Delegacija Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini posjetila je 14. novembra 2017. godine Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Delegaciju koju je predvodio zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić i u čijem sastavu su bili Ismail ef. Smajlović, direktor Uprave za pravne i administrativne poslove Rijaseta, Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove, Ibrahim ef. Begović, direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta, Zejnil ef. Rebihić, direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove, Mensur Karadža, sekretar Rijaseta i Nihad Halilović, šef protokola, dočekao je muftija dr. Aziz ef. Hasanović sa saradnicima. Nakon održanog radnog sastanka, delegacija je posjetila Islamski centar Zagreb gdje je obišla Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića. Ravnatelj Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića i zamjenik muftije Mevludi ef. Arslani predstavio je rad škole i aktivnosti. Ovom prilikom, učenicama i učenicima trećeg razreda, obratio se zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić naglasivši značaj obrazovanja. Ručku u restoranu Islamske gimnazije prisustvovali su i muftija Ševko ef. Omerbašić, h. Ahmed Ikanović i članovi Mešihata iz Zagreba. Nakon Zagreba delegacija Rijaseta IZ boravila je 15. novembra 2017. godine u radnoj posjeti Mešihatu IZ-e u Sloveniji. Domaćin delegaciji Rijaseta IZ-e bio je predsjednik Mešihata muftija Nedžad Grabus. Razgovaralo se o različitim aspektima saradnje i uređenju normativnih akata za efikasnije djelovanje IZ, a delegacija je posjetila i gradilište Islamskog kulturnog centra u Ljubljani.

PALESTINA KAO GLOBALNI PROGRAM  

1. Vjera kao moralno pozvanje Četrdeset austrougarskih i, rekli bismo, prvih modernih evropskih godina u Bosni i Hercegovini (1878-1918), donijele su sa sobom mnogolika raslojavanja i razvrstavanja onoga što možemo označiti “tradicionalnim islamskim diskursom“. Ono što je od tog diskursa do 1878. godine držano ili čuvano jedinstvenim, zahvaljujući prije svega arapskom i donekle turskom jeziku koji su preovladavali u nastavničkoj i udžbeničkoj literaturi starih medresa, sada se počelo razvrstavati i objelodanjivati, polahko ali sigurno, kako u tekstovima na bosanskom pisanim na arebici, tako i u latiničnim i ćirilićkim tekstovima. Već s Mehmed-begom Kapetanovićem Ljubušakom (1839-1902) imamo tekstove, štaviše knjige, u kojima se po prvi put kod nas objelodanjuju izreke i savjete Muhammeda, a.s., na latinici i bosanskim jezikom, gdjegdje i na ćirilici. Kako su Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i njegovi malobrojni saradnici bili opredijeljeni “za napredak“ te bili zainteresirani da poruku islama ponude prije svega kao moralnu pouku, to se Ljubušakova misija (zanemarimo li njegov list Bošnjak i politička strujanja koja je tamo profilirao) svodila na prikupljanje “narodnog blaga“ ili mnoštva izreka s moralnom porukom i ćudorednim pozvanjem. Ljubušakovo djelo “Risale-i ahlak“ samim naslovom otkriva neke važne ciljeve ovog prosvjetitelja muslimana Bosne i Hercegovine. Bilo bi zanimljivo istražiti razloge zašto je Ljubušak u svojim austrougarskim godinama (i u svome “vjerskom“ prosvjetiteljskom radu) tumačio islam na način eksplikacije njegovih poruka kao moralnih pozvanja i ćudorednih kaža. Bilo kako bilo, u svojim knjigama on je prvi koji je na bosanski jezik preveo i na latiničnom pismu objavio i nekoliko desetaka hadisa Poslanika Muhammeda, a.s. Njihov prijevod i sada nam se čini lijepim i dobrim, kao staro suho zlato. Jednako nam se čini zanimljivom i njegova želja da uz “islam kao moral“ afirmira “islam kao obredoslovlje“. To vidimo u njegovoj brošuri Budućnost Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini koja je izišla u Sarajevu 1893. godine (na petnaestu godišnjicu od austrougarske okupacije). Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak podsjeća svoje zemljake bosanske muslimane na slobodu vjerskih obreda u Bosni i Hercegovini, pa kaže: “U džamijama hafizi mukabelu uče, naše hodže vazu nasihat neprestanu kazuju, muderizi po medresama redovito ders daju, manje hodže u mektebima malu djecu naučavaju, naše hadžije sa svojim šefom (reisom) svake godine na Ćabu idu...“ Iz formalno ulemanskih krugova preporodnoj struji bošnjačkih intelektualaca oko lista Behar pridružuje se snažna alimska pojava Mehmeda Džemaludina Čauševića (1870-1938). On je na bosanskom i na latinici objavio nekoliko članaka o islamu i Muhammedu, a.s. K tome, njegov i Pandžin prijevod Kur’āna (Sarajevo, 1937) sadrže velike dionice komentara posvećenih Poslaniku islama. To kazuje da je Čaušević bio među korifejima koji su pridonijeli rađanju savremene bosanskohercegovačke literature o Poslaniku islama. 2. Afirmiranje islama na način kulture Negdje na samoj sredini austrougarskog perioda na bosanskohercegovačku scenu stupaju Safvet-beg Bašagić (1870-1934), Edhem Mulabdić (1862-1954), Osman Nuri Hadžić (1869-1937)... Godine 1900. osniva se list Behar, njegove stranice su o islamu, na latiničnom pismu, ponudile jedan emancipirani diskurs. Islam je unutar uređivačke politike Behara tumačen i kao velika kultura koja je udomila velike književnosti (arapsku, perzijsku, tursku...) i prožela ih jedinstvenim duhovnim tonalitetom. Sam Osman Nuri Hadžić objavio je još ranije zanimljivu knjigu Islam i kultura (Zagreb, 1894).  Safvet-beg Bašagić je na stranicama Behara podupirao nove pristupe u tumačenju islama, sada je bio vidljiv proces pomjeranja težišta u tumačenju islama na islamsku kulturu, islamsku filozofiju, književnost, narodnu tradiciju na način narodne kulture. Bašagićeve mnogobrojne komparacije pjesnika i književnika “istočnog Parnasa“ s pjesnicima na Zapadu želja su za uspostavljanje dijaloga islamske ili “islamskih kultura“ s drugim kulturama. Uza sve što je uradio, neobično je važno da je Bašagić ostavio vrijedan mevludski spjev na bosanskom, a također i prijevod ili prepjev Hajjamovih Rubaija. U neku ruku, Bašagić je svojim velikim opusom pripremio i ohrabrio neke svoje savremenike da se poduhvate pisanja zasebnih djela o Muhammedu, a. s., po novim, rekli bismo “evropskim“ uzusima i metodologijama.

