Ovih dana iz štampe su izašle dvije nove knjige prof. dr. Šefika Kurdića i to: „DA’VA – Temelji islamskog misionarstva“ i „Ovako je izgledao Allahov Poslanik, s.a.v.s. ve dvije knjige predstavljaju 34. odnosno 35. autorsko djelo ovog autora.Knjiga DA’VA – Temelji islamskog misionarstva je prva cjelovita knjiga iz oblasti islamskog misionarstva na našem jeziku, koja opširno i detaljno tretira ovu oblast i sadrži 466 stranica. Autor u uvodu ove knjige kaže: „Ako analiziramo stanje muslimana danas, a posebno odnos drugih prema nama, dolazimo do nedvojbenog zaključka da je, između ostalog, jedan od razloga za ovako loše stanje, upravo, nedostatak naše da’vetske svijesti i izostanak misionarskog rada koji bi islam predstavio onakvim kakav jeste. Upravo zbog ovoga je i nastala ova knjiga, koja je cirkulirala mojim mislima dugo godina i, evo, sada dobila svoj konačan izričaj u vidu ovog štiva.“Jedan od recenzenata ove knjige, prof. dr. Izet Terzić, inače, profesor da’ve na bihaćkom Univerzitetu, kaže:„Kada se spomene ime doktora Kurdića, neizostavno očekujemo da čujemo ili pročitamo nešto što će nas uistinu oduševljavati. Naime, autor ovoga djela je već dobro poznat našoj široj čitalačkoj publici i s nestrpljenjem iščekuju neke nove radove. Kako i ne bi kada se predstavio do sada sa oko četrdeset svojih naslova koji su toplo primani u sve naše domove. Nećemo pretjerati ako kažemo da je to sada najplodonosniji živući autor iz oblasti islamistike na našim prostorima. Sva ta njegova djela su protkana željom da našu divnu vjeru islam i njeno čisto učenje približi, kako osobama stručnih oblasti, tako i našem običnom čitaocu. Sigurni smo u to da naš autor, dr. Kurdić, unosi punu svoju energiju iz uma i srca, kako bi isto tako došla do naših umova i naših srca. U ovom djelu autor obrađuje nezaobilazne metode u djelovanju da’ije kojih se treba držati, ukoliko se želi uspjeh na tom polju. Iz obilja primjera iz života Allahovih Poslanika i njihovog davetskog, misionarskog, djelovanja, dr. Kurdić je naveo ono što je suštinski najbitnije za nas.“Knjiga Ovako je govorio Allahov Poslanik, s.a.v.s. je zbirka vjerodostojnih hadisa s komentarom o izgledu i vrlinama Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U ovom djelu autor na 350 stranica i kroz 577 autentičnih hadisa opisuje Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao najbolje Allahovo stvorenje s najboljim moralnim vrlinama, idealnim duhovnim kvalitetom, ali i najljepšim fizičkim likom i oblikom.U ovoj knjizi, isključivo na temelju vjerodostojnih hadisa, opisani su: fizički izgled Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegove duhovne kvalitete, moralne osobine, savršeni karakter, specifičnosti koje su ga odlikovale nad drugim poslanicima i vjerovjesnicima i karakteristike koje su ga jasno distancirale i koje će ga distancirati od drugih ljudi, kako na Ovom, tako i na Budućem svijetu.Autor potcrtava: „Namjera je da se predstave njegov visoki položaj i veličanstvena pozicija kod Allaha Uzvišenog, kako bismo dobili još više motiva da slijedimo njegov životni put i da nam on bude primjer i urnek u svim životnim situacijama.“Prof. dr. Zuhdija Hasanović, dekan FIN-a i profesor hadisa, jedan je od recenzenata ove knjige. On ističe:„Ono što posebno treba istaći jeste činjenica da su opisi Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti urađeni na osnovu vjerodostojnih, sasvim pouzdanih predaja i, bez obzira što nam nekada izgledaju nevjerovatnim, daju sasvim realnu i objektivnu sliku Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti. Ovi opisi nisu rezultat predrasuda i stereotipa koji su se kroz povijest stvarali kod zlonamjernih osoba o liku i djelu Muhammeda, s.a.v.s., i koji i dan-danas na taj način žele okaljati njegov lik i duboko povrijediti naljepša osjećanja svih muslimana svijeta.Knjiga prof. dr. Šefika Kurdića nas podstiče da svjesno, istrajno i s punom ljubavi slijedimo Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da dajemo prioritet u našem životu onome što je on smatrao važnim, a da smatramo marginalnim ono na što nije obraćao pažnju. Traži se da ga istinski slijedimo, a ne da ga na loš način imitiramo i zadovoljavamo samo formu Sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., bez duše i sadržaja.Djelo autora prof. dr. Šefika Kurdića pod naslovom: Ovako je izgledao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: zbirka vjerodostojnih hadisa o izgledu i vrlinama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., predstavlja meritoran izvor svima onima koji se žele informirati o uzornim osobinama Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a posebno svim muslimanima koji žele nadograđivati svoje osobine i na taj način graditi kvalitetniji osobni život i čvršće porodične i međuljudske odnose“. Imajući u vidu sve teme koje su tretirane i prezentirane u ovim knjigama , te činjenice da su obrađene kroz vjerodostojne hadise ova nova djela o prof. dr. Šefika Kurdića toplo preporučim našem širem čitateljstvu.

