Politička kriza koja potresa Makedoniju zadnje tri godine odrazila se negativno i na Bošnjake koji žive u ovoj zemlji. Bošnjaci su u Republici Makedoniji ustavno priznati kao nacionalna manjina. Prema popisu iz 2002. godine u Republici Makedoniji živi 17.018 Bošnjaka, ili 0,84%. Jedan dio Bošnjaka se na popisu izjasnio kao Bošnjaci, neki kao Goranci ili Torbeši, neki kao Sandžaklije, a neki kao Makedonci islamske vjere. Zbog toga, broj Bošnjaka varira od 30.000 pa do 50.000, zavisno od izvora. Stanje Bošnjaka najviše određuje i nejedinstvo njihovih političkih predstavnika koji djeluju kroz četiri različite stranke. Zbog toga, od svih nacionalnih manjina, Bošnjaci u Makedoniji su u najslabijem položaju kada je zastupljenost u institucijama i javnosti. Razgovarali smo sa Erkanom Babačićem, suvlasnikom Televizije "Edo", smještene u skopskom naselju Ljubin, jedine televizije na bosanskom jeziku u Makedoniji koji je za naš portal govorio o položaju Bošnjaka u toj zemlji. Erkan Babačić rođen je 1974. godine u Skoplju. Njegovo porijeklo je iz Travnika. Sa dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu, počela su maosvna iseljavanja Bošnjaka i mnogobrojne porodice iz Bosne i Hercegovine su krenule na neizvjesno putovanje u Tursku. Iako Turska tada nije bila privredno razvijena, bila je poznata kao muslimanska zemlja i da bi spasili djecu, Bošnjaci su išli ka Turskoj, bez iluzija da će živjeti bolje. Tako je u neizvjesnu budućnost krenula i familija našeg sagovornika. Nastavljajući put za Tursku, zadržali su se u Skoplju, i tu ostali, gdje danas žive potomci ove familije. Erkan Babačić je sa svojim bratom 1995. godine osnovao privatnu televiziju na bosanskom jeziku u Republici Makedoniji u želji da sačuvaju bošnjački identitet, kulturu, tradiciju i jezik. Danas je TV "Edo" jedina televizija koja emituje svoj program na bosanskom jeziku u toj zemlji. Za naš portal, Erkan Babačić govori o trenutnom stanju u Makedoniji i o položaju Bošnjaka u makedonskom društvu. Razgovarao: Mirsad Ovčina Kakav je položaj Bošnjaka u Makedoniji i na koji način ostvarujete vaša prava? Položaj Bošnjaka u Makedoniji je jako težak. Po našoj procjeni, u Republici Makedoniji živi oko 35 hiljada Bošnjaka, ili procentualno 2,5%. Mi smo razasuti širom Makedonije. Bošnjaci u Makedoniji su porijeklom iz Trebinja, Bileće, nešto manje iz srednje Bosne, Gacka, Sandžaka i drugih mjesta. Ima nas u Skoplju, Prilepu, Velesu i drugim mjestima. Prva naseljavanja Bošnjaka su počela poslije austrougarske aneksije kada je i moja familija došla kao muhadžiri. Opet, poslije balkanskih ratova veliki dio muhadžira se iselio u Tursku. Mi smo tek 2001. godine uspjeli u Ustav Republike Makedonije ubaciti preambulu u kojoj smo tražili da postojimo kao narod Bošnjaci, jer sve do tada, mi kao etnička skupina nismo postojali. Najveću zahvalnost zbog toga dugujemo rahmetli Aliji Šahiću, poslaniku u Skupštini Republike Makedonije (Sobranje) koji je tokom svog političkog života uradio izuzetno mnogo za Bošnjake u Makedoniji. On je bio prvi poslanik Bošnjak u Sobranju izabran 1998. godine. Međutim, naš položaj u Republici Makedoniji je i dalje jako težak. Trenutno imamo samo 2 poslanika koji nemaju značajan uticaj u Sobranju. U javnim preduzećima na rukovodećim pozicijama Bošnjaka skoro nikako nema. Naše zaposlenje u javnim institucijama je u zanemarljivom procentu i uglavnom su to minorne pozicije i radna mjesta. Kao Bošnjaci, nemamo nikakva prava na zapošljavanje. Tu činjenicu koriste najviše političari koji sa nama manipulišu pred izbore koji nam obećavaju zapošljavanje i bolje životne uslove. Ali, poslije izbora, niko nas više ne vidi. Na koji način su Bošnjaci organizovani u Makedoniji? U želji da sačuvamo naš nacionalni identitet, formirali smo udruženje Bošnjačka zajednica kulture. Svake godine 28. septembra, obilježavamo Međunarodni dan Bošnjaka koji se vezuje sa zasjedanje Svebošnjačkog sabora od 28.09.1993. godine u Sarajevu, na kojem je donesena odluka o vraćanju historijskog imena Bošnjak. Nastojimo u svakodnevnom životu sačuvati našu kulturu, tradiciju i običaje. U Makedoniji djeluju 4 bošnjačke političke stranke i trenutno imamo 2 poslanika u Sobranju. Kakva je budućnost