U prostorijama Centra za istraživanje i unaprjeđenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini u Tekiji u Stocu, 9.sepetembra održan je naučnu skup „Islamska duhovnost u filozofiji, nauci i umjetnosti“. Na ovom simpoziju svoja izlagači su bili: dr. Elvir Musić, doc dr. Munir Drkić, Filip Mursel Begović, dr. Amina Šiljak- Jesenković, prof. dr. Nevad Kahteran, prof. dr. Fahira Fejzić- Čengić, prof. dr. Fatoma Lačević, Mirsad Sinanović, Enes Ratkušić, Alija Dilberović i mr. Zajim Kruško.

1.Kada čovjek u ruke uzima knjige kojima se obilježavaju jubileji i godine postojanja institucije ili udruženja, tada se pita o svrhi jubileja i knjiga o jubilejima. Mnogi su naime jubileji motivirani ljudskom taštinom ili dubokom (pod)svjesnom potrebom za samoafirmacijom. Motivirani su samoostvarenjem ili dokazivanjem samom sebi ili široj društvenoj zajednici. Ovaj općeljudski, sasvim normalni psihološko (pod)svjesni motiv, takođe ne treba isključiti pri ocjenjivanju i promišljanju naslovljene monografije i njoj srodnih knjiga, ali je takav motiv naime ovdje sasvim marginalan, sporedan. Čitajući i razmišljajući o sadržaju i smislu tekstova u naslovljenoj monografiji, navedeni motiv samoostvarenja ili samozadovoljstva eventualne taštine i zadovoljenja ega, je naime moguće tek naslutiti, pretpostaviti. Od tog eventualnog ili potencijalnog, ljudski normalnoga motiva taštine, su bitniji, dublji i humaniji, moralni i vjerski motivi i izvori nastajanju naslovljene knjige. Iz tekstova knjige je, naime, sasvim jasno da su džematlije i njihove hodže u Kamp-Lintfortu, vođeni ili motivirani prvenstveno ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku, u prethodnih 33 godine njegovali uzorni, intenzivni i inspirativni život u imanu i u islamu. Radi svojega ljudskoga dostojanstva. Radi Božijega zadovoljstva njima – zadovoljstva kao ideala i najveće vrijednosti življenja. Da bi time drugima i mlađim generacijama bili primjer čestitog i plemenitoga života. Riječ je, dakle, o očigledno dubljim i vrijednijim motivima koji su vodili džematlije u Kamp Lintfortu u njihovu životu. Taj su svoj život obilježili navedenom knjigom. Iz ove knjige saznajemo da su džematlije u Kamp-Lintfortu daleko od svoje domovine sačuvali svoj din i iman, da su se uspješno integrirali u njemački socijalni sistem. Ali se nisu dali asimilirati. Da su osigurali budućnost i kontinuitet islama kroz blizu dvije hiljade bosanske djece - svršenika mekteba u džematu Kamp-Lintfortu. Da su svojim rudarskim znojem i teško zarađenim novcima izgradili džamiju sa munarom, kako s ponosom i s pravom ističu poslije zagrebačke džamije - jedinu džamiju sa munarom na kršćanskom Zapadu. Iz ovih izabranih podataka iz naslovljene knjige je očito da ovdje nije riječ o pukom vremenskom obilježavanju opstojanja islama u Kamp-Lintfortu, u gradiću sa desetak hiljada stanovnika, smještenom između zemalja Beneluxa, već da se radi prvenstveno o istinskom i kontinuiranom njegovanju islama od više stotina složnih Bošnjakinja i Bošnjaka. Riječ je o Bošnjakinjama i Bošnjacima koji su, slično Poslaniku, a. s., preseljenjem u Njemačku, doživjeli hidžru. I u vanrednim, vrlo teškim socijalnim uslovima, uspjeli očuvati svoje ljudsko i vjersko dostojanstvo. Riječ je o izuzetnom uspjehu vrijednom svake pažnje i zahvalnosti savremene i narednih generacija. 2.Čitatelj ovih tekstova se pita odakle, iz kojih izvora je mogao da rezultira takav uspjeh džemata u Kamp-Lintfortu. Tekstovi koje ovdje iščitavamo naime direktno ne navode na čemu počivaju, i kako su ostvareni navedeni uspjesi. Nema gotove formule za uspjeh u životu, ali je iz tekstova u navedenoj monografiji moguće otkriti da je taj uspjeh građen, nastajao i izvirao iz nerazdvojive ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Vjerujem da je bitna vrijednost ljudi džemata u Kamp-Lintfortu i njihovih hodža, u saznanju kojeg često zaboravljamo, da čovjek ne živi samo za sebe i za svoj život, već i zbog života drugih ljudi. Da su džematlije u Kamp Lintfortu, i njihove hodže, imale zašto se roditi: da bi svoje živote založili ne samo za svoje duhovno usavršavanje, za svoje oljuđenje, već i za stvaranje općeljudskog dobra. Time smo dospjeli do naredne nosive vrijednosti džematlija Kamp-Lintforta i njihovih hodža. Ta je vrijednost u saznanju da insanu ne treba “mnogo” da bi bio zadovoljan i rahat, da bi bio u selamu sa sobom i sa dunjalukom oko sebe. Imate dojam da ovaj džemat živi i radi kao jedna složna bosanska familija. 