U prisustvu velikog broja demobilisanih boraca, predstavnika udruženja proisteklih iz odbrambeno oslobodilačkog rata, porodica šehida u subotu je na području Blagaja obilježena 23. godišnjica od pogibije 82 borca 4. korupsa Armije Republike BiH u vojnoj operaciji “Jesen 94”

SREBRENIK: 12. novembar 2017. godine – U organizaciji odjela za brak i porodicu Muftijstva tuzlanskog 180 žena, članica ovog odjela kao i koordinatorice Medžlisa, na čelu sa koordinatoricom za brak i porodicu Muftijstva Haibom Saračević su posjetile Srebrenicu. Odjel za ženski aktivizam Medžlisa IZ-e Srebrenik, njih 30 članica na čelu sa koordinatoricom pri Medžlisu muallimom Edinom Mujkić, se pridružio ovoj posjeti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svaka jedanaesta osoba na svijetu boluje od dijabetesa, a procjene stručnjaka su da bi do 2030. godine ta bolest mogla postati sedmi najveći uzročnik smrti na Zemlji.

U Centru za kulturu u Mostaru, 13. oktobra, upriličeno je svečano otvaranje 43. samostalne izložbe Seada Vladovića Gučeta, a pod nazivom ‘Otrgnuto od zaborava’.  Radi se o 30 slika ulja na platnu  u kojima ovaj poznati mostarski slikar donosi motive zaboravljane Hercegovine. “Ovom postavkom, ovom izložbom, samo sam želio otrgnuti od zaborava i sačuvati lijepu sliku Hercegovine. Te stare dane Radobolja da ne odnese u Neretvu, Neretva u more, a more pohrani u neke crne dubine, te da se to nikada ne vrati ovamo, kao ni naša mladost, koja sve više napušta ove prostore”, rekao je Vladović Guče. Sead Vladović Guče je rođen 1955. godine u Mostaru, a slikarstvom se bavi od 1974. godine. Usavršavao se u Berlinu, te u Cirihu gdje je i živio i slikao od 1994. do 1996. godine. Nakon povratka u Mostar 1999. godine otvara atelje i galeriju, a 2003. godine i privatnu školu slikarstva. Njegovi su radovi puni posebnog poetskog realizma. Izlagao je u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Turskoj, Hrvatskoj.

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je posjetio Medžlisu Islamske zajednice Teočak. Glavni teočanski imam Muhamed-ef. Rizvić i Džemal Haračić, predsjednik Izvršnog odbora medžlisa, muftiju su upoznali s aktuelnostima na području ovog medžlisa koji ima 6 džemata. Ono što krasi svaki od tih džemata je izuzetno dobra saradnja imama s džematlijama.

Prije 3 mjeseca starija grupa učenika koji uče Kur’an u džematu Ahmići s muallimom Mahir-ef. Husićem posjetili su Čanakale u Turskoj, koje je poznato po teškoj borbi u Prvom svjetskom ratu u kojoj se sačuvala država Turska. Nakon povratka u BiH dobili su zadatak da napišu rad o Ahmićima i mjestu Čanakale. Dva najbolja rada su prevedena na turski jezik i bit će objavljena u turskim novinama. Objavljujemo jedan od nagrađenih radova učenice Džennete Ahmić.  “Teško je pisati o nečemo što u čovjeku budi strah i snagu, u isto vrijeme. Strah da se ne ponovi, a snagu da to nikada ne dozvoliš. Riječi nisu dovoljne da opišeš taj osjećaj. Kada jednom kročiš u Čanakale doživiš sve to, ali ti papir i olovka nisu mjera da iskažeš ono što si vidio. Tijelo se skameni, krvne žile slede u tebi,  a duša otvori. Veže nas nemilosrdna historija. Rat, stradanje i bol. Svoju slobodu platili smo krvlju. Ali naše slobode se, nažalost, razlikuju. Čanakale ispisaše svoju historiju i pišu je svakog dana, iznova i iznova. Izgradiše oni ponovo sve što je srušeno.P uteve i mostove, zgrade i džamije, ali izgradiše i ono najbitnije: put slobode i most preko svake prepreke. Izgradiše sebi štit jedinstva koji jasno daju svima do znanja da njihova prošlost neće biti zaboravljena. Rastjeraše crne oblake nad svojim nebom i vratiše plavetnilo mora svojih. Turska zastava ponosno vihori kraj spomenika, kao da svakim pokretom odaje počast šehidima. A, Turska himna odjekuje zemljom. Poseban je osjećaj vidjeti sve to, meni koja dolazim iz sela Ahmići. Božijom voljom nisam doživjela rat te kobne 1993. godine. Ali, iako sam mlada znam šta se, zašto i kako desilo te godine. 