Dijeliti nasljedstvo po šeriatu u Bosni

Neki muslimani u Bosni iz pokornosti prema Bogu i ljubavi prema islamu nastoje primjenjivati Šeriat i prilikom podjele imovine, što je za svaku pohvalu, ali to ne bi trebali raditi samostalno bez slijeđenja uputstava uleme Islamske zajednice, jer u nekim slučajevima mogu naštetiti drugima, ali i sebi.

Allah, dž.š. u Kur’anu kaže: “Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo to malo ili mnogo, određeni dio.” Međutim, šta ako svi roditelji i rođaci ne primjenjuju Šeriat?

Naime, nakon smrti osobe nasljednic i, prema šeriatu, nisu samo djeca i imetak se dijeli na više osoba, uključujući roditelje, a nekada i braću i sestre pa čak i nanu i djeda. To je povezan lanac obaveza kojeg čuva Šeriat i nije moguće parcijalno i selektivno primjenjivati principe nasljednog prava u islamu, na način da jedni srodnici prihvate primjenu Šeriata a drugi odbiju, ili da u jednom trenutku srodnici, koji su već dobili dio po šeriatu, kažu da oni ne žele primjenjivati nasljedno pravo po Šeriatu u slučaju svog imetka itd. Stoga, prilikom selektivne primjene Šeriata može doći do činjenja nepravde prema nekim srodnicima.

Ako bi otac podijelio imetak po Šeriatu, kada sinu pripada više nego kćerki, u budućnosti bi taj sin, ako ne bi imao potomstva, trebao prema šeriatu uključiti u podjelu svog imetka i sestru. Ali ako on odbije dijeljenje po Šeriatu te sve, naprimjer, ostavi supruzi on je prema svojoj sestri učinio nepravdu, jer ako je od oca dobio veći dio po Šeriatu trebalo bi i njegov imetak poslije podijeliti po Šeriatu. Uzmimo slučaj roditelja koji imaju oženjenog sina jedinca. Po šeriatu nakon smrti oca sin dobiva 7/8, a njegova majka (tj. supruga ostavitelja) jednu osminu imovine koja je pripadala suprugu. Nakon nekog vremena majka nadživi sina koji ima svoje potomke. Ako bi se nastavilo dijeliti po Šeriatu, majka bi dobila jednu šestinu imovine svoga sina, ali neće dobiti ništa, ukoliko sada njezin unuk odluči da ne želi dijeliti po Šeriatu već po zakonu BiH, koji propisuje da ostavštinu ostavitelja naslijede supruga i djeca. A, da se dijelilo otpočetka po zakonu BiH majka bi dobila polovinu, a ne jednu osminu imetka svog supruga, pa bi bilo i primjerenije da sada njezinog sina naslijedi njegova supruga.

P rema šeriatskom nasljednom pravu žena dobiva, na prvi pogled, manje kada se poredi s muškim potomcima, to jeste s braćom, ali u konačnici žena je prema Šeriatu uvijek zaštićena i obaveza je muških srodnika da se brinu o njoj. Stoga, ako bi se kod bračnog para bez djece nakon smrti muža dijelilo po Šeriatu u ostavštini bi udjela imali i drugi srodnici muža, čime bi supruga dobila manje. To ne bi bio problem da se supruga nalazi u društvu gdje se primjenjuje Šeriat kada bi se o njoj brinuli njeni muški srodnici te kada bi već bila jedna od nasljednica po šeriatu u porodici iz koje potječe. Međutim, u društvima kakvo je bosanskohercegovačko njeni srodnici ne moraju primijeniti ovu islamsku praksu, a što se tiče naslijeđivanja nerijetko se podrazumijeva da će ona imati značajan udio u imetku muža zbog čega joj se dao, po još uvijek živom lošem bosanskom običaju, kao ženskom djetetu simboličan dio nasljedstva, što nerijetko bivaju neatraktivni dijelovi zemljišta ili šuma. Osim spomenutoga, potrebno je uzeti u obzir zajedničku imovinu supružnika stečenu tokom trajanja braka. Čak i supruga koja nije zaposlena, ukoliko obavlja kućanske poslove (kuhanje, čišćenje, rad u polju i sl.), oni imaju svoju ekonomsku vrijednost i trebaju se računati kao njezin doprinos zajedničkoj imovini stečenoj u braku. Prilikom raspodjele nasljedstva nakon smrti muža, raspodjela bi obuhvatila samo njegovu imovinu, a ne i dio zajedničke imovine koji pripada supruzi.

O selektivnoj primjeni Šeriata prilikom podjele imovine fetva-i emin Enes ef. Ljevaković je kazao: “Parcijalna i selektivna primjena šeriatskog nasljednog prava, u smislu da osoba želi njegovu primjenu samo kada joj po odredbama tog sistema pripada nasljedni dio, ili kada joj je određen veći nasljedni dio nego prema odredbama pozitivnog pravnog sistema, dok se u obrnutom slučaju ne referira na ovo pravo, nije moralno opravdana i poštena. Islamsko nasljedno pravo je dio koherentnog sistema socijalnih odnosa koji obuhvata porodične i rodbinske odnose i veze, obavezu izdržavanja (nefeka) i solidarnog izvršavanja određenih obaveza, kao što je npr. obaveza nasljednika da solidarno učestvuju u obeštećenju (diya) u slučaju da jedan od njih nehotično ubije ili rani drugu osobu i sl. Parcijalna, selektivna i izvankontekstualna primjena odredbi islamskog nasljednog prava, od slučaja do slučaja, sukladno ličnim interesima i prohtjevima, vjerovatno bi dovela do nepravedne podjele i disbalansa između prava i obaveza, odnosno ne bi ostvarila intenciju odredbi ovog pravnog sistema.“

Stoga, savjet muftije Ljevakovića jeste “da se zakonski nasljednici dogovore o raspodjeli nasljedstva, a takav dogovor je prihvatljiv i sa stanovišta pozitivnog prava i sa stanovišta Šerijata.““Ako tog dogovora nema, nije moguća ni primjena islamskog nasljednog prava, jer tu primjenu ne sankcionira pozitivno pravo, odnosno odgovarajuća sudska instanca“, zaključio je muftija Ljevaković.

E.S.