Hafisku dovu proučio je njegov muhaffiz hafiz Nedžad Vehabović, a diplomu je uručio Husein-ef. Smajić, zamjenik reisu-l-uleme. Ovim događajem džemat Kraševo je dobio prvog hafiza. Svečanosti prisustvovali su i muftija zenički Ejub-ef. Dautović, glavni imam Medžlisa Tešanj Fuad-ef. Omerbašić, brojni imami, hafizi i vjernici. Na početku svečanosti sve prisutne je selamio i izrazio dobrodošlicu džematski imam Dževad-ef. Bećirović, te ih upoznao sa biografijom hafiza Nihada i njegovog muhaffiza, ističući da je ovo najsretniji i najznačajniji događaj u džematu od otvorenja džamije 1968. godine. Hafiz Nihad Buljubašić je osamnaesti poslijeratni tešanjski hafiz. Rođen je 1996. godine u Zenici. Sin je Samirov i Amirin. Završio je OŠ „Kulin-ban“ Tešanjka, srednju Mješovitu školu u Tešnju, a danas je redovan student Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, gdje i živi sa suprugom Aminom, ocem (100% invalid) i mlađim bratom Nahidom. Svoje prve harfove naučio je pred Mustafa-ef. Balićem, muallimom u džematu Tešanjka, a dolaskom u Tuzlu upoznaje hafiza Nedžada Vehabovića pred kojim počinje učiti hifz 2015. godine. Hifz uspješno polaže pred komisijom Rijaseta u periodu od 9.10.2017. godine. Od dosadašnja tri hafiza, kojima je Vehabović bio muhaffiz, dvojica su iz Tešnja. Najbolji način za početak obilježavanja 12. rebiu-l-evvela   „Ova hafiska dova je najbolji početak obilježavanja 12. rebiu-l-evela, rođenja Muhammeda, a.s.“, kazao je glavni imam Fuad-ef. Omerbašić, istakavši da se ovim događajem i otvara ovogodišnja manifestacija „Salavat ti donosimo, ja Resulallah“ Medžlisa Tešanj, kojom se tradicionalno obilježava rođenje Poslanika, a.s. Muftija zenički Ejub-ef. Dautović je kazao da je hafiz Nihad upravo primjer onoga koji je pokazao svoju odgovornost i prema Allahu dž.š. i prema svojim roditeljima, posebno prema babi. Kroz nekoliko hadisa ukazao je na značaj i fadilete učenja Kur’ana: “Odgajajte svoju djecu, u znaku ova tri svojstva: da vole Poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur’an …; Najbolji je među vama onaj koji nauči Kur’an i druge podučava Kur’anu“, i poručio: “Zato je važno da učimo Kur’an, da živimo u skladu s kur’anskim porukama, ali je isto tako lijepo da prisustvujemo hafiskim dovama i da budemo u društvu naših hafiza“. Nastavljena tradicija hifza    Nakon prenesenih selama i čestitki reisu-l-uleme i u svoje lično ime, zamjenik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Smajić je u svom obraćanju istakao: “Ovo nas vrijeme podsjeća na vrijeme kada su ovdje bili Osmanlije, pa Austro-ugarski period i vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada su u našim džamijama mukabele učili, u prvom redu hafizi, imami, a u nekim džamijama, kao što je slučaj s Begovom džamijom, više je bilo učača iz reda civila, onih koji su imali svoje radnje oko Begove džamije, ali su svoje vrijeme potrošili u hajrate kao što je hifz, vakufi i dr.“ Autor ovih redova će dodati da je takvo stanje bilo i u Tešnju, kada je 12 hafiza učilo hafiske mukabele u Čarši i Dibekhana džamiji. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije na dogovor o učenju mukabele u Čarši i Dibekhana džamiji u decembru 1932. godine pozvani su: Salih Kahvić, Osman Brkić, Ahmet Mulalić, Hasan Škapur, Salih Smajlbegović, Mustafa Hundur, Ibrahim Terzić, Muhamed Hafizović, Šemsudin Karahodžić, Halil Kotorić, Hasan Handžić i Muharem Mulabdić. Ljubav i upornost je put do hifza   Hafiza Nihada smo pitali kada se pojavila želja za učenjem hifza i kako je završio hifz, s obzirom na školske obaveze. “Želja za hifzom se pojavila u petnaestoj godini kada sam naučio pravilno učiti Kur’an. Tada sam počeo učiti 30. džuz samostalno. Svaki dan sam učio po 5 ajeta uz slušanje omiljenog učača Mahira el-Muaiqlyja i tako sam naučio zadnji džuz. Kada sam krenuo u treći razred srednje škole u Tešanju, u Hamzi-begovoj džamiji je bio imam uvaženi hafiz Ahmed-ef.Bukvić, kod kojeg sam počeo naučio El-Beqare i još neke stranice. Zbog studija u Tuzli imorao sam prekinuti učenje kod hafiza Ahmeda, ali sam se potrudio da prvo nađem sebi muhaffiza. Uz preporuku hafiza Abdullaha Haušića počeo sam učiti kod hafiza Nedžada Vehabovića“, kazao je hafiz Nihad. Interesovao nas je i osjećaj kako je biti prvi hafiz u porodici i džematu. “Kur’an je sam po sebi velika odgovornost, a kamoli kada imam na umu da sam prvi i u familiji i u džematu. Nadam se da će se porodica, komšije i džematlije okoristiti od mog hifza i da će me Allah pomoći u očuvanju hifza, a i prenošenju znanja na druge ljude, prvenstveno na svoju porodicu. Volio bih da se u Tuzli, gdje trenutno živim organiziraju halke Kur’ana, hifza, sufare gdje bih rado učestvovao i samim tim potpomagao svoj hifz učeći druge ljude. Svakako da planiram pratiti takmičenja koja se održavaju u Sarajevu i Zagrebu i nadam se da ću učestvovati na tim takmičenjima“, kazao je mladi hafiz. U današnjim ekonomskim uvjetima nije lahko imati i studentski i bračni status. “Imam stipendiju mjesečno od Općine Tešanj 100 maraka i sve ostalo financiram uz Allahovu pomoć. Oženjen sam, hvala Allahu. Moja hanuma ide na isti fax kao i ja. El-hamdu lillah imamo sve što je potrebno i, uz Allahovu pomoć, sve je lahko. Allah, dž.š. daje nafaku“, pojasnio je hafiz Nihad. Na kraju svečanosti hedije hafizu su uručili: Šahin Kerla ispred Fonda „Bošnjaci“, predsjednik Medžlisa Zehrudin Kruško ispred Medžlisa, načelnik Suad Huskić ispred Općine Tešanj, Hamdo Krkalić ispred džemata Kraševo i dr. 