mladih Bošnjaka kada je u pitanju zaposlenje i kako oni vide svoju budućnost? Naša omladina koja završi fakultete nema nikakva prava na zapošljavanje. Primjerice, moj bratić je završio Medicinski fakultet sa najvišim prosjekom, deset, i zbog nemogućnosti da se zaposli u Makedoniji, morao je napustiti državu i otići u Njemačku. Bošnjaci u Makedoniji imaju mnogo školovanih i obrazovanih ljudi, ali njima se ne daje nikakva mogućnost da rade u Makedoniji. Ali, kada odu u zapadne zemlje, tamo budu stručnjaci u svojim oblastima. Naša omladina je pametna, stručna, sposobna i kvalificirana. Najčešće, naša omladina ide u zemlje Evropske unije. Neki od njih ostaju duže, neki kraće, neki se vraćaju nakon tri mjeseca sa sredstvima koja tamo zarade. Imamo mnogo obrazovanog kadra, ali oni koji sa fakultetskom diplomom se i zaposle, dolaze na mjesto koje se plaća kao srednja stručna sprema, tako da diploma ne važi. Ali, ne iseljava se samo omladina, nego i ljudi zrelih godina, sa svojim porodicama. U posljednje tri godine Makedoniju trese politička kriza. Kako se ona odražava konkretno na vaš rad i na vašu televiziju? Zbog političke krize, mi imamo problema i na našoj televiziji. Prije smo imali određenu vrstu pomoći od Republike Makedonije. Država nas je pomagala, ali je to stalo. Značajnu pomoć u opremi smo imali od Turske agencije za obnovu i razvoj (TIKA). Međutim, u posljednje tri godine, naša finansijska situacija je jako loša. Posljednje tri godine iz vlasti nam saopštavaju kako ne mogu ništa uraditi. Posljednje tri godine kao da je sve stalo. Bili smo primorani otpustiti više od polovine naših radnika. Tražili smo pomoć i od Ambasade Bosne i Hercegovine u Republici Makedoniji, ali bilo je uzaludno i bez rezultata. Posljednji ambasador Bošnjak bio je davne 1996. godine. Poslije toga, nikada više nismo imali nikakve pomoći od ambasade Bosne i Hercegovine. Mi pokušavamo uspostaviti saradnju sa ljudima i udruženjima iz Bosne i Hercegovine kako bi nam pomogli da uspijemo sačuvati naš bosanski jezik, našu kulturu i tradiciju. Što se tiče konkretno televizijskog programa, mnogo nam je potreban obrazovni program, program posvećen izučavanju bosanskog jezika, kulturni, vjerski i svaki drugi vid programa, pa bih stoga apelovao na sve ljude dobre volje, na naše Bošnjake da se uključe i da nam pomognu kako bismo se oduprijeli asimilaciji i kako bi sačuvali naš bošnjački identitet. Koliko su Bošnjaci integrisani u Islamsku vjersku zajednicu Makedonije? U Islamskoj zajednici skoro da nemamo Bošnjaka. Islamska zajednica ne bi trebala biti samo zajednica Albanaca, jer muslimani su i Bošnjaci i Turci i Albanci. Tek odnedavno Bošnjaci samo u jednoj džamiji u Skoplju mogu čuti hutbu na bosanskom jeziku. Kakav je položaj bosanskog jezika u Makedoniji, koliko se on izučava i na koji način? Mi smo 2011. godine uspjeli dobiti rješenje ministarstva u kojem imamo pravo izučavati bosanski jezik. Međutim, to rješenje podrazumijeva da možemo izučavati eksperimentalni bosanski jezik, a nikako maternji bosanski jezik. To za nas ne znači ništa, to je korak unazad i zbog toga mi punih 6 godina vodimo borbu za naše pravo da uvedemo u upotrebu naš maternji bosanski jezik, a nikakav eksperimentalni. Mi nikako ne želimo da se bosanski jezik u školama izučava kao izborni predmet, nego kao redovni predmet naše djece. Država nam govori da ako hoćemo da izučavamo maternji bosanski jezik, da moramo imati kvalificirani kadar. Mi imamo kvalificirani kadar, ali se opet vraćamo na istu priču gdje se našem kadru ne daje mogućnost zapošljavanja u državne institucije. Međutim, politička kriza u Makedoniji utiče i na to da je naše pitanje upotrebe maternjeg bosanskog jezika gurnuto u stranu. Kako vidite budućnost Bošnjaka u Makedoniji? Posljednje tri godine, kao što vam je poznato, vlada kriza u Republici Makedoniji. Situacija je jako napeta. Kao što znate, osporavanje imena države od Grčke, blokira naš put u evropske i evroatlantske integracije, Evropsku uniju i NATO savez. Zbog toga, ne može postojati ni stabilna vlada. Sve to dodatno pogoršava situaciju za Bošnjake. Ali, mi se nadamo da će doći bolje vrijeme i da će sa nekom novom vladom doći bolja vremena i za Bošnjake u Makedoniji.

