Vjetar srušio munaru Ferhad-begove džamije u Tešnju

U okviru manifestacije „Salavat ti donosimo ja Resulallah“ kojom se na području Medžlisa IZ-e Tešanj obilježava 12. rebiu-l-evvel, rođenje Poslanika Muhammeda a.s., i općinske manifestacije „Dani grada Tešnja“ kojom se obilježava općinski praznik 10. decembar „Dan grada Tešnja“ koji je OV Tešanj proglasilo općinskim praznikom u povodu potpisivanja vakufname Gazi Ferhad-bega 10.12.1559. godine, zamjenik reisu-l-uleme IZ-e u BiH mr. Husein ef. Smajić je u nedjelju, 10.12.2017.godine u atriju Medžlisa IZ-e Tešanj otvorio izložbu slika „Tragom Gazi Ferhad-bega“ akademskog slikara Ahmeta Hundura.

Aktiv žena “ASR” MIZ Bugojno

Već jedanaest godina uspješna saradnja nevladinih organizacija sa institucijama Islamske zajednice u Bihaću kruniše se manifestacijom pod nazivom „Muhammed, a.s. - U njemu je divan uzor“.

Desetog decembra u Kulturno-obrazovnom centru Tušanj-Slatina upriličeno je takmičenje iz poznavanja sire za učenike mekteba sa područja Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Učenici su odmjerili svoja znanja iz poznavanja knjige „Vjerovjesnik Muhammed a.s.“ autora Imama Vehbi Ismaila

U okviru manifestacije „Stazama Poslanika islama“ jedna od značajnijih aktivnosti je i  posjeta najstarijim članovima Medžlisa Islamske zajednice Tuzla

Osvježeni skorom posjetom reisu-l-uleme dr. Husein ef. Kavazovića Tesliću imami su zajedno sa članovima Izvršnog odbora a pod pokroviteljstvom Medžlisa IZ-e Teslić organizovali desetodnevne aktivnosti povom obilježavanje mjeseca rebiu-l-evvela i rođenja Poslanika s. a. v. s.

Da Bihać i Krajina, pored izuzetno bogatih prirodnih resursa i prelijepih turističkih destinacija, ima i vrhunsku ulemu koja se u presudnim momentima za muslimane, Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu odgovorila zadatku i zauzela prave stavove u pravo vrijeme govori i primjer prvog reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića, koji se rodio u bihaćkom džematu Kulen-Vakuf i proveo svoje prve dječačke dane u njemu.