U naselju Skela, džemat Kuprešani, Medžlis Islamske zajednice Jajce, 26. novembra svečano je otvorena džamija u kojoj su većina džematlija pripadnici najveće nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini S večanost otvorenja džamije počela je klanjanjem podne-namaza u džamiji, a zatim učenjem Kur’ana, ilahija i obraćanja gostiju.   Peta otvorena džamija u 2017. godini Fikret-ef. Meštrovac, imam džemata Kuprešani, kojem pripada i punkt Skela, prisutnima se obratio u svojstvu domaćina, a zatim glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce, profesor Zehrudin-ef. Hadžić koji je istakao da je ovo peta džamija na području Medžlisa Jajce koja je otvorena u 2017. godini. Posebni gosti na otvorenju džamije bili su još i direktor Progress Centra iz Travnika Abdul-Kadir Indžić, direktor organizacije Al-Ihsan Ali al-Džunejbi i predsjednik upravnog odbora Organizacije Bejtu-š-Šarike, koja je donirala sredstva za izgradnju džamije, te Muhammed Al-Abduli, koji je obećao nastavak saradnje i sljedeći objekat koji će se graditi uz džamiju u ovom naselju. U svojstvu izaslanika muftije travničkog prisutnima se obratio glavni imam Medžlisa Bugojno Vehid-ef. Arnaut koji je pohvalio prepoznatljivost i rad Medžlisa Jajce, te ovaj jedinstveni projekat u Bosni i Hercegovini, odnosnu džamiju u kojoj će vjerski život organizirati Romi svakako je još jedan dokaz tome. Zahvalnice najzaslužnijima Na kraju glavni imam Zehrudin-ef. Hadžić zahvalio se džematlija iz drugih džemata koji su došli da podijele radost otvorenja džamije. Najzaslužnijima za izgradnju ove džamije Hadžić je uručio prigodne hedije, a zatim je šejh Ramiz-ef. Bećirović proučio dovu. “Zahvala Allahu dž.š. koji je omogućio da se realizuje ovaj projekat, međutim, posebno ističemo Mehmeda Mašića, zvani Home, koji je inicirao izgradnju i bio podrška u toku izgradnje“, kazali su iz Medžlisa Jajce. Mještani Skele dokazali su se kao odlični domaćini, pripremili su ručak za sve prisutne, ugostili su zvanice i džematlije iz drugih džemata. Željeli su na taj način pokazati svoju radost i oduševljenje zbog otvorenja džamije ali i da su ravnopravni članovi naše Zajednice, da se o njima vodi briga i da se na njih može i treba računati.

