U povodu glasanja protiv da se na dnevni red posljednje sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine sjednice stavi zaključivanje Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva g. Mladen Ivanić je iznio niz netačnih i neargumentovanih tvrdnji, karikirajući ili čak zlonamjerno iznoseći stavove i tumačeći odredbe sporazuma suprotno od onoga kako u njima doslovno piše, te je na taj način otvorio prostor za politiziranje i dodatno unošenje nepovjerenja među narodima i građanima BiH. Stavljanje Ugovora na dnevni red Predsjedništva BiH bio je način da se svi članovi Predsjedništva izjasne i iznesu eventualne primjedbe i da se o njima raspravlja argumentovano i u utvrđenoj proceduri. Umjesto toga, sada se o sadržaju Ugovora neutemeljeno i zlonamjerno manipuliše u javnosti.
U tome duhu su i izjave g. Ivanića koji je u medijima, između ostalog, istakao: "da je ugovor pun manjkavosti i da se mora doraditi“ te „da je jedan od stavova da se garantira pravo na džumu, što znači da hirurg koji ima hitan slučaj ne bi operisao, nego bi išao na džumu“, „da se traži da samo imami imaju pravo na obrezivanje muške djece, a u Evropi je to problem i traži se da to obavljaju ljekari“ te „traženo je da se garantuje nošenje tradicionalne odjeće u javnim institucijama, a ja sam rekao da je to nemoguće jer postoje neka ograničenja, postoje vojska, pravosuđe, a i drugim narodima u BiH to nije dozvoljeno“.
Iz ovih izjava je očito da je namjera g. Ivanića da a limine odbije ugovor jer iznosi tvrdnje kao da ga nije ni pročitao ili zatražio potrebna objašnjenja koja mu je moglo dati Vijeće ministara koje je oficijelni obrađivač i upućivač istoga Predsjedništvu. Zbog toga, želimo ukazati na sljedeće:
Postupak zaključenja osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je započeo Zaključkom Vijeća ministara donesenim na 141. Sjednici Vijeća održanoj 12.01.2011. godine kojim je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice zaduženo da sačini prijedlog Osnova za vođenje pregovora sa Islamskom zajednicom te da će Prijedlog Osnova biti dostavljen Predsjedništvu BiH na usvajanje. Ugovor je, nakon usaglašavanja na nivou ekspertnih timova, jednoglasno usvojen na Vijeću ministara u septembru 2015. godine i upućen Predsjedništvu. Vijeće ministara je postupak vodilo u skladu sa Ustavom i pozitivnim zakonodavstvom BiH, a po nalogu Predsjedništva kome je i upućena inicijativa Islamske zajednice u BiH za zaključivanje osnovnog ugovora. Postupak je vođen po istim procedurama i principima po kojima su vođeni i zaključeni ugovori sa Vatikanom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Dakle, g. Ivanić je razmatrao akt Vijeća ministara u čijem sačinjavanju su učestvovali predstavnici ministarstava za ljudska prava i izbjeglice, pravde, finansija i trezora te civilnih poslova, a ne akt Islamske zajednice te je mogao zatražiti potrebna obrazloženja od nadležnih predstavnika Vijeća ministara ako nije imao povjerenja u obrazloženja Islamske zajednice. Na ovaj način se devalvira rad nadležnih državnih organa i destruiraju zakonska načela i principi rada državnih institucija, njihove nadležnosti kao i cjelokupan ustavni poredak.
Pravo na slobodno vrijeme za obavljanje džuma- namaza, iftara, sehura, slobodno vrijeme za obavljanje hadža, kao i pravo na ispoljavanje vjere u što spada pravo na obavljanje molitve, izbor prehrane, odijevanja i izgleda predstavlja suštinski dio sporazuma bez čega bi njegovo potpisivanje bilo izlišno. Prijedlogom ugovora nije zatraženo da se ova prava garantiraju, jer su ona zagarantirana, u okviru prava na slobodu vjere i uvjerenja, Ustavom i međunarodnim aktima o ljudskim pravima, nego da se omogući ispoljavanje ovih prava. Da je g. Ivanić u cijelosti pročitao član 11. kojim su definirana ova prava, vidio bi da nije traženo da ona budu apsolutna i neograničena nego da se mogu ograničiti kada to zahtijevaju interesi sigurnosti, javnog reda, zdravlja i morala i prava drugih ljudi. Upravo to predstavlja osnov da se onemogući da nečije zdravlje ili život budu ugroženi zbog odlaska na džumu. Konačno, to nije islamski princip pa se za takvo nešto nikada ne bismo ni zalagali.
U uređenju ovoga pitanja Islamska zajednica se zalaže za princip „razumne prilagodbe“ koji podrazumijeva da neće biti ugroženi interesi poslodavaca i radni i poslovni procesi, ali ni interesi zaposlenika u ostvarivanju ovih svojih prava.
Potpuno je netačna konstatacija i izmišljena konstrukcija da Islamska zajednica traži da obrezivanje muške djece vrše imami, što se i jednostavnim uvidom u prijedlog sporazuma vidi. Naime, u članu 22. stoji: „Pravo na prakticiranje obreda kurbana i obrezivanje muške djece (cirkumcizija), u skladu sa islamskom vjerskom praksom, garantira se kao dio prava na slobodu vjere“. To u tradiciji bosanskih muslimana nikada nisu ni radili imami.
Na kraju Islamska zajednica još jednom poziva sve da se pitanje Osnovnog ugovora između Islamske zajednice i Bosne i Hercegovine ne politizira i da se polemika ne vodi preko medija nego da se čitav proces potpisivanja Ugovora završi u institucijama države i u skladu sa ustanovljenim procedurama. Islamska zajednica smatra kako u ovoj državi ima i previše prijepornih pitanja i kako potpisivanje Ugovora sa IZ u BiH nije trebalo postati još jedno pitanje koje produbljuje razdor i podstiče na podizanje tenzija. Zajednica je činila i još uvijek čini sve da do toga ne dođe te apeluje na sve političare koji su involvirani u proces da pokažu potrebnu dozu odgovornosti, ali i poštovanja prema Islamskoj zajednici i njenim vjernicima.
Ured za odnose s javnošću Rijaseta IZ u BiH