Džemat Velagići-Pudin Han smješten je 3 km zapadno od Ključa uz magistralni put Ključ-Bosanski Petrovac. Džemat broji preko 600 domaćinstava raspoređenih u nekoliko sela i zaseoka: Pudin Han, Stari Velagići, Donji i Gornji Hadžići, Palina, Častovići, Hasići, Nezići, Vojići Donji, Vojići Gornji, Postajre, Ponjir i Točina. U džematu se nalaze dvije džamije. Prva, stara džamija sagrađena je u mahali Tičevići 1937. godine, a druga u naselju Pudin Han neposredno prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obje džamije srušili su 1992. godine pripadnici Vojske Republike Srpske. Nakon povratka na svoja ognjišta muslimani džemata Velagići-Pudin Han prvo su sagradili džamiju u Pudinom Hanu. Novosagrađena džamija ima slično arhitektonsko rješenje kao i prijeratna džamija, osim munare koja je sada veća nego ranije i ima dvije šerefe. Džamija u Pudinom Hanu svečano je otvorena 20. jula 2002. godine. (Podaci o džematu Velagići-Pudin Han preuzeti su iz knjige Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: monografija, izdavač: Udruženje ilmijje, Sarajevo, 2013., str. 33-34.) Ove godine 29. jula svečano je otvorena i džamija u mahali Tičevići. Dugogodišnji prijeratni imam u Velagićima-Pudinom Hanu bio je Ramo ef. Duranović. Mještani ga se i danas rado prisjećaju i s dubokim poštovanjem pričaju o njemu. Njega je 1997. godine na dužnosti imama naslijedio Atif-ef. Vučkić koji već dvadeset godina uspješno vrši dužnost imama, muallima i hatiba u ovom džematu. Specifičnost džemata Ovo kraće upoznavanje s džematom Velagići-Pudin Han potrebno je zbog toga što je ovaj džemat specifičan iz niza razloga, a mi ćemo u ovom osvrtu spomenuti samo dva. Prvi je zajednički za sve džemate na području MIZ Ključ, a to je obavezno posjećivanje šehidskih mezarja drugog dana Kurban-bajrama. Kao što je poznato, prema odluci Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 23. januara 1995. godine drugi dan Ramazanskog bajrama je „Dan šehida“. Ovaj značajani datum obilježava se u svim džematima u Bosni i Hercegovini i dijaspori. Na području MIZ Ključ također se obilježava „Dan šehida“ drugi dan Ramazanskog bajrama, ali su imami i njihove džematlije u svim džematima ključkog medžlisa odlučili da i drugi dan Kurban-bajrama posjećuju šehidska mezarja kao što to čine za „Dan šehida“, što svakako doprinosi boljoj memorijalizaciji masovnog zločina nad bošnjačkim civilima ovog kraja. U džematu Velagići-Pudin Han taj da se posjete šehidska mezarja, prouči se Jasin-i šerif, dova i imam se kratko obrati prisutnim džematlijama ukazujući na važnost prisjećanja na zločine nad Bošnjacima na području općine Ključ. Inače, samo na području ovog džemata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je oko 120 Bošnjaka.Druga specifičnost džemata Velagići-Pudin Han koja ovaj džemat čini jedinstvenim jeste žrtvovanje najvećeg kurbana u Bosni i Hercegovini. Neposredno prije rata na dan proklanjavanja nove džamije u Pudinom Hanu mještani ovog džemata su kupili mladog bika kojeg su pripremili, ispekli na ražnju i podijelili posjetiocima. Pošto su se prije rata po džematima na području Ključa tradicionalno organizovali bajramski narodni skupovi, a u džematu Velagići-Pudin Han skup je bio drugog dana Kurban-bajrama odlučeno je da se prvog dana Bajrama zakolje mladi bik, a da se ispečeno i pripremljeno meso podijeli narodu na skupu drugog dana Bajrama. U to doba nabavljao se bik mlađi o dvije godine i nije se posebno vodilo računa o tome da to ujedno bude i kurban. S ovom praksom se nakratko prestalo tokom agresije, jer su Ključani bili protjerani sa svojih ognjišta, ali su džematlije Velagića-Pudinog Hana odmah nakon rata i povratka iz muhadžiruka 1996. godine oživjeli ovu hairli aktivnost. Do 1998. godine ljudi su davali dobrovoljne priloge za kupovinu bika. Naredne 1999. godine džematskom odboru javio se Draganović Reko s prijedlogom da samo on finansira sve troškove oko nabavljanja, pripremanja i podjele mesa i da to ispred sebe i svoje porodice halali, što je svesrdno prihvaćeno. Kako bi vrijedni džematlija imao nagradu predviđenu za žrtvovanje kurbana, a ne samo običnu sadaku, Atif-ef. je zatražio