3.Da bismo istinski pojmili, cijenili i ocijenili ostvarene vjerske, socijalne, materijalne, kulturne, patriotske i druge vrijednosti u proteklih 33 godine ljudi vjernika i ateista u ovom džematu, valja nam se zamisliti nad nekim činjenicama iz ovih rukopisa. Da je napr. blizu dvije hiljade djece i omladine završilo mekteb u malom gradiću Kamp-Lintfortu, da su ovdje žene u upravnim odborima džemata unazad par decenija, da žene u džematu unazad desetak godina organiziraju edukativne tribine. Da žene Bosanke sarađuju sa Njemicama u zajedničkoj vjerničkoj misiji ekumenizma. U ovom isticanju uloge naših Bosanki u njemačkom društvu, u razmišljanju o mjestu žene u društvu danas i uopće, bitno je markirati da mnogi naučnici drže kako je podređen ili socijalno neravnopravan položaj žene u pojedinim zemljama islama bitan uzrok stagnaciji islamskoga u odnosu na suvremeni kršćanski svijet. Možete li sebi naime zamisliti preporod, osobni i društveni progres u svijetu islama, uključivanjem u ravnopravan i aktivan društveni život blizu polovine do danas marginaliziranoga ženskoga stanovništva u zemljama islamskoga svijeta?Saznajemo također u navedenoj monografiji da je Mustafa ef. Klanco ne samo hodža, hatib i muallim, već po njegovim riječima i dušebrižnik koji posjećuje bolesnike i socijalno ugrožene u džematu Kamp Lintfort. Da je Klanco ef. Mustafa inicijator vakufa “Gazi Husrev-beg”, vakufa za stipendiranje najboljih studenata u Bosni i u Sandžaku, vakufa koji finansira muslimansku mladost i budućnost; da je u vrijeme muftijstva Mustafe ef. Klanca, krovna institucija muslimana Bošnjaka u Njemačkoj, ne samo po mojem iskustvu i ocjeni, uspješnije funkcionirala, da je bila mnogo korisnija za opće dobro muslimana, nego u posljednjim godinama, nakon posljednjih izbora. Sve ove činjenice vode saznanju da je upravo u energiji Mustafe ef. Klanca, u njegovoj organizatorskoj sposobnosti i u ambicioznosti – bitan temelj na kojem su građeni uspjesi džemata u Kamp-Lintfortu. Ovi su uspjesi u džematu Kamp-Lintfortu nastali dakle kroz međusobnu ljubav, kroz slogu bosanskih muslimana i kroz ogroman trud i kroz umijeće vođenja džemata od džematskih odbora i njihova hodže Mustafe ef. Klanca. Posebno kroz njegovo umijeće djelovanja među muslimanima u dijaspori. Ukupni život bosanskih muslimana u dijaspori Klanco s pravom uspoređuje sa djelovanjem Poslanika a. s. u vrijeme hidžre. Riječju, svi uspjesi svakoga džemata u Njemačkoj, u duhovno-vjerskom, u materijalnom i u kulturnom smislu, neodvojivi su od njihova imama, hatiba i muallima. U ovom slučaju neodvojivi su od rada i angažmana Mustafe ef. Klanco, koji je od ukupno 33 godine postojanja džemata 32 godine u službi ovoga džemata. 4.Bitna je vrijednost naslovljene monografije u činjenici da ovdje nije riječ o pukom vremenskom postojanju džemata, već o njegovanju ne samo kontinuirana intenzivnoga vjerskoga života, već i o njegovanju bosanske duhovne i duševne samosvojnosti, solidarnosti i bosanskoga zajedništva. Sa ciljem ugrađivanja Božijih sifata, epiteta i kvaliteta u djelovanju muslimana u njihovom svakodnevnom životu. U karakter svakog džematlije ponaosob. U ovom džematu din i iman se svakodnevno žive, doslovno se žive od bešike do motike. Od nadijevanja imena bosanskom novorođenčetu učenjem iz Kur‘ana, kroz šerijatska vjenčanja, mekteb, kurseve za odrasle na arapskom, horom ilahija, sve do dženazi i umiranja sa šehadetom na usnama i u svijesti ovih muslimana. U knjizi se ne sabire samo povijest džemata u Kamp-Lintfortu, već se sumira historija džemata i opstojanja islama među Bošnjacima u Njemačkoj od sredine osamdesetih godina do danas. U tom smislu, ova je monografija bitan doprinos očuvanju imana Bošnjaka u tuđoj zemlji, dokaz njihova bosnoljublja, dokaz njihove uspješne socijalne integraciji. Monografija je prepreka asimilaciji. Iskustva koja nalazimo u ovim tekstovima, posebno o kompleksnom i vrlo zahtjevnom poslu hodže u dijaspori, dragocjena su za sadašnje i za buduće generacije muslimana Bošnjaka, posebno za hodže u dijaspori. Stoga bi bilo neophodno da ova monografija bude promovirana ne samo u bosanskim džematima u Njemačkoj, već u dijaspori bosanskih muslimana u svijetu, a posebno da bude promovirana u domovini. Ovakvi uspjesi jednoga brojčano maloga džemata zavređuje obilježavanje u zemlji matici Bosni i Hercegovini. Uspjesi su naime zaslužili našu pažnju i opću zahvalnost. Iskustva Mustafe ef. Klanca u takvom društvu koje sve dopušta i u središte stavlja samog pojedinca - su dragocjena. Posebno u njegovu opisu triju kategorija imama u dijaspori. U opisu kojeg cijenim najstručnijim sadržajem u navedenoj monografiji. (Uporediti stranice 53 do 58). 5.Povodom ove monografije moja savjest, moralna, vjerska i ljudska me obavezuju da moram upozoriti na anomaliju poučavanja islama u mektebima širom Njemačke: poučavanja na njemačkom umjesto na maternjem bosanskom jeziku. Ako naše hodže u Njemačkoj uče bosansko dijete islamu na arapskom, pritom izvode mektepsku nastavu na njemačkom, umjesto na bosanskom, slijedi neminovna asimilacija. Pogotovu ako se u porodici sa djetetom ne govori maternjim bosanskim jezikom, ako djeca u dijaspori ne pohađaju dopunsku nastavu na maternjem jeziku. Hoću da markiram da za izgrađivanje i za očuvanje ljudskoga dostojanstva, za očuvanje vjerske, domovinske, kulturološke, nacionalne i političke slobode i individualnosti svakog čovjeka, za izgradnju cjelovite i slobodne ličnosti – da je očuvanje maternjega jezika u dijaspori neprocjenjiva duhovna potreba i nenadoknadiva vrijednost. Nije dostatno da se u ljudskom biću izgrađuje samo njegov vjerski identitet. Identitet je naime vrlo kompleksna sastojbina ljudskoga bića. Identitet u sebe uključuje ne samo Bogom posredovanu individualnost, osobnost, slobodu izbora i volje, već i svu ljudsku potencijalnost. Identitet je relativno čvrsta i istodobno trajno promjenljiva osobna psiho-moralna i socijalna sastojbina ljudskoga bića.