 „Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti“ zbornik radova sa okruglog stola održanog u Sarajevu, 25. aprila 2017. godinem izdavač „El-Kalem“, Sarajevo,2017. godine. Da Islamska zajednica ne živi isključivo na lovorikama prošlosti, zakovana, samo u današnji tubitak ili egzistenciju, nego da ima na svim navedenim temeljima islamskim, perenijalnim i povijesnim vizijama budućnosti čovječanstvo je i knjiga pred nama koju se u okviru zajednice priredilo i uredilo Vojno muftijstvo pri Oružanim snagama a štampao „El-Kalem“. U naslovu knjige (a imenovanje stvari i stvarnosti je preduvjet svakog znanja, teorije i spoznaje) nalaze se tri riječi: mir, sloboda i sigurnost, bez kojih je izvjesnost i budućnost čovječanstva nemoguća. Ovom knjigom, ustvari „Zbornikom radova“ sa okruglog stola u Sarajevu, između dvije korice na 150 stranica Islamska zajednica nastupa otvorenih očiju, silom argumenata a ne argumentima silom, kritičkom samorefleksijom. Iz nefseke summen-nas - sebi kaži - sebe sagledaj i sebe pred ogledalo pa onda drugima kaži ili idi na kritičku teoriju društva ili kritički refleksiju. Unutar kritičkog mišljenja, a svako mišljenje ukoliko je utemeljeno na argumentima, i ukoliko je svoje, a ne posuđeno i neargumentovano je kritičko mišljenje, hermenutikom iznutra, postiže se umijeće razumijevanja, a kritikom izvana, ostvaruje se vještina prosuđivanja i razabiranja stvarnosti. Hermeneutika iznutra, i kritika izvana, unutar političke filozofije, čine komplementarno jedinstvo, unutrašnje i vanjske dimenzije kritičke refleksije u kome subjektivni pojam preko objekta, teme ili predmeta spoznaje, suda i zaključka dolazi do nove vizije, perspektive i ideje spoznaje. Strukturu knjige sačinjavaju: 1) „Uvodnik“ vojnog muftije Hadisa Pašalića „Izgradnja mira naše je opredjeljenje i cilj“; 2) „Predgovor“ jednog od urednika mr. Muhammeda Okića; 3) „Biti Bosanski i evropski musliman“, tekst Reisa Huseina Kavazovića; 4) „Odnos muslimana prema sekularnoj državi - iskustvo Bosanskohercegovačkih muslimana u tekstu prof. dr. Fikreta Karčića; 5) „Akaidsko učenje Ebu Hanife u slobodi i slobodnoj volji“ tekst mr. Muharema Omerdića; 6) Zaštićena vrijednost ljudskog života u islamskom pravu“, tekst dr. Senada Ćemana. 7) „Džihad, Harb i Kital u Kur’anu“ tekst prof. dr. Almira Fatića; 8) „Karakteristični elementi islamske tradicije u Bošnjaka“ tekst dr. Elvira Duranovića; 9) „BH Dijaloški, Komšijski etos, kao prilog teologiji i praksi međureligijskog dijaloga“ tekst mr. Muhammeda Fazlovića; 10) „Odgovori Islamske zajednice u BiH na tumačenja Islama - strana islamskoj tradiciji Bošnjaka“ tekst Muhammeda Jusića i 11) „Prilozi“. Bez obzira što su radikalizam, ekstremizam i terorizam rezultat i posljedica svijeta ovakvog kakav jeste, i što su uglavnom izvana izazvani i isprovocirani oni su apsolutno zabranjeni, ničim se ne mogu opravdati i oni su put do pakla koji je možda popločan iskrenim namjerama. Time se nanosi nesaglediva sramota Islamu i neizmjerna šteta muslimanima koja u svjetskim okvirima dovodi u pitanje njihov opstanak. Knjiga pred nama, jedanaest dragulja na džerdanu, poručuje Islam DA - nasilje NE, Islam DA - terorizam NE, Islam DA - radikalizam i ekstremizam NE, Islam DA - laž NE, Pravda DA - nepravda kao šuga duše NE. Stoga, priređivači ovog Zbornika zaslužuju sve čestitke, a njegova promocija će se održati 6. decembra 2017. godine u Domu OS BiH u Sarajevu.

Svečana dodjela nagrada za 73 najbolja studenta u Federaciji BiH održana je danas u Narodnom Pozorištu Mostar, gdje je priznanja i jednokratne novčane nagrade od po 1.500 maraka studentima s najboljim prosjekom u 2016./17. školskoj godini uručila ministrica obrazovanja i nauke FBiH Elvira Dilberović, javlja Anadolu Agency(AA).

