se prikazati donacijom pojedincu. Imamu.

Informacija je lahko provjerljiva, pa je neuputno i bespotrebno dalje je širiti ili elaborirati.

Ono što, međutim, u svoj toj političkoj priči i manipulaciji izaziva pažnju, jeste etiketiranje imama „radikalnim“. Takva ocjena, bez ikakvog dokaza, s obzirom da se radi o cijenjenom imamu Careve džamije i hafizu, izazvala je salve kritika u javnosti i na društvenim mrežama.

U društvu u kojem jesmo, u terminologiji u kojoj bivamo i kojom se služimo, žestoke reakcije su razumljive. Navikli smo, naime, da se radikalizam poistovjećuje sa pojmom ekstremizma, nasilja, mržnje, ili negativnih ponašanja, što je nespojivo sa ličnošću prozvanog imama.

Pojašnjenja radi, ovi su pojmovi slični, ali ne identični.

Radikalizam se, prema definiciji, ne mora nužno vezati za negativne pojave ili djelovanja.

Da kroz povijest nije bilo nepokolebljivosti i dosljednosti na putu istine, dobra, pozitivnih promjena, ili, da nije bilo "radikalnog" suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu i ideologijama zla, fašizma i nasilja, povijest bi išla u drugom smjeru.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini se, također, na različite načine i kroz različite aktivnosti, radikalno suprotstavila širenju ideja i ideologije nasilnog ekstremizma.

Ukoliko se pojam radikalizma posmatra sa tog aspekta, onda je radikalizam poželjan.

Problem se skriva u činjenici da svijet odavno ne žudi i ne traga za definicijama i pojmovima, argumentovanom raspravom i istinom, već za spektaklom.

Upravo zbog toga danas svjetskom političkom i medijskom scenom i dominira islamofobija, a vjerski radikalizam u BiH, "islamistički borci", "ekstremizam u porastu", "crne zastave" ili "tempirane bombe", omiljene su teme političara iz komšiluka - susjedstva, i šire.   

Grabar Kitarović, Zeman, Kurtz, Dodik, Macron, manje ili više znani i neznani novinari, analitičari, političari, redom su pokretali ksenofobične i islamofobične kampanje prema Bošnjacima u BiH.

U takvom ambijentu, paušalno etiketiranje imama Islamske zajednice u BiH, u dnevno-političke svrhe, osim što je neodgovorno, jeste i potencijalno opasno i bespotrebno, i na ruku može ići samo domaćim i međunarodnim islamofobičnim cirkusantima.