U cilju bližeg predstavljanja kandidata za reisu-l-ulemu 2019.-2026. kandidatima smo, u razgovoru za Preporod, postavili pet pitanja u kojima su dobili priliku neposrednije predstaviti viziju svoga budućeg angažmana na dužnosti reisu-l-uleme te pobliže obrazložiti detalje iz programa koje su ponudili kao kandidati. U nastavku donosimo njihove odgovore:
Preporod: Islamska zajednica je, pored toga što je vjerska institucija i primarno je upućena na muslimane, i organizacija koja u aktuelnom i historijskom ambijentu ima značajan potencijal i resurse da bude učesnik kvalitativnih promjena u društvu. Na kojim principima Islamska zajednica može ostvariti ovaj potencijal, a istovremeno ostati posvećena svojoj primarnoj misiji?
Husein Kavazović: Islamska zajednica, odnosno oni koji je predstavljaju, ali i svi oni koji joj pripadaju, trebaju težiti da budu dosljedni vrijednostima koje zagovaraju. Ukoliko zajednica bude dosljedna u promociji dobra i suprotstavljanju zlu ona će zasigurno biti ne samo učesnik nego i promotor, kako ste rekli, kvalitativnih promjena u društvu. Osnovni je kur’anski postulat da se “ne govori ono što se ne radi”. Zato nam valja raditi na tome da zajednica, prije svega, u radu primijeni vrijednosti koje zagovara u društvu, od solidarnosti, brige o slabijima, transparentnosti i otvorenosti. Naše procedure, naši programi i naše aktivnosti trebaju odražavati te islamske vrijednosti po kojima želimo biti prepoznatljivi u društvu.
Vjera bi trebala da nadahnjuje i pokreće čovjeka ka dobru. To je potencijal u koji mi vjerujemo i zato angažman u društvu koji polazi sa pozicije vjere nije odustajanje od primarne misije već njen prirodan ishod. S obzirom na neposredno društveno okruženje, Islamska zajednica bi – na unutarnjem planu misije – trebala ustrajno i ljubomorno čuvati sakralne vrijednosti na kojima i počiva. Na horizontalnoj društvenoj ravni, kazao bih, ona bi i dalje morala biti usmjerena na socijalno-etičko djelovanje. Također smatram da je važno, u tom smislu, da njeni članovi i pripadnici, a posebno njeni uposlenici, teže ka razvijanju Islamske zajednice kao moralnog korektiva unutar svake zajednice u kojoj žive jer na to smo, prije svega, kao muslimani obavezani. Muslimani i muslimanke koji pripadaju ovoj Zajednici mnogo puta su već pokazali zrelost u razumijevanju islamske poruke i toliko puta su dokazali da mogu pomoći svakom društvu u kojem žive i djeluju. Mogao bih to ilustrirati mnogim primjerima, posebno iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa do drugih teških izazova s kojima smo se, kao muslimani, susretali i u domovini Bosni i Hercegovini, ali i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, i diljem svijeta. Mislim da to svi dobronamjerni znaju i cijene. Dakle, sve dok zajednica muslimana i muslimanki, a s njima i njihova Islamska zajednica, budu vjerni kur’anskom imperativu “natjecanja u dobru”, oni će imati snagu ostvarivati sve svoje potencijale i nikada neće u tome biti gubitnici. Jer Bog je taj koji to obećao, a muslimani Bogu vjeruju.