Između tri kandidata, Fehim-ef. Spaho je izabran za reisu-l-ulemu. Kraljevskim ukazom od 23. 04. 1938. g. imenovan je i potvrđen za reisu-l-ulemu Islamske vjerke zajednice Kraljevine Jugoslavije. Iste godine, 09. juna preuzeo je Menšuru na svečanom ustoličenju u Carevoj džamiji u Sarajevu. Bio je učenjak, pisac, prevodilac, poliglota… Na ahiret je preselio 13. 02. 1942. g. Mezar mu je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Dr. Milana Stojadinovića, predsjednika Srpske vlade koju je raspustio Knez Namesnik Pavle, a njega deportirao u Koran kod Užica, u svojim Memoarima “Ni rat - ni mir: Jugoslavija između dva rata” osvrnuo se na i na reisa-ef. Spahu. Stojadinović je dopremljen na liječenje na Ilidžu u Sarajevo. Niko mu nije smio prići ili posjetiti ga. Izašao bi u šetnju ali u pratnji policije... On piše: “Međutim, vrhovni poglavar muslimanske verske zajednice Reisu-l-ulema i brat dr. Spahe, uspeo je na veoma smeo način da ‘probije policijski kordon’ I da me lično pozdravi. On je preko svojih ljudi bio tačno obavešten o mojim šetnjama po Ilidži i okolini, pa me je jednog dana sustigao automobilom, zauastavio se, sišaao i brzim korakom prišao: ‘Gospodine Predsedniče, smatrao sam za svoju dužnost da Vas lično pozdravim. Mi nikada nećemo zaboraviti ono što ste za nas učinili. Sloga između pravoslavaca i muslimana Vaše je delo. Mi ne odobravamo ovo kako se sa Vama postupa ali (…) naš narod lepo veli : - Svaka sila zavremena, a nevolja redom ide!’ Policajci koji su me pratili bili su zaprepašteni ovim postupkom i ovim rečima vrhovnog verskog poglavice svih Jugoslovena muslimanske veroispovesti, ali nisu imali kud ni ma šta da preduzmu, jer onako isto munjevitom brzinom kako mi je prišao, isto je tako ušao u svoja kola i izgubio se putem Sarajeva. Razume se da je ovaj događaj imao veliki odjek u svim krugovima Bosne i Hercegovine.” (Citat iz Memoara, Buenos Aires, Argentina, 1963., 704.) Onaj ko poznaje prilike u tadašnjoj državi i političke odnose u njoj razumjet će ovo. Radilo se o dalekovidnom poglavaru Islamske zajednice koji je pokušao sačuvati muslimane od skorog stradanja jer je naslućivao požar planetarnih razmjera. Kada je Mehmed-ef. Handžiću zbog jedne podvale uručen otkaz u Gazi Husrev-begovoj medresi, reisu-ef. Spahi je to teško palo ali nije znao kako dalje. Hafiz Mahmud-ef. Traljić, nerazdvojni prijatelj Mehmeda-ef. ovo mi je pričao: “Ušao sam u Kabinet reisa-ef. Spahe, a on oborene glave gleda predase. Nazvao sam mu selam, a on mi ne odgovori. Sjeo sam i šutio. Nakon nekoliko minuta on podiže glavu, pogleda me i odgovori mi na selam. I opet zašuti. Vidim da mu je nešto teško, pa ga upitah: Ko te je to nasekirao? On mi reče: ‘Ne znam šta ću sa Hadži-efendijom.’ Ja mu ko iz topa: ‘Daj ga u Kutubhanu.’ On se ozari, pa reče: ‘Pa jah! To je najbolje, a on voli biti s kitabima!’ Istog momenta je pozvao svog sekretara i naredio mu da napiše Mehmed-ef. Handžiću rješenje za bibliotekara u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.” Tako je reis-ef. spriječio sevepom hfz. Traljića izopčenje i pribijanje na stub srama jednog od naših najvećih alima. U Univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu ima primjerak jednog časopisa u kome je objavljena namjera reisa-ef. Spahe da izgradi stolnu zgradu za sjedište Rijaseta Islamske zajednice. Tu se nalazi i negativna reakcija njegove opozicije na taj plan