116 civila je tog 16. aprila izgubilo svoje nevine živote. Gorjele su kuće, srušena munara na džamiji, ubijane porodice. Danas, 24 godine nakon masakra u Ahmićima ljudi nisu zainteresovani da pričaju o zločinima koje su preživjeli. Svako vraćanje filma, ponovo ih ubija. Ali pitam se šta je sa ostalima, zašto oni šute? Naša historija još uvijek nije ispisana. U našim školama se ne uči o tome. Mi kao da, i nakon 24 godine, strahujemo pričati o onom sto se desilo. A, ono što se ne priča ili ne zapiše biva, kad-tad zaboravljeno. Izgradili smo i mi, kuće i džamije, i škole, i spomenik s uklesanim brojem 116. Međutim, dovedemo se u situaciju da me moji vršnjaci pitaju: „Šta vam znači ovaj broj 116 na spomeniku?”. Uzdahnem i kažem: za svaki taj broj izgrađena je kuća u Džennetu i za svakim je isplakano more suza. Danas, živimo slobodno, ali ne i mirno. Šutnja nas sputava. Moja posjeta mjestu Čanakale probudila je u meni buru osjećaja. Vidjela sam u njemu uzor, ali i naučila važnu lekciju. Jedinstvo države mora značiti i jedinstvo prave vjere. Kada čovjek u ime Allaha brani svoju čast, svoju državu, narod i porodicu, nije mu teško ni život na tom putu dati, ali i ustrajati. Rušili su kule naših snova i gradove naših predaka, a da se nisu ni osvrnuli, a kamo li pokajali. Ali, na mladima svijet ostaje. Historiju treba ispisati. Ono sto se desilo ne zaboraviti, a život i jači nastaviti.“

Nedžada Hercegliju i njegovu porodicu danas je obišao i muftija goraždanski Remzija efendija Pitić.

U organizaciji ISESCO-a i Svjetske organizacije za afirmaciju arapskog jezika, pod pokrovitelj-stvom Rijaseta IZ u BiH i njegove Uprave za obrazovanje i nauku, u Sarajevu je od 18. do 22. oktobra održan seminar pod nazivom „Metode unaprjeđenja vještina učenja arapskog jezika kod učenika i studenata“. Seminar je imao za cilj predstaviti savremene metode podučavanja arapskog jezika profesorima ovog jezika u naučnim i odgojno-obrazovnim ustanovama Islamske zajednice, kao i van nje, na područjima BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Saradnja ISESCO-a i IZ u BiH Održavanje seminara, drugog po redu ove vrste, rezultat je obnovljenog sporazuma o saradnji između Islamske zajednice i ISESCO-a nakon svojevrsnih problema u provođenju sporazuma iz 2006. godine zbog statusa koji BiH ima u OIC-u kao promatrač, a ne član ove Islamske organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu . „ISESCO je odlučio da nastavi direktnu saradnju sa Islamskom zajednicom u BiH na osnovu koje se ostvaruje više vidova njene primjene, među kojima je i ovaj seminar“, kazao je u izjavi za Preporod stručni saradnik za odnose sa islamskim svijetom u Upravi Rijaseta IZ u BiH za vanjske poslove i dijasporu Subhi Wassim Tadefi, te izrazio nadu da će se u rad budućih seminara priključiti i predstavnici iz Makedonije i Kosova. U ime Rijaseta IZ u BiH učesnicima seminara uspješan rad zaželio je šef Odjela za visoko obrazovanje Uprave za obrazovanje i nauku Ibrahim Begović, koji je tom prilikom istakao višestoljetnu tradiciju podučavanja i učenja arapskog jezika u BiH. O izučavanju arapskog jezika na prostoru BiH, Srbije i Crne Gore govorili su ekspert za arapski jezik prof. dr. Zehra Alispahić, mr. Halil Mehanović, prof. dr. Hajrudin Hodžić, dr. Munir Mujić, prof. dr. Enver Gicić i prof. Afan Latić. Predavači ISESCO-a na seminaru su bili rukovodilac Odjela za arapski jezik u Upravi za obrazovanje dr. Adil Bouraoui, ekspert za podučavanje arapskog jezika dr. Muhammed Ismail Eloui, te predavač iz Svjetske organizacije za afirmaciju arapskog jezika iz Katara prof. dr. Mohamed Younis Ali, rukovodilac Odjela za istraživanje u ovoj organizaciji. Predavači su tokom svih pet dana održavanja seminara uspijevali držati punu pažnju učesnika predstavljanjem inovativnih metoda u podučavanju arapskog jezika i njihovim aktivnim uključivanjem putem raznovrsnih radionica. Poseban šarm seminaru dalo je učešće studenata završne godine Odsjeka za arapski jezik pri Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, koji su svojim mladalačkim elanom doprinosili atmosferi tokom seminara. Prof. dr Muhammed Ismail Eloui je u izjavi za Preporod istakao zadovoljstvo nivoom poznavanja arapskog jezika kod učesnika seminara. „Prijatno sam iznenađen kvalitetom poznavanja arapskog jezika i kod profesora i kod studenata. Nisam