od muftija: Edhem-ef. Čamdžića i Hasana-ef. Makića fetvu o tome da li osoba može žrtvovati kurban, a potom meso od kurbana ispeći na ražnju i podijeliti ljudima? Pošto su muftije to odobrile, donešena je odluka da se bik, koji od tada ispunjava sve uslove, žrtvuje kao kurban prvi dan Kurban-bajrama te da se pripremljeno meso podijeli drugi dan Bajrama nakon povratka sa šehidskog mezarja. Na taj način je ovaj zanimljivi i nesvakidašnji običaj u džematu Velagići-Pudin Han poprimio svoju današnju formu. Da bi neko dobio priliku žrtvovati bika u džematu dužan je prijaviti se džematskom odboru. Od 1999. do danas najveći kurban u Bosni i Hercegovini žrtvovali su: Draganović Reko (1999), Zukić Huse (2000), Bilajac Omer (2001), Salihović Husein (2002), Pobrić Rašid (2003), Pobrić Hasan (2004), Garibović Adil (2005), dva brata: Tićević Ramiz (2006) i Tićević Elkaz (2006), Tićević Mirsad (2007), Tićević Ibrahim (2008), Tićević Hakija (2009), Salihović Refik (2010), Tićević Safet (2011), Tićević Mesud (2012), Dervišević Abid (2013), Pobrić Ale (2014), Muslahadin Vardar (2015), porijeklom Turčin, poduzetnik iz Njemačke, Koljić Dževad (2016) i Nezić Osman koji je bika žrtvovao ove 2017. godine. Pored toga, do danas su se prijavili još i Salihović Zuhdija/Emir (2018), Pobrić Ferid (2019), Tićević Emsud (2020) i Almir Garibović (2021). Dakle, već se unaprijed zna ko će, ako Bog da, žrtvovati bika za kurban do 2021. godine. Hairli običaj Sam čin prinošenja žrtve obavlja se na sljedeći način. Nekoliko dana prije Kurban-bajrama džematlije se obavijeste o terminu žrtvovanja bika. Obično se to dešava prvog dana Bajrama između podne i ikindije. Ove godine obred žrtvovanja kurbana otpočeo je u 16 sati. Prije nego što se bik povede na mjesto gdje će se žrtvovati imam u porodičnoj kući džematlije koji te godine žrtvuje bika prouči dovu i zamoli Uzvišenog Allaha, dž. š., da primi njihovu žrtvu, da im podari berićeta i napretka u životu i da njima i njihovim umrlim i svim džematlijama Velagića-Pudinog Hana oprosti grijehe. Potom se bik uz zajedničko glasno učenje tekbira: Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber velillahi-l-hamd, povede do mjesta žrtvovanja. Ovdje se okupljenima obrati glavni imam ili njegov zamjenik koji ukaže na vrijednost žrtvovanja kurbana, zamoli Allaha da primi žrtvu dotičnog džematlije, a zatim se prouči ašere i dova. Tada se uz prisustvo velikog broja džematlijama s rječima: Bismillahi, Allahu ekber, žrtvuje najveći kurban u Bosni i Hercegovini. Ove 2017. godine bio je to kurban Osmana Nezića. Prema pričanju džematlija bik je imao preko 8 metara (800 kg). Nakon toga bik se nekoliko sati priprema, a zatim u predvečerje stavlja na, za tu priliku pripremljen, veliki ražanj od mesinga i peče cijelu noć. Dok je Kurban-bajram bio u zimskom periodu za pripremanje kurbana bilo je potrebno više od 10 m suhih drva. Ove godine, zbog velikih vrućina, za tu namjenu pripremljeno je oko 5 m drva. Iako džematski odbor zaduži nekoliko ljudi da vode brigu oko pečenja i pripremanja kurbanskog mesa, njima cijelu noć društvo prave starije džematlije koji se u ugodnom razgovoru prisjećaju raznih dogodovština. Tako su nam ispričali da je u rano jutro drugog dana Kurban-bajrama 2005. godine pukao ražanj na kojem se pekao bik. Momci zaduženi za pečenje mesa brzo su se snašli i španerima podigli bika, a zatim nepečeni dio mesa skuhali. Kažu da meso ni jedne godine nije bilo ukusnije od te 2005. U vrijeme dok imam sa džematom obilazi šehidska spomen obilježja pečeno meso se stavlja u sendviče. U 11 sati ujutru počinju pristizati džematlije koje u redu čekaju da dobiju svoj dio poslastice. Tom prilikom pripremi se preko 1000 sendviča, a oni koji se nisu zasitili nakon jednog sendviča, slobodno mogu ponovo stati u red za još jednu porciju. Nakon podne-namaza u naselju se organizuju sportska takmičenja.Atif-ef. kaže da će džemat Velagići-Pudin Han i u budućnosti ako Bog da nastaviti s ovim hairli običajem. Uvjeren je da će uvijek biti ljudi koji neće žaliti ni truda ni finansijskih sredstava kako bi dobili jedinstvenu priliku da žrtvuju najveći kurban u Bosni i Hercegovini.