Muamer Zukorlić: Uloga IZ je primarno vjerska i ona postoji da bi promovisala islam, svojim pripadnicima vršila vjersku uslugu i obezbjeđivala ambijent normalnog vjerskog razvoja pojedinca, porodice i zajednice. U ambijentu nedovršenosti države, te brojnih aspekata destrukcije na raznim društvenim poljima, Islamska zajednica je bila u prilici da bude neka vrsta surogat države što je imalo i pozitivnu implikaciju jer taj posljednji branik nije popustio, pa smo zahvaljujući postojanju Zajednice očuvali neke vrijednosti koje u protivnom ne bismo mogli očuvati. S druge strane, došlo je do određenih oblika devijacije pa crta između uloge IZ i države, te drugih društveno-političkih faktora nije jasno povučena, a štetne posljedice mogu imati i Islamska zajednica i država pa je potrebno tu liniju jasnije izdiferencirati. To ne znači da bi Islamska zajednica izgubila društveni utjecaj. Naprotiv, on treba biti još značajniji. Ali ne u pogledu ulaska u polje politike, prije svega ne dnevne i partijske, već u pogledu korišćenja potencijala u vršenju uloge na moralno-psihološkom polju, prije svega u vraćanju optimizma što je posebno važno u vremenu opće društvene depresije čija posljedica su rijeke iseljavanja mladih ljudi i razne druge devijacije štetne po porodicu, demografiju, natalitet itd. Potrebna nam je dinamičnija zajednica, na čelu sa poglavarom koji bi nosio bajrak vraćanja nade. A, time bi se, mislim, relaksirali cjelokupni odnosi. Ta energija bi olakšala i drugim društvenim faktorima, predvodnicima države, političarima da svoj posao uspješnije obavljaju. To je dio njene misije jer je čak i cjelokupna vjerska aktivnost, po islamskom učenju, neuspjela ako se ne implementira u etičke vrijednosti u praksi. Ovo je sastavni dio misije Islamske zajednice koji, po meni, dosada nije dovoljno korišten.
Preporod: Kriza u obrazovanju je globalni izazov. Ipak, određeni segmenti te krize su karakteristični za islamske religijske obrasce odgoja i obrazovanja. S tim u vezi, šta očekujete da bi nam morale donijeti buduće reforme u obrazovnom sistemu Islamske zajednice kroz prizmu Vaše programske agende koju ste predstavili kao kandidat za reisu-l-ulemu?
Husein Kavazović: U programu kojeg spominjete razradio sam plan reformi u ovoj suštinski bitnoj oblasti djelovanja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i to od mekteba, obdaništa, preko medresa i instituta koje smo osnovali, do fakulteta. Insistirat ćemo na principima cjeloživotnog obrazovanja imama, muallima, vjeroučitelja i drugih službenika Islamske zajednice, ali i njenih članova i pripadnika. U tom smislu, treba kazati da je mektebska nastava naš prvi oslonac i da su mu muslimani, unatoč svim izazovima i poteškoćama ostali vjerni. Zbog toga je stalna briga o mektebima naša prva odgovornost.
Spominjete buduće reforme – da, reforme jesu nužne, ali u pitanju obrazovnih reformi uvijek treba imati na umu kako se one tiču ljudi i budućnosti. Svugdje se reforme, po posljedicama koje donose, lakše provode nego u obrazovanju jer s njima treba biti krajnje oprezan. Obrazovne reforme, ako se pogrešno vode, čine najveću štetu jer utječu izravno na ljude, koji dalje, “oštećeni” takvom reformom bivaju prisiljeni djelovati u društvu. Svaka intervencija u obrazovanje se mora provoditi pažljivo.
