Hutba direktora Malkića o nasilju: Jedan ljudski život vrijedi kao cijelo čovječanstvo

Trebamo se zapitati: kako ljudsko srce može otvrdnuti toliko da namjerno i smišljeno čini nasilje drugoj osobi, ženi, djetetu i da njihova patnja kod nasilnika ne izaziva bol, ne izaziva nikakvu reakciju?

A kako je moguće da drugi ljudi mirno i nezainteresirano gledaju nasilje i nepravdu, i ne reagiraju, ne dižu glas i ne pokušavaju ga spriječiti, zaustaviti? Drže se postrani, gledaju svoja posla i nadaju se da će se neko drugi za to pobrinuti i riješiti problem nasilja.

Ovo su neka od pitanja koja je danas uputio direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini hfz. dr. Mensur-ef. Malkić tokom hutbe o nasilju koju je održao u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Hutba se, uz osudu nasilja, bavi i propadanjem moralne osjetljivosti u društvu, opasnošću ravnodušnosti, kur’anskim upozorenjima na tvrdoću srca, vrijednošću ljudskog života, porukama Poslanika o zaštiti slabih, odgovornošću institucija i pojedinaca da reagiraju na nepravdu, nužnošću odgoja djece u milosti i poštovanju, te pozivom da porodica bude temelj humanosti i zaštite od nasilja.

Hutbu direktora Malkića prenosimo u cijelosti:

"Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a. s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe. 

Poštovani džemate!

Današnjom hutbom želimo ukazati na nasilje, nasilničko ponašanje i posljedice koje mogu biti itekako štetne po sve nas, po cijelo društvo.

Ljudski životi olahko se gube, žene i slabiji bivaju povrijeđeni, zlostavljani, maltretirani pa na kraju ubijeni. Čini se da olahko prelazimo preko ovakvih vijesti i pojava jer smatramo da je to što se desilo već prošlost, da se ništa ne može uraditi ili promijeniti, ili da je to što se dešava daleko od nas i naših porodica.

A svaka ovakva vijest trebala bi da nas zabrine pa da zastanemo i razmislimo o društvu u kojem živimo, o ambijentu u kojem podižemo svoju djecu, o osobama kojima smo okruženi, osobama čija su srca postala tvrda kao kamen ili su još tvrđa o čemu i Kur’an kazuje u suri El-Bekara.

Trebamo se zapitati: kako ljudsko srce može otvrdnuti toliko da namjerno i smišljeno čini nasilje drugoj osobi, ženi, djetetu i da njihova patnja kod nasilnika ne izaziva bol, ne izaziva nikakvu reakciju? A kako je moguće da drugi ljudi mirno i nezainteresirano gledaju nasilje i nepravdu, i ne reagiraju, ne dižu glas i ne pokušavaju ga spriječiti, zaustaviti? Drže se postrani, gledaju svoja posla i nadaju se da će se neko drugi za to pobrinuti i riješiti problem nasilja.

Vjerovatno velika većina živi s nadom u bolje sutra, u bolji svijet, svjesni da Allah, dž. š., zabranjuje vjernicima da budu takvi, kada kaže: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao onī kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala tvrda, i mnogi od njih su nevjernici. (El-Hadid, 16)

Zbog toga trebamo biti svjesni veličine i značenja riječi Allaha, dž. š.: ...ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju; a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi; a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši! (El-Bekara, 74)

Svaki kamen iz kojeg rijeka izbija ili koji puca od vode, odnosno, skotrlja se s vrha brda,to čini iz straha pred Allahom. Ovo kamenje je nježnije od srca grešnika, nasilnika.

Zato u ovom vremenu, kad se, nažalost, nasilje povećava, kad se širi nered i nesigurnost zbog ubistava nevinih ljudi, opet i ponovo trebamo ponavljati ajet, poruku Uzvišenog Allaha Koji nam kazuje: ...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život spasi – kao da je sve ljude spasio... (El-Ma’ida, 32)

Jedan ljudski život vrijedi kao cijelo čovječanstvo.

Nasilje nad ženama, djecom, nemoćnima – to nije snaga i nadmoć, to je zulum, izopačenost, duhovna pokvarenost i slabost. I grehota i sramota – kako su naši stari govorili i nas učili i odgajali, i prenijeli nam hadis, poruku Muhammeda, a. s.: Nije vjernik onaj ko maltretira i zlostavlja.

Poslanik je štitio žene, ranjenike, zarobljenike, slabe, nejake, životinje... Njegov život nas uči da pravda i milost trebaju biti temelj svakog društva. Navodi se da je Abdullah ibn Omer, r. a., vidio nekog čovjeka koji je namjeravao udariti svoju suprugu, pa mu je Abdullah rekao: Da li znaš da ćeš zbog udarca odgovarati pred Allahom, a ona je tvoj emanet? Čovjek se smirio i nikada više nije povrijedio svoju suprugu.

U  vremenu poremećenih vrijednosti nasilnici nerijetko bivaju predstavljeni tako da izgledaju moćno u očima ljudi. Oni koji imaju moć, mehanizam i autoritet dužni su štititi nevine. Kada društvo šuti pred nepravdom, nasilnici dobijaju hrabrost, a žrtve ostaju usamljene.

Ravnodušnost ne znači neutralnost – nego podrška zlu.

Allah Uzvišeni upozorava nas: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi...(El-Enfal, 25)

Ako zanemarujemo patnju drugih, šutnjom pomažemo nasilniku, a odbijamo pravdu.

Nasilno oduzeti životi ne mogu se vratiti, ali vjerujemo u Allahovu pravdu.

Uzvišeni u Kur’anu kaže: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga. (Ez-Zilzal, 7-8) 

Draga braćo!

Na Sudnjem danu - sve će biti jasno. Tada ništa neće biti zaboravljeno. Svaka nepravda će biti kažnjena, a svako dobro prepoznato.

Svi imamo odgovornost i svi ćemo biti pitani da li smo bili insani, da li smo pokazali ljudskost i humanost u situaciji kada smo trebali i morali reagirati.

Islam nas uči da riječ, savjet, dobro djelo, svaki čin zaštite može zaustaviti nasilje i spasiti život.

Porodica je prva škola ljubavi, poštovanja, čestitosti i humanosti.  Ako u domu nedostaje milosti i poštovanja, tu se rađa srce koje može povrijediti druge. Ako djeca odrastaju gledajući nasilje, sutra će ga smatrati normalnim.

Zato je naš zadatak kao roditelja da njegujemo dobro, istinu i pravdu, da odgajamo našu djecu da budu čestiti, milostivi i da budu zaštitnici slabih i nejakih.

Gradimo naše porodice na bogobojaznosti, međusobnom poštovanju, podršci, brizi i roditeljskoj ljubavi s nadom u Allahovu pomoć i zaštitu.

Gospodaru naš, učini naša srca osjetljivima na patnju drugih, a naše ruke daleko od nasilja. Učini da budemo oni koji štite, a ne povređuju! Smiluj se žrtvama nasilja, podari utjehu njihovim porodicama! Učvrsti nas u borbi za pravdu. Podari našim porodicama sigurnost, našoj zajednici stabilnost. Gospodaru naš, podari nam dobro, sreću i spas i na ovom i na budućem svijetu! Amin, ja Rabbel-alemin!

(Preporod.info)