I sad se sjećam romana Sreća mladog Ljubovića koji je Preporod u nastavcima objavljivao, kaže ova mudra i vitalna hanuma koja je i sa nanizanih devedeset godina mentalno i fizički zdrava. Istina, slabije čuje i usprkos brojnim naočalama s kojima je naoružana, teže čita tekstove objavljene manjim fontom. Do kraja života želi biti član brojne Preporodove čitalačke porodice.  Za Rabija-hanumu Spužić iz Seonice kod Konjica čuo sam od njenog imama Azema ef. Čomora. Dao mi je ideju da napišem tekst o njoj, jer je, kako mi je tada kazao, jedna od najstarijih čitateljki Preporoda. Svidjelo mi se to i prvu priliku sam iskoristio da tu ideju pretvorim u stvarnost. Tako sam šestog septembra ove godine posjetio Seonicu i sa efendijom Čomorom Rabija -hanumu. Bio sam prijatno iznenađen kad se u lijepo uređenoj avliji pojavila za svoje godine veoma pokretna starica. Razborita i otresita. Po dobrom seoničkom običaju ponudila nas je bajramskom baklavom koju je sama napravila. I čuvši da sam iz Preporoda, kazala je: „Preporod čitam od njegovog prvog broja. Kad se pojavio živjela sam u Mostaru. Moja starija sestra Mulija, koja je živjela u Sarajevu, pretplatila me i svaki broj sam primala na kućnu adresu. Posebno sam voljela čitati romane koje je Preporod objavljivao u nastavcima. Sjećam se onog romana Sreća mladog Ljubovića. Sad Preporod ima dosta stranica. Nažalost, za moje oči prilično su mu sitna slova. Onda i TV uzme dosta vremena. Sad stignem pročitati ono što mi je najinteresantnije. Redovno čitam rubriku Pitanja i odgovori. Sad slabije vidim i slabije čitam. Imam troje naočale, ali brzo umaram oči. Voljela bih da ga mogu čitavog pročitati. Nekada davno čitala sam i literarne radove iz Behara koje nam je, nekim svojim kanalima, donosio Ahmed ef. Uzunović.“ Potom je priča potekla o Seonici. Nana će: „Nije bilo ljepšeg mjesta od Seonice, a da je više propalo. Prvo posijekoše kestene iznad sela. Godine 1936. bio je veliki povodanj i bujice su odnijele tekiju, a udnu sela bila je velika čitaonica. Bila je tu i kafana i mlin. Ovdje sam rođena 1927. godine. Završila 4 razreda osnovne škole u Seonici. Bez majke sam ostala u prvom razredu osnovne. Umrla je na porodu kad je rodila brata Ibrahima. Pošto sam bila odlična učenica starija sestra koja je živjela u Konjicu bila je kidisala da nastavim školu u Konjicu, a ja nisam imala priliku. Nije se