Planirali smo da u daljim reformama nastavnih planova i programa srednjoškolskog obrazovnog sistema IZ-e za polaznu tačku uzmemo zadaću medresa, koja se ogleda u izgradnji temelja za islamski identitet i orijentaciju u daljnjem životu svršenika te njihovom osposobljavanju, osnaživanju i pripremi za nastavak školovanja, na svim ustanovama za koje pokažu afinitete. Također, islamske fakultete u okviru IZ-e treba povezati i na tome bi se moralo intenzivnije dalje raditi kako bismo postigli primjenu jedinstvenih standarda i kriterija u kojima će se razvijati zajednički, ali i posebni studijski programi za potrebe Islamske zajednice i društva u cjelini. Također je u vrhu prioriteta, u ovoj oblasti, potreba za modernim studijskim programom za imamet, hatabet i davu kojim će se morati uvažiti priroda ovog poziva za koji svi znamo da je najsloženiji i najzahtjevniji u misiji koju Islamska zajednica provodi. Posebno, ovo naglašavam, jer Islamska zajednica ima priliku da zbog pozicije i tradicije obrazovanja imama, utemelji standarde s jedne strane, a s druge da utječe pozitivno na razvijanje islamskog identiteta ne samo muslimana bošnjačkog porijekla, nego i drugih muslimana u svijetu. Stoga je važno da svim ovim reformama priđemo s punom odgovornošću za posljedice, ali i prilike koje nam se pružaju, jer ćemo samo tako osigurati potrebu za vrhunskim kadrovima – muškarcima i ženama i to u svim oblastima koje su u našem polju djelovanja – spremnim na vrijeme velikih izazova za ispunjenje misije. Znam, iz razgovora s muslimanima, da je ova zajednica muslimana kojoj kao reisu-l-ulema služim proteklih sedam godina, svjesna da se u to mora ulagati i da to podržava jer znaju da naša djeca mogu i trebaju imati stipendije i svaku vrstu pomoći za stjecanja znanja na kvalitetnim i dostupnim univerzitetima diljem svijeta.
Muamer Zukorlić: Obrazovni sistem IZ BiH je daleko ispred onoga koji postoji u drugim islamskim i vjerskim zajednicama, ali nije dovoljno razvijen da bi odgovorio na sve potrebe i izazove prije svega pripadnika ove Islamske zajednice. Zbog činjenice da ova zajednica ima dominantnu ulogu i na Balkanu i u Evropi, njena obaveza i izazov su više od toga. Ona mora biti lokomotiva razvoja islama na Balkanu i u Evropi i to obrazovnim sistemom. Zato je neophodno značajnije uložiti u unapređenje visokoškolskog sistema IZ koja već ima nekoliko dobrostojećih fakulteta i ići prema osnivanju islamskog univerziteta koji bi osigurao novi zamah u razvoju. Pravi generator razvoja, pored te forme, jeste ostvarivanje ambijenta u tim i drugim ustanovama znanja više slobode misli, zapravo idžtihada te otvaranje ka slobodnoj i kritičkoj misli. Mi to imamo samo u nekim blagim naslovima i teorijama. U praksi smo daleko, a to je u povijesti obezbjeđivalo najjači razvoj muslimanskog društva. Mi bismo, kao IZ, u tome trebali biti bajraktari i ponuditi koncept, ne samo u teoriji, već i praksi i mislim da bi to IZ na čelu sa reisu-l-ulemom trebala osigurati. Nipošto ne treba zapostaviti druge nivoe našeg obrazovanja, medrese kao ustanove sa najjačom tradicijom na Balkanu i u Evropi općenito. Također, treba dodatno poraditi na unapređenju vjeronauke u školama, na način jače profesionalizacije i značajnijeg otvaranja prostora vjeroučiteljima koji završavaju adekvatne škole sa pedagoškim smjerovima i slično. Isto tako, pokazalo se lošim da su pojedini imami shvatili vjeronauku u školama kao zamjenu za mekteb. To se ne smije dopustiti, moramo se povratiti mektebima kao bazičnom obrazovanju muslimana u džematima i poraditi na osavremenjivanju rada te dodatnim nagrađivanjem imama koji uspješno rade u mektebima. Nevezano samo za mektebe, jedan od ključnih motora razvoja jeste uspostava sistema nagrađivanja dobrih i na neki način opominjanja i kažnjavanja onih koji nisu dobri u tom poslu. Za to bih se maksimalno založio ukoliko dobijem povjerenje glasača. Time bi se obezbjedila značajna nova dinamika u razvoju IZ u BIH. Ovako osavremenjenim sistemom obrazovanja, IZ u BiH bi mogla preuzeti emanet – jer nema ko drugi – obrazovanja imama za cijelu Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku jer su potrebe takve da će imami iz Azije i Afrike sve manje dobijati šanse na tim prostorima. Dosadašnji eksperimenti osnivanja katedri za školovanje imama pri evropskim univerzitetima su se pokazali nedovoljno uspješnim zato što ih većina muslimana ne priznaje kao ulemu. Ostaje da mi ovdje na Balkanu sa našim visokoškolskim sistemom budemo nosioci školovanja imamskih kadrova za Balkan, Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku.