U džematu Nedžarići, Medžlis Sarajevo, održano je mektebsko druženje za polaznike prve godine mektebske nastave. Tokom druženja, djeca su imala priliku da se kroz igru, radionice i učenje ilahije, druže jedni sa drugima, pod brigom i nadzorom mladih volontera, koji su svoje vrijeme odvojili kako bi učestvovali u hairli djelima. Druženje su zasladili sokovima i čokoladicama, a na kraju druženja svi su dobili poklon naljepnice sa vjerskim motivima iz Albabi proizvoda. Ovo je jedno u nizu druženja sa djecom, kojeg tradicionalno volonteri uz podršku svog imama Munir-ef. Jašarevića održavaju sa polaznicima mekteba. Materijal korišten za radionice obezbijedila je Općina Novi Grad. Mladi iz sarajevskih srednjih škola: I ovo je patriotizam

U petak 08. decembra gosti tradicionalne manifestacije MIZ Sarajevo pod nazivom Dani o Allahovom Poslaniku “Selam, ya Resulallah” bili su učenici i učenice “Behram-begove medrese” iz Tuzle.

Profesori islamske vjeronauke u Kantonu Sarajevo zajedno sa svojim učenicima su na poseban način obilježili Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Jedan od ciljeva ove koordinirane akcije profesora islamske vjeronauke jeste pokazivanje patriotizma i na malim običnim stvarima. Tako su učenici sarajevskih srednjih škola zajedno sa svojim profesorima islamske vjeronauke kroz različite ekološke, kulturne, humanitarne, općenito društvene aktivnosti vlastitim primjerom pokazali šta je zapravo patriotizam. Između ostalih aktivnosti, mladi su na svoje škole postavili državnu zastavu, posjetili kulturne institucije, skupljali novac za socijalno ugrožene kolege u školi, čistili školska dvorišta i organizirali radio-emisije i izložbe. Nastavnik vjeronauke u Gimnaziji Dobrinja Semir Salihović organizirao je omladinu iz različitih srednjih škola Kantona Sarajevo da posjete svoju školu u trenutku dok drugi odmaraju kod svojih kuća, te da postave državnu zastavu, a zatim i da se počaste u holu škole ukrašenom plakatima o Danu državnosti. Također, neki od učenika su čas vjeronauke realizovali u Institutu za razvoj mladih Kult na Ilidži uzevši učešće u radionici “Ovisnosti među mladima”. Cilj radinice je bio da se omladini ukaže na važnost zdravog pojedinca kao gradivnog elementa društva. Cilj učenicima ove škole je bio da Dan državnosti dočekaju u krugu zdrave i moralne omladine, koja će moći preuzeti emanet da izgrađuju našu domovinu. U projektima su učestvovali učenici Gimnazije Dobrinja, Prve bošnjačke gimnazije, Druge gimnazije, Srednje mašinske tehničke škole, Srednje škole za saobraćaj i komunikacije, Srednje medicinske škole Jezero, Treće gimnazije, Željezničkog školskog centra, Četvrte gimnazije, Srednje škole poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti i SŠC “Nedžad Ibrišimović“. Profesori vjeronauke koji su koordinirali projekte bili su: Remzija Hurić-Bećirović, Aida Imamović-Terzić, Šida Youssef Grbo, Muhamed Lepir, Mukerema Hadžić, Emin Dacić, Esad Grabus, Amela Sidran, Lejla Begović i nastavnik historije Samin Omanović. “Jaku i naprednu državu grade vrijedni, obrazovani i savjesni građani, kao što su to svojim radom pokazali ovi mladi ljudi. Budimo patriote i volimo (zalaganjem) svoju domovinu BiH“, poručili su mladi iz ovih škola.

