U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu danas je namaz džumu predvodio i hutbu održao hfz. Mensur ef Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Nadovezao se na prethodnu hutbu od prošlog petka kada je govorio o obračunavanju djela pred samim sobom, tj. o svakodnevnoj pripremi za konačni obračun pred uzvišenim Stvoriteljem.

Ministarstvo kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine ove godine organiziralo je 21. Dane europskog nasljeđa u Orašju tj. Posavini 25.i 26. oktobra pod nazivom „Kulturno i prirodno bogatstvo Posavine“. Tom prilikom realizirao se bogat programski sadržaj.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na 13. sjednici održanoj u Sarajevu, 17. oktobra 2017. godine donijelo zaključak da se genetski modifikovani organizmi (GMO) svrstavaju u kategoriju sumnjivih – mešbuh proizvoda i kao takvi se ne mogu koristiti za ishranu ljudi i životinja čije su meso i proizvodi dozvoljeni – halal.

Svečanoj Akademiji povodom 25 godina osnivanja i rada Medrese Osman ef. Redžović iz Velikog Čajna kod Visokog, a koja je na novom sportskom stadionu upriličena 20. oktobra 2017. godine, prisustvovali su i reisu-l-ulema Husejn ef. Kavazović, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, premijer ZE-DO Kantona Miralem Gaijašević, bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi ZDK, direktori medresa i drugih srednjih i osnovnih škola, glavni imami, imami, profesori i nastavnici, mnogi privrednici, vakifi, prijatelji, sadašnji i bivši učenici Medrese. Tom prilikom održani su prigodni govori, dodijeljena brojna priznanja pojedincima zaslužnim za razvoj i rad Medrese. Inače, godišnjica Medrese obilježena je nizom kulturnih i sportskih manifestacija koje su realizovane tokom protekle sedmice.    Ansambleja medrese obogaćena sportskim stadionom   U svom obraćanju direktor mr. Dženan ef. Handžić je između ostalog kazao: „Ideju za njeno osnivanje pokrenula je grupa entuzijasta predvođena profesorom Džemalom Salihspahićem koji je uložio ogromne napore da bi ona opstala i ostvarila kontinuitet i izrasla u modernu odgojno-obrazovnu ustanovu kakvu je danas poznajemo. Kroz proteklih 25 godina Medresa je stasala u jedan od najvećih i najljepših modernih vakufa u BiH koji još uvijek nije završen, ali koji  se sigurnim koracima približava svojoj konačnoj realizaciji. Danas smo našem kampusu dodali  još jedan lijep i funkcionalan objekat - ovaj sportski objekat koji smo završili za nešto više od pola godine.“  Džemal ef. Salihspahić, bez ikakve sumnje najzaslužniji čovjek za osnivanje ove Medrese, kazao je i ovo: „Ovo je veliki dan ne samo za kolektiv Medrese nego i za Islamsku i opću zajednicu. Drago mi je da vidim mnogo mojih učenika. Jer ja sam kišobran na koji je palo mnogo kiše. Aktivno sam radio 57 godina. Medresa je nešto krupno. Ovo je prilika da se kaže šta se uradilo za četvrt vijeka i šta se kani uraditi u narednom periodu. Ja sam danas najsretniji i najzadovoljniji čovjek, jer se moja vizija, uz Allahovu pomoć i vašu podršku, iz dana u dan ostvaruje. Bez obzira na brojne objektivne i subjektivne teškoće i dalje smo puni elana i energije i samopouzdanja koje je prva tajna uspjeha.“   Vlada ZE-DO kantona opremit će salu za sportska takmičenja   Premijer Miralem Galijašević je u svom obraćanju pored ostaloga istakao da je Vlada Kantona posvećena napretku obrazovanju. Poručio je da će Vlada opremiti salu za sportska takmičenja. Govorio je i muftija dr. Enes ef. Ljevaković, a posebno je podvukao: „Ako se odbrana BiH od agresije smatrala čudom bosanskoga otpora isto tako, s punim pravom, i naših šest medresa možemo osloviti čudom bosanske upornosti, ustrajnosti, odlučnosti i umješnosti. To posebno možemo kazati za Medresu Osman ef. Redžović čiji jubilej - 25 godina rada,  slavimo, a koja je s radom otpočela narodski kazano s ledine, bez postojeće infrastrukture.“ Okupljeni su s posebnom pažnjom pratili besjedu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Uz ostalo kazao je: „Ova medresa ne obilježava samo četvrt stoljeća, ona obilježava i pet stoljeća. Ona je mladica Gazi Husrev-begove medrese. Iz GHB medrese su nastale i druge medrese. To je za nas bitno i važno. Gotovo je pet stoljeća naših medresa. Možemo biti zahvalni našim ljudima, Našem bosanskom čovjeku koji zna vrijednosti nauke i znanja, koji kroz svoje škole, mektebe, tekije prenosi znanje o vjeri, a vjera u čovjeku čini čuda. Ovo ovdje ne bi moglo nastati bez duboke vjere u ljudima koji su nosili ovaj projekat. Bez vakifa i branilaca naše zemlje ovoga ne bi bilo. Vrlo je važno da prepoznamo ono što mi jesmo i da čuvamo ono što imamo. Trebamo ulagati u naše škole, fakultete, u našu djecu, jer ona su naša sadašnjost i budućnost. Mi u njih ulažemo pologe vjere, čestitosti, rada i istrajnosti da ostanemo u ovoj zemlji, na svojoj rodnoj grudi...“ Nakon oficijelnog programa menadžment Medrese je za sve goste u školskom restoranu priredio zajednički ručak.

„Ako mladić poštuje starije zbog njegovih godina, Allah će poslati nekoga da poštuje njega kada dođe u stare dane.“ (Tirmizi) Ibrahim Milak (98) trenutno je najstariji Bošnjak u Livnu, a živi u selu Komorani nedaleko od grada Livna. Omer-ef. Omeragić, vjeroučitelj i imam koji živi i djeluje u džematu Grborezi, kojem pripada i džemat Komorani, najavio je našu posjetu rekavši dedi Ibrahimu da ga želimo upoznati i s njim promuhabetiti iz poštovanja prema njegovim godinama. U posjeti su bile muallime Alma Poljić-Alić, Šejla M.K., imami Mahir Kevrić, Edin Alić i Omer Omeragić i džematlija Emir Alčelebić. Kada smo dedu Ibrahima pitali koji je recept za dugovječni život, kazao nam je: “Nikad nisam grišio, vazda za Allaha znao.“ Dedo Ibrahim je zaista zdrav čovjek, ne pije nikakve tablete, osim ponekad za bolove u kostima. Jedino je našu komunikaciju otežavao dedin slabiji sluh, ali ionako smo više slušali nego govorili. Dedo Ibrahim još uvijek ima dobar apetit, preferira meso i to masnije. Kako kaže, ljudi su prije naučili jesti masno kako bi mogli duže izdržati u poslu. Govorio nam je dedo i o svojim „partizanskim“ danima, težini rata, gladovanju i borbi za život, a dobio je razna odlikovanja. Čak je bio sudionik i poznate Bitke na Neretvi. Ibrahim je samouk, ali je išao u mekteb kod efendije Vejzagića. Ne sjeća se imena, ali se sjeća da su ga ubili četnici, što prekide njegovu priču o toj temi. Kako se približavalo vrijeme ikindija-namaza, tako se približavao trenutak da se rastanemo od dede. Molimo Allaha da mu njegovu starost olakša, te da ostane veseo, zdrav i inspirativan svima koji žele postići ove godine. Recept je, kako tvrdi dedo Ibrahim, jednostavan: “što manje grišenja“.

JANJA – Medžlis Janja pokrenuo je ciklus druženja s mladima čiji je cilj upoznavanje, razmjena ideja i realizacija različitih aktivnosti. Koordinatori za rad s mladima su Mujaga-ef. Cifrić i Omer-ef. Jakupović, koji su kazali: “Mladi su budućnost svake zajednice i s njima treba posebno raditi“.

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan naveo je u pismo predsjedniku republike Srbije Aleksandru Vučiću, u kojem je iskazao zahvalnost na gostoprimstvu prilikom njegove posjete Beogradu početkom oktobra, da su mir i stabilnost Balkana od najvećeg značaja za Tursku.

Poput Jahorine, cijene skijaških karata i u Olimpijskom centru Bjelašnica-Igman u predstojećoj sezoni bit će veće u odnosu na prethodnu. Ipak, nešto manje nego li su ih povisili na Jahorini, javlja agencija Anadolija (AA).

Dugi niz godina nakon završetka agresije veći broj djece u Bosni i Hercegovini nema mogućnost, iako im je zakonom i konvencijama o ljudskim pravima zagarantovano pravo, da uče maternji bosanski jezik, historiju, geografiju, muzičku i likovnu kulturu  Učenici Bošnjaci u Jajcu, kojih je isto ili više u odnosu na učenike drugih nacionalnosti, od 1998/99. godine u dvije srednje škole Srednja strukovna škola “Jajce“ i Srednja škola “Nikola Šop“ pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu. Izuzetak su dva predmeta: islamska vjeronauka, uvedena početkom 2002/03. školske godine na zahtjev Muftijstva i Medžlisa Jajce, i bosanski jezik, uveden 1. novembra 2006. godine na zahtjev Inicijativnog odbora roditelja srednjoškolaca Bošnjaka, a nakon brojnih peticija, sastanaka, bojkotovanja nastave i raznih vidova borbe za jednaka prava.   Pokušaj osnivanja treće škole   Nakon što nije prošao prijedlog političkih predstavnika Bošnjaka o uvođenju i bosanskog plana i programa, Skupština Srednjobosanskog kantona, na prijedlog političkih predstavnika Hrvata, donijela je 2016. godine Odluku o osnivanju novog – trećeg subjekta (škole) za bošnjačke srednjoškolce, što je većina roditelja odbila. Treća škola je osnovana, ali u praksi nikada nije zaživjela i do danas Odluka nije stavljena van snage. Kako bi se na određen način zadovoljili zahtjevi Bošnjaka, u postojeće srednje škole uvedena su dva predmeta iz nacionalne grupe predmeta geografija i historija za Bošnjake, ali samo za prve razrede, što je apsurd. Nažalost, tu nije kraj apsurdima. Hrvatski nastavnici, isti koji su bili protiv uvođenja nacionalne grupe predmeta, sada predaju povijest/historiju, zemljopis/geografiju, odnosno na jednom času govore o povijesti Hrvatske, a na drugom o historiji Bosne i Hercegovine. Samo je jedna Bošnjakinja dobila dio norme u jednoj školi. “Znamo kako u Bosni i Hercegovini nastavnici, Hrvati ili Srbi, predaju historiju i tu ne vidimo nikakav problem. Problem je što u Jajcu nastavnici Hrvati, koji su se borili protiv uvođenja historije i geografije, sada predaju te predmete“, kazao nam je glavni imam Medžlisa Jajce Zehrudin-ef. Hadžić, koji duži niz godina s roditeljima vodi borbu za ravnopravnost u školskom sistemu u Jajcu. “Odugovlačenje rješavanja ovoga problema zadire u sve pore društvenog života, jer ovaj problem nije samo pitanje školstva, nego i pitanje prava, sloboda, istine, identiteta i jednakopravnosti. Nedostatak nacionalne grupe predmeta u srednjim školama u Jajcu jeste pitanje nacionalnog identiteta i edukacijskog aspekta mladih. Mi smo u prijeratnom sistemu bili osuđeni da učimo o tuđim junacima i historiji te su naši preci bili brzo zaboravljeni. Ako se ovako nastavi sa obrazovanjem u Jajcu, vrlo brzo će naša djeca zaboraviti svoj identitet, šehide i ono šta nam se desilo u toku agresije“, kazao je glavni imam Hadžić. Ovo je potvrdio i nastavnik vjeronauke Zaim Duranović. “U ranijim razgovorima s učenicima zaključio sam da oni, najblaže kazano, imaju minimum znanja o historiji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. S obzirom da se tek počelo s predavanjem ova dva predmeta teško je govoriti o kvaliteti ili dosljednosti samog sadržaja časova. Najveću korist od uvođenja ovih predmeta imaju nastavnici kojima je povećana norma časova.  Kada je riječ o međusobnom odnosu djece uopšte nema problema. Djeca su stalno zajedno i imaju različite zajedničke projekte, čemu posebnu pažnju posvećuje rukovodstvo ove škole u kojoj ja radim“, kazao je nastavnik Duranović iz Srednje strukovne škole “Jajce“. “Ovo što se događa u Jajcu je preslikana situacija iz nekih drugih općina gdje se Bošnjaci diskriminiraju, krenuvši od školskog sistema. Inače, u ovakvim sredinama politika se reflektuje na sve pore društva. Nakon našeg legitimnog zahtjeva za bosanskim nastavnim planom i programom, dobili smo neke od ovih predmeta koje predaju osobe kao dokazani protivnici njihovog uvođenja. Tako smo zaključili da nismo skoro ništa dobili“, kazao je jedan od roditelja Almir Kunić.

*- Autorica je profesorica povijesti islama na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu, Njemačka Razlozi za uspjeh ovih pokreta su višestruki, prije svega razočaranost i nepovjerenje prema etabliranim političkim elitama i politici Evropske unije. No, izražena ksenofobija i strah od imigracija, pogotovo od ljudi s Bliskog istoka, koja se u različitim horor scenarijama ovih pokreta predstavlja kao pokušaj “islamizacije”, odnosno svojevrsne “muslimanske invazije” Evrope zasigurno kotiraju veoma visoko na ljestvici razloga za njihov politički uspjeh. Populistički nacionalistički pokreti uspjeli su se etablirati kao relevantan politički faktor u skoro svim zemljama Istočne i Zapadne Evrope. Transformirani u političke stranke, jedan za drugim bilježe znatne uspjehe na regionalnim i saveznim izborima i znatno mijenjaju političku scenu kako u istočnim, tako i u zapadnim evropskim demokratijama. Nedavno održani savezni izbori u Austriji i Njemačkoj potvrdili su desničarske populističke stranke kao treću po jačini političku snagu na saveznom nivou. U pojedinim regijama ovih zemalja nova desnica dobila je čak najveći broj biračkih glasova, a sasvim je izgledno da će se, barem u Austriji, nacionalistička Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) naći u vladajućoj koaliciji zajedno s Austrijskom narodnom strankom (ÖVP). Uspon desničarskih pokreta u Evropi Uprkos razlikama u konkretnoj političkoj snazi, te u stepenu radikalnosti određenih pozicija, evropskim desničarskim strankama i pokretima mnoga su obilježja zajednička. To su prvenstveno antievropski stavovi, djelimično praćeni zahtjevima za ekonomskim izolacionizmom i povratkom nacionalnih novčanih valuta. Ipak, glavne okosnice njihovog političkog programa jesu antiimigracijski stavovi, aktivno suprotstavljanje prihvatanju izbjeglica te protivljenje otvorenom društvu i društvenom pluralizmu, što se izražava kroz zahtjeve za kulturnom homogenizacijom te društvenom nadmoći vlastite etničke kulture, iako je definicija potonje neminovno teška i, u najboljem slučaju, difuzna. Razlozi za uspjeh ovih pokreta su višestruki, prije svega razočaranost i nepovjerenje prema etabliranim političkim elitama i politici Evropske unije. No, izražena ksenofobija i strah od imigracija, pogotovo od ljudi s Bliskog istoka, koja se u različitim horor scenarijama ovih pokreta predstavlja kao pokušaj “islamizacije”, odnosno svojevrsne “muslimanske invazije” Evrope zasigurno kotiraju veoma visoko na ljestvici razloga za njihov politički uspjeh. Antiislamski stavovi, odbojnost prema islamu i muslimanima te zahtjevi za restriktivnim mjerama prema ispoljavanju islamske vjerske prakse možda su najizraženije zajedničke ideološke postavke evropskih desničarskih pokreta na istoku i na zapadu. Kao što su donedavno debate o društvenim integracijama u zapadnim zemljama s vremenom s ravni sveopćih društvenih integracija sužene na pitanje islama i muslimana, tako se i trenutne političke debate o imigraciji usko vežu za kompleks “islam”. Useljenici i izbjeglice prvenstveno se tretiraju kao “muslimani”, odnosno kao amorfna masa uvjetovana “islamskom kulturom”, neovisno o tome što je vjerska, etnička, socijalna i kulturna struktura migranata i izbjeglica koji su posljednjih godina pristigli u Evropu daleko složenija i pluralnija. Ovakvo izjednačavanje imigracije s islamom nipošto nije ograničeno na političku desnicu. No, desničarsku populističku retoriku dodatno obilježava kriminalizacija islama kao religije: prekršaji, krivična djela, nasilje, pogotovo nasilje nad ženama počinjeno od imigranata dovode se u vezu s islamskim vjerskim učenjima, odnosno s onim šta se pod tim zamišlja, a pojedinačni slučajevi, kao i ideologije pojedinih vjersko-političkih muslimanskih grupacija, uzimaju se kroz medijsko skandaliziranje kao reprezentativni za cjelokupnu muslimansku zajednicu. Trenutna geopolitička situacija na Bliskom istoku i teroristički napadi u evropskim metropolama koriste se kao obrazloženja za “kritiku islama”, koja se pak ne ograničava na islamističke pokrete ili političke ideologije, nego u daljnjem razvoju u obliku negativnih stereotipa uopćeno projicira na cjelokupnu zajednicu muslimana. U slučaju njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), antiislamske pozicije kulminirale su u stavu da islam i nije religija, nego vjersko-politička doktrina, izraženom u jednom zvaničnom programskom dokumentu iz 2016. godine. Stoga i ne začuđuje mnogo otvorena izjava jednog od visokih funkcionera te stranke da se muslimanima treba uskratiti ustavom zagarantirana sloboda religije. Ta je pozicija upravo posljednjih dana obilježila javni prostor Njemačke, jer su se predstavnici drugih političkih frakcija u njemačkom parlamentu suprotstavili izboru dotičnog čelnika za potpredsjednika parlamenta pozivajući se na tu njegovu izjavu. Ksenofobna i prvenstveno antiislamska retorika desničarskih pokreta samo nagovještava suštinu političkih programa ovih pokreta, a to je preustrojavanje vlastitih društava u smjeru restrikcije, pa i ukidanja određenih ljudskih prava, jednakosti građana, ukidanja zakona o zabrani diskriminacije te slobode religije. Konkretne političke i strukturalne posljedice ovakvog uspjeha populističkih pokreta tek se naslućuju i one će, vjerovatno, poprimiti različite oblike, shodno njihovoj političkoj moći i stranačkim odnosima u specifičnim kontekstima, ali opasnost za ove civilizacijske vrijednosti demokratskih društava nije nimalo apstraktna uzmu li se u obzir rastući politički utjecaj ekstremne desnice i njena integracija u političke aparate i mehanizme vlasti. Doduše, nije izgledno da će zaista doći do erozije pravnih država ili suštinskog preustrojavanja demokratije na Zapadu. Demokratski mehanizmi i politički pluralizam i dalje funkcioniraju, kao i civilna društva u ovim zemljama, koja su se pokazala kao možda najvažniji mehanizam otpora desničarskim ideologijama. No, sasvim je izvjesno da su politički uspjesi nacionalističkih pokreta istovremeno omogućili i njihov pristup legislativnim i administrativnim aparatima koji se mogu efektivno upotrijebiti u interesu desničarskog svjetonazora. Kroz djelovanje u saveznim i regionalnim parlamentima, bilo u svojstvu opozicije ili pozicije, stranke, primjerice, mogu predlagati nacrte zakona, kao i teme parlamentarnih diskusija. Osim toga, predstavnici desničarskih stranaka u parlamentima zastupljeni su u svim radnim komisijama tih legislativnih tijela. Restriktivnija politika prema stranicama, imigrantima, uključujući i radnike iz drugih zemalja Evropske unije, izbjeglicama, vjerskim i drugim manjinama sasvim se sigurno može očekivati. Pored veoma vjerovatne mogućnosti da će parlamenti ubuduće služiti kao platforma za ekstremne verbalne i formalne napade na druge partije te, posebice, na još jednu omiljenu metu desne retorike – medije, odnosno javne servise, sasvim je izvjesno da će politički i obrazovni programi s ciljem integracije, demokratizacije, društvene inkluzije manjina i antirasističke senzibilizacije biti reducirani ili čak potpuno ukinuti, nešto što su, primjerice, zastupnici AfD u regionalnim parlamentima već nekoliko puta pokušali. Također je izvjesno da će u takvoj atmosferi ionako kontroverzne diskusije o određenim oblicima islamske vjerske prakse, kao što su ezan, molitva i ramazanski post na radnom mjestu, te gradnja džamija i munara, poprimiti na emocionalnom intenzitetu te da će metoda i trezveni politički pokušaji pronalaska kompromisnih rješenja ustupiti mjesto odlukama donesenim iz ideološkog naboja. Upitan je i razvoj dijaloških inicijativa i saradnje između države i muslimanskih vjerskih zajednica, razvoj koji je u posljednje vrijeme u mnogim zemljama ionako zamrznut zbog političkih tenzija između Turske i zapadnoevropskih zemalja.

Na današnji dan prije 24 godine srušen je simbol grada Mostara, Stari most.

Na svjetskom prvenstvu u karateu, održanom u Rumuniji od 3. do 5. novembra 2017. godine, reprezentaciju Bosne i Hercegovine predstavljalo je 19 takmičara, koji su osvojili ukupno 16 medalja, i to 6 zlatnih.

Na oktobarskom sajmu knjiga u Beogradu izjave patrijarha Irineja evocirale su mračne elemente iz sjećanja na devedesete    Ako na sajmu knjiga, koji bi trebao biti svojevrsna promocija znanstvenosti, naučnih dostignuća i kulturno-civilizacijskih vrednota, vrhovni pravoslavni sveštenik govori pozitivno o politici koja je prva otvorila logore na području Evrope nakon nacističke politike, pitanje je šta se govori iza vrata preko 40 eparhija i koju agendu čuvaju zidovi Hrama Svetog Save u Beogradu. Naime, na sajmu knjiga u Beogradu prošlog mjeseca patrijarh Irinej je kazao, između ostaloga, da „gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima“. Zaista sociolozi i politolozi, ali i drugi znanstvenici u Srbiji, imaju ogroman izazov da odgovore kako je moguće da Crkva bude najslabija karika u promišljanju svijetle budućnosti jedne od najperspektivnijih država na Balkanu. Hoće li srbijansko društvo u cjelokupnom tehnološkom, ekonomskom i kulturnom napretku imati najveći problem s reformom misli u Crkvi te hoće li Crkva ostati jedini srednjovjekovni ideološki element moderne Srbije? Dok Srbija nastoji biti članica Evropske unije poštujući suverenitet država barem radi tog cilja, vrhovni poglavar Crkve, a možda i sama Crkva pošto nema reagiranja njenih zvaničnih organa na ove izjave, nastoji kreirati uniju Srba koja nikada nije zaživjela ne samo zato što je politički nemoguća, već i što je zasnovana na ograncima primordijalizma i socijalnog darvinizma. Ovom izjavom poglavar Srpske pravoslavne crkve šalje poruke identične onima kojima su ispraćene mlade generacije na bosanska, hrvatska i kosovska nepoznata ratišta, stoga posebno je nevjerovatan prag tolerancije pravoslavnog stanovništva na ovakve izjave, tačnije roditelja koji danas sami uz fotografije ubijene djece dočekuju praznike. Ako se patrijarh obraćao mladim generacijama, trebalo bi analizirati planove tih novih mladih generacija Srba, koji čekaju u redovima za vize i gledaju kino-raspored američkih filmova, a ne police s knjigama Dobrice Ćosića. Drugim riječima, kako suptilno objasniti patrijarhu Irineju da ovakve izjave pripadaju retorici propovijedi prošlih vjekova i da se nove generacije zbog njih nastoje otrgnuti čak i od same duhovnosti, a ne samo od religijskih institucija? Kada bi samo znao, poštovani patrijarh, da za devedesetim niko ne žali. Naravno, ovakve izjave će, vjerovatno, doći do ušiju ili srca pojedinaca koji ne postigavši mnogo više od diplome osnovne, možda srednje, škole i u današnjim ratištima Ukrajine i Sirije vide Božiji poziv na dokazivanje požrtvovanosti. Međutim, jesu li to generacije za budućnost Srbije? Izjave patrijarha su posebno važne za formiranje politike Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, gdje su rane devedesetih još uvijek u povoju. Koliko se reflektiraju stavovi iz Srbije na Crkvu u Bosni i Hercegovini tema je za ozbiljnije studije, ali je već duži niz godina indikativno što Crkva ignorira napade na muslimane i njihovu imovinu u manjem entitetu. Mediji su zabilježili 25 napada na muslimane i njihove vjerske objekte u 2015. godini, a sličan trend nastavljen je i u 2016. Sadržaj izjava crkvenih poglavara posebno je važan kada se uzme u obzir retorika ovih napada u kojem se potencira “Velika Srbija“. U džematu Kotor-Kukavice, Medžlis Kotor-Varoš, dvije večeri zaredom u avgustu 2016, muslimani su uznemiravani pravljenjem nereda i parolama: “Ovo je Srbija“. Četiri ćirilična slova “S”, kao i  izjava “Srbija do Tokija“, koja je napisana na džamiji džemata Karakaj u Zvorniku prošle godine, svoje opravdanje nalazi upravo u porukama kakva je bila u izjavi patrijarha Irineja u Beogradu. U ovom slučaju kod zvorničkih vjernika došlo je do suštinske modifikacije satiričnog narodnog gesla, koji bi u krajnjoj formi mogao zvučati: Slušaj šta pop govori i radi šta pop radi. Reagiranja iz Crkve i osude ne bi trebale izostati barem u svakom slučaju kada je riječ o napadu na džamije i objekte Islamske zajednice. Indolentan odnos prema ovim napadima postaje poseban kamen spoticaja kada crkvena lica lično učestvuju u negativnim pojavama. Primjera radi, sveštenik je prošle godine bio jedan od inicijatora da se zabrani rad odgajateljici u srebreničkom vrtiću, jer je imala mahramu. Također, Islamska zajednica je bila zatečena radom sveštenika ove godine u Vlasenici. Naime, u odjeljenju drugog razreda Javne ustanove Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, bošnjačka djeca s ostalim na času koji nije bio vjeronauka instruirani su od pravoslavnog vjeroučitelja kako da se krste i mole.

Bosanska krajina je poznata po porodičnim mezarjima. Umrli su se ukopavali u vlastite bašče u kojima se nalazi od 10 do 15 mezara. Naročito je to bila praksa u prvim decenijama dvadesetog stoljeća. Kako pokazuje dostupna arhivska građa npr. dopis Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bihaću, upućen Vakufsko-mearifskom saborskom odboru u Sarajevu broj 737 od 17. augusta 1913. godine, navedena privatna mezarja većinom nisu uvakufljena s obzirom da su bili visoki sudski troškovi za uknjižbu ovih parcela, a džemati, posebno seoski, to sebi nisu mogli priuštiti. Do uzurpacije mezarja, dolazi relativno rano u periodu Austro-Ugarske. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu je već 1905. godine naredilo da se formiraju privremena povjerenstva koja će ispitati uzurpaciju vakufske imovine, zemljišta, mezarja i slično. Povjerenstvo se sastojalo od predsjednika, te jednog ili dva člana. Gotovo u pravilu su samo konstatirali stanje te pravnu nemogućnost da se bilo šta učini na sprječavanju njihove devastacije. Navest ćemo nekoliko primjera uzurpacije bihaćkih mezarja. Mezarje Park u Bihaću je bilo uzurpirano. Gradska općina je zamoljena da ga vakufu vrati. Ako pak ne bude htjela, konstatira se da se tu pravno ništa ne može učiniti. Veliko mezarje u gruntovnom ulošku broj 1303, katastarska čestica broj 365, površine 2.745 m2 i 366 sa 5.830 m2, je zamolnicom Zemaljskoj vladi broj 10518/912, također, traženo u povrat. Međutim, ako je prešlo u treće ruke, konstatira se pravna nemogućnost povratka. Prema prijavi Kotarskom uredu u Bihaću broj 430, od 9. maja 1914. godine, na Velikom mezarju, Mitar Dugonja, kovač iz Bihaća, je držao đubre i razno smeće. Petar Đujić i njegov susjed su „zagrabili” veliki dio ovog mezarja i svojataju ga, dok ga Menahem Levi, pilar iz Bihaća, upotrebljava za stovarište balvana. Naime, Đujići su imali svoje kuće pored Velikog mezarja, te su zauzeli i pretvorili u bašču njegova 3 do 4 dunuma. Zbog toga je i Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, kako se vidi iz njihova dopisa broj 156 od 12. marta 1914. tražilo od Gradske uprave u Bihaću da zabrani ovu uzurpaciju od strane Đujića. Veliko mezarje je bilo, inače, upisano u gruntovnom ulošku broj 1303, k.č. broj 365 i 366, i nalazi se u Prekounju pored željezničke stanice. Radi se o mezarjima džemata Gornje i Donje Prekounje koji su bili predmet eksproprijacije za proširenje željezničke stanice u Bihaću nakon Drugog svjetskog rata. Prema dokumentu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora u Sarajevu broj 85 od 25. januara 1913. godine spominje se također i uzurpacija mezarja Šarića, koje pripada džamiji Gornje Prekounje, mezarja Murata Pečenkovića, Lonića i Jusufa Žapčevića, te se nalaže Kotarskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Bihaću da prijave o uzurpaciji što prije dostavi u Sarajevo. Nikola Radić u knjizi Bihać sa starih razglednica, na stranici 17 konstatira slijedeće: „Groblja na Velikoj otoci i uz kanal Jarak su prosto izbrisana i nema im traga, kao i groblje Ićhisar koje se prostiralo od Meteorološke stanice do Ulice AVNOJ-a, dok su nišani poslužili mnogim stanovnicima ovog dijela grada za izgradnju porodičnih kuća”. Postavlja se pitanje šta je bilo sa kostima naših predaka? Je li izvršena ekshumacija ovih mezara? Ako jeste, gdje su onda kosti umrlih? Jesu li dobili ikakvo obilježje iznad glava? Nameće se mnogo pitanja. Nažalost, niti na jedno nema odgovora.

U Behram-begovoj medresi su završeni XIX sportski susreti medresa i gimnazija Islamske zajednice u BiH, a u Mostaru Treći sportski susreti učenica medresa   Pobjednički pehar i veliki bajrak 15. oktobra u Tuzli ponijela je ekipa Behram-begove medrese. Ekipe iz bosanskih medresa i Prve bošnjačke gimnazije takmičile su se u disciplinama: mali nogomet, košarka, atletika, stolni tenis i šah. Sportski susreti su održani na stadionu Tušanj i u Univerzitetskoj sportskoj dvorani u Tuzli. Na ovogodišnjim susretima bilo je 200 takmičara iz malog nogometa, košarke, atletike, stonog tenisa i šaha. „Ovo je prilika da učenici iskažu svoje sportske vještine, ali u isto vrijeme je to i prilika da se nauče prijateljstvu, kolegijalnosti i podnošenju pobjede i poraza, odnosno jednom lijepom komuniciranju“, kazao je na otvaranju susreta direktor Behram-begove medrese Ahmed-ef. Hatunić, istakavši kako se nada da će se u narednim godinama ovim susretima pridružiti i učenici iz medrese u Zagrebu, Novom Pazaru i Podgorici, ali i učenici obrazovnih ustanova iz Republike Turske s kojima medrese imaju posebnu saradnju.   Tuzlanska medresa pobjednik osmi put zaredom   Sveukupni pobjednik ovogodišnjih sportskih susreta je Behram-begova medresa, čije su ekipe osvojile ukupno 126 bodova. Drugo mjesto, sa 75,3 bodova, pripalo je ekipi Medrese “Osman-ef. Redžović“ iz Visokog, a treće ekipi Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva, s osvojenih 72 boda. Ekipi Behram-begove medrese je ovo osma kruna zaredom na ovim sportskim susretima. Koliko je do sada bilo sportskih uspjeha ne sjeća se ni Samir Spahić, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Behram-begovoj medresi i čovjek koji je najzaslužniji za sjajne rezultate koje postižu učenici ove škole.   Prvo mjesto učenicama Prve bošnjačke gimnazije   Treći sportski susreti učenica medresa i gimnazija Islamske zajednice održani su 28 i 29. oktobra u Mostaru. Takmičilo se 120 učesnica iz sedam medresa. Susrete je otvorio šef odjela za srednje i osnovno obrazovanje Uprave za obrazovanje Seid ef. Eminović. Cilj ovih susreta je afirmacija  sporta i među učenicama medresa, jer slični susreti za učenike organizirani su proteklih 19 godina. „Menadžmenti medrese su proteklih godina učinile značajan iskorak u osiguranju dobrih uvjeta za razvoj sporta u okviru redovnog nastavnog procesa. Medrese u Visokom i Travniku ove godine su izgradili i u upotrebu pustili novosagrađane sportske dvorane. Mostarska medresa ima pripremljen projekat izgradnje sportske dvorane sa bazenom za plivanje, a Cazinska medresa radove na bazenu ove godine će uz pomoć šire društvene zajednice privesti kraju“, istakao je Eminović. Organizaciju susreta u Mostaru, kako je kazao direktor Karađoz-begove medrese hafiz Aid-ef. Tulek, pomogli su Sportski savez grada Mostara, Šahovski klub Mostar i Osnovna škola „Zalik“. Učenice su se takmičile u disciplinama: šah, odbojka, rukomet, stolni tenis i trčanje na 100 i 200 metara. Ukupni pobjednik bile su učenice Prve bošnjačke gimnazije. Drugo mjesto zauzele su učenice Gazi Husrev-begove medrese, a treće mjesto je pripalo učenicama Cazinske medrese.

Obilježavanje 24. godišnjice zločina nad Bošnjacima Stupnog Dola otpočelo je 21. oktobra 2017. akademijom u Velikoj sali Općine Vareš. Nastavljeno je dan kasnije u sali Mješovite srednje škole gdje je Udruženje logoraša „23. oktobar 1993. Vareš“ organiziralo mimohod sjećanja, obilazak mezarja žrtava u Varešu – Glavica, gdje je pred duše ubijenih proučena sura Ja-sin, potom odlazak u Čaršijsku džamiju gdje je proučen tevhid. U ponedjeljak 23. 10. 2017., na dan zločina,  organizirana je posjeta mezarjima gdje su ukopani stradali u Stupnom Dolu, Pomenićima, Dabravinama, Hodžićima, Budoželju, Varešu, te položeno cvijeće na spomen-česmu. Održan je i marš mira “Trasa spasa Stupni Do 23. 10. 1993. – 23.10. 2017.” Nikad se ne smije zaboraviti da su na današnji dan 1993. godine pripadnici HVO Vareš, te jedinice iz Kiseljaka „Maturice“ i „Apostoli“ iz sastava brigade HVO “Josip ban Jelačić” iz Kiseljaka, ubili 38 stanovnika Stupnog Dola, među kojima je bilo 17 žena i petoro djece. Najmlađa ubijena je bila dvoipogodišnja djevojčica Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić. U ovom stravičnom zločinu 11 osoba je živo zapaljeno i izgorjelo u jednoj od kuća. Selo Stupni Do gotovo je svo spaljeno, a tom prilikom izgorjelo je 58 kuća i mjesna džamija. Tog za Bošnjake vareške općine kobnog 23. oktobra 1993. godine u Varešu je zarobljeno i u logore zatvoreno oko 450 muškaraca Bošnjaka koji su tokom boravka u logoru bili izloženi strašnim torturama. Pripadnici HVO-a su surovo mučili i veliki broj žena i djece u Varešu, a više desetina žena bilo je silovano ili seksualno zlostavljano. Sedam Bošnjaka je u gradu ubijeno, a među njima i starica Esma koja je imala više od 80 godina.   Prigodni program pored šehidske spomen česme Memorijalnom skupu pored šehidskog turbeta u haremu džamije u Stupnom Dolu okupio se velik broj rodbine, prijatelja, komšija nastradalih među kojima su bili i predstavnici općinske i kantonalne vlasti, te imami Medžlisa Islamske zajednice Vareš na čelu sa glavnim imamom Sadžidom ef. Ramićem. Prvi se okupljenom narodu obratio Emir Likić, predsjednik Mjesne zajednice Stupni Do. On je uz ostalo kazao: „Na današnji dan prije 24 godine grad Vareš doživio je najveću kataklizmu od svog postojanja. Bilo je svih drugih nesreća, žrtava u Drugom svjetskom ratu, ali ono što se desilo 23. 10. 1993. godine prevazilazi sve prethodno. Ubijanje nevinih ljudi, žena i djece, silovanja, paljenje, pljačke i rušenje zvjerski nastrojenih bojovnika HVO-a ostavili su neizbrisiv trag po ovo selo i grad Vareš. Život u Stupnom Dolu, danas, ima drugu dimenziju, ali u duši onih koji su osjetili strahote i bili direktne žrtve ovog zločinačkog poduhvata, tog kobnog dana, ostaje bolna praznina i teško breme koje će nositi svi sa sobom dok su živi. Poštujmo njihovu bol i njihovu patnju i na trenutak se stavimo u njihovu ulogu. Molimo Boga da se nikada i nigdje u svijetu ne ponovi Stupni Do“. Obratio se i načelnik općine Zdravko Marošević. U svom izlaganju posebno je podvukao: “Dvadeset četiri su godine iza nas, ali bol majki, očeva, braće, sestara, djece je uvijek isti, pogotovo kada dođemo na ovaj dan. Kada se sjetimo tih najtežih dana u povijesti Vareša, onda zaista je teško bilo što reći, a da bi to uobličili u stvarnu sliku i osjećaje. Svi koji su danas došli, došli su da izraze poštovanje, posebno onima koji su dali najviše od sebe,  a to su životi. Nažalost, živote su dali samo zato što su bili neki drugi, drugačiji ili isti, nedužni i nizašto krivi. Kao načelnik općine po prvi put ovdje u Stupnom Dolu želim vam reći, moji Stupnodolci, stradalnici, sjećajmo se, pa pustimo i suzu jer ona je ljudska...“ Jasmin Mešković je govorio ispred Saveza logoraša BiH. On je kazao: „Da se ne zaboravi, da se ne ponovi. Danas smo ovaj dan posvetili žrtvama, svima koji su ubijeni u Stupnom Dolu i Varešu. Suosjećamo u bolu i patnji kroz koju prolaze sve ove godine. Treba obilježavati ove događaje širom BiH. Treba obilježavati zbog svih nedužno ubijenih građana BiH. Nama koji smo preživjeli zločin ostavljeno je u amanet da o ovim događajima svjedočimo...“ U ime Vlade ZDK obratio se Fahrudin Brkić, ministar prostornog uređenja, prometa i komunikacija i zaštitu okoliša. On je istakao: „Ne smijemo zaboraviti žrtve i nađimo vremena da svake godine na ovakav dostojanstven način odamo im najveću počast.“ Hor BZK Preporod izveo je nekoliko ilahija i kasida, a recital su izveli učenici osnovnih i srednjih škola iz Stupnog Dola i Vareša koje su pripremile Sahudina Beganović, Almira Muftić i Naida Numanović. Nakon prigodnog programa uslijedio je polaganje cvijeće na spomen česmu od strane predstavnika javnog, političkog, društvenog i kulturnog života i udruženja proisteklih iz agresije na BiH. Potom se otišlo na obližnje mezarje gdje su vareški imami proučili suru Ja-sin. Nakon podne namaza u džamiji je proučen kelime-i tevhid.