Hidžab je mnogo više od mahrame

Svjetski dan hidžaba se obilježava od 2013. godine na inicijativu studentice Nazme Khan koja je željela na taj način pokrenuti aktivnu kampanju kojom bi podigla svijest onima koji imaju određene predrasude, stereotipe prema hidžabu kao stilu i načinu odjevanja žene muslimanke. U povodu 1. februara, Dana hidžaba razgovarali smo sa Lamijom Polovinom, rođenom Sarajkom, koja se kao djevojčica odselila u Ameriku zajedno sa svojom porodicom.

Lamija je završila medresu „Osman ef. Redžović“ u Visokom, a nakon toga se vratila u Ameriku, gdje radi i studira. Na početku razgovora, Lamija nam je kazala da je ljubav prema domovini i Sarajevu nepresušna, te da je zbog te ljubavi odlučila upisati Medresu, a kasnije joj se u toku školovanja u ovoj ustanovi, javila želja da stavi hidžab.

- Od malena sam bila vezana za Bosnu i Sarajevo. Mi ovamo iz dijaspore često kažemo da može Bosanac otići iz Bosne, ali da ne može Bosna otići iz Bosanca, tako je i kod mene. Nije bilo jednostavno proći toliki put za upis u medresu, ali godine iz medrese su divno iskustvo koje neću zaboraviti. Medresa je imala utjecaj na moju odluku da se pokrijem. Kroz školovanje sam upoznala djevojke koje su već nosile hidžab, gledavši njih i meni se počela javljati želja da nosim hidžab. Životne lekcije sam naučila u medresi, a posebno da razmišljam dublje o našoj svrsi na ovom svijetu - kazala je Polovina, naglasivši da je ono što je učila bilo ključno da odluči upotpuniti svoju vjeru mahramom kada se po završetku školovanja vratila u Ameriku.

- Znala sam da sam donijela pravu odluku, u nutrini sam osjećala da sam spremna. Nikada nisam osjetila da nešto gubim, upravo suprotno od toga, imala sam osjećaj da sam napravila nešto veliko. Nakon tog dana život mi je bio ispunjeniji, dešavale su se samo lijepe stvari, pozitivne. Nikada nisam razmišljala o tome šta će drugi reći ili misliti, jer znam da sam to uradila u ime Allaha, jer On to traži od mene - ispričala nam je ona podsjećajući i da život donosi iskušenja, ali da je na nama da se trudimo da budemo bolji i ljepši primjeri islama.

Prvi dan na poslu uz pozitivne reakcije

- Život u Americi je jedno veliko iskušenje. Insan vidi sve i svašta. Posebno teško je biti musliman kada si okružen ljudima koji su se predali Dunjaluku, koji su se udaljili od vjere, koji su da tako kažem ‘amerikanizovani’, gdje je teško pronaći društvo, ali Allah dž.š. nam olakša i učini lahkima stvari koje nam se čine teškim - nastavila je svoju priču, navodeći da nije imala neprijatnih situacija kada se pokrila i da je imala mnogo pozitivnih reakcija od kolega na poslu i fakultetu.

- Prvi dan kad sam došla pokrivena na posao, svi su bili pozitivno iznenađeni, dobijala sam mnogo komplimenata. Nikada nisam bila ljepše tretirana u društvu, kao što sam sada kao pokrivena djevojka. To me posebno iznenadilo, jer ne živim u islamskoj državi, a svijet ima mnogo predrasuda o islamu. Ljudi koje sam sretala na poslu, fakultetu ili negdje na ulici često je zanimalo zašto nosim mahramu. Uvijek mi je bilo drago objasniti im. Trudim se ponašanjem pokazati šta je hidžab. Hidžab je mnogo više od mahrame koja prekriva glavu, to je ponašanje, ahlak. Bez ahlaka hidžab gubi smisao. Za mene predstavlja istinsku sreću i ljepotu, poseban način života - zaključila je ona.

Lamija Polovina je primjer da se mahrama može slobodno nositi u dalekoj Americi, da se može djelovati, raditi, studirati i primjenjivati islamske propise, pri tome nailazeći na punu podršku i poštovanje osoba raličitih religijskih uvjerenja, jer su joj Kur'an i sunnet vodilje, a vjera da je Uzvišeni uz nju, dodatna snaga.

M. Uzunalić/Preporodinfo