Preporod: Imami unutar organizacije rada Islamske zajednice su stub koji nosi najveći teret misije Islamske zajednice. Oni su najizloženiji u svakom smislu, a čini se da njihov rad nije ni blizu srazmjerno tome valoriziran u smislu socijalnog statusa. Kako planirate, kao kandidat, konkretno, ponuditi rješenja za ovo pitanje?
Husein Kavazović: Već sam u više navrata govorio o tome kako vidim složenost imamskog poziva. Imami znaju da imaju moje razumijevanje u tom smislu i, moram ovdje naglasiti, mi smo tu jedno.
U proteklom periodu smo ustanovili fond za imame koji djeluju u povratničkim džematima i fond za penzionisane imame. Na tome nam valja i dalje raditi i brinuti o stabilnosti ovih fondova i povećanju njihovih prihoda. Poznato je i naše insistiranje na potpisivanju ugovora sa državom Bosnom i Hercegovinom i nastojanje da se pitanje zdravstvenog osiguranja imama, ali i drugih vjerskih lica, sistemski riješi. Mi od ovih zahtjeva nismo odustali te se nadamo da ćemo u državnoj vlasti imati sagovornike za rješavanje tih pitanja. U međuvremenu, valja nam brinuti o stabilnosti zajednice i jačanju njenih ne samo duhovnih nego i materijalnih kapaciteta, kako bismo mogli brinuti za one koji zaslužuju našu podršku.
Osim materijalne podrške valja nam brinuti i o tome da pomognemo imamima u njihovom radu, ali i našim organima u medžlisima, muftijstvima i mešihatima.
Službe Rijaseta koje smo oformili zamišljene su da prije svega budu stručna podrška našim imamima, džematima i čitavoj Zajednici. Te službe nisu nepotrebna birokratija nego servis našim imamima i džematlijama i dokaz našeg institucionalnog jačanja i sazrijevanja. Islamska zajednica će sigurno morati uložiti dodatne napore na iznalaženju rješenja za poboljšanje socijalnog, ali i penzijskog statusa imama. Imami, ali i njihove porodice što se često zaboravlja, jesu izloženi i u stalnom su izazovu svog okruženja na različite načine. Posebno bih ovdje istakao izazove imama koji djeluju u manjem bh. entitetu jer djeluju u posebno teškim ekonomskim, političkim i društvenim prilikama.
Muamer Zukorlić: Proteklih godina je, nažalost, došlo do redukcije statusa uleme u ovoj Zajednici, od imama do glavnih imama i muftija. Imamo redukciju koja je, nažalost, bila sistemska. Protekli Ustav je, svojim promjenama, donekle omogućio takav pravac, ali prije svega birokratsko uređenje centralnih organa Zajednice gdje je značajno stavljen akcenat na birokraciju, njeno uvećanje i podizanje statusa. Poznato je da u svakoj organizaciji i u društvu gdje se birokratija elitizira – pravi se postolje za diktaturu. Prema tome, elita mogu biti samo učeni. To je naš sunnet i ono što je islamom oporučeno, jer su ulema nasljednici Božijih poslanika i jedini imaju pravo predvoditi. Taj legitimitet crpe iz oporuke Poslanika, a.s., a po osnovi količine i kvaliteta znanja koje imaju. Ukoliko mi u IZ ne poštujemo ulemu i princip nasljedstva Vjerovjesnika te princip Uzora, onda šta očekujemo od drugih segmenata društva. Zato bih ja, nakon mogućeg izbora, insistirao i sistemski i ustavno i operativno na reulemizaciji Islamske zajednice gdje bismo povratili utjecaj i važnost uleme. U suštinskom i simboličkom, ali i socijalnom smislu, odnosno u finansijskoj zaštiti najbrojnijeg dijela uleme i onog koji tegli najveći teret, a to su imami koji nisu adekvatno odnosno značajno su manje plaćeni od birokratije centralnih organa.