„Ova tradicija proizvodnje ćumura u našim krajevima stara je pola stoljeća“ - kažu ugljari koji su uglavnom i vlasnici čumurana izidanih od cigle ili betona u obliku lopte prečnika 3,5 metra i isto tolike visine, a u svaku može da stane oko osam kubika drvetaU našoj domovini još uvijek se spravlja drveni, roštiljski ugalj na tradicionalan način - sagorjevanjem drveta u zidanim pećima specifične izrade i izgleda. Ove peći, u narodu popularno nazvane žege, mogu se naći na područjima gdje ima najviše bjelogorične šume, jer je najkvalitetniji ugalj od tvrdog drveta, uglavnom hrastovine i grabovine. Najpoznatiji proizvođači ove vrste uglja su sa područja općina Fojnica, Busovača, Pozor, Travnik, gdje je nekada bilo na stotine ćumurhana. Danas im se drastično smanjio broj. Po mišljenju ugljara Hamdije Subašića iz sela Šćipe kod Prozora, zbog drastičnog smanjenja šumskog fonda ovim mini fabrikama roštiljskog ćumura je odzvonilo, a time i uskraćena šansa zarade porodicama koje su živjeli od ovog tradicionalnog načina spravljanja uglja. Turistička atrakcija Hamdiji Subašiću, kao i većini ugljara iz pomenutih općina proizvodnja i prodaja drvenog ćumura je jedini izvor prihoda. Kako ovi ljudi nisu naučili jadikovati već raditi, kažu kako su najmanje oni krivci za stanje sa šumskim fondom. Hamdija veli kako su bar oni svjesni da se nelegalna sječa šuma njima „presuda bez suda“, te kako državi uredno izmiruju obaveze i otud se nadaju da će bar još koju godinu žege služiti svojoj namjeni. Samir Hodžić, pripada mlađim poduzetnicima, i sa naglašenom dozom optimizma misli kako će ćumurhane još uvijek biti spas za nezaposlene i kako su svojevrsna atrakcija za turiste koje pohode busovački i fojnički kraj. Vjeruje kako će se vlast presabrati i odvojite „šumokradice“ od ugljara. Pojašnjava: „Koristimo većinom otpadno drvo, od industrije. Oni uzmu trupac, a ostanu grane, a grana daje najkaloričniji drveni ugalj, za ugalj sve valja. Proces traje pet, šest dana, zavisi od vrste i suhoće drveta, a kada sagori, ove rupe“ – pokazuje na niz otvora na ćumurani – „ zatvorimo, zalijepimo glinom i onda slijedi sedam dana prirodnog hlađenja“. Zauhar je koja markica Huzejr Mujin je penziju zaradio u šumariji, a proizvodnjom drvenog, roštiljskog uglja u busovačkom selu Podstijena bavi se godinama. Huzejr veli kako je najzadovoljniji kada vidi da se puši njegova žega. Kazuje: „To je znak da nema zastoja proizvodnje u mojoj zidanoj lopti, da radi punom parom, makar i uz onu narodnu poslovicu koja veli; ‘Ko je ćumur pek’o, nije Bog na nešto stek’o’. Ovaj posao je samo da se malo obrne koja markica, da ne budeš gladan i žedan, nema ovdje nekog posebnog hajra, ali neka se puši, lakše je duši.“ Huzejrov mlađi kolega Safet Makelja kaže da jeste teško raditi oko ćumura, ali da se od ovoga posla može živjeti. Naravno, ugljari su svjesni da samo korištenjem otpadnog drveta mogu sačuvati ovu tradicionalnu rijetkost. „Ova tradicija proizvodnje ćumura u našim krajevima stara je pola stoljeća“ - kažu ugljari koji su uglavnom i vlasnici čumurhana izidanih od cigle ili betona u obliku lopte prečnika 3,5 metra i isto tolike visine, a u svaku može da stane oko osam kubika drva. Proizvodi su veoma traženi, jer po mišljenju sladokusaca nema slađeg i po zdravlje boljeg mesa koje se spravlja na roštiljskom uglju.