VIS-a. Doneseni su i negativni stavovi opozicionara tom njegovom sjajnom planu. Svaki naš reis je imao svoga “ebu džehla” da ga motovira i uvjerava svojim smetnjama da je u pravu što radi! Kako od njegove zamisli kasnije ne vidimo realizaciju, najvjerovatnije je da je sam odustao od toga, nemajući mogućnost da se bori sa “vjetrenjačama”, ili je bio spriječen zbog početka Drugog svjetskog rata. Kada je ustaški poglavnik Ante Pavelić ponudio Islamskoj zajednici da se u Zagrebu pravoslavna crkva pretvori u džamiju o trošku NDH, reis-ef. Spaho je odbio tu ponudu prozrevši podlu namjeru ustaške vlasti da Islamsku zajednicu trajno obilježi kao saučesnika u njihovim zločinima nad pravoslavnim življem. Svi zločini koje su četnici počinili nad muslimanima tokom Drugog svjetskog rata i oni u Agresiji na BiH 1992.-1995., bili bi u tome alibi onima koji su ih činili iz srpskog naroda. Također, svi pokušaji NDH vlasti da se donese novi Ustav Islamske zajednice nisu mogli prisiliti reisu-l-ulemu da prihvati taj proces. Svoju odluku je uvijek pravdao riječima: “Nije vakat od toga!” Do toga je došlo tek 1947. godine. Da je pokleknuo tim pritiscima ko zna šta bi se dogodilo sa Islamskom zajednicom i kakav bi crni biljeg nosila kroz povijest. Kada je Reisu-l-ulema Fehim-ef. Spaho obaviješten o hapšenju episkopa ohridsko-bitoljskog i banjalučkog Platona Jovanovića zajedno sa protojerejom gradiškim Dušanom Subotićem u Banjoj Luci od strane ustaškog režima bio je veome uznemiren. Odlučio je da reagira svjestan da “sila Boga ne moli”. Uputio je svoje pismo dr. Viktoru Gutiću, stožerniku Vrbaske banovine, u kome apelira da se oslobodi episkom i njegov gradiški sveštenik, te da im se da potpuna sloboda kretanja i djelovanja. To pismo je adresirano i na neke druge važne adrese nadajući se da će bar vjerska lica biti pošteđena stradanja I progona. Svojeručno reis-ef. je kopiju ovoga pisma dao u svome Kabinetu visokom njemačkom oficiru. Na žalost, pismo Reisu-l-uleme je protumačeno kao provokacija i ništa se od njega nije prihvatilo. Ubijeni su nakon smrti reisa-ef. Udruženje uleme “El-Hidaje” u Sarajevu je na svojoj Skupštini 1941. g. donijelo rezoluciju kojom se osuđuju ustaški zločini nad Srbima i ogradilo se od pojedinaca sa muslimanskim imenom koji su učestvovali u činjenju tih zločina. Stožernik ustaški u Sarajevu došao je sa Rezolucijom i spiskom potpisnika kod reisa-ef., insistirajući da osudi donošenje te rezolucije i njezine potpisnike. Zatražio je da vidi taj dokument a onda upitao: “A šta je sljedeći korak vaše komande?” Kazao mu je da će svi biti strijeljani. Tada je reisu-l-ulema svojom rukom na čelu spiska napisao svoje ime, vratio mu dokumenat i rekao: “Sada počnite od mene!” Donesen mu je iz štaba okupacione njemačke vojske u Sarajevu spisak petnaest sarajevskih mladića pod optužbom da su skojevci. Zatražena je reisu-l-ulemina osuda. Iako nije podržavao komunističku ideologiju koju su promovirali SKOJ-evci i tada je stao u odbranu njihovih života kad mu je rečeno da će biti strijeljani i napisao svoje ime na čelo tog spiska. Vraćajući spisak njemačkom oficiru, pričao je kasnije jedan od službenika Vrhovnog islamskog starješinstva, bio je napadno arogantan i prstom mu pokazivao na stepenice niz koje odmah treba da ide. Zadivljujuće od ovog našeg časnog velikana! Kada vjernik ima samo jedan strah, Od Allaha, strahovi od drugog i drugih su mu nepoznanica.