Moj program predviđa smanjenje birokratije, koje bi pojačalo njenu operativnost, te balansiranje plaća između administrativaca i imama, odnosno službenika na terenu. Mislim da je to neophodno zbog pravičnosti i motivacije kvaliteta. Važno je obratiti pažnju na penzionisane imame koji su, nažalost, prilično zapostavljeni svojim malim penzijama, a mnogi od njih su bili borci tokom rata, agresije na BiH, pojedini i invalidi itd. Neophodno je pojačati brigu prema imamima u pogledu njihovoga socijalnog statusa. U cilju zaštite statusa imama u ugroženim džematima, a posebno RS entitetu spreman sam preuzeti odgovornost da se svim tim imamima osiguramo plaće u visini najviše imamske plate na području IZ u BiH. U cilju unapređenja šura sistema među ulemom, ukoliko dobijem povjerenje birača, osnovao bih Savjet reisu-l-uleme koga bi činili bivše reisu-l-uleme i sve bivše muftije.
Preporod: S obzirom na prisutnost institucija Islamske zajednice u svijetu, kako Vi vidite mjesto, misiju i djelovanje Islamske zajednice u evropskom ali i globalnom kontekstu?
Husein Kavazović: Od nas se jako puno očekuje kada se govori o integraciji islama i muslimana u Evropi. Na naš model i histor ijsko iskustvo se gleda sa interesovanjem i na Istoku i na Zapadu. Mi u ovome imamo priliku, ali i obavezu. Posebno nam je bitno da naše iskustvo učinimo dostupnim drugima kroz obrazovne programe na drugim jezicima. Voljeli bismo vidjeti da se imami za Evropu školuju u Sarajevu, ali i da se naša djeca školuju na prestižnim svjetskim univerzitetima. Ako se zatvorimo u sebe, ako budemo isključivi i svadljivi, možemo lahko biti ni Istok ni Zapad. Umjesto toga moramo biti ono što jesmo i svojim iskustvom i duhom: i Istok i Zapad.
Osim toga, valja nam biti prisutnim u onim centrima svijeta koji odlučuju o našoj budućnosti. Ne smijemo dozvoliti da drugi govore o nama. Naravno, bitno je da svi znaju da reisu-l-ulema na predstavlja Bošnjake kao narod niti Bosnu i Hercegovinu kao državu. Mi smo suvereni evropski narod i država i imamo svoje institucije i političke predstavnike. Reisu-l-ulema je vjerski predstavnik muslimana, a ta pozicija ima simboličku vrijednost koje mi trebamo biti svjesni i koju u svijetu sve više priznaju i drugi.
Mi bismo teško opstali na ovim prostorima da nismo imali prijatelje u svijetu, one koji dijele iste vrijednosti kao i mi, koji vjeruju u ideju da ljudi sa razlikama mogu živjeti zajedno. Mi hvala Bogu imamo prijatelje i u Washingtonu, Berlinu, Briselu, Londonu kao i u Istanbulu, Rijadu, Dohi i Teheranu i brojnim drugim metropolama da ih ne nabrajamo. To prijateljstvo moramo čuvati i razvijati kao i naše veze sa drugim vjerskim zajednicama i crkvama.