Vrtić „Pahuljica“, čiji je osnivač Islamska zajednica, je prvi vrtić sa halal ishranom u manjem entitetu. Nastao je kao stvarna potreba roditelja.Muftijstvo banjalučko i Medžlis Islamske zajednice Banja Luka ulažu velike napore kako bi vjerski život na području ovog Medžlisa bio što kvalitetniji. U cilju pružanja brige za što širi krug djece, Muftijstvo banjalučko i Medžlis IZ Banja Luka odlučili su prije par godina uraditi još jedan korak naprijed za unapređenje odgoja i obrazovanja djece predškolskog uzrasta. Naime, nekolicina roditelja se obratila muftiji banjalučkom dr. Osman ef. Kozliću sa molbom da Islamska zajednica otvori vrtić gdje će moći upisati svoju djecu u kojem će se tretirati ravnopravno i gdje neće doživljavati nelagodnosti, posebno kada je u pitanju ishrana djece. Muftija je sa svojim saradnicima pokrenuo realizaciju ove inicijative. Tako je početkom septembra 2015. godine Medžlis IZ Banja Luka otvorio predškolsku ustanovu vrtić “Pahuljica“ u Banjoj Luci koju je već u prvom mjesecu rada pohađalo 22 polaznika. Ogromnu zaslugu u pokretanju ove obrazovne ustanove ima gospođa Alma Osmičić-Kozlić koja je dala doprinos za uspostavljenje temelja uspješnog rada vrtića. Gospođa Alma je gotovo dvije godine svakodnevno bdjela nad ovom ustanovom i to bez ikakve materijalne naknade. Njen trud i rad je urodio plodom i vrtić je ubrzo počeo dobivati pohvale inspektora koji su izlazili na teren, ali i pohvale zadovoljnih roditelja koji su najmjerodavniji pokazatelj uspjeha. Nakon što je uvidjela da je vrtić na dobrim i čvrstim temeljima, Alma Osmičić-Kozlić je brigu o vrtiću prepustila Adnanu ef. Jusiću, a za direktora ove ustanove je imenovana Maida Plačo.Muftija banjalučki dr. Osman ef. Kozlić ističe da je briga o mladima prioritet rada Muftijstva, te da su posebno ponosni na rad vrtića „Pahuljica“. Njegovim otvaranjem je odgojni rad dobio jednu višu dimenziju, a i pokazana briga za probleme koje muče ovdašnjeg čovjeka. „Može se sa sigurnošću reći da od svih postignuća Islamske zajednice u Banjoj Luci u zadnjih nekoliko godina pokretanje Vrtića (Klub za djecu) ‘Pahuljica’ smatramo najznačajnijim. Iako je to prije dvije godine izgledalo kao nemoguća misija, uz ogroman trud i zalaganje pojedinaca, kao i značajna materijalna sredstva sa nivoa Rijaseta IZ u BiH, Muftijstva banjalučkog i Medžlisa IZ Banja Luka uspjeli smo izgraditi respektabilnu predškolsku ustanovu sada već prepoznatljivu u Banjoj Luci. To je, nadamo se, ako Bog da, nukleus za budući Islamski školski centar koji planiramo graditi u Banjoj Luci u narednim godinama. Drago nam je da smo u sklopu ovog projekta zaposlili nekoliko povratnika, kao i zbog činjenice da vrtić pohađaju sva djeca bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovjest. Vrtić Pahuljiica treba pomoć dobrih ljudi da se i dalje razvija i da pomažemo onima čija mjesečna primanja nisu dovoljna za participaciju. Hvala svima koji podržavaju naš rad i pomažu nam“, istakao je muftija banjalučki, dr. Osman ef. Kozlić. Vrhunski uvjeti i stručno osoblje Vrtić „Pahuljica“ ima pet uposlenika koji se brinu za dvadeset i četvero djece. Trenutno radi u iznajmljenom prostoru, ali se ubrzo nadaju da će imati svoj vlastiti prostor za koji je idejno rješenje već urađeno i u proceduri je izrada projektne dokumentacije. Vrtić nudi ugodan boravak u komfornom prostoru, jer nudi sigurnost, zabavu i edukaciju. U toku boravka djece rad s njima izvode stručna lica iz oblasti predškolskog obrazovanja. Pored zdrave – halal ishrane, vrtić djeci pruža i adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Vrtić pruža usluge za tri kategorije djece: jaslice, predškolski odgoj, te produženi boravak. Želeći najbolje za djecu, ništa nije prepušteno slučaju.