mogao ni pretpostaviti da je to na tako visokom nivou. Govore lijepi arapski jezik uz poštivanje pravila bez problema, što me posebno čini sretnim. Mogu reći da je nivo poznavanja arapskog jezika u BiH i želja za njegovim očuvanjem na mnogo većem nivou nego u arapskim zemljama“, kazao je dr. Eloui. Arapski jezik postaje sve atraktivniji „Treba nam ova vrsta druženja, jer motivira i mlade i profesore koji su tek počeli raditi. Hrabre na neke nove iskorake u nastavi arapskog jezika, nove ideje koje trebaju biti implementirane u novim nastavnim planovima i programima za koje smo definitivno sazreli, kao i nove udžbenike koji će biti na nivou savremenih izazova sa kojima se susrećemo, kako bismo arapski jezik mogli predstavljati u jednom novom svjetlu, lepršavijem i prihvatljivijem u vremenu u kome živimo. Da to bude za nove generacije koje se nikako ne mogu zadovoljiti onim što smo dosada imali, a što je pomalo stereotipno. I arapski jezik trebamo upakovati u onu formu koju razumiju generacije koje dolaze, bilo da ga uče u medresama, kao najvećim žarištima arapskoga jezika, ili na nekim drugim mjestima gdje se arapski jezik danas uči iz različitih razloga, a činjenica je da postaje sve atraktivniji u vremenu u kojem živimo“, kazala je za Preporod prof. dr. Zehra Alispahić. Predavač arapskog jezika u KC Kralj Fahd Adisa Imamović ističe da je seminar koristan već samim okupljanjem na jednom mjestu onih koji se bave poučavanjem i učenjem arapskog jezika, te, kao i drugi učesnici seminara s kojima smo razgovarali, izražava nadu da će se ovi seminari održavati više puta tokom jedne godine, a ne kao do sada tek jedanput, naročito danas kad je broj zainteresiranih za njegovo učenje udvostručen zbog prilika koje se time mladima otvaraju za pronalaženje posla u turističkom sektoru kod nas. Prof dr. Mohamed Younis Ali se složio da bi češće održavanje seminara pomoglo u daljim procesima vezanim za popularizaciju arapskog jezika i olakšavanje njegovog usvajanja na ovim prostorima. „U Svjetskoj organizaciji za afirmaciju arapskog jezika u Kataru ćemo proučiti mogućnost održavanja više seminara tokom jedne godine ovdje, jer su učesnici pokazali veliki interes za održavanjem ovakvih susreta“, kazao je prof. dr. Ali za Preporod. Učesnici seminara su, također, izrazili nadu da će imati priliku doći do novih udžbenika predstavljenih na seminaru, koje je priredila Granada, izdavačka kuća iz Pariza koja se bavi promocijom arapskog jezika. Profesor arapskog jezika u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru Smajo Čolaković kao problem s kojim se profesori ovog jezika susreću u radu navodi nedostatak udžbenika usklađenih sa novim metodama učenja. „Kod nas je nastavni plan i program još uvijek baziran na starim metodama, kao i udžbenici koje koristimo“, kaže prof. Čolaković, te navodi da bi se udžbenici Granade mogli modificirati i koristiti u medresama i drugim obrazovnim ustanovama kod nas. Prof. Nezira Lopo i Edo Pamuk, profesori arapskog jezika u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji, napominju da druge zemlje mnogo više ulažu u afirmiranju svojih jezika kod nas, nego što to čine arapske zemalje. „Mislim da bi se ambasade arapskih zemalja trebale uključiti u taj proces popularizacije arapskog jezika u našim školama na nivou srednjih škola i osnovnih, onako kako se to radi sa drugim stranim jezicima“, kaže prof. Pamuk, te ističe kao primjer posljednje dodatne napore Turske ambasade za afirmacijom turskog jezika u našim srednjim i osnovnim školama. Ovo je u ime svih učesnika organizatorima prenio šef Odjela za srednjoškolsko obrazovanje Uprave za obrazovanje i nauku Seid Eminović. „Dijelimo začuđenost da su i ambasade Sjedinjenih Američkih Država i Republike Turske u Sarajevu puno spremnije da ulažu u izučavanje svojih jezika u medresama i drugim školama, nego što su to mnoge arapske ambasade“, kazao je Eminović, te izrazio nadu da će saradnja sa ISESCO-om i Svjetskom organizacijom za afirmaciju arapskog jezika iz Katara ubuduće biti intenzivnija. U ime profesora organizatorima seminara se zahvalio prof. dr. Hajrudin Hodžić, a u ime studenata Fatima Strika.