Britanski pisac i intelektualac pakistanskog porijekla Ziauddin Sardar u eseju pod naslovom Ponovno čitanje života poslanika Muhammeda ukazao je na jednu važnu činjenicu o kojoj vrijedi neprestano razmišljati dok čitamo životopise o poslaniku Muhammedu, a.s. Naime, u većini popularnih biografija o Poslaniku primijetno je pretjerano oslanjanje na rane historijske i vojne izvore. Posljedično tome, sîre i životopisi Muhammeda, a.s., opširno i detaljno govore o Poslanikovim bitkama, vojnim pohodima, uspjesima i manevrima dok istovremeno ekonomski i društveni život Mekke i Medine, kao i Poslanikov lični i porodični život, u tim djelima ostaju poprilično nerasvijetljeni i zapostavljeni. Iako je, primjerice, po mišljenju Ziauddina Sardara, za šest decenija života Muhammed, a.s., proveo ukupno nešto manje od jedne godine u svim bitkama i fizičkim sukobima, muslimanski autori Poslanikovih životopisa više od polovine svojih djela ispisuju detaljima i dramatičnim scenama s Bedra i Uhuda . Na kakvim teorijskim i ideološkim osnovama muslimani danas grade svoje znanje i odnos prema poslaniku Muhammedu, a.s ? Možemo li se, uprkos činjenici da su na bosanski jezik prevedene mnoge Poslanikove biografije i sve temeljne zbirke Poslanikovih, a.s., hadisa pohvaliti našim podrobnim i cjelovitim razumijevanjem i slijeđenjem Poslanikovog, a.s. života u njegovoj egzistencijalnoj razuđenosti i punini? Mustafa el-Meragi upozoravao je da ništa ne bi bilo tako pogrešno kao mjeriti mogućnosti Muhammedove, a.s., poruke životom i mislima današnjih muslimana. Jer, jedno je ukazivati na Poslanikove vrline, poput skromnosti, blagosti i hrabrosti, a posve drugo je integritetom vlastitog bića, snagom svoga deklarativnog i stvarnog vjerovanja ovladati informacijama, odnosno hadisima koji o tim vrlinama govore. Poslanikov put započeo je mijenjanjem sebe, uz duhovno uzdizanje zajednice, sadašnji muslimanski reformatori nameću vanjske zakone i pravila islama prije nego što preobraze sami sebe. U silnoj želji da poslanika Muhammeda, a.s., u svakom detalju njegovog života predstave historiografski vjerodostojno muslimani su nerijetko propuštali uočiti i razumjeti ono što je u Poslanikovom pozivu i praksi predstavljalo univerzalno i svevremensko. Nauštrb nekog detalja kojeg bi poslije u tumačenjima predimenzionirali žrtvovali bi suštinu i smisao, zaboravljajući na općeprihvaćeno hermeneutičko pravilo da su tekst i kontekst u nerazlučivoj povezanosti. Naši roditelji, naše dede i nane koji su nenametljivo i tiho svjedočili islamske vrijednosti, najčešće nisu bili u stanju da napamet citiraju hadise kojima bi teorijski potkrijepili svoje ponašanje. Njihovo teorijsko znanje Hadisa i Sunneta bilo je skromno. Je li zbog te činjenice njihovo slijeđenje Poslanika, a.s. bilo manje ili više dosljedno od našeg intelektualnog cjepidlačenja o hadisima ili mehanički besprijekornog praktikovanja Sunneta? Da