„Budući da je početak nove godine u vrtićima, imamo dosta poziva roditelja da svoju djecu upišu u vrtić koji je po svom kvalitetu i pristupačnim cijenama postao prepoznatljiv. Iako se radi o vrtiću Islamske zajednice, sa naglaskom na halal ishrani, mnogi roditelji drugih konfesija upisuju svoju djecu u našu obrazovnu ustanovu i ističu svoje zadovoljstvo kvalitetom i radom kako uposlenika, kao i predviđenim planom i programom. Tako danas vrtić „Pahuljica“ izgleda kao naša domovina u malom, gdje svoje dječije snove ostvaruju Amna, Aleksa, Lazar, Hana, Abdulah, Kerim i ostali sa svojim tetama Dženanom, Slađanom i Nirvanom, bez ikakvih predrasuda i diskriminacije“, ističe Adnan ef. Jusić. Roditelji više nego zadovoljni Ismir i Amra Husedžinović su korisnici usluga vrtića „Pahuljica“, koji pohađa njihova trogodišnja kćerka Hana. Prema njihovim riječima, to je zasigurno jedan od najboljih privatnih vrtića u Banjaluci i da ga toplo preporučuju svim roditeljima. „Ja i supruga, kao roditelji, smo prezadovoljni vrtićem i uslugama koje vrtić pruža. Naša djevojčica ide od prvog dana u vrtić ‘Pahuljica’ i do danas ne bismo mogli navesti niti jednu primjedbu. Nismo primijetili da je dijete bilo nezadovoljno po izlasku iz vrtića ili da se žalilo na bilo šta. Kao roditelji koji sarađuju sa vrtićem „Pahuljica“ i čije dijete od samog početka pohađa isti, preporučili bismo svima da upišu svoju djecu. Vrtić je stvarno dobar, rad sa djecom je na zavidnom nivou i prije svega vrtić je uredan, čist i po mojim saznanjima jedan od najboljih privatnih vrtića u Banjaluci“, ističe Ismir Husedžinović. Samra Spahić, majka jednogodišnjeg Kerima, kaže da su se odlučili za korištenje usluga vrtića „Pahuljica“ iz više razloga, zbog kvalitetne ishrane, lokacije i zbog osnivača, tj. Islamske zajednice. Brigom o djeci je prezadovoljna. „Cjelokupne usluge i briga oko djece u vrtiću „Pahuljica“ je na odličnom nivou. Uslugama sam zadovoljna. Osoblje vrtića je fantastično. U svakodnevnom kontaktu sa prijateljima razgovaramo o vrtiću. Iskreno, kada im govorim o uslugama koje vrtić pruža, atmosferi u vrtiću i ostalo, jesu upravo razlozi za pitanje više o vrtiću ‘Pahuljica. I ove preporuke su najbolja reklama i pokazatelj kvalitete“, veli Samra Spahić. Pomozimo rad vrtića „Pahuljica“ Budući da je vrtić „Pahuljica“ relativno nova obrazovna ustanova koja stječe prva iskustva, te da njena primarna obaveza nije komercijalna dobit, nego je cilj postići zadovoljstvo džematlija i njihove djece kako bi se osigurao imperativ opstanka i ostanka na ovom prelijepom dijelu jedine nam domovine, ova obrazovna ustanova nije u mogućnosti da se samofinansira već joj veliku pomoć pružaju institucije Islamske zajednice od Medžlisa IZ Banja Luka, Muftijstva banjalučkog, do Rijaseta IZ, te mnogih ljudi dobre volje koji su svjesni važnosti postojanja ovakve ustanove u Banjoj Luci. Prema riječima Muhedina ef. Spahića, glavnog imama Medžlisa IZ Banjaluka, cilj njihovog rada se temelji na ideji da djeci naprave bolje uslove za življenje. „Medžlis je, vođen potrebama džematlija Grada Banja Luke, donio odluku o osnivanju vrtića. Iza nas su evo pune dvije školske godine rada i ušli smo u treću. Ne mogu, a da ne kažem da je osnivanjem vrtića i njegovim radom Medžlis popravio svoj imidž. Pred Medžlisom je trenutno zadatak da obezbijedi zgradu vrtića na vakufskoj imovini. Hvala Allahu, dž. š., i ljudima koji su prepoznali bitnost ovog projekta na dobrom smo putu da uspješno odgovorimo ovom zadatku. Veliku zahvalnost za ovaj projekat dugujemo direktoru Vrtića i njegovom pomoćniku, Muftijstvu banjalučkom i Rijasetu IZ u BiH“, istakao je Muhedin ef. Spahić.Da je vrtić „Pahuljica“ jedan od prioriteta Muftijstva i Medžlisa govori činjenica da je svečanim otvaranjem Ferhadije otvorena i suvenirnica „Uspomena“ koja se nalazi uz Ferhadiju i iz koje sva sredstva idu za pomoć vrtiću. U Islamskoj zajednici su svima zahvalni koji dođu u posjetu Banjoj Luci i Ferhadiji te kupe neki suvenir, jer time pomažu rad i funkcionisanje vrtića. „Vrtić ‘Pahuljica’ nema nikakvih subvencija od grada, jer spada u kategoriju privatnih vrtića, ali ima svoju nafaku propisanu od našeg Gospodara koja dođe sa različitih izvora, od ljudi koji su svjesni šta znači da se u Banjoj Luci rodi, odgoji i odškoluje jedan dječak i djevojčica, a njihovo odrastanje bude u lijepom ambijentu uz halala ishranu. Takvi ljudi, nama povratnicima, daju nadu i spoznaju da ima onih koji misle na nas i da nismo zaboravljeni, jer svaka posjeta nama znači mnogo, mnogo više nego što drugi mogu i zamisliti“, kaže Adnan ef. Jusić. Ovim putem apelujemo na sve ljude dobre volje da pomognu rad vrtića „Pahuljica“ svojim prilozima, obilaskom, poklonima za djecu. Ulaganjem u djecu ulaže se u budućnost našeg naroda i domovine.