Muamer Zukorlić: Islamska zajednica je nakon disolucije Jugoslavije i one zajedničke Islamske zajednice, stalno pred izazovom i, ponekada, u raskoraku između dvije orijentacije: da li se fokusirati na Bosnu i Hercegovinu i prihvatiti taj pojednostavljeni sistem organizacije koji bi bio lakši ili ostati nadgranična zajednica koja će okupljati pripadnike IZ sa raznih bošnjačkih životnih prostora, kao i drugih koji joj pripadaju. Zasada preovladava koncept da treba ostati nadgranična zajednica, ali ona je pred iskušenjima u konkretnim postupcima. Tako da ste imali godinama usaglašavanje između općih akata Islamske zajednice u Sandžaku i Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji sa Ustavom IZ u BiH, upravo zbog različitih stavova u pogledu koncepta organizovanja Zajednice. S druge strane, imate moju kandidaturu kao jednu novinu, gdje imate ozbiljnog kandidata za reisu-l-ulemu izvan Bosne i Hercegovine, što predstavlja po meni, još jedan izvor u pogledu mogućnosti ovjere jedinstva Islamske zajednice i izvan granica Bosne i Hercegovine. Katolička crkva opstaje globalno iz razloga što posljednja trojica papa nisu uopće Talijani – jedan je Poljak, drugi je Njemac, treći je iz Južne Amerike. Ako Islamska zajednica pokaže kapacitet da nema lokalna ograničenja, time će pokazati mogućnost da može biti vodeća u regionu i prosto davati vjersku i edukacijsku uslugu do Skandinavije, Kanade, Australije i dalje. To su izazovi pred kojima se Zajednica nalazi. Mislim da IZ ima institucionalne kapacitete, samo je pitanje da li će vodeći ljudi zajednice imati dovoljno snage da nadiđu sopstvene sebičnosti i konformizam centra. Centar uvijek ima konformizam i što je veći sistem, pravi veću glavobolju. Ako sjedite između Bistrika i Vratnika taj Sandžak, dijaspora, Bošnjaci s Kosova, iz Makedonije su vam samo teret i mogu vam samo pokvariti vaš komfor. To je pitanje izazova između našeg konformizma i dosljednosti emanetu vođenja Zajednice koji nam je propisan i vjerom i Ustavom.
Preporod: Ako budete izabrani za reisu-l-ulemu, kakvu instituciju Islamske zajednice planirate i očekujete ostaviti muslimanima nakon isteka mandata 2026. godine?
Husein Kavazović: Već sada imamo Islamsku zajednicu koja je kadra vršiti svoju misiju i brinuti o islamu i muslimanima na ovim prostorima. To ne znači da smo posao završili. Kao što sam obrazložio u programu moga, ako Bog da, budućeg rada pred nama je još jako puno reformi koje trebamo, kao i do sada, provoditi bez velikih lomova, oprezno i uz savjetovanje sa svima koji našu Zajednicu čine onim što ona jeste, naša zajednička kuća i dobro. U trenutnim okolnostima kada se oko nas dešavaju velike i brze promjene Zajednica mora biti mirna luka za naš narod, ali ne toliko mirna da nas uljulja i uspava. Sami sebi moramo davati nove ciljeve i nove zadatke. Ne smijemo dozvoliti da nam ih drugi nameću. Iako je tačno, da na neke nismo adekvatno i na vrijeme odgovorili, neke nismo prepoznali – ali smo zbog toga bili i kritizirani. Naravno, i ja, kao reisu-l-ulema. I to je dobro. To sam uvijek tako razumijevao kao podsticaj. Vjerujem da će stabilnost, dignitet zajednice i svakog njenog pripadnika, zrelost, mudrost i odlučnost da se naprave novi iskoraci biti ključne odrednice perioda koji je pred nama.
Valja nam se odnositi domaćinski prema Zajednici, ali i brinuti o interesu našeg naroda i države. Sve što činimo kao Islamska zajednica, pa i ja kao reisu-l-ulema ne reflektuje se samo na mene lično, pa ni na našu vjersku zajednicu, nego ima posljedice na Bošnjake kao narod ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji i gdje god oni žive. I to nam valja imati na umu.