Islamska umjetnost je plod islamske civilizacije, islamskog nauka koji je uzdizao, nikada nije rušio ili potjerao drugog, istakao je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović  na otvorenju međunarod-nog simpozija „Islamska umjetnost u BiH“  U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu 25.oktobra 2017.godine, svečano je otvoren prvi međunarodni simpozij “Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini”, a sa namjerom da se, kako je to istakao organizator, ukaže na značaj i afirmiranje islamske umjetnosti, te „aktualiziraju pitanja snažnijeg pristupa u očuvanju, prikupljanju, objedinjavanju građe iz područja islamske umjetnosti“. Organizatori su: Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja je i nosilac aktivnosti u ovom projektu, zatim, Fakultet islamskih nauka, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Gazi Husrev-begova biblioteka, Vakufska direkcija, Orijentalni institut, Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić i IslamicArt Magazin. Simpozij su, pored organizatora, podržali: Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo – gradska uprava i Općina Stari Grad. Simpoziju na kojem je prezentirano 19 izlaganja od vrsnih i eminentnih poznavalaca ili istraživača islamske umjetnosti iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije, Francuske, Turske i drugih zemalja, prethodilo je svečano otvaranje izložbe u Gazi Husrev-begovom hanikahu. Prisutni su, nakon uvodnih riječi dr. Ismeta Bušatlića, rukovodioca tima autora simpozija, mogli pogledati izložbu : radove u metalu- demirlije, koje su stare 150 i 200 godina, kao i radove u tekstilu, ćilime i serdžade, te radove kaligrafa. Autori ove izložbe koja će trajati do 1. novembra 2017.g. su: dr. Ismet Bušatlić, dr. Haris Dervišević i Kenan Šurković.

Nakon napada na imovinu i upućenih prijetnji povratničkoj porodici Herceglija u Rogatici, savjetnik reisu-l-uleme za medije i glasnogovornik Islamske zajednice Muhamed Jusić kazao je za Preporod da se ovakvi napadi trebaju drukčije tretirati.

Porodica Herceglija koja se vratila u rodne Bjelogorce kod Rogatice i živi od stočarstva i poljoprivrede, ostale je bez tri krave koje su otrovane, a Nedžadu Hercegliji su, tvrde iz Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, komšije srpske nacionalnosti uputile i prijetnje smrću. Ministar Edin Ramić osudio je oba čina i poručio da će ministarstvo na čijem je čelu zaštiti ovou povratničku porodicu i nadoknaditi joj štetu.

U džematu Prača-Hrenovica, Medžlis Sarajevo, živi dedo Ramo Čolo, čija životna priča teško koga može ostaviti ravnodušnim Ramo je rođen 1932. godine u selu Bezmilje, općina Goražde. Pred Drugi svjetski rat umiru mu roditelji, kada je imao 8 godina, a tokom rata mu je umrla i jedna sestra. U toku rata, s pedesetero druge djece, poslan je u Srbiju da bere kukuruz. Išli su pješice i putem je poderao obuću te je na odredište stigao bos. Od umora je zaspao pored neke pilane kako bi se ogrijao, te su mu se noge zapalile od pilote. Došao je u Loznicu kod gazdarice i zaspao tako dubokim snom da se nije probudio cijeli jedan dan i noć. I danas je zahvalan toj ženi, za koju moli Boga, jer ga je prihvatila, zaposlila i imala povjerenje u njega. Međutim, kada se saznalo da je dijete bez roditelja, nasilno su ga odvojili od te žene, uz njen plač i tugu, te ga doveli u sarajevsko naselje Rajlovac i smjestili u dom za djecu bez roditelja. Tada su sijali luk za potrebe doma i njegovih uposlenika te su zbog neopisive gladi jeli to sjeme, a sadili njegovu oljupinu. Kada bi radnici bacali otpad od hrane životinjama, djeca bi izabirala ostatke hrane, cijedili ih, sušili