Sarajevo, 26. septembar 2017. (MINA) - Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar- Kitarović uputila je pismo Reisu-l-ulemi Islamske zajednice u BiH Huseinu ef. Kavazoviću kao odgovor na njegova dva ranije upućena pisma u kojima se od nje traži da pojasni javno izrečene tvrdnje o hiljadama dobrovoljaca koji se sa sirijskog ratišta vraćaju u BiH i o radikalizaciji islama u Bosni.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar- Kitarović uputila je pismo Reisu-l-ulemi Islamske zajednice u BiH Huseinu ef. Kavazoviću kao odgovor na njegova dva ranije upućena pisma u kojima se od nje traži da pojasni javno izrečene tvrdnje o hiljadama dobrovoljaca koji se sa sirijskog ratišta vraćaju u BiH i o radikalizaciji islama u Bosni.

U Sarajevu se danas održava Međunarodna konferencija “Sveobuhvatni pristup nacionalnoj sigurnosti, suočavanje s izazovima u BiH i regiji u svijetlu NATO saradnje i partnerstva“ u zajedničkoj organizaciji Komisije za NATO integracioni proces BiH i Centra za sigurnosne studije, uz podršku Odjela javne diplomatije sjedišta NATO-a, prenosi agencija Anadolija (AA).