moglo. Šefika je imala 16 godina. Nije mogla sama oko poslova. Tako da sam ostala s njom. Babo se nije htio ženiti zbog nas. Mnogi su ga nagovarali da se oženi, ali on nije htio. Njegov je odgovor bio: ‘Neću! Ako se oženim žena će mi rastjerati djecu! Babo mi je umro 1965., a imao je oko 80 godina. Sad sam ovdje sama. Sve više zaboravljam. Rahmetli suprug davno je umro. One godine kad i Tito. Tito je umro u proljeće, a moj muž ujesen 1980. godine.“Tokom agresije na BiH Rabija - hanuma je došla u rodnu kuću u Seonici, gdje i danas živi. U Mostaru su joj muhadžiri sa Dubrava i Jasenice zauzeli kuću. Dvoje je i umrlo u njoj. Deset godina je, kaže, hodala po sudu da bi vratila kuću i ušla u posjed i pošto nije uspjela odustala je od daljeg, kako kaže, ganjanja po sudu. „Gonjala sam se deset godina i nikad nisu htjeli iseliti. Imam pastorka i pastorku u Sarajevu nek oni nastave.“Na pitanje kako danas živi, odgovara: „Imam pemziju. Meni može biti. Ne gledam da u nečemu uživam. Radila sam bašču. Sad već slabije. I pogurila sam se od poslova u bašči ovdje u Seonici.“ Seonica je bila poznato begovsko i ulemansko mjesto. Kad se prisjeća seoničke uleme kazat će: „U mektebu sam učila pred Ahmedom ef. Uzunovićem. Bio je to svekar moje sestre Mulije. Poslije njega došao je efendija Macanović, pa Ahmed ef. Buturović, jer nije bilo nikog drugog. Prije postavljanja za imama Ahmed ef. Buturović bio je mujezin. On nije učio djecu. Ahmed ef. Buturović je svirao harmoniku. Kad se napravio društveni dom on bi u njem svirao kola. Umro je u 94. godini života. I Ahmed -efendijin dedo, koji se zvao Ahmed, bio je šejh seoničke tekije.“S vidnom tugom u očima Rabija je govorila o Seonici danas. „Seonica je skroz propala. Cijelu zimu u njoj nas vrlo malo bude. Narod je odselio. Najviše ih je u Konjicu. A nekad je Seonica bila veoma lijepa. I, Paretak, i Gornja Mahala, i Donja Mahala bile su pune naroda. Ovdje su se nekada davno organizirali Gajretovi teferiči. Dolazilo je dosta naroda. U Seonici se živjelo građanski, kao u Konjicu, Mostaru, Sarajevu. Čak su se i cure udavale u grad, a momci ženili iz grada.“Na pitanje kako bi prokomentirala današnju bh situaciju, kaže: Strah me je! Gledano kroz historiju, mi Bošnjaci smo najgore prolazili.“ Na povratku od čestite Rabija - hanume imam Azem ef. Čomor mi je rekao da nema godine, a da ona ne da prilog za džamiju.