Volio bih, kao musliman, doživjeti vidjeti zajednicu muslimana i muslimanki čije “natjecanje u dobru” pozitivno utječe na sve. Stoga, ako mi se još jednom ukaže povjerenje, otvoreno u saradnji sa muslimanima i muslimankama gradit ćemo i, uz Božiju pomoć, uspjeti izgraditi upravo takvu zajednicu ili bolje kazano temelj za takvu zajednicu čiji će članovi i pripadnici – muškarci i žene u zajedništvu – živjeti sigurni puninu svojih vjerskih uvjerenja, slobodni da se kao takvi razvijaju i da vole i žele biti njenom aktivnom snagom, zajednicu u kojoj će razlikovanje u mišljenju i stavovima biti kreativna tenzija, a ne cjepkanje u sitniš za potkusurivanje tuđih interesa.
Muamer Zukorlić: Moja ambicija bi bila da dovršim integraciju Islamske zajednice, koja je dosegla solidan stepen ali nije dovršena, u pogledu nadgraničnog jedinstva i adekvatnog odgovora na razne centrifugalne sile u Islamskoj zajednici i oko nje, vezane za razne oblike frakcionaštva i sijanja virusa različitih identiteta gdje mi moramo dati odgovor i jače učvrstiti naš autentični bosanski, bošnjački, balkanski i evropski muslimanski identitet te razvijati pripadnost islamskom ummetu kroz vjersku emociju i svijest. Ali, nipošto imati nejasnoće u identitetu sa Arapima, Turcima niti dopustiti da se razvija virus da smo mi ovdje ostaci muslimana Azije ili Afrike. Mislim da bi jača afirmacija našeg autohtonog kulturnog identiteta bila moguća uz apsolutnu dosljednost suštinskom i principijelnom učenju islama, partnerskom i bratskom odnosu sa ostalim pripadnicima islamskog ummeta i – izgradnju jedinstva dovršetkom integracionih procesa, uz Zajednicu koja bi se branila od nasrtaja pod izgovorom optužbi za terorizam i raznim oblicima podsticanja islamofobije. Ti nas odgovori ne bi gurali u inferiornost što je nažalost često. Kakvagod teroristička akcija se desi, a uradi je neko s muslimanskim imenom, mi smo pritisnuti nepisanom obavezom da se moramo ograđivati i pravdati. Na neki način, tolikim opravdavanjem kao da priznajemo krivicu koja uopće nije naša. Imam viziju Zajednice koja bi djelovala protiv svih zala u društvu, uključujući i terorizam, pogotovo učinjen u ime islama, ekstremizam itd. I to bez grča i osjećaja krivice. Vidim dostojanstvenu i rasterećenu Zajednicu koja se ponosi islamom i ima osjećaj samobitnosti i samopouzdanja bez suvišnih strahova od drugih. Jer, pogrešno je, a na neki način realno, da su nam izgovor za sve što nam se dešavalo kroz razne oblike progona, zločina, tog Genocida, razni neprijatelji. Neprijatelji su neprijatelji i oni se nikada neće ukinuti, ali mi se trebamo više posvetiti sebi i afirmaciji sopstvenog kvaliteta, znanja i snage tako da neprijatelji ne budu u prilici birati hoće li nas ugrožavati, da nikada ne budu u prilici da nas ugroze. To IZ ne može sama, ali može doprinijeti edukacijski, podizanjem duhovnosti i morala. Vidim IZ koja ima odgovornost ne samo da odbrani naše vrijednosti već i predstavi islam neislamskom okruženju. I to je potisnuto, kao da je grijeh predstaviti svoju vjeru drugima. Mislim da moramo imati više inicijative, ne u smislu nametanja već ponositog predstavljanja svjetla kojeg nam je Svevišnji Gospodar dao i personalno i institucionalno, bez osjećaja inferiornosti. No, i bez nepotrebne superiornosti, već rasterećeno uživajući blagodati i nesebično ih nudeći sopstvenom okruženju. Želim snažnu i organizovanu zajednicu koja će se uspješno nositi sa svim unutarnjim i spoljnim izazovima, uključujući i potrebu intenzivnog dijaloga sa nemuslimanskim okruženjem.
