Premijer Republike Turske Binali Yildirim izjavio je danas da je zbog neustavnog referenduma na sjeveru Iraka kriza u regiji dostigla vrhunac i da je to početak procesa u kojem će biti nemilih i uznemirujućih dešavanja. “Nadamo se da se nećemo suočiti sa takvim situacijama, ali održavanje neustavnog referenduma u inat cijelom svijetu predstavlja i svojevrsnu pripremu za vruće sukobe. Cijenu toga će platiti tamošnji nevini civili. U tom kontekstu ćemo direktno komunicirati s centralnim vlastima Iraka i tako donositi adekvatne odluke“, kazao je Yildirim. Osvrnuvši se i na moguće sankcije Turske Kurdskoj regionalnoj upravi na sjeveru Iraka, Yildirim je kazao da resorni turski ministri trenutno rade na tom pitanju i prate situaciju kako bi adekvatne mjere bile blagovremeno donesene. “U tom pogledu imamo nekih problema, jer granicu trenutno kontroliraju peshmerge, a iračka vlada od njih traži da predaju granice. Ne znamo hoće li oni predati kontrolu granica i pratit ćemo taj slučaj. Zato ćemo u narednom periodu intenzivnije voditi dijalog sa vladom Iraka u Bagdadu“, kazao je Yildirim. Turski premijer je kazao da niko ne može očekivati da Turska mirno promatra ukoliko protiv Turkmena u Iraku bude pokrenut neki napad. “Barzanija huškaju i ohrabruju neki krugovi, ali ne smije on zaboraviti da su to krugovi koji će mu okrenuti leđa čim nešto ne krene po njihovom planu. On će opet morati doći nama na vrata“, kazao je Yildirim. Naglasivši da Turska ne ulazi ni u kakav rat, Yildirim je pojasnio da ona samo na bazi ovlasti i međunarodnog prava intervenira van granica kada postoji prijetnja po njenu nacionalnu sigurnost. “Naši građani mogu biti mirni, jer mi ne ulazimo u rat. Nemojmo stvarati takvu atmosferu, jer se radi o mogućim operacijama koje imaju precizno mjesto i cilj“, kazao je Yildirim, prenosi TRT.   (FENA)

Danas je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u posjetu primio nj.e. ambasadora Države Kuvajta u Bosni i Hercegovini Nassera Ridena Thamera Almotairia.

Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić danas je obišao povratnička mjesta Križeviće i Grbavce na području Zvornika. Posjeti je prisustvovao i gradonačelnik Zvornika Zoran Stevanović i predsjednik Gradske skupštine Mersad Mehmedović. Prilikom posjete je ozvaničen početak izgradnje fiskulturne dvorane za 145 učenika povratnika u OŠ „Desanka Maksimović“.

U džematu Podgorani u petak 22.09.2017 godine odnosno 02. Muharrema 1439. hidžretske godine obavljeno je šerijatsko vjenčanje između Vejzović Jasmina i Bobić Samre. Vjenčanje je u prisustvu rodbine i prijatelja obavio Admir ef. Čopelj. S obzirom da su Jasmin i Samra prvi bračni par u novoj hidžretskoj godini, MIZ-Mostar je mladencima uručio hediju u iznosu od 100 KM. 

Ministarstvo vanjskih poslova Turske saopćilo je danas kako je referendum koji se danas održava na sjeveru Iraka, organizovan jednostranom odlukom Kurdske regionalne uprave (IKBY), s aspekta njegovih rezultata ništavan, javlja Anadolu Agency (AA).

U naselju Burnice, džemata Pobuđe, na području Medžlisa IZ Bratunac, u subotu 23. septembra ove godine, upriličeno je svečano otvaranje mesdžida i omladinskog centra. Objekat je vakufom Islamske zajednice proglasio muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović.

Bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur pobjednik je ATP turnira u St. Petersburgu.

Vjerske zajednice i crkve okupljene u Odbor za međureligijsku saradnju u Zenici izrazile su svoju zabrinutost zbog napada na vjerske objekte na području Zenice, a posebno izražavaju svoju zabrinutost napadom na objekte koji predstavljaju značajno blago historije i kulture naših naroda.

