Akademkinja Mirsada Hukić: Sudbina virusa, ali i nas, zavisi od nas samih
O aktuelnoj situaciji izazvanoj pandemijom koronavirusa razgovarali smo s prof. dr. Mirsadom Hukić, specijalistom mikrobiologije i članicom Evropske akademije nauka. Riječ je o znanstvenici koja je dobila veliki broj nagrada i priznanja od domaćih i svjetskih ustanova. Prva u BiH je dobila Državnu nagradu za nauku, a njen znanstveni rad vrlo je cijenjen i van granica naše domovine. Pored akademskih obaveza na bh. univerzitetima dr. Hukić je osnivač i direktor Zavoda za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje “Nalaz“.
Razgovarao: Elvedin Subašić
PREPOROD: Kakve su prognoze po pitanju ove pandemije? Može li se očekivati veći broj oboljelih većim brojem testiranja?
HUKIĆ: Treba napraviti jasnu razliku između inficiranih i oboljelih. Veći broj testiranih ne znači nikako veći broj oboljelih. Masovnim testiranjem možemo samo imati jasniju sliku o tome koliko je ljudi inficirano virusom. Najveći broj inficiranih uopšte nema znakove bolesti i ne zna da je inficiran. Međutim, njihov imuni sistem to dobro zapamti i novi susret sa virusom spremno dočekuje. Postaje otporan na infekciju po istom principu kao nakon vakcinacije. Takve osobe su nam dobro došle i one dižu kolektivni imunitet u jednoj zajednici i otežavaju, usporavaju ili onemogućuju širenja virusa. Druga, daleko manja grupa inficiranih razvija znake i simptome bolesti. Njih treba liječiti. S obzirom da nemamo specifičnu terapiju, dajemo im terapiju koja umanjuje težinu bolesti i pomaže oboljelim da se sami izbore s infekcijom.
U ovom momentu masovno testiranje je samo u službi prevencije bolesti. Inficirane osobe treba da izoliramo, s ciljem da spriječimo širenje infekcije na osjetljive osobe i one koje su pod rizikom da razviju tešku, pa i smrtonosnu bolest. Ova pandemija će sigurno proći, samo je pitanje kada i kakve ćemo imati posljedice. Koliko će se života izgubiti, kakvo će nam biti zdravstvo i ekonomija? Pretpostavljam da će nam trebati najmanje godinu dana da se situacija smiri. Da se virus stavi pod kontrolu, bilo postizanjem kolektivnog imuniteta, masovnom vakcinacijom ili promjenom ćudi samog virusa. U ovom momentu, s obzirom da nemamo vakcinu i odgovarajuću terapiju, sudbina virusa, ali i nas, zavisi od provođenja higijensko-epidemioloških mjera, to jeste od nas samih. Premda je COVID-19 novi virus, on kao i svaki drugi virus ima isti životni ciklus. On je bezuslovni parazit, koji živi i razmnožava se samo u živoj ćeliji. Poslije određenog vremena, milioni virusnih čestica se oslobađaju iz zaražene ćelije i kreću u potragu za novim domaćinom. To je moment kada virus mora izaći u vanjsku, za njega neprijateljsku, sredinu, a ujedno to je slaba karika u životnom ciklusu virusa. Na nama je da ga spriječimo da dospije do naših zdravih ćelija i da ga ostavimo da propadne u vanjskoj sredini. U tom cilju, građani treba da drže rastojanje između sebe, da ostanu u svojim kućama, da često peru ruke toplom vodom i sapunom i da se zbog toga osjećaju korisno i dobro, jer doprinose sprečavanju širenja epidemije iz svoje kuće.
Roditelji ne vakcinišu djecu
PREPOROD: Može li naša država zaista ostati bez medicinske snage, kako stalno ove teme naslovljavaju domaći, ali i strani mediji?
HUKIĆ: Možemo ostati bez značajnog broja zdravstvenih radnika, ako u komunikaciji s njima nismo iskreni, ako zatajimo da smo bili u kontaktu sa zaraženim osobama i da imamo simptome bolesti. Kada dozvolimo da virus uđe u zdravstvene ustanove, problem se multiplicira, obolijevaju zdravstveni radnici, bolesnici koji se liječe od drugih bolesti i nastaje veliki haos. Zdravstveni radnici čuvaju sve nas, a mi moramo da pazimo na njih. Naši zdravstveni radnici imaju bogato ratno i poslijeratno iskustvo sa radom u vanrednim situacijama. Rješavali smo epidemije mišije groznice, bruceloze q-groznice, salmoneloze, pandemijske gripe (H1N1), ptičije gripe, pa ćemo izaći nakraj i sa ovom bolešću. Samo nam treba disciplina, podrška i sredstva za rad.
(Preporod)