Najmanje jedna osoba je poginula, a 34 ranjene u napadu izraelskih vojnika na demonstrante koji su se okupili u Pojasu Gaze kako bi protestovali radi odluke SAD-a u vezi sa gradom Jerusalemom, javlja Anadolu Agency (AA).

Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira sastali su se u Sarajevu 7. i 8. decembra kako bi razmotrili stanje provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir, koji i dalje predstavlja temelj za stabilnu, sigurnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu (BiH), prenosi Anadolu Agency (AA).

Današnji džuma namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu predvodio je i hutbu održao hfz. Mensur ef Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

U organizaciji Univerziteta u Tübingenu i Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka od 8-9. decembra 2017. u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu održat će se Međunarodna konferencija: Religion, Minorities and Nationalities in Southeastern Europe 1900-1940.

U Domu oružanih snaga, u okviru manifestacije Dani o Allahovom poslaniku „Selam, ya Resulallah“ večeras će biti izvedena predstava “Behram-beg“

Ramazanska reportaža Preporoda iz Palestine

Iz svih dijelova svijeta i dalje pristižu reakcije i oštre osude svjetskih zvaničnika, vlada, institucija, raznih organizacija i udruženja nakon odluke predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trumpa da Jerusalem prizna kao glavni grad Izraela, javlja Anadolu Agency (AA).

Palestina, grad tuge, žalosti, suza i krvi. Nebo iznad grada prekriveno blijedo-plavim kontrastima koje zaklanja nekoliko pomalo tužno razliveno-bijelih oblaka

Tribina za mlade „U susret Resulullahu a.s.“ koju je organizovao Medžlis Islamske zajednice Tuzla, pod pokroviteljstvom Muftijstva tuzlanskog i uz podršku Mreže mladih Muftijstva tuzlanskog, Behram-begove medrese i Bosanskog kulturnog centra TK održana je u srijedu 6. decembra.

U petak 01. decembra 2017. godine u Carevoj – Sultan Fatihoboj džamiji u Sarajevu održana je tradicionalna  mevludska svečanost, u sklopu XIII-te manifestacije Dani o Allahovom Poslaniku "Selam, ya Resulallah"

Pored Deždid džamije u Janji nalazi se zgrada u kojoj je nekada bio mekteb. Nakon što su mektebi u Janji ujedinjeni u prostorijama Atik džamije ovaj prostor bio je neiskorišten.