U Galeriji Općine Novi Grad, u četvrtak, 7. septembra, otvorena je izložba pod naslovom Gazi Husrev-begova biblioteka u misiji nauke i kulture. Spomenuta izložba slikom i riječju, predstavlja duhovno i kulturno bogatstvo koje ova institucija već stoljećima kontinuirano čuva. Na panoima i skeniranim slikama sistematično su predstavljeni svi segmenti naše knjiške građe od rukopisnih djela, stare štampane građe, dokumenata, periodičnih publikacija, ali i naših starijih i novijih izdavačkih projekata koji predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu života i rada ove Biblioteke.Od mnoštva naslova za ovu izložbu izdvojili smo one najvrjednije kao što su rukopisi Kur’ana: Mushaf  Fadil-paše Šerifovića, prepisan 1265./1849. godine, Prvi džuz Kurʼana - prijepis iz 16. stoljeća kojeg je Mehmed-paša Sokolović uvakufio za svoju džamiju u mjestu Sokolovići kod Višegrada.  Izložbom je obuhvaćen i najstariji rukopis koji se nalazi u Biblioteci, riječ je o djelu Ihja ulumi-d-din Ebu Hamida Muhammeda el-Gazalija. Rukopis je prepisan 1106. godine još za života njegovog autora, star je preko 900 godina, te predstavlja najstariju pisanu knjigu koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.Tokom ove izložbe posjetioci imaju priliku vidjeti i najzanimljivije radove sa tekstom na arebici, najstarije novine na osmanskom turskom jeziku, zatim nekoliko idžazetnama, djela sa pečatima koji govore o dobrotvorima naše Bosne i Hercegovine, izdanja Biblioteke i mnoštvo drugih sadržaja. Ovom prilikom zahvaljujemo se Općini Novi Grad, njihovom načelniku g. Semiru Efendiću kao i uposlenicima na pruženoj prilici i dobroj saradnji na prezentovanju našeg kulturnog naslijeđa. Naša radost je još veća jer je ova izložba samo jedna u nizu dogovorenih aktivnosti čija realizacija se dešava u godini kada Gazi Husrev-begova biblioteka navršava 480 godina svoga kontinuiranog rada i djelovanja, a Općina Novi Grad 40. godina postojanja.