li je njihovo nepoznavanje kategorija vjerodostojnosti hadisa i podjele na sahih, hasen i da’if imalo ikakvog negativnog utjecaja na snažnu i iskrenu emocionalnu povezanost koju su iskazivali prema svakom Poslanikovom postupku ili savjetu? Stoga, u našem razumijevanju Sunneta nužno je prepoznati činjenicu koju olahko i nekritički ispuštamo iz vida: naše knjige, manifestacije, ilahije i predavanja o Poslaniku i naše angažirano i aktuelno znanje, razumijevanje i življenje Sunneta u očitom su neskladu i raskoraku. To statistički dokazuje neumoljiva stvarnost koja je u znaku društvenih bolesti i zala (alkohol, droga, prostitucija, nezakonito bogaćenje), razne vrste kriminala i nasilja, kao i sveprisutne manifestacije nebrige, arogantnosti i egoizma kako kod primitivnih i neukih, tako i kod onih koji se diče svojim zvanjem, znanjem i titulama. Svojevremeno je napisao Muhammed Ikbal da je Poslanik, a.s. milost svjetovima i najmirisnija ruža na drvetu poslanstva. Muslimani bi, također, morali biti znak Milosti za ljude svih svjetova. Savremeni trend poistovjećivanja informacije sa znanjem izlaže nas iluziji kako se jednostavnim procesom povećavanja informacija o Poslaniku, a.s., automatski povećava i naše razumijevanje njegovog života i misije. Šta uopće znači čitanje i memorisanje informacije koje ne prati istinsko supstancijalno znanje? Tek sa supstancijalnim znanjem, koje nije samo mehanički memorisano, nego je promišljeno, proživljeno i najzad usvojeno može se graditi životni svjetonazor. Samo one činjenice iz Poslanikovog, a.s. života koje su integrirane, sintetizirane i analizirane mogu biti predočene u principe i modele našeg savremenog života. Zato je među mnogim detaljima Poslanikovog života za Huseina Đozu najbitnije u ličnosti, životu i ponašanju Muhammeda, a.s., “predstavljalo njegovo realistično ljudsko ponašanje u životu i svijetu uopće. Otvoren i okrenut čitavom svojom dušom, čitavim bićem prema apsolutnoj istini, on je istodobno, isto tako bio otvoren i okrenut prema svijetu koji nije ništa drugo nego odraz i znak te istine.’’ Za cjelovito razumijevanje Poslanikove poruke i prakse nije dovoljno samo znati i konstatovati neki Poslanikov postupak nego i dati smislen odgovor zašto je Poslanik, a.s. nešto u određenom trenutku upravo tako rekao i kako je svoje riječi i misli pretakao u život. Formalnim navođenjem činjenica iz Poslanikovog života bez pokušaja da se te činjenice sagledaju i razumiju u jednom širem psihološkom i društvenom kontekstu Poslanikov život postaje sve manje živi, dinamični i pokretački uzor i inspiracija, a sve više model slijepog oponašanja. Ili da se poslužimo Sardarovom argumentacijom: „ Poslanikov izgled, brada i odjeća pretvoreni su u fetiš. Tako je sada ne samo obavezno da ‘dobar musliman’ nosi bradu nego da oblik i dužina brade zadovolje diktiranu formu. Poslanik Muhammed, a.s., sveden je na znakove i simbole.“

Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu i Fakultet islamskih nauka, uz podršku Centra za napredne studije, organizirali su 09. decembra 2017. godine na Pravnom fakultetu čas sjećanja na Mahmouda Cherifa Bassiounija, kako je rečeno, „oca međunarodnog krivičnog prava“ i „svjetskog prvaka pravde“.

Danas je reisu-l-ulema Islamske Zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović posjetio Medžlis Vareš.

Danas je reisu-l-ulema Islamske Zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović posjetio Medžlis Vareš.

TUZLA, 28. oktobra- U džamiji u Milešićima, džemat Dobrnja, upriličena je svečanost povodom okončanja kursa arapskog pisma koji su pohađale hadži Mejra Ajanović i Ferida Mešić. Hadži Mejra, koja je rođena 1951. godine, i Ferida, rođena 1948. godine, za relativno kratak vremenski period uspješno su savladale osnove kur’anskog pisma uz podršku imama Muhamed-ef. Mehanovića i muallime Mevle Mehanović. Ovom prilikom je uručeno i uvjerenje o položenoj hatmi polazniku mekteba Emelu Hamziću. Svečanosti u Milešićima prisustvovao je i imam džemata Dobrnja Ibrahim-ef. Softić koji se prisutnima obratio prigodnim riječima.

U danima mjeseca rebiu-l-evvela Medžlis Prnjavor je poznat po mevludima u svih šest džemata. Ove godine ovu aktivnost započeli su u džematu Puraći, a završit će 13. rebiu-l-evvela u džematu Konjuhovci. Na jednom takvom mevludskom programu u džematu Lišnja prisustvovali su Sabahudin Omerbašić, pomoćnik općinskog načelnika Tešnja za boračka pitanja i glavni imam Medžlisa Tešanj Fuad-ef. Omrbašić koji su svoje impresije opisali riječima da i pored specifičnih uslova u kojima rade prnjavorski imami, rezultati njihovog rada vidljivi su i mjerljivi kroz beš-vakat, mektebsku nastavu i druge aktivnosti po kojima je Medžlis Prnjavor prepoznatljiv, ne samo unutar Muftijstva banjalučkog, nego i šire. “Prisustvo mladih i velikog broja džematlija daju nadu za bolje sutra. Mene i moga saputnika su učinili radosnim i ponosnim, zato što smo imali priliku da i ovom dijelu naše Bosne i Hercegovine, na Dan državnosti, učimo i slušamo mevlud“, kazao je glavni imam Omerbašić.

Hiljade ljudi okupilo se na Times Squaru u New Yorku zbog odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa, koju je saopštio u srijedu, da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela.

U petak 08. decembra gosti tradicionalne manifestacije MIZ Sarajevo pod nazivom Dani o Allahovom Poslaniku “Selam, ya Resulallah” bili su učenici i učenice “Behram-begove medrese” iz Tuzle.

Delegacija Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini posjetila je 14. novembra 2017. godine Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Delegaciju koju je predvodio zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić i u čijem sastavu su bili Ismail ef. Smajlović, direktor Uprave za pravne i administrativne poslove Rijaseta, Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove, Ibrahim ef. Begović, direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta, Zejnil ef. Rebihić, direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove, Mensur Karadža, sekretar Rijaseta i Nihad Halilović, šef protokola, dočekao je muftija dr. Aziz ef. Hasanović sa saradnicima. Nakon održanog radnog sastanka, delegacija je posjetila Islamski centar Zagreb gdje je obišla Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića. Ravnatelj Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića i zamjenik muftije Mevludi ef. Arslani predstavio je rad škole i aktivnosti. Ovom prilikom, učenicama i učenicima trećeg razreda, obratio se zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić naglasivši značaj obrazovanja. Ručku u restoranu Islamske gimnazije prisustvovali su i muftija Ševko ef. Omerbašić, h. Ahmed Ikanović i članovi Mešihata iz Zagreba. Nakon Zagreba delegacija Rijaseta IZ boravila je 15. novembra 2017. godine u radnoj posjeti Mešihatu IZ-e u Sloveniji. Domaćin delegaciji Rijaseta IZ-e bio je predsjednik Mešihata muftija Nedžad Grabus. Razgovaralo se o različitim aspektima saradnje i uređenju normativnih akata za efikasnije djelovanje IZ, a delegacija je posjetila i gradilište Islamskog kulturnog centra u Ljubljani.