Proteklih dana, obilježena je još jedna, 74. godišnjica od održavanja Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu koja je u dijelu države Bosne i Hercegovine uspostavljena kao službeni praznik – Dan državnosti. Opet su oživjele polemike ko „slavi“, a ko ne „slavi“, a onaj ko slavi da li možda ne treba slaviti i obrnuto. Relativizirati neki problem u današnje vrijeme znači pokazati se pametnim, jer u ovom informatičkom dobu, navodno, stalno su sve opcije otvorene. Većina ne želi istražiti problem, već samo želi vjerovati da je upravu. Na taj način, neznanje se dovodi u istu ravan sa znanjem, činjenica postaje isto što i nagađanje. S jedne strane rasplamsa se negiranje državnosti, pljuvanje po Bosni i Hercegovini, s druge strane, podignu se parole, službena čestitanja i zastave. Valjda, većina misli da su činjenice o obnovi državnosti u Gašića kafani u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine toliko poznate i jasne i toliko puta ispričane da ih ne treba ponavljati. Suština ostaje negdje sa strane, svako uzima svoj dio „istine“ onoliko koliko mu treba i odgovara. Rađa se novi parlament Otprilike mjesec dana prije ovogodišnjeg Dana državnosti vrlo tiho i nezapaženo kroz bosanskohercegovačke medije procurila je vijest da su lokalne vlasti u Sanskom Mostu pokrenule obnovu zgrade u kojoj je održano Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, a podrška ovom projektu obećana je i s viših nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Prema riječima načelnika ove općine Farisa Hasanbegovića, radi se o kulturno-historijskom objektu od velike važnosti za ovaj grad i cijelu Bosnu i Hercegovinu, te da bi u narednom periodu trebala uslijediti izrada projektnog plana, a iduće godine, očekuje se početak konkretnih građevinskih radova. Zgrada Sokolskog doma gdje je održano Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a je porušena tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu kada su je pripadnici srpske vojske u oktobru 1995. godine, prilikom povlačenja iz Sanskog Mosta, do temelja spalili tako da danas na praznoj ledini stoji samo granitna spomen-ploča s natpisom: Dom ZAVNOBiH-a, postavljena 2008. godine. Obnova simbola ZAVNOBiH-a, zgrade u Sanskom Mostu, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine gdje se svake godine svečano obilježava Dan državnosti, stalno je odgađana već pune 22 godine. Ovo je vrlo jasan, materijalni dokaz o našem vlastitom nemaru prema kulturno-historijskom naslijeđu. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a je organizirano vrlo brzo, dosta se kasnilo s formiranjem predstavničkih tijela buduće države. Položaj Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice buduće nove Jugoslavije potvrđen je 25. novembra 1943. godine na osnivačkom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu, svega nekoliko dana pred Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra. Međutim, Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, održano u pomenutoj zgradi u Sanskom Mostu, od 30. juna do 2. jula 1944. godine, mnogo jasnije formuliše budući ustroj države Bosne i Hercegovine. Donesena je Odluka o konstituiranju ZAVNOBiH-a kao samostalnog zakonodavng i izvršnog predstavničkog tijela naroda Bosne i Hercegovine. Može se reći da se u zgradi Sokolskog doma u Sanskom Mostu 1944. godine rađaju parlament i vlada Bosne i Hercegovine. Želje i strijemljenja u kakvoj Bosni i Hercegovini žele živjeti iznijeli su predstavnici naroda u svojim referatima. Neki su bili stava da je za njih zasjedanje Bosanski sabor. Postalo je kristalno jasno da je antifašistički pokret Narodnooslobodilačkog pokreta jedini integrativni faktor koji garantuje opstojnost Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama. Alternativa su bile fašističke snage, s jedne strane sa hrvatskom većinom gdje BiH ostaje u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, s druge strane sa srpskom većinom gdje bi Bosnu progutala „velika Srbija“, a postojala je i jedna potpuno utopistička koncepcija budućnosti Bosne i Hercegovine kao autonomne oblasti pod direktnim njemačkim, odnosno Hitlerovim protektoratom. U vrijeme održavanja Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a situacija na geo-političkom planu je ukazivala da fašističke snage u svijetu gube rat. Saveznici su prodirali s juga Italije, pripremalo se iskrcavanje u Normandiji, a ruska Crvena armija je krenula u ofanzivu prema Njemačkoj. U ovakvim okolnostima partizanski pokret u Bosni i Hercegovini je rastao iz dana u dan, a bez zajedništva sva tri glavna naroda, Muslimana, Srba i Hrvata to ne bi bilo moguće. Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a postavljeni su jasni ciljevi izgradnje demokratske i slobodne države što je vrlo precizno izneseno u Deklaraciji o pravima građana Bosne i Hercegovine, dokumentu koji bi trebao biti „rodni list“ demokratske BiH. Deklaracija o pravima građana BiH iz Sanskog Mosta je bosanskohercegovačka Magna Carta ili bosnakohercegovačka Deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Diktatura i demokracija se međusobno isključuju Međutim, vrlo brzo postaje jasno da su nova vlast u Bosni i Hercegovini i Deklaracija dva različita svijeta. Za Komunističku partiju Jugoslavije koja je stajala iza inicijativa oko formiranja ZAVNOBiH-a bilo je bitno, koristeći općenarodni antifašistički pokret, osloboditi državu od okupatora, a nakon toga uspostaviti totalitarnu vlast u skladu s partijskim programom. Završetkom rata prevara oko formiranja demokratske države postaje očita, uspostavlja se diktatura koja po svojoj prirodi nastoji zgaziti demokratske principe. Deklaracija iz Sanskog Mosta pada u zaborav kao mrtvo slovo na papiru. Tek krajem osamdesetih godina grupa građana (Zdravko Grebo, Tarik Haverić, Desimir Međović, Ivan Lovrenović i Miodrag Živanović) obratila se tadašnjem najvišem organu vlasti u Bosni i Hercegovini, Skupštini SR Bosne i Hercegovine, s pitanjem: Zašto društveni život i društveni procesi nisu krenuli tragovima onoga što piše u Deklaraciji Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, nego su otišli u sasvim drugom pravcu? Pitanje, zajedno s tekstom Deklaracije objavljeni su u dnevnom listu „Oslobođenje“ u rubrici „Pisma čitalaca“. Napis je izazvao burnu raspravu, jer javnost u najvećoj mjeri nije uopće znala za postojanje takve Deklaracije. Skupština SRBiH je formirala komisiju koja je trebala utvrditi zašto je život u socijalističkoj državi krenuo krivim putem, a ne pravcem Deklaracije. Tu se sve i završilo jer je Agresija na Bosnu i Hercegovinu bila pred vratima, priče o demokratizaciji društva postale su potpuno besmislene. Međutim, i danas, toliko godina nakon Agresije, ne polaže se pretjerana pažnja značaju Deklaracije o pravima građana BiH. Deklaracija jasno iznosi načela evropske i američke demokracije temeljene na principima ljudskih prava. To su načela koja ni današnji političari, puni priča o evropskom putu Bosne i Hercegovine, nisu u mogućnosti provesti. Ispunjenjem principa Deklaracije o pravima građana BiH s Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a naša bi zemlja lakše krenula tokovima euro-atlantskih integracija. Dokument koji je, nedvojbeno, temelj suvremenog parlamentarizma u Bosni i Hercegovini ostaje zatrpan u državnim arhivama isto kao i temelj zgrade Sokoloskog doma u Sanskom Mostu. Možda vijest o mogućem obnavljanju zgrade u Sanskom Mostu, s početka priče, i probudi neke nade da će bosanskohercegovačka javnost postati svjesnija važnosti tog dokumenta.   Deklaracija o pravima građana BiH  Oličena u narodnooslobodilačkim odborima i ZAVNOBiH-u Deklaracija garantuje: Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina; Slobodu vjeroispovijesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti; Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i štampe; Ličnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu; Ravnopravnost žena sa muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i u svim oblastima društvene djelatnosti; Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasanjem na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog prava glasa; Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona; Borci narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti; Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritužbe svim organima državne vlasti;  Niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka. Sanski Most, 1. juli 1944. godine

U Jablanici je u kino sali Omladinskog kluba “Pod istim Suncem”, u organizaciji BZK “Proporod” Jablanica, 15.11.2017.g. promovirana knjiga “Kad vrijeme zamiriše” autora Nusreta Omerike. O samoj knjizi njen autor je kazao da se ona sastoji od tri ciklusa i četrdeset i pet pjesama. „Prvi ciklus su zapisi o određenim ličnostima, o ljudima koje sam poznavao ili koje sam pronašao u historijskim knjigama. Drugi ciklus je ciklus u kojem su pomiješane pjesme o zavičaju, djetinjstvu, domovini i patriotizmu, a treći ciklus su ljubavne pjesme“. Istaknuto je da je ovo deseta knjiga autora, a da su pjesme koje su nastale u posljednjih trideset godina, nagrađivane na važnim konkursima, te da su prevedene na turski i engleski jezik. „Spomenuta tri ciklusa korespondiraju jednu nit koja ih povezuje. Mislim da će se svi oni koji budu čitali knjigu uvjeriti da je to jedan novi način pisanja, jer se u stvari radi o pričanju pjesama“, istakao je autor.