Danas je u Gazi Husrev-begovoj medresi upriličena dodjela pedeset i dvije jednokratne stipendije studentima u BiH, koje tradicionalno dodjeljuje Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj

Među najdražim uspomenama na djetinjstvo u Divičanima kod Jajca su mi salavati koji su se uoči petka, ponedjeljka, povodom mubarek dana i noći, svaku ramazansku noć prije jacije i petkom prije džume učili s minareta naše džamije. Posebno lijepo bilo je tokom mjeseca ramazana kada se, prema odabiru našeg plemenitog efendije Ibrahim-ef. Babića, grupa dječaka penjala na munaru gdje su nekoliko minuta prije ezana učili salavate koje su okupljeni u haremu džamije ocjenjivali. Naravno, svi su učili lijepo, ali je Memćo svojim jakim, ali u isto vrijeme milozvučnim glasom najbolje učio salavate. Uživao smo slušajući Memćine salavate i tada nisam mnogo razmišljao o tome zašto se salavati uče baš tada? Da li je to vjerska obaveza? Zašto se salavati ne uče prije svakog namaza? Ta pitanja došla su kasnije, a i odgovori na njih. Nedavno mi je, čitajući sjajan tekst dr. Fuada Sedića „Donošenje salavata i selama na Poslanika, s.a.v.s.“, objavljen u Takvimu za 2012. naumpalo zašto se tako mnogo uče salavati petkom, pogotovo prije i tokom klanjanja džume, odnosno zašto bi neko ko zna arapski jezik, a ne zna šta je džuma pomislio da je osnovna svrha džume učenje salavata i podsjećanje prisutnih džematlija da i oni uče salavate. Na osnovu vjerodostojnih hadisa svima je poznata velika vrijednost učenja salavata. Enes ibn Malik, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Ko na mene donese jedan salavat, Allah, dž. š., na njega donese deset salavata, oprosti mu deset grijeha i podigne mu ugled za deset deredža (stepen).“ (Nesai, El-Mudžteba, 1313) Preporučeno je i lijepo, stoga, učiti salavate u svako doba i na svakom lijepom i čistom mjestu. Ipak, Allahov Poslanik, a. s., izdvojio je jedan dan preporučivši vjernicima da u njemu uče mnogo više salavata nego u drugim danima. To je petak, najbolji dan u sedmici. Ebu Davud (1046) u vjerodostojnom hadisu prenosi od Evsa ibn Evsa, r. a., da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Petak je jedan od najboljih dana: u njemu je stvoren Adem, u njemu je umro, u njemu će se puhnuti u Rog i u njemu će se desiti krik. Zato petkom donosite što više salavata na mene, jer će oni doprijeti do mene.“ Prisutni upitaše: „Allahov Poslaniče, kako će naši salavati doprijeti do tebe kada će tvoje tijelo propasti, tj. istruhnuti?“ On reče: „Allah je zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika.“ O značaju učenja salavata petkom Ibn Kajjim el-Dževzi u svom čuvenom djelu Zadu-l-me’ad, kaže: „Allahov Poslanik, a. s., prvak je stvorenja, a petak je prvak dana. Tako je donošenje salavata na Poslanika, a. s., u ovom danu posebna počast za Poslanika, a. s., koja ne obuhvata nikog drugog.“ Naši dobri prethodnici prepoznali su želju i nakanu Allahovog Poslanika, a. s., pa su ibadete petkom, a posebnu džumu namaz, ukrasili mnogobrojnim salavatima. Tako se u pojedinim mjestima i danas, a širom Bosne i Hercegovine dva tri desetljeća unazad, s minareta džamija uoči petka prije ezana za jaciju može čuti mujezin kako uči: Es-salatu ve-s-selamu alejke, ja Resullalah, Es-salatu ve-s-selamu alejke, ja Habiballah... podsjećajući slušaoce da je nastupio mubarek petak u kojem je preporučeno učiti što više salavata. Isto se ponavljalo i pred ezan za džumu. Nakon ezana za džumu, kao i iza svakog ezana, prisutni uče salavat i dovu u kojoj mole Allaha, dž. š., da podari Muhammedu, a. s., priviligovano mjesto u Džennetu na osnovu hadisa kojeg bilježi Muslim (384): „Kada čujete mujezina izgovarajte ono što uči mujezin. Zatim donesite salavat na mene...