„Svako dijete nam je važno. Naša briga za organizaciju mektepske nastave na prostoru čitavog Muftijstva mora biti cjelovita i drago nam je da postoje konkretni projekti, planovi i briga za sve životne generacije naših džematlija i džematlijki. Važno je da Islamska zajednica prati potrebe naših ljudi. Nikog ne smijemo zanemariti. Mektepski proces obrazovanja je izuzetno bitan i njemu trebamo posvetiti veliku pažnju“, u povodu početka nove mektepske godine poručio je danas iz čapljinskog džemata Rečice mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović. Od ove godine u džematu Rečice počet će sa radom i mektepska igraonica za djecu predškolskog uzrasta čime će Islamska zajednica praktično preuzeti odgovornost šire društvene zajednice i obrazovnog sistema među povratničkom populacijom. „ Ta životna dob je vrlo važna i drago nam je da će taj projekt polučiti željene rezultate“, prokomentirao je muftija. Osim mekteba u Rečicama muftija Dedović danas je posjetio i mostarske mektebe Zalik i Karađoz-begove džamije gdje je adaptirana stara dershana Medrese za potrebe mektepske nastave. Učenicima i roditeljima poželio je sretan početak nastave i u mektebima i u školama. Tokom posjete učenicima su podijeljeni slatkiši a mualimima i mualimama Amir ef. Deliću, Šefik ef. Čavčiću, Šahzi Čavčić i Adem ef. Šuti vrijedne knjige za mektepske biblioteke. Prema riječima glavnog imama Medžlisa IZ-e Mostar mr. Dine ef. Maksumića nastava u Mostaru će se održavati u 40 mekteba. „Prošle godine mekteb je pohađalo 1803 polaznika. Nadamo se da će se taj broj i povećati jer smo uradili dobru pripremu i kvalitetnu kampanju“, kazao je ef. Maksumić. Na području Medžlisa IZ-e Čapljina, kako nam je rekao glavni imam Džemal ef. Gadara, nastavu neće pohađati samo mali broj djece. „Par godina taj broj se kreće od 280 do 290. Na osnovu podataka koje imamo u narednih pet godina će biti tako, a poslije će se drastično smanjivati. Najveći broj upisane djece imamo u džematima Rečice, Višići i Opličići, a najmanji u džematu Lokve i Počitelj gdje je dominanta starija povratnička populacija“, rekao je ef. Gadara.