Kazivanje o hadži Zuhdiji Hadžiću iz Slatine kod Cazina započeću primjerom koji izravno govori o njegovoj plemenitosti i dobročinstvu. Naime, hadžija Zuhdija se zadesio u Cazinskoj medresi „Džemaluddin ef. Čaušević“ krajem devedesetih godina prošlog vijeka, gdje je bila riječ o dvije sestre-učenice i o njihovoj majci koja nije mogla za njih plaćati internatske usluge. S obzirom da su se dugovi nagomilali Uprava Medrese je bila prinuđena da obznani kako one zbog dugovanja neće moći dalje stanovati u internatu, pa tako ni pohađati Medresu. Majka, suočena s teškom situacijom, zamolila je Upravu da joj bar jednoj kćerki dozvoli dalje školovanje kako bi završila Medresu, bez obzira što ne može plaćati. Kada je to čuo hadžija Zuhdija, zaplakao je i otišao kući, ne govoreći nikom ništa. Sutradan je donio sredstva i uplatio ukupnu godišnju cijenu za obje učenice. Osim za njih, hadžija je u narednom periodu za još četvero učenika plaćao sve obaveze stanovanja u medresanskom internatu.Slušajući o velikodužnosti hadžije Zuhdije poželio sam ga zijaretiti i o njemu napisati nekoliko riječi za Preporod čiji je višegodišnji pretplatnik, kako bi poticajno djelovale i na druge imućne muslimane. Hvala Bogu, u martu 2017. godine posjetio sam ga sa dvojicom njegovih dugogodišnjih prijatelja, mjesnim imamom Ibrahim -ef. Kovačevićem i Zuhdijom Handanovićem, profesorom Cazinske medrese. Ibrahim efendija mu je imam već 30 godina i sav period lijepo sarađuju. Ne samo da ga slijedi u dnevnim namazima u džamiji, nego se odaziva i na sve hajirli akcije i pozivima na izravno činjenje dobra. Profesoru Zuhdiji je bio domaćin u Njemačkoj 1998. kada je Zuhdija ef., zajedno sa drugim profesorima, prikupljao sredstva po bošnjačkim džematima za izgradnju zgrade Medrese u Cazinu.Ispričali su mnogo lijepog o hadžiji, ni najmanje radi uveličavanja, nego da bi se nešto zapisalo o onome što čini od hajirli djela i šta ga karakteriše. Između ostalog su kazali, kad god bi hadžija dolazio kući, dok je radio u Njemačkoj, raspitivao se za siromašne porodice kako bi ih materijalno pomogao. Bio je najveći učesnik u izgradnji džamije u svom džema’atu Slatina kod Cazina, opremio mektebsku učionicu sa kompletnim školskim namještajem, uradio abdesthanu ispred stare Medrese u Cazinu, postao vakif Cazinske medrese krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Ne prestaje dijeliti u razne dobrotvorne svrhe. Učestvovao je u više akcija kako bi se riješilo stambeno pitanje nekoliko siromašnih i rukovodio je kompletne poslove izgradnje tri kuće za 3 familije, pri tome ulažući vlastiti novac, a i prikupljajući donacije od prijatelja i poznanika. Od 2006. godine, kada je postao penzioner, iz mjeseca u mjesec najmanje polovicu svoje penzije, oko hiljadu KM, dijeli u razne dobrotvorne svrhe želeći kroz pomoć drugom steći Allahovu nagradu i naklonost. Kaže da mu to pričinjava zadovoljstvo, da mu je to dužnost i da se uzda u dobra djela na Budućem svijetu. Sa Medresom „Džemaluddin Čaušević“ u Cazinu dobro sarađuje, pogotovo u segmentu njenog humanitarnog rada. Bespogovorno podržava sve aktivnosti s kojima iskazuje pokornost Milostivom Allahu i od koristi kako društvu tako i pojedincu. Hadžija Zuhdija je rođen 22.07.1946. godine u Gornjoj Barskoj kod Cazina. U Slatinu je doselio prije 30 godina, a u Njemačkoj je radio 37 godina gdje je stekao pravo na penziju. Hadždž je obavio iz Njemačke 1993. godine. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je aktivan na raznim poljima pomažući svoju domovinu i Armiju R BiH. Godine 1995. uzeo je mjesec juli za godišnji odmor. Spremio sa sobom svoju ušteđevinu i rizikujući vlastiti život sam krenuo autom u Srednju Bosnu bez obzira što je znao kuda mora proći da bi došao do cilja. Mjesec je dana proveo sa puškom u ruci i sa vojskom, kojoj je tokom zajedničkog bdijenja podijelio svu donesenu ušteđevinu.Skromni i nesebični hadži Zuhdija danas živi sa svojom hanumom hadži Hasibom u Slatini. Cilj mu je da bude od koristi drugom i zajednici i da tako zasluži Božiju ljubav i naklonost. Njegova djeca, sin Ismet, kćeri Vahida i Ismeta, slična su svome babi. Nastoje da idu očevim putem, da budu u pokornosti Stvoritelju i otvorenih ruku, čemu ih je učio od malehna. Neka mu Allah, dž.š., podari zdravlja i života kako bi što više služio dobru, odnosno koristio pojedincu i društvu.

Pješačkim maršem, učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća danas je u Vlasenici obilježena 25. godišnjica zločina nad logorašima zarobljenim u zloglasnom koncentracionom logoru Sušica, u kojem je mučeno 8.000 Bošnjaka iz Vlasenice i okoline, od čega je preko 1.600 ubijeno, javlja Anadolu Agency (AA).

22. septembra 2006. godine, Agencija za certificiranje halal kvalitete je dodijelila prve halal certifikate. Na svečanoj dodjeli organiziranoj u Sarajevu dodjeljeno je šest halal certifika kompanijama: Pilkom doo Gradačac, Vispak dd Sarajevo, Brojler doo Sarajevo, Oblo Commerce doo Konjic, Vegafruit doo Doboj Istok i Pekara Kabil doo Tuzla. Ovim događajem ozvaničen je početak  sistemskog i organizovanog halal certificiranja na području država Balkana.