Danas je objavljena konačna rang lista dobitnika stipendije iz Fonda Bejtu-l-mal Rijaset Islamske zajednice. Iznos sredstava koji je za stipendije izdvojen iz Zekata ove godine iznosi 300.000KM, rekao je za radio BIR Hamed ef. Efendić.

Trinaestog decembra 2017. godine Srebrenicu je posjetila treća po redu delegacija predstavnika sirijskih majki, žrtava, advokata, sudija i drugih članova nevladinog sektora u cilju upoznavanja sa iskustvima borbe žrtava i svjedoka Genocida u traganju za istinom i pravdom. Preporod je pratio Pokret „Majki enklave Srebrenica i Žepa“ tokom njihovog susreta sa predstavnicima sirijskih žrtava koje je organizirao ICMP za Zapadni Balkan u Srebrenici. Mi moramo gledati u budućnost Prve dvije delegacije su predstavljali sirijski advokati i sudije koji sarađuju sa NGO koje se bave tranzicijskom pravdom u Siriji, a danas žive u Siriji, Turskoj i Jordanu. Ova grupa sirijskih advokata i sudija su proveli u BiH sedmicu dana tokom koje su posjetili Komemorativni centar Tuzla, Memorijalni centar Potočare, Sud i Tužilaštvo BiH i Institut za nestale osobe. Preporod ih je pratio tokom njihovog susreta sa predstavnicima Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta „Majki enklave Srebrenica“ i Žepa i Udruženja „Žene Podrinja“ u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari i razgovarao o njihovim utiscima nakon razgovora sa majkama. „Mi moramo gledati u budućnost. Gledamo šta je tranzicijska pravda uradila kod vas i, kolikogod vi bili nezadovoljni, mi bismo bili presretni da smo došli do ovoga do čega ste vi danas došli“, kazao nam je bivši sudija za regiju Halep Husam aš-Šahna ističući da je pred njima teška borba za uspostavom vladavine zakona. „Moramo ići korak po korak i vratiti vladavinu zakona. Uvijek moramo imati na umu vladavinu zakona. Korak po korak doći ćemo do toga, samo trebamo biti uporni i gledati naprijed i moram vjerovati Međunarodnoj zajednici bez obzira na sve, jer rješenje je kod nje. Ona je ta koja nam može donijeti mir. Ne smijemo dozvoliti da nas porazi ekstremizam. To nikada nije bio dio našeg društva i načina življenja“, kaže Husam i praveći usporedbu sa Bošnjacima u BiH zaključuje da se radi o veoma sličnom mentalitetu, kao i da u Siriji ima veoma veliki broj Bošnjaka koji odavno čine dio sirijskog društva.„I muž moje tetke je Bošnjak. Bošnjaci su došli sa Osmanlijama i ostali u Siriji, Ono što ih karakteriše je to da su veoma poštovani i obrazovani ljudi. Ima ih u svakom gradu, na sjever Halepa u Hreitanu, naprimjer, ima ih veći broj. Od majki Srebrenice naučili mnogo Sudija Ibrahim Husejn, član Sudskog sirijskog vijeća i predsjednik Uprave Centra Al Kawakbi za tranzicijsku pravdu i ljudska prava, nam je s oduševljenjem govorio o koristima susreta s majkama. „Ovo je zaista bio izuzetan susret sa majkama sinova ubijenih u Srebreničkom genocidu. Genocid u Srebrenici se desio na očigled cijelog svijeta, upravo kako se to, nažalost ponavlja kod nas u Siriji, gdje imamo ponovo poraz međunarodne zajednice“, kazao je Husejn ističući da je za sat vremena razgovora sa majkom Munirom naučio što nije za 7 godina koliko se bavi ovom problematikom, te dodao: „Dala mi je lekcije iz kojih sam mnogo naučio i koje ću itekako moći koristiti u svom daljem radu“. Sijam Salem al-Turkmani iz Sindikata advokata za slobodu Derae u Siriji nam je govorila o polju djelovanja njenog udruženja koje je osnovano krajem 2013. „U početku smo imali 15 advokata, međutim kako se hidžra povećavala povećavao se i naš broj i potreba za našim djelovanjem. Danas imamo 120 advokata. Unutar našeg Sindikata imamo podogranke koji djeluju van Sirije u izbjegličkim centrima u Jordanu i drugim centrima gdje se nalaze izbjeglice iz Sirije. „U saradni sa švedskom organizacijom ILAC otvorili smo odjele za civilne poslove za upis rođenih i umrlih, sklapanje braka, rastava“, kaže Al-Turkmani dodajući da je problem tzv. ljudi bez identiteta zbog zatvaranja civilnih registara u oblastima u kojima ne vlada režim, također njihovo polje djelovanja, kao i da sa udruženjima civilnog društva sarađuju u cilju uspostave osnovnih jedinica funkcionisanja civilnog društva na tim prostorima, kao i sređivanje informacija o izbjeglicama u Turskoj, Jordanu i Libanu, sve s ciljem uspostave vladavine zakona. Majke Sirije sa majkama Srebrenice Svjedočili smo i toplim susretima onih koji se razumiju prije izrečene riječi, susretu majki Srebrenice i majki, supruga i sestara nestalih u Siriji – susretu onih koji nikada ne odustaju od istine i pravde i pored teškog bremena tuge i boli koje dostojanstveno nose. Majke Sirije su željele da čuju kako su se majke Srebrenice borile i bore za istinu i pravdu, kako su uspjele animirati domaću i svjetsku javnost u toj borbi, kako su uspjele svojoj nestaloj djeci, muževima, braći i očevima vratiti imena i uklesati ih na nišane da svjedoče istinu. One su tek na početku te borbe. „One se još nadaju da su njihovi sinovi živi. Baš kako smo se i mi nadale. Da Bog da da bar neke od njih dočekaju da zagrle svoje sinove ...“, kaže majka Kada Hotić, potpredsjednica Pokreta „Majki enklave Srebrenica i Žepa“. Majka Kada je, pored hladne kiše koja je tog dana u Srebrenici padala bez prestanka, neumorno govorila u mezaristanu Memorijalnog centra Srebrenica Potočari, o borbi od koje nikada nisu odustajale, traženju kostiju svojih najdražih, o neprestanom i nepokolebljivom svjedočenju o Srebreničkom genocidu i traženju pravde za svoje ubijene – da zločini ne ostanu nekažnjeni. „Naše glavno oružje je bila istina. Od nje nikoga nismo štedjele“, govorila je majka Kada. „Jezik istine je jezik šehida“, dodala je majka iz Sirije Amina Hulani. Gledali smo majke djece Sirije kako krupnim suzama plaču stišćući usne dok su gledale film o Srebreničkom genocidu. Mlada Gada Abu Mesta je pokušala da sakrije suze, ali joj to nikako nije uspijevalo. Njoj su supruga uhapsile vladine snage i nakon mučenja ubili. Ona danas sa djecom živi u izbjegličkom logoru u Libanu gdje su se majke organizovale oko „Udruženja porodica nestalih za slobodu“ i umrežavaju sa drugim majkama Sirije u izbjegličkim logorima u Jordanu, Turskoj i Siriji.Među njima je i Hala Alghawi, koja je radila kao hirurg u Damasku prije rata. Danas živi u Turskoj i nastoji da pomogne majkama u njihovoj borbi. „Veliko je to što su majke kod vas uradile. One vraćaju nadu u humanizam“, kaže Alghawi.Delegaciju članova porodica nestalih u sirijskom sukobu činila je grupa četrnaest izuzetnih žena spremnih da nastave put koje su utabale majke Srebrenice. Dok su se selamile sa majkom Kadom pokazivale su na majku Gadu i govorile: „Ovo je naša majka Kada“. Uz čvrsti zagrljaj na rastanku govorile su: „Da se vidimo u slobodnoj Siriji, ako Bo g da.“

Uoči izricanja presude Ratku Mladiću žrtve i svjedoci Genocida su 20. novembra 2017. posjetile novo sjedište ICMP-a u Hagu. Tom prilikom su se susrele sa direktoricom ICMP-a Ketrin Blomberger i njenim saradnicima, te upoznali za radom nove DNK laboratorije, razgovarale o premještenju DNK laboratorije iz Sarajeva u Hag i nepotpisivanju Sporazumu o statusu i funkcioniranju ICMP-a od strane BiH. Upravo uoči ove posjete Vijeće ministara BiH je kao suosnivač Instituta za nestale osobe BiH pozvalo Međunarodnu komisiju za nestale osobe (ICMP) da obustavi jednostrane aktivnosti o izmještanju DNK laboratorije iz BiH u Hag. Blomberger je tokom susreta sa majkama, koje je Preporod pratio tokom ove posjete, izrazila iznenađenost napisima u bh. medijima o premještanju DNK laboratorije. „Obraćali smo se bh. vlastima i Vijeću ministara BiH veoma dugo. Kao što sami znate još od 2005. Tražili smo da se doradi Sporazum. Taj proces je počeo 2009. godine. Sada je 2017. i taj Sporazum još nije dorađen. Ne govorimo o nekom velikom sporazumu, nego o malim korekcijama postojećeg Sporazuma. Revidirani Sporazum ima član 12 koji jasno definira našu tehničku pomoć, a koji BiH još nije potpisala“, kazala je Blomberger. BiH još nije potpisala Sporazuma o statusu i funkcioniranju ICMPTreba napomenuti da je Predsjedništvo BiH na sjednici 28. januara prošle godine donijelo odluku o pristupanju BiH Sporazumu o statusu i funkcioniranju ICMP, a Vijeće ministara BiH je 6. aprila utvrdio prijedlog odluke o ratifikaciji ovog Sporazuma. Međutim, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je 8. novembra ove godine skinuo negativni izvještaj komisije Kolegijuma o nastojanju za postizanje saglasnosti za ratifikaciju Sporazuma o statusu i funkcioniranju ICMP. Prije toga na sjednici održanoj 19. jula Dom naroda je uskratio saglasnost za ratifikaciju Sporazuma, jer su protiv bili svi delegati iz RS-a uz ocjenu da bi to „dalo određenu vrstu diplomatskog imuniteta Komisiji, koja bi bila amnestirana od bilo kakve odgovornosti za diskriminišući odnos prema srpskim žrtvama i procesu traženja nestalih lica u BiH“. Također, treba napomenuti da je ovaj Sporazum potpisala Srbija.“Kada je 1996, godine ICMP formiran kao ad-hok organizacija da pomogne rješavanju pitanja nestalih na prostoru bivše Jugoslavije nismo imali nikakav dogovor da radimo bilo gdje izuzev na prostoru bivše Jugoslavije. Kada je 2014. potpisan ugovor koji omogućava ICMP da radi po međunarodnom pravu BiH je bila pozvana da potpiše taj Sporazum. Bilo bi važno za ICMP da BiH bude dio ovog tima zajedno sa drugim sa članicama ICMP. Nažalost na ove inicijative niko nije odgovorio”, kazala je Blomberger, ističući da je bilo dosta dezinformacija u medijima o tome i da se nada da će posjeta majki novom sjedištu ICMP u Hagu omogućiti da imaju pravu informaciju. “Sve dok budemo bili u mogućnosti da obezbijedimo novac da vam pomažemo mi ćemo to i raditi”, kazla je Blomberger napominjući da će se promijeniti samo to da će se umjesto iz Tuzle do Sarajeva, od Banja Luke do Tuzle, uzorci slati u Hag i nazad u Tuzlu, dok će forenzički patolozi nastaviti raditi te slučajeve kako su to radil ii ranije. “Naše kancelarije u Tuzli i Sarajevu nastavljaju raditi svoj posao kao i do sada. Tu se ništa ne mijenja. To je vašno da znate. Kao porodice nestalih vi ste uvijek naši partneri. I kada smo prvi put odlučili da počnemo koristiti veliku skalu DNA testiranja 1999. kada sam mnoge od vas upoznala 1998. godine niko od nas nije znao kako da se posvetimo ovome problemu. Zajedno smo učili, ICMP i vi zajedno, jer ovo nikada prije nije bilo rađeno. 2004. smo prvi put odgovorili na cunami u Jugoistočnoj Aziji i od 2006. naovamo radimo u više od 40 zemalja. Ali naš primarni fokus je uvijek bio BiH, Zapadni Balkan. Zajedno smo došli do rezultata kakve historija nije ranije zabilježila. Bosna i Hercegovina uradila je više od bilo koje druge zemlje na traženju i identifikaciji osoba nestalih tokom sukoba. Od 30.000 osoba koje su se vodile kao nestale u 1995. godini, pronađeno je više od 23.000, što je omjer koji još nije zabilježen nigdje u svijetu. To što smo zajedno postigli je bilo bez presedana, to nikada prije niko nije postigao“, kazala je Blomberger, a zatim se osvrnula na strašne nesreće i ratove koji danas čine milione ljudi nestalim osobama. „Suočavaju se sa problemima koje i vi imate. Danas ICMP, osim u području Zapadnog Balkana, provodi programe u zemljama kao što su Irak, Sirija i Kolumbija i pruža niz različitih vrsta pomoći mnogim drugim zemljama, od DNK analiza do davanja preporuka u pogledu zakona i strategija osnaživanja civilnog društva. Mi želimo da nastravimo raditi sa vama, da nam vi pomognete. Želimo da nam pomognete ne samo da tražimo nestale sa područja Zapadnog Balkana, nego da nam pomognete da nastavimo tragati za nestalima i u drugim područjima u cijelom svijetu. Zaista bi mi značilo ukoliko biste nastavili sa nama ići ovim putem”, kazala je direktorica ICMP Ketrin Blomberger.“Do sada smo, kada govorimo o DNK uzorku radili sa 16 do 22 pojedinačna markera, dok ova moderna tehnologija dramatično povećava broj markera s kojima ćemo raditi na više od 1.400. To konkretno znači da ćemo, ako uzmemo DNK-a nekog člana porodice nestale osobe, imati puno veće šanse da postignemo postotak od 99.9 posto koji nam je potreban za identifikaciju osobe. Do sada to nije bilo moguće ukoliko niste imali nekoga ko je neposredni član porodice, konkretno dijete, otac ili majka”, kazao je Adnan Rizvić, direktor data sistema ICMP u Hagu, ističući da tamo imaju mogućnost za dalji razvoj i naučnu saradnju sa drugim svjetski poznatim naučnim institutima.

 Jutros, 19. decembra, 2017. godine na Ahiret je preselio profesor Munir Ahmetspahić, dugogodišnji profesor arapskog jezika u Gazi Huserev-begovoj medresi u Sarajevu

Masakri i nasilje mijanmarske vojske nad muslimanskim stanovništvom u Arakanu još je jednom predmet izvještaja nevladine organizacije Human Rights Watch (HRW), javlja Anadolu Agency (AA).

Fudbaleri Sarajeva polusezonu su završili na trećem mjestu iza Željezničara i Zrinjskog, nakon lošeg početka ovosezonske kampanje.

Predsjedništvo Palestine je osudilo veto Sjedinjenih Američkih Država na nacrt rezolucije o Jerusalemu nazivajući to ismijavanjem međunarodne zajednice i popuštanjem izraelskoj okupaciji i agresiji, javlja agencija Wafa.

U novom printanom izdanju Preporoda od 15. decembra 2017. čitajte:

U dvorani Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu upriličena je svečana dodjela diploma/certifikata za polaznike Access programa za 2017. godinu. Program je počeo intoniranjem himni BiH i SAD-a.

Na današnji dan u decembru 1970. godine donesena je rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojom se od tada do danas, 18. decembar smatra Svjetskim danom arapskog jezika.

U sklopu cjelomjesečne manifestacije povodom rođendana Muhammeda a.s. u nedjelju, 17.12.2017. godine u džematu Kiseljak, Medžlis IZ-e Srebrenik održan je mevlud za žene

Mevludski program učenika osnovnih škola sa područja Grada Tuzla održan je u ponedjeljak 11. decembra u Kulturno-obrazovnom centru Tušanj-Slatina.

Trinaesta po redu manifestacija Selam, ya Resulallah je i ove godine Sarajlijama donijela poseban program u zimskim danima koje su ispunile drame, koncerti, druženja, izložbe, promocije…

Specijalnim programom i tradicionalnom Večeri ilahija i kasida u Domu mladih u Skenderiji završena je kulturno-vjerska 13. manifestacija Dani o Allahovom Poslaniku ”Selam, ya Resulallah” koja se održava u čast rođenja posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s. 

Grupa uglednih intelektualaca, mahom ljekara iz Bosne i Hercegovine koji žive i rade u SAD-u, uputila je otvoreno pismo u kojem upozoravaju na aktuelnu situaciju u BiH i budućnost njenih građana.