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres u četvrtak će javno izvijestiti Vijeće sigurnosti o nasilju u Mijanmaru, koje je opisao kao etničko čišćenje, nakon što je sedam od 15 članica Vijeća zatražilo sastanak o toj temi.

Kantonalno tužilaštvo Srednjobosanskog kantona podiglo je optužnicu protov Miljenka Goluba iz Kiseljaka te je uputio u Općinski sud u Kiseljaku

Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini je 25. septembra posjetilo kiseljačkog imama Mustafu ef. Pašića u znak podrške i osude vandalskog čina podmetanja požara pod njegov osobni automobil i ugrožavanja njegovog života i života njegove porodice.

U okviru obilježavanja nastupanja Nove hidžretske 1439. godine u džematu Čaršijske džamije u Kaknju u srijedu navečer, poslije jacija namaza upriličeno je predavanje na temu: Pouke i poruke Hidžre a predavanje je održao imam džemata Čaršija, prof.  Elvedin ef Ibrahimspahić.

Kako se bliži dan utakmice sa Belgijom u Sarajevu, stadion „Grbavica“ 07.10.2017. godine sa početkom u 18:00 sati, tako raste i interesovanje navijača za ovaj događaj.

Danas je delegacija MIZ Tešanj posjetila porodiljski odjel Opće bolnice u Tešnju. Ovom prilikom MIZ Tešanj, je želio da daruje novorođene bebe, a u povodu nastupanja Nove hidžretske godine.

Riječi razumijevanja i ohrabrivanja ef. Pašiću uputili su u ime Mitropolije dabrobosanske protojerej Miljan Rađenović;

Povodom Nove 1439. hidžretske godine, u ime muftije sarajevskog prof. dr. Enesa-ef. Ljevakovića,  mr. Sabrija Mehmedović  koordinatorica za brak, porodicu i ženski aktivizam posjetila je Kliniku za ginekologiju i porodiljstvo u Sarajevu. Tom prilikom je čestitala i darivala prvorođenu bebu u Novoj godini.

Predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji muftija dr. Mevlud ef. Dudić u pratnji direktora CHR Hajrat Mirsad ef. Bećirovića, 23.09.2017. godine, obišao je tri džamije u izgradnji na području Novopazarskog medžlisa: