BUGOJNO -  Članice Aktiva žena Medžlisa Bugojno „Asr“ posjetile su vjerske znamenitosti u Makedoniji. “U Makedoniji polovinu, a možda i više od polovine, stanovništva čine muslimani“, kazao je glavni imam Medžlisa Bugojno Vehid-ef. Arnaut, koji je bio vođa puta na ovoj ekskurziji. Do sada su članice udruženja posjetile Distrikt Brčko, Muftijstvo tuzlansko, Zagreb, Grac i Sandžak.

Omladinski centar u Janji renovirali su i opremili Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Janja Pored Deždid-džamije u Janji nalazi se zgrada u kojoj je nekada bio mekteb. Nakon što su mektebi u Janji ujedinjeni u prostorijama Atik džamije ovaj prostor bio je neiskorišten. S namjerom da se omladini ovoga grada pokloni prostor koji će biti adekvatno mjesto za njihove aktivnosti objekat je renoviran i opremljen. Tim povodom, 12. rebiu-l-evvela, ozvaničen je početak rada Omladinskog centra Medžlisa Islamske zajednice Janja. Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović uputio je mladima čestitke za njihove aktivnosti, a posebno za Omladinski centar koji će od sada biti njihovo mjesto okupljanja i još uspješnijeg djelovanja. Glavni imam Medžlisa IZ-e Janja Omer-ef. Camić ističe kako je rad s mladima važan segment rada ovoga medžlisa. Škola Kur’ana za mlade je jedan od projekata koji veoma uspješno djeluje, a na podučavanju mladih Kur’anu rade muallima Alma Cifrić i Omer-ef. Camić. U Medžlisu Janja veoma uspješno se realizuju programi rada s mladima, ženama, nevladinim organizacijama i socijalni programi, a o čemu brinu koordinatori Mugaja-ef. Cifrić, muallima Azemina Gutić, Omer-ef. Jakubović i Kemal-ef. Gutić. Mujaga-ef. Cifrić, koordinator za rad sa mladima, je istakao da Janja ima veliki potencijal, a mladi koji dolaze na druženja su različitih uzrasta i interesovanja. Zato se rad s mladima na poseban način osmišljava. Mladi u Janji su vrijedni i spremni su da učestvuju u različitim poslovima koji će njima i njihovoj zajednici donijeti dobro. Učestvovali su u opremanju Omladinskog centra, učestvovali su i u poljoprivrednim radovima na zasijanim vakufskim parcelama ovoga medžlisa, organizovali su program povodom Dana državnosti BiH, zajedno su u Bijeljini bodrili nogometnu reprezentaciju BiH – U19 u utakmici protiv Francuske… U ime mladih zahvalila se Vahdina Terzimustafić, kazavši kako mladima mnogo znače zajedniče aktivnosti u Janji, a posebno se raduju svome centru i prostorijama za koje su već osmislili brojne aktivnosti. Ovom prilikom nekoliko savjeta mladima uputio je i kordinator za rad s mladima Muftijstva tuzlanskog hafiz Abdullah Kapo. Omladinski centar u Janji renovirali su i opremili Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Janja.

Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: neprizna-vanju državljanstva, ograniča-vanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu. Mijanmar je unija koja je tokom hladnog rata bila vojna diktatura. Njegova sadašnja premijerka Aun San Su Ći (Aung San Suu Kyi) se dugo vremena borila protiv te diktature, zbog čega je i dobila Nobelovu nagradu. Djelimično, porastu njene popularnosti doprinijelo je i to što je kćerka ubijenog Aung San, najzaslužnije osobe za nezavisnost Burme (današnjeg Mijanmara). Njena šutnja nakon progona Rohinja je ponukala mnoge da zatraže oduzimanje nagrade, a njeno držanje tokom posljednjih obraćanja više podsjeća na držanje diktatora, nego onih koji se diktatorima suprotstavljaju. Čini se da je nekadašnja opozicionarka sa vojskom napravila pakt. (Inače, vojska u Mijanmaru ima povlašten položaj što između ostalog znači i zagarantovana mjesta u parlamentima, a budžet za njeno finansiranje je jedan od većih u tom dijelu svijeta.) Političarka, za čije je uključivanje u demokratski pokret bio zaslužan Maung Thaw Ka, mijanmarski musliman i najčitaniji autor koji je kasnije preselio na ahiret u zatvoru, danas ne podiže glas protiv progona muslimana u svojoj zemlji. Prije nekoliko sedmica za Aun San Su Ći je najveći problem bio korištenje riječi Rohinja od strane međunarodnih političara i medija, jer prognane Rohinje povezuje sa državom Rakhine unutar Unije Mijanmmar u kojoj oni žive. Za Mijanmar se i sada može reći da je policijska država, u što su se mogli uvjeriti reporteri koje su agenti u civilu cijelo vrijeme pratili i apsolutno nediskretno snimali mobitelima objašnjavajući svoje postupke sigurnošću samih novinara. Rohinje – narod bez državljanstva Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: nepriznavanju državljanstva, ograničavanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu. Postoje informacije i da imaju zabrane sklapanja braka izvan svoje etničke skupine, rađanja više od 2 djece, kretanja i vlasništva nad zemljištem. Nemaju nikakva politička prava. Dio njihovog problema proistječe iz toga što je Mijanmaru (tadašnjoj Burmi) dobijanjem nezavisnosti dat i dio teritorija koji mu nije pripadao. Tu se našao i teritorij na kojem su Rohinje vijekovima živjele. Tri vlade nakon dobijanja nezavisnosti 1948. su priznavale državljanstvo i status etničke grupe Rohinjama, a nakon toga počinju njihovi problemi. Državni udar ‘62. mijenja njihov status, a Zakon o državljanstvu iz ‘82. im i pravno oduzima državljanstvo. Dokumenti su im oduzeti na prevaru: uz objašnjenje da im se uzimaju radi pravljenja novih (koje nikad nisu dobili). Broj Rohinja koji imaju dokumente i državljanstvo se kreće oko 4000. Ti dokumenti su dobiveni uz neko drugo etničko izjašnjavanje, a vjerovatno i podmićivanje. Rezultat svega toga je da su Rohinje narod koji je najveća skupina apatrida (ljudi bez državljanstva) na svijetu. Na popisu 2014. uopće nisu popisani, a vlada ih smatra bengalskim (bangladeškim) ilegalnim imigrantima. U Mijanmaru obrazovanje svakako nije idealno, osim vojnog. Podaci govore da je blizu 80% Rohinja nepismeno zbog tiranije mijanmarskog sistema. Nastava i u Rakhineu je na burmanskom, a taj jezik djeca Rohinja slabo ili nikako ne razumiju. Ono malo nastavnika Rohinja što ima zaposleno je do 1988. Učitelji budisti slabo ili nikako ne podučavaju djecu Rohinja. Većina djece ostane sa završena 4 razreda osnovne škole, a roditelji djecu šalje u mekteb i medresu uglavnom radi savladavanja arapskog pisma i učenja Kur’ana. Maung Zarni – Mijanmarac sa adresom u Londonu, je najaktivniji zagovornik Rohinja (kojeg su 16.9.2017. jedne mijanmarske novine proglasile izdajnikom i državnim neprijateljem). U naučnom radu The Slow-Burning Genocide of Myanmar’s Rohingya, koji potpisuje zajedno sa Alice Cowley i koji je izdat u Pacific Rim Law & Policy Journal (današnji Washington International Law Journal) govori o planskom djelovanju mijanmarske vlade u cilju uništavanja i raseljavanja Rohinja. Uvodni dio rada počinje sa nekoliko izjava mijanmarskih dužnosnika od kojih ćemo istaći dvije: „Kako to može biti etničko čišćenje? Oni nisu etnička grupa.“ (Win Myaing, zvanični glasnogovornik Vlade Države Rakhine, 15. maj 2013.); „Šta možemo, brate, njih (Rohinja) je previše? Ne možemo ih sve pobiti.“ (bivši brigadni general, ranije stacioniran u Državi Rakhine i ambasador u Brunejima, jesen 2012.). Koliko je nerazumijevanje za probleme Rohinja pokazuje i prilog Selam Hindavi, reporterke Al-Džezire koja je išla u jedan veći mijanmarski grad, u vrijeme antiratnih demonstracija. Na pitanje reporterke kakav je stav demonstranata u vezi situacije u Rakhineu, jedna demonstrantica je odgovorila: Ne, mi samo govorimo o Kačinima (kršćanskom narodu protiv kojeg vlada takođe ratuje).

Predavanje za žene održano je u subotu 23. decembra u prostorijama Medžlisa IZ Gradačac.

Danas je na Fakultetu islamskih nauka održan seminar o međunarodnom humanitarnom pravu u svjetlu islamskog prava. Organizator seminara bio je Fakultet islamskih nauka u saradnji sa Upravom za vanjske poslove i dijasporu i Međunarodnim komitetom Crvenog krsta u BiH.

Sarajevo, 23. decembar 2017. (MINA) - Danas je pod predsjedavanjem predsjednika Hasana Čengića održana deveta redovna sjednica aktuelnog saziva Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Hafiz Muharem-ef. Šeperović je rođen 1987. godine u Banjoj Luci. Završio je Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću. Od 2008. godine je imam, hatib i muallim Ujedinjenih džemata u Medžlisu IZ Kozarac. Šta znači naziv Ujedinjeni džemati? Ujedinjeni džemati je naziv koji je možda i jedinstven  u Bosni i Hercegovini, a radi se o ujedinjenju tri džemata u jedan. Taj naziv na području Medžlisa Kozarac postoji još od 2008. godine kada sam na službu došao u džemate Kevljani, Hadžići, Srednji Jakupovići. Rijetkost je naći u današnjem vaktu da se ujedine dva džemata, a kamoli tri. Mi smo uz Allahovu pomoć to uspjeli slogom i jedinstvom među džematlijama. Potreba za ujedinjenjem se javila kod džematilija 2007. godine da sebi obezbijede stalnog imama, kako bi mogli sve potrebe vjerskog života u potpunosti izvršavati. Radi se o tri manja povratnička džemata, koji su teritorijalno povezani. Ujedinjeni džemati posjeduju dvije džamije i jedan mekteb, kao i jednog imama koji obavlja sve vjerske poslove. Svaki džemat posjeduje opremljene gasulhane i odvojene mezarluke. Vjerovatno je rijetkost da neko od imama ima trojicu mutevelija i tri džematska odbora, kao što je slučaj kod mene. Bez obzira na složenost, koja nam se čini na prvi pogled, to su, ipak, džemati koji veoma dobro funkcionišu. Neke od specifičnosti naših džemata jesu i to da imam kada uči ezan u mektebu, isti taj ezan u istom momentu se prenosi i čuje na ostale dvije munare dotičnih džamija. Također, u mjesecu ramazanu teravih-namaz obavljamo po deset noći u svakom džematu, a džematlije iz ostala dva džemata dolaze i obavljaju namaze u džamiji koja je po rasporedu. Džamija u Kevljanima je imala i svečano otvorenje, dok slijedeće godine je zakazano otvorenje naše ljepotice s dvije munare u džematu Hadžići. Mekteb u Srednjim Jakupovićima posjeduje i imamski stan na spratu mekteba. Koliko utječe politička situacija na povratnike? Svakako da politička situacija u BiH utiče i na vjerski život nas povratnika u manjem entitetu. Postoji diskriminacija u mnogim segmentima, što sam mogao osjetiti i na vlastitom primjeru. No, bez obzira na sve poteškoće, hrabro i bez imalo straha koračamo dalje. U ratu su nam uništili gotovo sve, ali ono što nisu uspjeli jeste naša lijepa kozaračka zemlja, koju nisu mogli ni ubiti ni odnijeti. Ljubomorno čuvamo svoju grudu. Postoji trend odlaska džematlija u evropske zemlje i kakvo je brojčano stanje u mektebu? Veoma mali broj ih je otišao i to pojedinci, dok ostali članovi porodice ostaju kod kuće. Smatram da će trend napuštanja svoje domovine prestati i da će ljudi vidjeti da u ostanku na svome topraku možemo živjeti i izgrađivati bolju i svjetliju budućnost. Što se tiče rada u  mektebu, mogu kazati da je broj učenika, koji su upisani u mekteb, gotovo isti već deset godina. Imamo gotovo svake godine novorođene djece, što nas svakako ohrabruje da ova mjesta neće se utišati i u zaborav pasti. Moje viđenje džemata za deset godina jeste da će se njegova struktura svakako izmijeniti, a vjerovatno će se broj džematlija smanjiti. To su činjenice na koje vrlo malo možemo uticati, ali, ipak, u nama postoji duh prema našem zavičaju, koji se neće niti smije ugasiti. Kakva je uloga iseljeništva u izgradnji džemata? Uloga iseljeništva u našim džematima je doista velika. Mogu slobodno kazati da veliki broj naših povratničkih džemata ne bi mogao u potpunosti funkcionisati bez naših džematlija u dijaspori. Odazivaju se rado na svaku našu akciju i nije im teško plaćati vazifu na dva mjesta: u iseljeništvu i u svom matičnom džematu. Mislim da samo u Kozarcu džematlije ovako cijene i poštuju svog imama. Svakako da smo i mi imami ponosni na njih što ih imamo, hvala Allahu, tako vrijedne i požrtvovane.

Danas je pod predsjedavanjem predsjednika Hasana Čengića održana IX redovna sjednica aktuelnog saziva Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Uvodnim riječima prisutnim sabornicima obratio se reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović koji je ovom prilikom rekao kako se odnosi u svijetu iz sata u sat kompliciraju, a događaji pretiču jedni druge. - Sve što se desi na jednoj strani svijeta, u istom trenu može biti poznato na svakom mjestu ljudskoga bivstvovanja i ti se događaji, na posredan ili neposredan način, reflektuju na svakoga od nas. Naša prsa posebno pritišću vijesti o sukobima i nesporazumima unutar muslimanskog svijeta. Osjećamo bol kada god se zasiječe u tkivo našega ummeta, bilo da se to događa na njegovoj vanjštini ili iznutra. Pred nama je ovih dana slika Jerusalema, prve kible muslimana, koja trepti od nemoći muslimanskog svijeta, koji osim beznadežne emocije, nema nikakav suvisao odgovor. No, takav muslimanski svijet najbolje ćemo razumjeti ako pogledamo nas same, ovako malobrojne, na ovako malom prostoru, kako se teško nosimo sa svojim unutarnjim nesporazumima, i to u svim segmentima našeg javnog i društvenog života. Ne pokazujemo spremnost da priznamo vlastite greške, nedostatke i slabosti, a istodobno smo neodmjereni u kritikama drugih. Sve ono što prigovaramo muslimanskom svijetu, kao razlogom njegove razjedinjenosti i suprotstavljenosti, možemo vidjeti u vlastitom okruženju. Pred nama, pred Islamskom zajednicom u BiH, pred njenim članovima, a posebno ulemom, težak je zadatak. On će zahtijevati rad i strpljenje, a prije svega, mudrost i razboritost - kazao je u uvodnom obraćanju reisu-l-ulema Kavazović te iskazao svoja očekivanja od današnjeg zasjedanja Sabora. Na Dnevnom redu Sabora bilo je više tačaka. Razmatrani su i usvojeni budžeti institucija Islamske zajednice u BiH za 2018. kao i Odluka o izvršenju budžeta Rijaseta za 2018. godinu. Također, razmatran je i usvojen Program rada Sabora za 2018. godinu i Plan rada institucija IZ u BIH za 2018. Razmatran je i usvojen, uz nekoliko sugestija sabornika, i Pravilnik o organizaciji IZ u BiH dijaspori i dopune Pravila medresa IZ u BiH. Na kraju su sabornici postavljali saborska pitanja. Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini usvojio je Izjavu povodom jednostranog pokušaja promjene statusa svetog grada Kudsa - Jerusalema. U Izjavi Sabora IZ u BiH se kaže: - Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izražava svoje žaljenje i zabrinutost jednostranim pokušajem promjene statusa svetog grada Kudsa -Jerusalema. Kuds sa Mesdžidu-l-Aksom je jedan od tri sveta grada islama i prva kibla muslimana. On je sveti grad u tradiciji Jevreja, kršćana i muslimana. U njemu je uvijek bilo mjesta za sve vjere i njihove bogomolje. Muslimani su stoljećima upravljali ovim gradom i nikada ga nisu smatrali samo svojim. Pokušajem jednostranog mijenjanja statusa ovog svetog grada čini se velika nepravda i ugrožavaju izgledi za postizanje pravednog i trajnog mira. Proglašavanje Jerusalema glavnim gradom Izraela je ne samo nepravedno prema muslimanima i kršćanima Palestine, pa i čitavog svijeta, nego je i nelegalno. Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a br. 478 je jasno kazala kako tvrdnja Izraela da je Jerusalem «cijeli i jedinstven» glavni grad Izraela krši međunarodno pravo. Status Jerusalema je definiran rezolucijama Ujedinjenih nacija i međunarodnim pravom koje bi trebalo biti obavezujuće za svakog. Nadamo se da će se poštovati poseban status Kudsa - Jerusalema koji on ima u ibrahimovskim-abrahamovskim tradicijama, kao i volja međunarodne zajednice koja je jasno izražena na posljednjoj sjednici Generalne skupštine UN-a, stoji na kraju današnje Izjave Sabora Islamske zajednice.

(Sabina Voloder- Strinić: Badžije- pobožne muslimanke ) Prva autorska knjiga novinarke Sabine Voloder-Strinić je zbir novinarsko-istraživačkog rada na temu žene-sufije. Petogodišnji uporni rad koji je obuhvatio 54 knjiške jedinice i 22 sagovornika, bezbroj poučnih razgovora i prikupljanja savjeta i sugestija od eminentnih profesora i alima, zaokružen je u vidu knjige pod naslovom Badžije-pobožne muslimanke. Ovo nesvakidašnje djelo je prvo ovakvog karaktera na bosanskom jeziku koje je obuhvatilo sekvence iz života 121 žene, koje su svoj život posvetile samodricanju i ibadetu protkanom čežnjom za spoznajom i blizinom sa Uzvišenim Stvoriteljem. U svom duhovnom uzdizanju, ove časne žene nisu prestajale biti kćerke, supruge, majke, učiteljice, poslovne žene, umjetnice, književnice, liječnice, komšinice i gazije.  Badžije, kako ova knjiga nosi naslov, koristi se kao tesavvufski termin. Badži kao imenica ženskog roda u jednini znači starija sestra, kada se prevodi sa turskog jezika, mada se ovaj pojam koristio prilikom obraćanja šejhovim suprugama. Derviško obilježje pojma badži kasnije je zaboravljeno i danas ga gotovo niko ne koristi, osim derviša koji pripadaju bektašijskom redu. Autorica je smatrala da je upravo ovaj termin prikladan za naziv knjige, kako bi se otrgnule od zaborava pobožne muslimanke iz čijih života se može izvući snažna pouka. Žene koje su svoj život posvetile robovanju Allahu, dž.š., nazivali su još i dervišama, sufijama, a neke od njih koje su dostizale visoke deredže duhovnosti, bile su i šejhe, pa čak i kutbovi.  Knjiga Badžije-pobožne muslimanke nam nudi veoma interesantno, poučno i edukativno putovanje kroz 15 zemalja i 42 grada sa 40 naslova podijeljenih kroz tri poglavlja: Prve generacije pobožnih muslimanki, Pobožne muslimanke iz svijeta i Pobožne muslimanke iz Bosne i Hercegovine.  Pisati o ženama sufijama iza kojih je ostalo vrlo malo pisanih tragova, veoma je oskudno i nezahvalno, prije svega prema čitaocu koji bi želio da dozna pojedinosti iz njihovih života, a zatim i prema ovim divnim, skromnim ženama koje su svoje živote proživjele jednostavno i pobožno čineći hajir. Poslije žena koje su pripadale prvoj generaciji pobožnih muslimanki, a o kojima se manje- više zna, autorica je napravila izbor između više žena sufija i arifa čija su imena ostala nepoznata i sakrivena - žena koje su poput muškaraca svoj život žrtvovale u ime Allaha i čiji je odmjeren i melodičan govor budio uspavana srca mnogobrojnih Božijih robova, poput Rabije Adevijje, Fatime Nišapur, Fatime Kattanije, Merjeme Basri, Muaze Adevijje, Fatime-badži, Nane Esme i mnogih drugih.  U knjizi posebno poglavlje zauzimaju bosanskohercegovačke pobožne žene – sufije, o kojima se do sada nije nikada pisalo. Počevši od badži-kaduna u Sarajevu, šejhe Hemzade, šejhovica, hafiza, hadži-bula i derviša, knjiga završava zaključkom da se i žene mogu isto kao i muškarci okititi ahlakom Muhammedije, u što ćete se moći i sami uvjeriti čitajući ovu knjigu.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da član 1, stav 1, tačka 7 izmjena Pravilnika o nošenju uniforme od 30. januara 2017. godine, koji je donio direktor Granične policije Bosne i Hercegovine, u dijelu koji glasi: „Policijski službenici kada su u uniformi brada im mora biti obrijana“, nije u skladu sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na ovaj način Ustavni sud, odlučujući u predmetu broj U 8/17, raspravljajući po zahtjevu Safeta Softića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ustanovio je povredu prava na slobodu vjere i uvjerenja. U saopštenju Ustavnog suda se navodi da je Ustavni sud utvrdio povredu prava na slobodu vjere i da je sporna odredba neustavna. Izmjene Pravilnika koje je donio direktor se stavljaju van snage prvog dana nakon objavljivanja odluke u Službenom glasniku BiH, nakon čega će biti omogućeno nošenje brade kako je to bilo i prije izmjene. Ustavni sud je zaključio da su “apsolutnom zabranom nošenja brade policijskim službenicima Granične policije BiH dok su u uniformi prekršeni pravo na privatni život i pravo na slobodu vjere, budući da sporna mjera ne slijedi opće ciljeve propisane stavom 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije. Prema tome, Granična policija može propisati dužinu brade, ali ne može „apsolutno“ zabraniti nošenje brade. Kako je došlo do pokretanja apelacije Do pokretanja apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine došlo je nakon što je direktor Granične policije Bosne i Hercegovine Zoran Galić donio izmjene  Pravilnika o nošenju uniforme kojim se onemogućava nošenje brade uniformisanim osobama u Graničnoj policiji. Jedan broj muslimana, koji su do tada mogli nositi uređenu bradu, našao se na udaru nove odredbe.      Grupa zaposlenika u Graničnoj policiji, koji su željeli da nose bradu u skladu s islamskim običajima i praksom posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a. s., obratila se Komisiji za slobodu vjere Rijaseta IZ. Komisija je razmatrala njihovu žalbu i nakon pravne analize utvrđeno je da se radi o povredi prava na slobodu vjere koje je definisano u članu 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima. S obzirom da samo određen broj lica može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH na ocjenu ustavnosti određenog propisa, advokat Emir Kovačević, potpredsjednik Komisije za slobodu vjere Rijaseta, u saradnji sa Safetom Softićem, zamjenikom predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH, pripremio je apelaciju koju je Softić podnio Ustavnom sudu. Odgovor Ustavnog suda bio je veoma brz i efikasan. Apelacija je podnesena 4. 10. 2017., a odgovor je objavljen 30. 11. 2017. godine.   Trebaju nam odvažni ljudi Advokat Kovačević smatra da odluka Ustavnog suda ima ogromni značaj ne samo za zaposlenike Granične policije nego i za sve druge državne agencije, jer će ova odluka biti referentna za sve slične slučajeve. U konkretnom slučaju spornu odredbu je donio direktor Granične policije na svoju inicijativu, a Evropska konvencija eksplicitno navodi da se vjersko pravo može ograničiti samo zakonom. Pojašnjavajući značaj odluke Emir Kovačević kaže: „Odluka Ustavnog suda zasigurno jača povjerenje u pravosudni sistem. Muslimani, kao i pripadnici drugih religija, treba slobodno da ispoljavaju svoj vjerski identitet kako privatno tako i javno, uključujući i radno mjesto. To im garantuje Ustav BiH, Evropska konvencija i druga pravna regulativa koja definiše pravo na slobodu vjere. Ukoliko su ta prava uskraćena ili ograničena, muslimani trebaju pokretati predviđene pravne postupke u kojima će se utvrditi da li su ta ograničenja opravdana i da li ispunjavaju stroge uslove definisane u stavu 2. čl. 9. Evropske konvencije.“  Kovačević dodaje da bi bilo korisno o ovoj odluci upoznati i druge državne agencije da se ne bi ponavljale iste greške. Jedan od službenika Granične policije čija su prava bila povrijeđena, ne želeći da mu se navodi ime, u komentaru odluke za Preporod kazao je: „Allahovom voljom i moći došlo je do rješenja ovog problema kojim smo svi iskušani. Uz pomoć ljudi koji služe ovoj vjeri i svom narodu ispunjeni su sebebi pa je Allah pomogao da se riješi slučaj. Treba nam više odvažnijih ljudi kao što je g. Softić, Halilović i advokat Kovačević koji će legalnim sredstvima pomoći našu državu i sve narode u njoj. Hvala svima koji su se na bilo koji način žrtvovali, bilo riječima ili djelom. Hvala Allahu na pomoći i uspjehu.“ Zadovoljstvo odlukom Ustavnog suda Safet Softić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH, ističe da nije sumnjao u opravdanost zahtjeva, ali je bio malo skeptičan da se Ustavni sud ne proglasi nenadležnim za niže akte koji nisu u rangu zakona. Nakon što su pripadnici Granične policije iskoristili sva raspoloživa pravna sredstva, procijenio je da ima osnova za pokretanje apelacije pred Ustavnim sudom. „Ovom odlukom Ustavni sud Bosne i Hercegovine pokazao je da zaista ima senzibiliteta za sve različitosti u pogledu vjerskih prava i specifičnosti naroda u Bosni i Hercegovini. Naime, meni su se obratili neki pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine i kazali da se izmjenom pravilnika ugrožavaju njihova vjerska i ljudska prava. Izmijenjen je dio Pravilnika koji je bio na snazi od 2005. godine, gdje se umjesto stava koji kaže „dozvoljeno je nošenje njegovane brade i brkovi“, taj stav briše, a u novom pravilniku donešenom 2017. godine se kaže „policijski službenici kada su u uniformi brada im mora biti obrijana“. Softić je uvjeren da je Ustavni sud ovom odlukom dao više nego jasnu smjernicu zakonodavcima i svim ostalim organima vlasti u BiH da su „vjerska prava i slobode imperativ o kojem moraju voditi računa“, posebno uvažavajući složenost, multietničnost i šaroliku strukturu bosanskohercegovačkog društva.

Današnji džuma namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu predvodio je i hutbu održao hfz. Mensur ef Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Osvrnuo se na događaje koji su u decembru privukli najviše pažnje.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je danas čestitku nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću povodom katoličkog blagdana Božića. U čestitki reisu-l-uleme Kavazovića se kaže:

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje društvenih nauka, upriličila je 7. decembra promociju publikacije „Demografske i etničke promjene u Bosni i Hercegovini“. Izdanje je rezultat detaljne naučne studije i analize rezultata popisa u BiH iz 2013. godine koju su uradili članovi i saradnici Odjeljenja društvenih nauka O izdanju su govorili autori: Mirza Emirhafizović, Hasan Zolić (Dobna struktura i reprodukcija stanovništva Bosne i Hercegovine), Ivan Cvitković (Nacionalna i konfesionalna slika Bosne i Hercegovine), Slavo Kukić (Stanovništvo BiH prema materinskom jeziku i spolno-dobnoj strukturi), Zlatiborka Popov-Momčinović (Žensko stanovništvo u BiH kroz prizmu rezultata popisa), Mirko Pejanović (Promjena etničke strukture opština u Bosni i Hercegovini prema popisu stanovništva 2013. godine), Adila Pašalić-Kreso (Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini), Muris Čičić (Popis stanovništva BiH 2013 – analiza podataka o nezaposlenosti) i Braco Kovačević (Poljoprivredno stanovništvo u Bosni i Hercegovini).   BiH među demografski najkritičnijim evropskim zemljama   Na promociji su se mogli čuti podaci o nivou pismenosti u BiH, stanju u obrazovanju, zaposlenosti itd. Prema riječima Mirze Emirhafizovića i Hasana Zolića BiH se rangira među demografski najkritičnije evropske zemlje, a smanjenje broja novih naraštaja ne jenjava. U 2013. godini BiH je prema vrijednosti totalne stope fertiliteta, koji je ispod prosjeka u EU, dostigla najniži nivo - 1,54. Profesor Cvitković je ukazao na podatak da je u 34 općine došlo do povećanja broja Bošnjaka od 1991. godine, a sve se ove općine nalaze na području Federacije. Do smanjenja broja Bošnjaka je došlo u 64 općine. U Foči, Višegradu i Rogatici procent smanjenja je preko 91%.  Bošnjakinja je na nivou BiH više 1,95% nego Bošnjaka. U Federaciji od 80 općina aspolutnu većinu Bošnjaci čine u 27, a Hrvati u 10 općina. U manjem entitetu od 62 općine Bošnjaci imaju učešće u stanovništvu od 30 do 40% na području pet općina. Preko 50% Bošnjaka nalazi se u Srebrenici. Na području Federacije živi 70% bošnjačko i 22% hrvatsko stanovništvo, a u manjem entitetu 81,5% srpsko stanovništvo.   Srbi nemaju dileme o maternjem jeziku   Profesor Kukić je u svom radu analizirao starosnu strukturu u BiH, došavši do zaključka da bh. društvo postaje sve starije, s velikim procentom stanovništva starijeg od 65 godina. Prosječna životna starost od 1991. godine porasla je za 5,5 godina. U nekim gradovima prosječna starost stanovnika je iznad 50 godina. Kukić je govorio i o preklapanju nacionalnog identiteta i jezika, istakavši da je najveće preklapanje kod Srba, iako 77,5% Srba u Federaciji ne smatraju srpski maternjim jezikom. Najmanje preklapanje je kod Hrvata koji u značajnom procentu umjesto hrvatskog koriste i smatraju maternjim bosanski jezik. Najveći relativni udio u ukupnoj strukturi stanovništva maternjim smatra bosanski jezik.   Po obrazovanju u začelju zemalja u regiji   Kada je riječ o obrazovanju, BiH je vidno u začelju zemalja u regiji i prema riječima profesorica Popov-Momčinović i Pašalić-Kreso, bez obzira na aktuelni problem “tržišta“ diploma, BiH još uvijek nema zavidan broj visokoobrazovanih osoba. BiH ima čak 4,9% stanovništva bez ikakvog obrazovanja, a 14,1% nema osnovnu školu. Nepotpuno osnovno obrazovanje ima 9,2%. Općine u Hercegovini imaju daleko manje nepismenih nego općine u Bosni i manje nego što je to u prosjeku u BiH. Najveću stopu nepismenih imaju općine koje istovremeno zaostaju u ekonomskom razvoju. Kreso je istakla da je nivo obrazovanosti u BiH bio nizak i u vrijeme Jugoslavije, ali javnost nije imala dovoljno informacija niti svijesti o tome. BiH se teško može nadati da će do 2020. povećati stopu visokoobrazovanih za 3-5 postotnih poena. Procent žena bez ikakvog obrazovanja je znatno viši nego muškaraca, kao i u slučaju srednjoškolskog obrazovanja. Međutim, kada je riječ o visokom obrazovanju žene su brojčano nadmašile muškarce, a u nekim sredinama broj žena s visokim obrazovanjem premašuje 1000. Najnižu stopu visokoobrazovanog stanovništva imaju Srednjobosanski kanton i Unsko-sanski. U usporedbi sa zemljama u regionu BiH bi, po broju diploma diplomskog i postdiplomskog studija (BA i MA), mogla da dostigne Crnu Goru i Hrvatsku za desetak godina, ali kada ove zemlje ne bi napredovale. Prema podacima popisa 36,2% stanovništva je kompjuterski pismeno.   Tačni podaci o nezaposlenosti   Kada je riječ o nezaposlenosti profesor Čičić je istakao da je stvaran procenat nezaposlenih 24%, a ne preko 50% kako to navode određeni mediji i pojedinci. Od ukupnog procenta zaposlenih 60% su muškarci. Manji kantoni imaju i najmanju nezaposlenost, a kanton s najvećim procentom nezaposlenosti je Tuzlanski. Nažalost, na jednog zaposlenog ide 1,76 penzionera. Broj aktivno sposobnih i zaposlenih je znatno veći u Federaciji nego u manjem entitetu. Žena je 2,7% više radno sposobnih nego muškaraca, ali ih je čak 21,6% više ekonomski neaktivnih nego muškaraca. Kada je riječ o penzijama, žena je dvostruko manje nego muškaraca u ovoj grupi stanovništva.   Nestanak sela   Profesor Braco Kovačević, s Univerziteta u Banjoj Luci, iznio je frapantne podatke o stanju u poljoprivredi, zaključivši da sela u BiH nestaju te da bh. društvo postaje “gerijatrijsko“. Ogroman broj ljudi napušta sela, ali i manje gradove kako bi pronašli posao u većim gradovima. U zadnjih petnaestak godina učešće poljoprivrede u BDP-u smanjeno je s oko 14% na 8%, iako BiH sa Srbijom i Albanijom ima najveći postotak stanovništva koje živi u ruralnom području.

Na Fakultetu islamskih nauka održan je seminar o međunarodnom humanitarnom pravu u svjetlu islamskog prava. Organizator seminara bio je Fakultet islamskih nauka u saradnji sa Upravom za vanjske poslove i dijasporu i Međunarodnim komitetom Crvenog krsta u BiH.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović boravi u dvodnevnoj posjeti Azerbejdžanu na poziv šejhu-l-islama Hadži Allahshükür Hummat Pasha-zade, poglavara Muslimanskog kavkaskog odbora.

“Kur’an sam naučila učiti kada sam imala šest godina. Od malih nogu družila sam se s Kur’anom, a hifz sam intenzivno počela učiti prije dvije godine.  Tokom procesa učenja hifza nailaze su mnoge prepreke i problemi, ali Allah, dž.š.,s olakša ljudima i to nekako postane hrana za dušu. Kada sam stigla u medresu bila sam pri kraju s hifzom i medresa mi je mnogo pomogla u ovome svemu. Drago mi je što sam dio ove medresanske porodice. Pošto sam tokom mojih priprema za polaganje poprilično izostajala s nastave, i dalje se trudim da stignem obaveze i gradivo. Ja sam oduvijek sanjala o ovom danu i često sam razmišljala i dovila Allahu da mi olakša. I, eto tako sam i postigla svoj cilj. Oaj dan je za mene najsretniji u životu, pored onog zadnjeg pred komisijom,” kazala nam je hafiza Sumeja. Pitali smo je i o planovima za budućnost na što nam je odgovorila: “Moji planovi za budućnost su da se, uz Allahovu pomoć, još više družim s Kur’anom i da se po njemu vladam, te da druge njemu podučavam. Svojoj generaciji bih željela poručiti da se što više posvete Kur’anu. A onima koji planiraju da uče hifz, da se oslanjaju na Allaha, dž.š., u teškim trenucima i da nikad ne odustaju. Jer, i onda kada nam se čini da je situacija bezizlazna i kada bi vas svi napustili, uvijek se oslonite na Allaha. On je uvijek tu!”