“ Kada se klanjaju četiri rekata sunneta džume mujezin naglas uči euzu, bismilu i ajet: Innellahe ve mela’iketehu jusallune ‘ale-n-nebijji... u kojem se vjernicima naređuje da uče salavate na Vjerovjesnika, a. s., nakon čega mujezin uči salavat: Allahumme salli ve sellim ‘ala sejjidina ve nebijjina Muhammedin ve ‘ala ali sejjidina ve nebijjina Muhammed. Tako se prisutni, zapravo, pozivaju da uče salavat na Allahovog Poslanika, a. s., ponavljajući riječi za mujezinom. Mujezin potom uči tri puta naglas: Amin, amin, amin, ve-l-hamdu lillahi Rabbi-l ‘alemin. Ko ne zna o čemu se ovdje radi opravdano se može zapitati: Zašto mujezin tri puta uči amin kada niko u džamiji ne uči dovu? Odgovor je naravno u konstantnom podsticanju okupljenih da što više uče salavate petkom. Naime, Ibn Huzejme (1888) prenosi od Ebu Hurejre, r. a., da se Allahov Poslanik, a. s., jedne prilike popeo na minber i rekao: „Amin, amin, amin.“ Neko ga je upitao: „Allahov Poslaniče, zašto si tako postupio?“ Odgovorio je: „...Rekao mi je melek Džebrail: ‘Ponižen je onaj u čijem prisustvu se spomene tvoje ime (Muhammed, a. s.), a on ne prouči salavat na tebe.’ Tad sam rekao amin (po treći put).’“ U isto vrijeme dok mujezin uči ajet u kojem se naređuje učenje salavata, imam uči salavate penjući se na svoje mjesto na minberu. Na početku prve hutbe, odmah nakon zahvale Allahu, dž. š., imam donosi salavat na Allahovog Poslanika, a. s., njegovu porodicu i plemenite ashabe. Imam slično čini i prilikom učenja druge hutbe, s tim što u ovom slučaju nakon zahvale Allahu, dž. š., i kratkog salavata na Muhammeda, a. s., imam s minbere opominje džematlije da što više donose salavate na Vjerovjesnika, a. s., riječima: Ta’zimne li nebijjihi... Iz poštovanja prema Vjerovjesniku i počasti prema njegovom visokom, časnom i čistom položaju, Uzvišeni obavještava i naređuje: „Zaista Allah i Njegovi meleki... Imam potom s minbere naglas uči salavate: Allahumme salli i Allahumme barik, a džematlije ponavljaju za njim. Taj zadivljujući niz salavata koje od početka do kraja džume zajednički uče imam, mujezin i džematlije najljepši je dar koji vjernici mogu poslati svome voljenom Poslaniku, a. s. Otkriva nam to, također, kako su naši dobri preci poruke iz Kur’ana i Hadisa razumijevali na najbolji način, kao da su njima objavljene, pa su nastojali da ih kroz pokornost Bogu, dž. š., oživotvore i učine sastavnim dijelom svoje vjerske prakse. Memćo danas ne uči salavate u divičkoj džamiji. Rijetko se u današnje vrijeme uče salavati povodom mubarek dana i noći, prije teravije ili prije džume. Tek poneko prouči salavat i kada se u džamijama prije učenja drugog ezana na džumi zaori glas mujezina: Innellahe ve melaiketuhu..., kao da dovoljno da samo mujezin prouči salavat, a nije. Sa nestajanjem salavata, polahko iz naših srca curi ljubav prema Allahovom Poslaniku, a. s., jer onaj/ona/ono što se voli neprestano se i s ushićenjem spominje, što je osnovna svrha salavata.

Zbog zatvaranja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, preživjele žrtve genocida u Srebrenici, koje su se i danas kao svakog 11. dana u mjesecu okupile na mirnom protestu u Tuzli, izazile su žaljenje, iako navode da mnogim presudama nisu zadovoljni, javlja Anadolu Agency (AA).

U srijedu, 6. decembra, mostarski muftija mr. Salem-ef. Dedović boravio je sa saradnicima u radnoj posjeti Medžlisu Islamske zajednice Konjic, gdje se susreo sa predsjednikom Medžlisa dr. Emirom Duranovićem, sabornikom Hamom Maslešom i prisustvovao radnom sastanku imama.

Ne prođe dan, a da se čovjek ne sretne sa nekom informacijom o Palestini, o palestinskom pitanju, pitanju koje opterećuje sveukupne globalne međunarodne odnose, a posebice odnose muslimanskog svijeta i Zapada već sedmu deceniju