Ovih dana iz štampe su izašle dvije nove knjige prof. dr. Šefika Kurdića i to: „DA’VA – Temelji islamskog misionarstva“ i „Ovako je izgledao Allahov Poslanik, s.a.v.s. ve dvije knjige predstavljaju 34. odnosno 35. autorsko djelo ovog autora.Knjiga DA’VA – Temelji islamskog misionarstva je prva cjelovita knjiga iz oblasti islamskog misionarstva na našem jeziku, koja opširno i detaljno tretira ovu oblast i sadrži 466 stranica. Autor u uvodu ove knjige kaže: „Ako analiziramo stanje muslimana danas, a posebno odnos drugih prema nama, dolazimo do nedvojbenog zaključka da je, između ostalog, jedan od razloga za ovako loše stanje, upravo, nedostatak naše da’vetske svijesti i izostanak misionarskog rada koji bi islam predstavio onakvim kakav jeste. Upravo zbog ovoga je i nastala ova knjiga, koja je cirkulirala mojim mislima dugo godina i, evo, sada dobila svoj konačan izričaj u vidu ovog štiva.“Jedan od recenzenata ove knjige, prof. dr. Izet Terzić, inače, profesor da’ve na bihaćkom Univerzitetu, kaže:„Kada se spomene ime doktora Kurdića, neizostavno očekujemo da čujemo ili pročitamo nešto što će nas uistinu oduševljavati. Naime, autor ovoga djela je već dobro poznat našoj široj čitalačkoj publici i s nestrpljenjem iščekuju neke nove radove. Kako i ne bi kada se predstavio do sada sa oko četrdeset svojih naslova koji su toplo primani u sve naše domove. Nećemo pretjerati ako kažemo da je to sada najplodonosniji živući autor iz oblasti islamistike na našim prostorima. Sva ta njegova djela su protkana željom da našu divnu vjeru islam i njeno čisto učenje približi, kako osobama stručnih oblasti, tako i našem običnom čitaocu. Sigurni smo u to da naš autor, dr. Kurdić, unosi punu svoju energiju iz uma i srca, kako bi isto tako došla do naših umova i naših srca. U ovom djelu autor obrađuje nezaobilazne metode u djelovanju da’ije kojih se treba držati, ukoliko se želi uspjeh na tom polju. Iz obilja primjera iz života Allahovih Poslanika i njihovog davetskog, misionarskog, djelovanja, dr. Kurdić je naveo ono što je suštinski najbitnije za nas.“Knjiga Ovako je govorio Allahov Poslanik, s.a.v.s. je zbirka vjerodostojnih hadisa s komentarom o izgledu i vrlinama Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U ovom djelu autor na 350 stranica i kroz 577 autentičnih hadisa opisuje Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao najbolje Allahovo stvorenje s najboljim moralnim vrlinama, idealnim duhovnim kvalitetom, ali i najljepšim fizičkim likom i oblikom.U ovoj knjizi, isključivo na temelju vjerodostojnih hadisa, opisani su: fizički izgled Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegove duhovne kvalitete, moralne osobine, savršeni karakter, specifičnosti koje su ga odlikovale nad drugim poslanicima i vjerovjesnicima i karakteristike koje su ga jasno distancirale i koje će ga distancirati od drugih ljudi, kako na Ovom, tako i na Budućem svijetu.Autor potcrtava: „Namjera je da se predstave njegov visoki položaj i veličanstvena pozicija kod Allaha Uzvišenog, kako bismo dobili još više motiva da slijedimo njegov životni put i da nam on bude primjer i urnek u svim životnim situacijama.“Prof. dr. Zuhdija Hasanović, dekan FIN-a i profesor hadisa, jedan je od recenzenata ove knjige. On ističe:„Ono što posebno treba istaći jeste činjenica da su opisi Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti urađeni na osnovu vjerodostojnih, sasvim pouzdanih predaja i, bez obzira što nam nekada izgledaju nevjerovatnim, daju sasvim realnu i objektivnu sliku Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti. Ovi opisi nisu rezultat predrasuda i stereotipa koji su se kroz povijest stvarali kod zlonamjernih osoba o liku i djelu Muhammeda, s.a.v.s., i koji i dan-danas na taj način žele okaljati njegov lik i duboko povrijediti naljepša osjećanja svih muslimana svijeta.Knjiga prof. dr. Šefika Kurdića nas podstiče da svjesno, istrajno i s punom ljubavi slijedimo Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da dajemo prioritet u našem životu onome što je on smatrao važnim, a da smatramo marginalnim ono na što nije obraćao pažnju. Traži se da ga istinski slijedimo, a ne da ga na loš način imitiramo i zadovoljavamo samo formu Sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., bez duše i sadržaja.Djelo autora prof. dr. Šefika Kurdića pod naslovom: Ovako je izgledao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: zbirka vjerodostojnih hadisa o izgledu i vrlinama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., predstavlja meritoran izvor svima onima koji se žele informirati o uzornim osobinama Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a posebno svim muslimanima koji žele nadograđivati svoje osobine i na taj način graditi kvalitetniji osobni život i čvršće porodične i međuljudske odnose“. Imajući u vidu sve teme koje su tretirane i prezentirane u ovim knjigama , te činjenice da su obrađene kroz vjerodostojne hadise ova nova djela o prof. dr. Šefika Kurdića toplo preporučim našem širem čitateljstvu.

Džemat Velagići-Pudin Han smješten je 3 km zapadno od Ključa uz magistralni put Ključ-Bosanski Petrovac. Džemat broji preko 600 domaćinstava raspoređenih u nekoliko sela i zaseoka: Pudin Han, Stari Velagići, Donji i Gornji Hadžići, Palina, Častovići, Hasići, Nezići, Vojići Donji, Vojići Gornji, Postajre, Ponjir i Točina. U džematu se nalaze dvije džamije. Prva, stara džamija sagrađena je u mahali Tičevići 1937. godine, a druga u naselju Pudin Han neposredno prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obje džamije srušili su 1992. godine pripadnici Vojske Republike Srpske. Nakon povratka na svoja ognjišta muslimani džemata Velagići-Pudin Han prvo su sagradili džamiju u Pudinom Hanu. Novosagrađena džamija ima slično arhitektonsko rješenje kao i prijeratna džamija, osim munare koja je sada veća nego ranije i ima dvije šerefe. Džamija u Pudinom Hanu svečano je otvorena 20. jula 2002. godine. (Podaci o džematu Velagići-Pudin Han preuzeti su iz knjige Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: monografija, izdavač: Udruženje ilmijje, Sarajevo, 2013., str. 33-34.) Ove godine 29. jula svečano je otvorena i džamija u mahali Tičevići. Dugogodišnji prijeratni imam u Velagićima-Pudinom Hanu bio je Ramo ef. Duranović. Mještani ga se i danas rado prisjećaju i s dubokim poštovanjem pričaju o njemu. Njega je 1997. godine na dužnosti imama naslijedio Atif-ef. Vučkić koji već dvadeset godina uspješno vrši dužnost imama, muallima i hatiba u ovom džematu. Specifičnost džemata Ovo kraće upoznavanje s džematom Velagići-Pudin Han potrebno je zbog toga što je ovaj džemat specifičan iz niza razloga, a mi ćemo u ovom osvrtu spomenuti samo dva. Prvi je zajednički za sve džemate na području MIZ Ključ, a to je obavezno posjećivanje šehidskih mezarja drugog dana Kurban-bajrama. Kao što je poznato, prema odluci Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 23. januara 1995. godine drugi dan Ramazanskog bajrama je „Dan šehida“. Ovaj značajani datum obilježava se u svim džematima u Bosni i Hercegovini i dijaspori. Na području MIZ Ključ također se obilježava „Dan šehida“ drugi dan Ramazanskog bajrama, ali su imami i njihove džematlije u svim džematima ključkog medžlisa odlučili da i drugi dan Kurban-bajrama posjećuju šehidska mezarja kao što to čine za „Dan šehida“, što svakako doprinosi boljoj memorijalizaciji masovnog zločina nad bošnjačkim civilima ovog kraja. U džematu Velagići-Pudin Han taj da se posjete šehidska mezarja, prouči se Jasin-i šerif, dova i imam se kratko obrati prisutnim džematlijama ukazujući na važnost prisjećanja na zločine nad Bošnjacima na području općine Ključ. Inače, samo na području ovog džemata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je oko 120 Bošnjaka.Druga specifičnost džemata Velagići-Pudin Han koja ovaj džemat čini jedinstvenim jeste žrtvovanje najvećeg kurbana u Bosni i Hercegovini. Neposredno prije rata na dan proklanjavanja nove džamije u Pudinom Hanu mještani ovog džemata su kupili mladog bika kojeg su pripremili, ispekli na ražnju i podijelili posjetiocima. Pošto su se prije rata po džematima na području Ključa tradicionalno organizovali bajramski narodni skupovi, a u džematu Velagići-Pudin Han skup je bio drugog dana Kurban-bajrama odlučeno je da se prvog dana Bajrama zakolje mladi bik, a da se ispečeno i pripremljeno meso podijeli narodu na skupu drugog dana Bajrama. U to doba nabavljao se bik mlađi o dvije godine i nije se posebno vodilo računa o tome da to ujedno bude i kurban. S ovom praksom se nakratko prestalo tokom agresije, jer su Ključani bili protjerani sa svojih ognjišta, ali su džematlije Velagića-Pudinog Hana odmah nakon rata i povratka iz muhadžiruka 1996. godine oživjeli ovu hairli aktivnost. Do 1998. godine ljudi su davali dobrovoljne priloge za kupovinu bika. Naredne 1999. godine džematskom odboru javio se Draganović Reko s prijedlogom da samo on finansira sve troškove oko nabavljanja, pripremanja i podjele mesa i da to ispred sebe i svoje porodice halali, što je svesrdno prihvaćeno. Kako bi vrijedni džematlija imao nagradu predviđenu za žrtvovanje kurbana, a ne samo običnu sadaku, Atif-ef. je zatražio od muftija: Edhem-ef. Čamdžića i Hasana-ef. Makića fetvu o tome da li osoba može žrtvovati kurban, a potom meso od kurbana ispeći na ražnju i podijeliti ljudima? Pošto su muftije to odobrile, donešena je odluka da se bik, koji od tada ispunjava sve uslove, žrtvuje kao kurban prvi dan Kurban-bajrama te da se pripremljeno meso podijeli drugi dan Bajrama nakon povratka sa šehidskog mezarja. Na taj način je ovaj zanimljivi i nesvakidašnji običaj u džematu Velagići-Pudin Han poprimio svoju današnju formu. Da bi neko dobio priliku žrtvovati bika u džematu dužan je prijaviti se džematskom odboru. Od 1999. do danas najveći kurban u Bosni i Hercegovini žrtvovali su: Draganović Reko (1999), Zukić Huse (2000), Bilajac Omer (2001), Salihović Husein (2002), Pobrić Rašid (2003), Pobrić Hasan (2004), Garibović Adil (2005), dva brata: Tićević Ramiz (2006) i Tićević Elkaz (2006), Tićević Mirsad (2007), Tićević Ibrahim (2008), Tićević Hakija (2009), Salihović Refik (2010), Tićević Safet (2011), Tićević Mesud (2012), Dervišević Abid (2013), Pobrić Ale (2014), Muslahadin Vardar (2015), porijeklom Turčin, poduzetnik iz Njemačke, Koljić Dževad (2016) i Nezić Osman koji je bika žrtvovao ove 2017. godine. Pored toga, do danas su se prijavili još i Salihović Zuhdija/Emir (2018), Pobrić Ferid (2019), Tićević Emsud (2020) i Almir Garibović (2021). Dakle, već se unaprijed zna ko će, ako Bog da, žrtvovati bika za kurban do 2021. godine. Hairli običaj Sam čin prinošenja žrtve obavlja se na sljedeći način. Nekoliko dana prije Kurban-bajrama džematlije se obavijeste o terminu žrtvovanja bika. Obično se to dešava prvog dana Bajrama između podne i ikindije. Ove godine obred žrtvovanja kurbana otpočeo je u 16 sati. Prije nego što se bik povede na mjesto gdje će se žrtvovati imam u porodičnoj kući džematlije koji te godine žrtvuje bika prouči dovu i zamoli Uzvišenog Allaha, dž. š., da primi njihovu žrtvu, da im podari berićeta i napretka u životu i da njima i njihovim umrlim i svim džematlijama Velagića-Pudinog Hana oprosti grijehe. Potom se bik uz zajedničko glasno učenje tekbira: Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber velillahi-l-hamd, povede do mjesta žrtvovanja. Ovdje se okupljenima obrati glavni imam ili njegov zamjenik koji ukaže na vrijednost žrtvovanja kurbana, zamoli Allaha da primi žrtvu dotičnog džematlije, a zatim se prouči ašere i dova. Tada se uz prisustvo velikog broja džematlijama s rječima: Bismillahi, Allahu ekber, žrtvuje najveći kurban u Bosni i Hercegovini. Ove 2017. godine bio je to kurban Osmana Nezića. Prema pričanju džematlija bik je imao preko 8 metara (800 kg). Nakon toga bik se nekoliko sati priprema, a zatim u predvečerje stavlja na, za tu priliku pripremljen, veliki ražanj od mesinga i peče cijelu noć. Dok je Kurban-bajram bio u zimskom periodu za pripremanje kurbana bilo je potrebno više od 10 m suhih drva. Ove godine, zbog velikih vrućina, za tu namjenu pripremljeno je oko 5 m drva. Iako džematski odbor zaduži nekoliko ljudi da vode brigu oko pečenja i pripremanja kurbanskog mesa, njima cijelu noć društvo prave starije džematlije koji se u ugodnom razgovoru prisjećaju raznih dogodovština. Tako su nam ispričali da je u rano jutro drugog dana Kurban-bajrama 2005. godine pukao ražanj na kojem se pekao bik. Momci zaduženi za pečenje mesa brzo su se snašli i španerima podigli bika, a zatim nepečeni dio mesa skuhali. Kažu da meso ni jedne godine nije bilo ukusnije od te 2005. U vrijeme dok imam sa džematom obilazi šehidska spomen obilježja pečeno meso se stavlja u sendviče. U 11 sati ujutru počinju pristizati džematlije koje u redu čekaju da dobiju svoj dio poslastice. Tom prilikom pripremi se preko 1000 sendviča, a oni koji se nisu zasitili nakon jednog sendviča, slobodno mogu ponovo stati u red za još jednu porciju. Nakon podne-namaza u naselju se organizuju sportska takmičenja.Atif-ef. kaže da će džemat Velagići-Pudin Han i u budućnosti ako Bog da nastaviti s ovim hairli običajem. Uvjeren je da će uvijek biti ljudi koji neće žaliti ni truda ni finansijskih sredstava kako bi dobili jedinstvenu priliku da žrtvuju najveći kurban u Bosni i Hercegovini.

I sad se sjećam romana Sreća mladog Ljubovića koji je Preporod u nastavcima objavljivao, kaže ova mudra i vitalna hanuma koja je i sa nanizanih devedeset godina mentalno i fizički zdrava. Istina, slabije čuje i usprkos brojnim naočalama s kojima je naoružana, teže čita tekstove objavljene manjim fontom. Do kraja života želi biti član brojne Preporodove čitalačke porodice.  Za Rabija-hanumu Spužić iz Seonice kod Konjica čuo sam od njenog imama Azema ef. Čomora. Dao mi je ideju da napišem tekst o njoj, jer je, kako mi je tada kazao, jedna od najstarijih čitateljki Preporoda. Svidjelo mi se to i prvu priliku sam iskoristio da tu ideju pretvorim u stvarnost. Tako sam šestog septembra ove godine posjetio Seonicu i sa efendijom Čomorom Rabija -hanumu. Bio sam prijatno iznenađen kad se u lijepo uređenoj avliji pojavila za svoje godine veoma pokretna starica. Razborita i otresita. Po dobrom seoničkom običaju ponudila nas je bajramskom baklavom koju je sama napravila. I čuvši da sam iz Preporoda, kazala je: „Preporod čitam od njegovog prvog broja. Kad se pojavio živjela sam u Mostaru. Moja starija sestra Mulija, koja je živjela u Sarajevu, pretplatila me i svaki broj sam primala na kućnu adresu. Posebno sam voljela čitati romane koje je Preporod objavljivao u nastavcima. Sjećam se onog romana Sreća mladog Ljubovića. Sad Preporod ima dosta stranica. Nažalost, za moje oči prilično su mu sitna slova. Onda i TV uzme dosta vremena. Sad stignem pročitati ono što mi je najinteresantnije. Redovno čitam rubriku Pitanja i odgovori. Sad slabije vidim i slabije čitam. Imam troje naočale, ali brzo umaram oči. Voljela bih da ga mogu čitavog pročitati. Nekada davno čitala sam i literarne radove iz Behara koje nam je, nekim svojim kanalima, donosio Ahmed ef. Uzunović.“ Potom je priča potekla o Seonici. Nana će: „Nije bilo ljepšeg mjesta od Seonice, a da je više propalo. Prvo posijekoše kestene iznad sela. Godine 1936. bio je veliki povodanj i bujice su odnijele tekiju, a udnu sela bila je velika čitaonica. Bila je tu i kafana i mlin. Ovdje sam rođena 1927. godine. Završila 4 razreda osnovne škole u Seonici. Bez majke sam ostala u prvom razredu osnovne. Umrla je na porodu kad je rodila brata Ibrahima. Pošto sam bila odlična učenica starija sestra koja je živjela u Konjicu bila je kidisala da nastavim školu u Konjicu, a ja nisam imala priliku. Nije se moglo. Šefika je imala 16 godina. Nije mogla sama oko poslova. Tako da sam ostala s njom. Babo se nije htio ženiti zbog nas. Mnogi su ga nagovarali da se oženi, ali on nije htio. Njegov je odgovor bio: ‘Neću! Ako se oženim žena će mi rastjerati djecu! Babo mi je umro 1965., a imao je oko 80 godina. Sad sam ovdje sama. Sve više zaboravljam. Rahmetli suprug davno je umro. One godine kad i Tito. Tito je umro u proljeće, a moj muž ujesen 1980. godine.“Tokom agresije na BiH Rabija - hanuma je došla u rodnu kuću u Seonici, gdje i danas živi. U Mostaru su joj muhadžiri sa Dubrava i Jasenice zauzeli kuću. Dvoje je i umrlo u njoj. Deset godina je, kaže, hodala po sudu da bi vratila kuću i ušla u posjed i pošto nije uspjela odustala je od daljeg, kako kaže, ganjanja po sudu. „Gonjala sam se deset godina i nikad nisu htjeli iseliti. Imam pastorka i pastorku u Sarajevu nek oni nastave.“Na pitanje kako danas živi, odgovara: „Imam pemziju. Meni može biti. Ne gledam da u nečemu uživam. Radila sam bašču. Sad već slabije. I pogurila sam se od poslova u bašči ovdje u Seonici.“ Seonica je bila poznato begovsko i ulemansko mjesto. Kad se prisjeća seoničke uleme kazat će: „U mektebu sam učila pred Ahmedom ef. Uzunovićem. Bio je to svekar moje sestre Mulije. Poslije njega došao je efendija Macanović, pa Ahmed ef. Buturović, jer nije bilo nikog drugog. Prije postavljanja za imama Ahmed ef. Buturović bio je mujezin. On nije učio djecu. Ahmed ef. Buturović je svirao harmoniku. Kad se napravio društveni dom on bi u njem svirao kola. Umro je u 94. godini života. I Ahmed -efendijin dedo, koji se zvao Ahmed, bio je šejh seoničke tekije.“S vidnom tugom u očima Rabija je govorila o Seonici danas. „Seonica je skroz propala. Cijelu zimu u njoj nas vrlo malo bude. Narod je odselio. Najviše ih je u Konjicu. A nekad je Seonica bila veoma lijepa. I, Paretak, i Gornja Mahala, i Donja Mahala bile su pune naroda. Ovdje su se nekada davno organizirali Gajretovi teferiči. Dolazilo je dosta naroda. U Seonici se živjelo građanski, kao u Konjicu, Mostaru, Sarajevu. Čak su se i cure udavale u grad, a momci ženili iz grada.“Na pitanje kako bi prokomentirala današnju bh situaciju, kaže: Strah me je! Gledano kroz historiju, mi Bošnjaci smo najgore prolazili.“ Na povratku od čestite Rabija - hanume imam Azem ef. Čomor mi je rekao da nema godine, a da ona ne da prilog za džamiju.