i jeli. Ramo se ovdje zadržao otprilike pola godine i pobjegao. Hodao je tako po Sarajevu dok ga je milicija nije uhapsila, jer nije posjedovao nikakve lične dokumente. Proveo je tri dana u zatvoru. Potom su ga poslali u rodno Goražde. Bilo je to vrijeme kada po pola godine nije vidio hljeb svojim očima, a jeo je korijen žare i kočanjak. Objasnio nam je da je to ona unutrašnjost, deblo kukuruza, koje ostane nakon što se plodovi okome. Naravno, plodova nije bilo. Radio je triput kao najamnik. Zatim dolazi u Praču, u selo Komrani, 1950. godine, kako bi sjekao šumu ručno. S obzirom da je bio nepoznat, niko nije želio raditi s njim u grupi. Norma je bila da jedan čovjek dnevno izreže i pripremi po dva metra drva, a on je pripremao 3-4 metra svaki dan. Tada su ga drugi molili da radi s njima, a on ih je, priča nam uz osmijeh, odbijao. Oženio se jednom udovicom i prihvatio njeno dvoje djece, a kasnije su dobili još troje. Vojsku je služio u Crnoj Gori, a zbog primjernog ponašanja u vojsci, služio je osamnaest mjeseci umjesto dvije godine.   Iskušenja u toku agresije na BiH   Od 1966. do 1987. godine radi kao poštar u Prači i okolnim selima. Svaki dan je pješice prelazio po 25 kilometara, uglavnom makadamskim i šumskim putevima. I danas nam brojne džematlije pričaju o njegovoj odgovornosti, poštenju i radinosti iz tih dana. Novine su u to doba dva puta pisale o njemu kao uzornom poštaru, zbog čega je dobio i jednu nagradu. Posljednju agresiju na BiH proveo je u Sarajevu, jer je protjeran iz Prače, a kuća mu je potpuno uništena. Istovarao je humanitarnu pomoć za sedmičnu plaću u iznosu tri i pol kilograma hrane. Ranjen je dva puta i još uvijek ima geler u nozi. Sjeća se da mu je šef u stovarištu humanitarne pomoći u Sarajevu bio neki Srbin, koji mu je jedne prilike dao svoje sljedovanje hljeba, pola hljeba, kako bi se iftario sa svojom nanom.  Poslije rata se vratio u Praču. Drugim ljudima čistio je kuće i uređivao zgarišta, kako bi nešto zaradio i obnovio svoju kuću. Jedna kćerka mu je umrla u 49. godini života, unuka u 19., i jedan pastorak. Supruga mu je preselila prošle godine, u 93. godini života, nakon što je deset godina bila u potpunosti vezana za postelju. Naravno, Ramo se brinuo o njoj i nikad se nije odvajao od nje. Kaže da joj sve draga srca halali.   Briga o džamiji   Danas živi u Prači s minimalnom penzijom. Jedan poslovan čovjek, katolik, čuo je za njegovu dobrotu, iako ga nikad nije sreo pa mu već četiri godine obezbjeđuje drva za zimu. Ramo je udaljen od pračanske džamije skoro jedan kilometar, od čega je pola šumski, makadamski i neosvijetljeni put. Redovan je na najmanje dva namaza dnevno, a ovog ramazana je postio svaki dan. Klanjao je svaku teraviju u džamiji, a u toku dana kosio i kupio travu u haremu džamije i na pračanskom mezarju. Svoga imama redovno zamoli da ga povede na svaku dženazu, jer su mezarja međusobno udaljena nekada i desetine kilometara, kako bi lično učestvovao u ukopavanju. Kada sazna za smrtni slučaj ili da je neko bolestan, ili da se neko oženio, dobio dijete i slično, odmah žuri da otvori vrata tih kuća, uvijek s obrazom - hedijom. Skoro svakom djetetu koje sretne u džamji ili na ulici ugura koju marku u džep. Redovni je čitatelj Preporoda. Pored svega spomenutog, Ramo Čolo, kojeg njegov imam hafiz mr. Elmir-ef. Mašić od milja zove Ramadan, uvijek je čist, namirisan, ponosan, odvažan, radostan, nasmijan i neizmjerno zahvalan Stvoritelju na svim blagodatima kojima ga je obasuo.

Povratnička porodica Herceglija iz sela Bjelogroci kod Rogatice ostala je bez tri krave nakon što su se jučer otrovale nepoznatom materijom, najvjerovatnije vještačkim đubrivom.

U četvrtom objektu Medrese, čija površina iznosi 1.423 kvadratna metra, smješten  je internat za muškarce, sportska sala i teretana sa svlačionicama   U auli Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku 21. oktobra 2017. godine priređena je akademija u povodu otvorenja četvrtog objekta ove najstarije obrazovno-odgojne institucije u srednjoj Bosni. Ovoj  svečanosti prisustvovali su reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović, direktor Uprave za vjerske poslove mr. Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove Zejnil Rebihić, stručni savjetnik za srednje obrazovanje Uprave za obrazovanje i nauku Seid ef. Eminović, predstavnici Ministarstva vakufa i islamskih pitanja Katara i Ambasade Katara u Sarajevu, direktori bh medresa, glavni imami i imami, predstavnici kantonalne i općinskih vlasti. Nakon izraza dobrodošlice zvanicama i ostalim gostima na svečanosti direktor Elči Ibrahim-pašine medrese mr. Dževdet ef. Šošić je istakao da će otvaranje četvrtog objekta još više unaprijediti rad ove odgojno - obrazovne ustanove. Podvukao je i slijedeće: „Medrese su lučonoše islamskog znanja, islamske tradicije, kulture i civilizacije. One pored džamija u islamskoj vjeri, kulturi i civilizaciji imaju važnu ulogu u očuvanju duha zajedništva, snaženja  bratstva među vjernicima i poštovanja među svim ljudima.“    Veoma važan projekat Muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović pored ostalog je kazao: „Elči Ibrahim-pašina medresa je osnovana 1706. godine i u kontinuitetu je radila do Drugog svjetskog rata. Prije Drugog svjetskog rata u BiH su bile 33 medrese, a poslije Drugog svjetskog rata radila je samo Gazi Husrev-begova medresa. Godine 1994. godine došlo je do obnavljanja rada Medrese.“ U svojoj besjedi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović posebno se zahvalio donatorima iz Katara kazavši: „Želim čestitati Medresi i zahvaliti našim donatorima na ovom projektu u Elči Ibrahim-pašinoj madresi. Ovo je veoma važan projekat za nas jer je otvorio nove mogućnosti da djeca imaju bolje uslove rada i života ovdje. Naravno, država Katar je pomogla Islamskoj zajednici u BiH, a najveći projekat je Gazi Husrev – begova biblioteka, ali i ovo je za nas vrlo značajan projekat. S državom Katar i s Ministarstvom vakufa i ministrom imamo dobre i prijateljske odnose. Nadamo se da će biti novih projekata sličnih ovom ovdje u Travniku.“   Rezanje vrpce Nakon prigodnog programa krenulo se s otvorenjem objekta. Svečanu vrpcu zajedno su prerezali visoke zvanice i domaćini na čelu sa reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem. Uslijedio je  obilazak četvrtog objekta Medrese čija površina iznosi 1.423 kvadratna metra. U njemu je internat za đake, sportska sala, teretana i svlačionice. Objekat je urađen po projektu travničke projektantske kuće „Games” Alije Gafića, a uspješan izvođač radova bilo je građevinsko preduzeće „Vlašić-gradnja” iz Travnika. Zadržan je prepoznatljivi stil ostalih objekata u kompleksu Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.

Programi rada sa omladinom   Kao bitan segment rada i misijskog djelovanja Medžlis je svakako izdvojio i rad sa omladinom afirmirajući i podstičući njihove aktovnosti u džematima. O radu sa omladinom upoznao nas je Elvedin ef. Klisura. Informirani smo tako da mreža mladih Medžlisa IZ Sarajevo realizira svoje programe za mlade na džematskom, opštinskom, te nivou Medžlisa u cjelini. Programe sa mladima realizira 10 koordinatora-imama delegiranih od vjerskoprosvjetne službe. Oni su ujedno i članovi Tima koordinatora Mreže mladih Muftijstva sarajevskog koji kreira jedinstveni plan rada za čitav Muftiluk. Svaki općinski koordinator ima, pak, svoj tim omladinaca, predstavnika džemata, sa kojima planiraju i realiziraju sve aktivnosti. Na taj način se mladi i aktivno uključuju u svakodnevni rad Islamske zajednice, jer oni ne žele biti statistika i broj, nego aktivni sudionici svih procesa u društvu. Svojom snagom i entuzijazmom svakako mogu uraditi mnogo. Od mnogobrojnih aktivnosti koje su preduzete možemo istaknuti nekoliko. Između ostalih tu su: Tri modula radionica realiziranih od februara do maja, te praktične aktivnosti koje su podrazumijevale prezentaciju kur’anskih poruka koje mlade posebno inspiriraju, humanitarne aktivnosti i ekološke akcije. Posebno se izdvajaju aktivnosti pod nazivom „Mi volimo Igman – Igman voli nas“, koja obuhvata čišćenje okolice Igmanske džamije, a koju je realizirala Mreže mladih Ilidža. Tu je i akcija „Obrok za sve“ , koju je Mreža mladih realizirla sa HU Pomozi.ba prilikom koje je podijeljeno 100 obroka, te druženja sa štićenicima centra za djecu sa Down sindromom „Budi mi drug“ , a koju je realizirala Mreže mladih Ilijaš. Pored ramazanskih aktivnosti omladine vezanih za iftare i dječije mukabele tu su još i aktivnosti vezane za akcije čišćenja i zagrađivanja mezarja u Foči kao zajednička akcija Mreža Vogošća, te Centra i N. Grad, zatim mjesečne tribine u Hadžićima, N. Gradu i Ilijašu, kao i briga za vršnjake u potrebi kao jedan od rezultat hum. Akcije u Hadžićima i td. I, kao posebno bitne redovne aktivnosti treba istaknuti rad Omladinskog centra Hrasno, Ramazanske večeri u Kolobara hanu, bajramski koncert Bajram dođe mirišu avlije, Organiziran džematski rad u studentskim domovima, rad sa osobama sa oštećenim sluhom i td.   Ženski aktivizam i programski sadržaji   Nakon što je Adna Zulić imenovana kao koordinatorica za ženski aktivizam i društvenu brigu ovaj segment rada mnogo je kvalitetniji i sa više programskih sadržaja. Među aktivnostima koje se odvijaju na tom planu izdvajamo: Posjete majkama sa djecom u bolnici: Obavljeno je nekoliko posjeta majkama na Odjelu dječije fizijatrije Klinike Jezero, posjeta i darivanje osam rođenih beba za 12 rebiu-l- evvel(12.12.2016.) i jedna posjeta i darivanje prvorođenoj bebi u Novoj hidžretskoj godini, a na Odjelu ginekologije i akušerstva Klinike Jezero u suradnji s koordinatoricom pri Muftijstvu sarajevskom mr. Sabrijom Mehmedović; Bajramske posjete: U saradnji sa koordinatoricom za ženski aktivizam pri Muftijstvu sarajevskom obavljene su dvije bajramske posjete: Aiši Joldaš i Šefiki Jamakosmanović; Redovno održavanje sastanaka aktiva muallima i obilasci džemata, gdje je toku godine organizovano sedam sastanaka žena aktivnih u džematu i društvu. Mevludi: organizovan je ženski mevlud u džamiji Hrasno, te u toku godine u džematima: Carina/ Vratnik, Blagovac, Hladivode/ Faletići, Grbavica II, Lubina/Vratnik i dr; Saradnja sa udruženjem ‘Sigurno dojenje’: U prostorijama OC Hrasno održana je radionica o pripremi za porod i dojenje. Predavanje je držala Adisa Hotić, babica i viša medicinska sestra-tehničar, IBCLC savjetnica za dojenje i laktaciju; Saradnja sa NVO: U prostorijama Medžlisa organizovan je sastanak sa predstavnicama nevladinih organizacija i udruženja koji se bave edukacijom i afirmacijom žene u društvu, ili imaju ogranak koji se bavi tom tematikom. Sastanku su, osim predstavnica Muftijstva sarajevskog i Rijaseta IZ u BiH, prisustvovale i predstavnice 11 udruženja/ organizacija: Akos/Svitanje, Bejan, ŽEO Kevvser, Bistri izvor, Udruženje majki Brižne ruke, Trag dobra, CEI Nahla, EKC Tesnim, USFIN, MFS-EMMAUS i MDD ‘Merhamet’ HO; Učešće na manifestaciji ‘’Selam, ya Resulallah’’: U sklopu manifestacije muallime su bile angažovane na učenju pet mevluda za žene, a u Bošnjačkom institutu-Fondacija Adil Zulfikarpašić organizovan je okrugli sto ‘’Značaj ženskih mevluda u očuvanju islamske tradicije u BiH’’, te je organizovana večer sa pjesnikinjama Fikretom Karić i Eminom Mujanović.   Društvena briga o ugroženim i bolesnim   Određene aktivnosti koje su urađene u okviru rada i djelovanja sektora „ženskog aktivizma“ ujedno su i aktivnosti socijalnog karaktera. Na planu društvene brige aktivnosti se ogledaju u slijedećem: Podjele paketa: U toku četiri mjeseca (april, maj, juni i juli) podijeljeno je 200 prehrambenih paketa. Uz pomenute pakete podijeljeno je još 100 prehrambenih paketa koje je obezbijedila organizacija MFS EMMAUS – Doboj; Kućne posjete: Obavljeno je 17 kućnih posjeta socijalno ugroženima, starijim i bolesnim ljudima i šehidskim porodicama. U toku posjeta dostavljani su prehrambeni paketi, novčana hedija i pružana moralna podrška. Pored pomenutih, obavljene su i tri posjete ženama smještenim u bolnici zbog bolesti ili povrede. Obavljene su i tri posjete gospođi Hajriji, vakifi stana u Ulici Marka Marulića, 21; Posjete džematima u RS: Obavljene su tri posjete džematlijama povratnicima u RS, u Općini Trnovo, selo Bašci; Podjela kurbanskog mesa: Obavljena je podjela 60 kg kurbanskog mesa za 12 porodica. Meso je obezbijedilo Udruženje za solidarnost i kulturu ‘Trabzon i Čajkara’; Akcije pomoći kolegicama muallimama: Organizovane su dvije akcije prikupljanja novčane pomoći za kolegice slabog imovinskog stanja ili kao podrška pri liječenju; Kontakt sa Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo: Redovno su održavani kontakti sa predsjednikom Udruženja slijepih, gosp.Zuko Fikretom, radi prezentacije aktuelnosti u radu Medžlisa, te organizovanju druženja članova udruženja i predstavnika Medžlisa; Iftari: Organizovani su iftari za: korisnike Gerontološkog centra u Nedžarićima, Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, omladinski iftar i iftar za žene aktivne u društvu i džematu.

Iako ima karakter tabu-teme, stanovanje u domovima za stare i iznemogle u Bosni i Hercegovini postaje sve aktuelnije i potreba u našim gradovima, na što ukazuje i sve veći broj novih domova i njihovih korisnika Prema podacima Ministarstva rada i socijalne politike u Federaciji je aktivno devet javnih ustanova ovog tipa i to u Sarajevu, Travniku, Mostaru, Goraždu, Livnu, Zenici, Jablanici, Čapljini i Tuzli, dok postoji veći broj onih čiji su osnivači nevladine organizacije i fizička lica. Odgovorna ministarstva i zdravstvene inspekcije poseban nadzor vrše u privatnim domovima za stare i iznemogle u manjem entitetu. Prošle godine zdravstvene inspekcije su utvrdile da 40 domova nije imalo potrebnu dokumentaciju, dok je šest zatvoreno zbog loših uslova.   Različiti razlozi odlaska u domove   Za stanovanje u ustanovama koje pružaju smještaj, hranu, njegu i osnovne medicinske usluge osobe se prijavljuju samostalno, ali postoje i slučajevi kada porodice zbog nemogućnosti pružanja adekvatne zdravstvene njege prijavljuju svoje članove: očeve, majke, djedove, nane itd. Sjedišta javnih ustanova ovog tipa su u većim gradovima, stoga njihove usluge koriste i stanovnici obližnjih manjih gradova u kojima, uglavnom, nema domova za stare, kao u Kaknju, Visokom, Tešnju itd. Naravno, ovo ne znači da u manjim sredinama ne postoje domovi, kao u slučaju Teslića ili Kiseljaka. “Naši kapaciteti su trenutno popunjeni i svaki dan imamo nove zahtjeve. Očita je tendencija stalnog porasta starog stanovništva u BiH. Kada uzmete u obzir stopu nataliteta i mortaliteta, migraciju mladog stanovništva, povećanje ukupnog broja stanovništva starije dobi može se vidjeti jedno poražavajuće stanje, a s tim u vezi i sve veći broj onih kojima je potrebna kućna njega ili stalni boravak u ustanovama za stare i iznemogle. Mi imamo veliki broj ljudi koji žive sami i o kojima, nažalost, niko ne brine. Gubi se institucija tradicionalne bosanske porodice, koja je bila garant brige o starijim članovima. Mladi odlaze, kako se kaže ‘trbuhom za kruhom’, stoga sve više dolazi do izražaja potreba za ustanovama ovog tipa. Moram reći, koliko god to može zvučati grubo, starije osobe postaju ‘teret’ u našem društvu, što je suprotno svim našim ljudskim principima“, kazala je Jadranka Mikić, pomoćnik direktora JU Doma za stara lica u Zenici, u kojem postoji lista čekanja za prijem. Islamsko učenje posebnu pažnju poklanja odnosu prema starijim osobama, koje zauzimaju važno mjesto u muslimanskoj porodici i društvu. Islam nam preporučuje da roditelji, nane i djedovi, ako žele, svoju svakodnevicu provode u toplini doma svoje djece. “Ovozemni život okružuju dvije slabosti: djetinjstvo i starost. U doba nejakosti potporu nam daju roditelji i rođaci. Snagu u fazi iznemoglosti i sijedih vlasi pružaju nam djeca i unuci. Pored fizičkog pomaganja, snagu čine i redovna briga, osmijeh, razgovor, druženje i darivanje. Naši stariji su ispunili svoj emanet, jer su bili naša ‘lokomotiva’ koja nas je u djetinjstvu vukla naprijed. Ispunimo i mi svoj emanet i smjestimo naše starije u ‘vagone’ milosti i pažnje kako očajni ne bi na putu ostali! Moć i snaga su samo sa Allahom, pa ono što radi Allaha činimo – ne umara i nije nam teško!“, prokomentarisao je odnos prema starijima hafiz Nedžad Ćeman, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi. U većini slučajeva bosanskohercegovačke mlađe generacije ne bi imale stanove, kuće, zemljišta i druge materijalne pretpostavke za normalan život da njihovi roditelji i djedovi nisu cijeli život radili kako bi sve ostavili upravo njima. Pitanje je koliko i na koji način će im se mlađe generacije pokušati odužiti u toku njihovog života. Kako u toku života tako i nakon smrti naši preci treba da imaju posebno mjesto u našim životima. U tom kontekstu ovogodišnje hadžije Redžo i Aiša Klepić su na jednostavan način objasnili odluku da za djeda idu na hadž: “Sve ovo na čemu danas živimo bilo je djedovo i, zahvaljujući Allahu, preko njega danas ovo imamo i koristimo“.