Večeras je u hotelu Hills održana svečanost u povodu Nacionalnog dana Kraljevine Saudijske Arabije na kojoj su prisustvovale brojne zvanice iz javnog, političkog i kulturnog života BiH.

Ekshumacija žrtava iz masovne grobnice Korićanske stijene, u kojoj je pronađeno 137 posmrtnih ostataka, među kojima 86 lobanja, završena je danas.

Hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu održao je glavni imam ove džamije mr.hfz. Mensur ef. Malkić. Hfz. Malkić na hutbi je govorio o novoj Hidžretskoj 1439. godini i njenom značaju.

Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, priredio je 21. septembra prijem za šest hafiza s područja Muftijstva tuzlanskog koji su hifz položili u ovoj godini.

Prenosimo hutbu koju je u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu u petak 02. muharrema 1439. H. / 22. septembra 2017. godine kazivao hatib Nezim Halilović Muderris, te ustupio tekst zainteresovanim čitaocima.

Islamski edukativni centar NUR sagradili smo na temeljima nekadašnje muallimhane Mehmed-bega Stočanina, kasnije zgrade Odbora IZ. Prema historijskim dokumentima iz bivše muallimhane izašlo je 14 hafiza, a posljednji je bio hafiz Ridžal. Bio je šesti septembar 2017. godine po Miladu kad sam ponovo ukoračio u Gornji Vakuf s namjerom da uradim reportažu o radu ovdašnjeg Medžlisa Islamske zajednice. Stambeno-poslovna zgrada Medžlisa bila je u novom, zelenofasadnom ruhu. Unutar zgrade zatekao sam vrijedne poslenice muallimu i sekretaricu Ulfetu i blagajnicu Ajku.   Uskoro su pristigli i glavni imam mr. Enes ef. Omerović i predsjednik Medžlisa Enes Kurbegović. Da se pojavio i neki treći Enes vjerovatno bismo, po staroj bosanskoj uzrečici kad se nađu trojica imenjaka, - tražili halvu. Helem, priču o Medžlisu započinjem sa efendijom Omerovićem. Možda i za to što je rođen u Pridvorcima, jednom od gornjevakufskih naselja. Sa posebnim pijetetom govori o ovdašnjim ljudima: „Gornji Vakuf je herojski grad. On je grad čestitih i plemenitih ljudi, grad tradicije, kulture. Bitno je kazati da ovaj grad ima tradiciju. Naime 1592. ili 1001. hidžretske godine vakif Mehmed-beg Stočanin došao je iz Stoca i formirao Gornji Vakuf. Podigao je džamniju i pored nje muallimhanu. Važno je napomenuti da Medžlis danas ima 17 džemata. Na 28 punktova uče se djeca. Imamo dobar uspjeh u mektebskoj nastavi i među prvima smo na nivou Muftijstva. Posebno smo zapaženi i u takmičenju u učenju Kur’ana koje vodi asocijacija Hind. Što se tiče imamskog kadra uglavnom su to mlađi imami. Nedavno je na Ahiret preselio Fadil ef. Topalović koji je imao veliku ulogu u džematu Batuša. Borimo se. Stanje u Medžlisu je kao i u većini drugih medžlisa diljem BiH. Plaće su redovne. Uplaćuju se penziono osiguranje i sve druge dažbine. Posljednje dvije godine su godine projekata. Tako smo u 2016. završili jedan za naše prilike historijski značajan projekat. Otvoren je islamski edukativni centar NUR koji smo sagradili na temeljima nekadašnje muallimhane Mehmed-bega Stočanina, kasnije zgrade Odbora IZ, koja je u minuloj agresiji na BiH, od strane ekstremnog dijela HVO srušena do temelja. Prema historijskim dokumentima iz bivše muallimhane izašlo je 14 hafiza, a posljednji je bio hafiz Muhamed -ef. Ridžal.“

U subotu 23.09.2017 godine od 10:00 sati u emisiji Sportski Mozaik Radija BIR možete pratiti zaista zanimljive vijesti iz bh. i inostranog sporta.

Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori najoštrije osuđuje i odbacuje nedavne izjave mitropolita Srpske pravoslavne crkve, Amfilohija, u kojima iznosi niz opasnih teza na račun istorijskog i savremenog poimanja muslimana Crne Gore, sa ozbiljnim reperkusijama po suživot u Crnoj Gori, saopštio je reis IZCG Rifat ef. Fejzić, javlja Anadolu Agency (AA).

Svečanom akademijom u organizaciji Medžlisa IZ-e Mosta i Karađoz-begove medrese u Sali Narodnog pozorišta Mostar obilježen je početak Nove 1439. hidžretske godine. U programu su nastupili horovi El-KAamer, El-Misbah i hor učenika Karađoz-begove Medrese. Novogodišnju čestitku pristunima uputio je glavni imam Medžlisa IZ-e Mostar mr. Dino ef. Maksumić istaknuvši da je hidžra najveća poruka slobode i ljudskog nastojanja da može jasno i glasno izgovarati Allahovo ime i slijedi put Njegovog Poslanika, Muhammeda s.a.v.s.

Izložbom u Gazi Husrev-begovom Hanikahu je zatvoreno peto izdanje Internacionalne umjetničke kolonije "Sarajevo 2017", koja je održana u organizaciji Galerije "Preporod".

Predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdogan je izjavio da niko nema pravo da islam poistovjećuje s terorizmom, javlja Anadolu Agency (AA).

Humanitarna kampanja "BiH za narod Sirije" zvanično je, nakon što je provedena u nekoliko muftijstava u BiH, počela danas i na području Muftijstva sarajevskog.