„Svako dijete nam je važno. Naša briga za organizaciju mektepske nastave na prostoru čitavog Muftijstva mora biti cjelovita i drago nam je da postoje konkretni projekti, planovi i briga za sve životne generacije naših džematlija i džematlijki. Važno je da Islamska zajednica prati potrebe naših ljudi. Nikog ne smijemo zanemariti. Mektepski proces obrazovanja je izuzetno bitan i njemu trebamo posvetiti veliku pažnju“, u povodu početka nove mektepske godine poručio je danas iz čapljinskog džemata Rečice mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović. Od ove godine u džematu Rečice počet će sa radom i mektepska igraonica za djecu predškolskog uzrasta čime će Islamska zajednica praktično preuzeti odgovornost šire društvene zajednice i obrazovnog sistema među povratničkom populacijom. „ Ta životna dob je vrlo važna i drago nam je da će taj projekt polučiti željene rezultate“, prokomentirao je muftija. Osim mekteba u Rečicama muftija Dedović danas je posjetio i mostarske mektebe Zalik i Karađoz-begove džamije gdje je adaptirana stara dershana Medrese za potrebe mektepske nastave. Učenicima i roditeljima poželio je sretan početak nastave i u mektebima i u školama. Tokom posjete učenicima su podijeljeni slatkiši a mualimima i mualimama Amir ef. Deliću, Šefik ef. Čavčiću, Šahzi Čavčić i Adem ef. Šuti vrijedne knjige za mektepske biblioteke. Prema riječima glavnog imama Medžlisa IZ-e Mostar mr. Dine ef. Maksumića nastava u Mostaru će se održavati u 40 mekteba. „Prošle godine mekteb je pohađalo 1803 polaznika. Nadamo se da će se taj broj i povećati jer smo uradili dobru pripremu i kvalitetnu kampanju“, kazao je ef. Maksumić. Na području Medžlisa IZ-e Čapljina, kako nam je rekao glavni imam Džemal ef. Gadara, nastavu neće pohađati samo mali broj djece. „Par godina taj broj se kreće od 280 do 290. Na osnovu podataka koje imamo u narednih pet godina će biti tako, a poslije će se drastično smanjivati. Najveći broj upisane djece imamo u džematima Rečice, Višići i Opličići, a najmanji u džematu Lokve i Počitelj gdje je dominanta starija povratnička populacija“, rekao je ef. Gadara.