PALESTINA KAO GLOBALNI PROGRAM  

1. Vjera kao moralno pozvanje Četrdeset austrougarskih i, rekli bismo, prvih modernih evropskih godina u Bosni i Hercegovini (1878-1918), donijele su sa sobom mnogolika raslojavanja i razvrstavanja onoga što možemo označiti “tradicionalnim islamskim diskursom“. Ono što je od tog diskursa do 1878. godine držano ili čuvano jedinstvenim, zahvaljujući prije svega arapskom i donekle turskom jeziku koji su preovladavali u nastavničkoj i udžbeničkoj literaturi starih medresa, sada se počelo razvrstavati i objelodanjivati, polahko ali sigurno, kako u tekstovima na bosanskom pisanim na arebici, tako i u latiničnim i ćirilićkim tekstovima. Već s Mehmed-begom Kapetanovićem Ljubušakom (1839-1902) imamo tekstove, štaviše knjige, u kojima se po prvi put kod nas objelodanjuju izreke i savjete Muhammeda, a.s., na latinici i bosanskim jezikom, gdjegdje i na ćirilici. Kako su Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i njegovi malobrojni saradnici bili opredijeljeni “za napredak“ te bili zainteresirani da poruku islama ponude prije svega kao moralnu pouku, to se Ljubušakova misija (zanemarimo li njegov list Bošnjak i politička strujanja koja je tamo profilirao) svodila na prikupljanje “narodnog blaga“ ili mnoštva izreka s moralnom porukom i ćudorednim pozvanjem. Ljubušakovo djelo “Risale-i ahlak“ samim naslovom otkriva neke važne ciljeve ovog prosvjetitelja muslimana Bosne i Hercegovine. Bilo bi zanimljivo istražiti razloge zašto je Ljubušak u svojim austrougarskim godinama (i u svome “vjerskom“ prosvjetiteljskom radu) tumačio islam na način eksplikacije njegovih poruka kao moralnih pozvanja i ćudorednih kaža. Bilo kako bilo, u svojim knjigama on je prvi koji je na bosanski jezik preveo i na latiničnom pismu objavio i nekoliko desetaka hadisa Poslanika Muhammeda, a.s. Njihov prijevod i sada nam se čini lijepim i dobrim, kao staro suho zlato. Jednako nam se čini zanimljivom i njegova želja da uz “islam kao moral“ afirmira “islam kao obredoslovlje“. To vidimo u njegovoj brošuri Budućnost Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini koja je izišla u Sarajevu 1893. godine (na petnaestu godišnjicu od austrougarske okupacije). Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak podsjeća svoje zemljake bosanske muslimane na slobodu vjerskih obreda u Bosni i Hercegovini, pa kaže: “U džamijama hafizi mukabelu uče, naše hodže vazu nasihat neprestanu kazuju, muderizi po medresama redovito ders daju, manje hodže u mektebima malu djecu naučavaju, naše hadžije sa svojim šefom (reisom) svake godine na Ćabu idu...“ Iz formalno ulemanskih krugova preporodnoj struji bošnjačkih intelektualaca oko lista Behar pridružuje se snažna alimska pojava Mehmeda Džemaludina Čauševića (1870-1938). On je na bosanskom i na latinici objavio nekoliko članaka o islamu i Muhammedu, a.s. K tome, njegov i Pandžin prijevod Kur’āna (Sarajevo, 1937) sadrže velike dionice komentara posvećenih Poslaniku islama. To kazuje da je Čaušević bio među korifejima koji su pridonijeli rađanju savremene bosanskohercegovačke literature o Poslaniku islama. 2. Afirmiranje islama na način kulture Negdje na samoj sredini austrougarskog perioda na bosanskohercegovačku scenu stupaju Safvet-beg Bašagić (1870-1934), Edhem Mulabdić (1862-1954), Osman Nuri Hadžić (1869-1937)... Godine 1900. osniva se list Behar, njegove stranice su o islamu, na latiničnom pismu, ponudile jedan emancipirani diskurs. Islam je unutar uređivačke politike Behara tumačen i kao velika kultura koja je udomila velike književnosti (arapsku, perzijsku, tursku...) i prožela ih jedinstvenim duhovnim tonalitetom. Sam Osman Nuri Hadžić objavio je još ranije zanimljivu knjigu Islam i kultura (Zagreb, 1894).  Safvet-beg Bašagić je na stranicama Behara podupirao nove pristupe u tumačenju islama, sada je bio vidljiv proces pomjeranja težišta u tumačenju islama na islamsku kulturu, islamsku filozofiju, književnost, narodnu tradiciju na način narodne kulture. Bašagićeve mnogobrojne komparacije pjesnika i književnika “istočnog Parnasa“ s pjesnicima na Zapadu želja su za uspostavljanje dijaloga islamske ili “islamskih kultura“ s drugim kulturama. Uza sve što je uradio, neobično je važno da je Bašagić ostavio vrijedan mevludski spjev na bosanskom, a također i prijevod ili prepjev Hajjamovih Rubaija. U neku ruku, Bašagić je svojim velikim opusom pripremio i ohrabrio neke svoje savremenike da se poduhvate pisanja zasebnih djela o Muhammedu, a. s., po novim, rekli bismo “evropskim“ uzusima i metodologijama.