U proteklih petnaest dana Preporod je pitao džematlije u Sarajevu za njihovo mišljenje o izbjeglicama koji se, na svom putu ka Zapadnim zemljama, zadržavaju u BiH
Broj izbjeglica u BiH se povećava. Svaki dan se obraćaju organizaciji Vaša prava Bosne i Hercegovine za pravnu pomoć. Vaša prava je jedno od udruženja koja pružaju besplatnu pravnu pomoć i tražiocima azila. Na pitanje kako im pomažu oko smještaja Irma Muhović iz udruženja Vaša prava nam je kazala da u najvećem broju slučajeva zovu imame sarajevskih džamija i mole ili da ih smjeste u džamije, ili pomognu, a onda oni uglavnom traže lica koja bi bila voljni da ustupe prostor za smještaj ovih lica.
Apelujemo na državne organe da aktiviraju akcione planove za zbrinjavanje izbjeglicaApelujemo na državne organe da aktiviraju akcione planove za zbrinjavanje izbjeglica
„Ima ih nekoliko koji su tako smješteni. Dvoje ljudi je ustupilo svoje prostore. Danas je nevjerovatno da bi neko besplatno dao taj prostor takvim licima, ali ima još uvijek koji su zaista humani. Radi se uglavnom o izbjeglicama muškarcima. Manji je broj porodica s djecom. U jednom slučaju je maloljetno lice u pratnji brata“, kazala je Muhović i uputila apel svima koji imaju neki privatni smještaj ili prostor koji ne koriste da ustupe ovim licima.
Dobra informiranost o problemu izbjeglica
U proteklih petnaest dana Preporod je pitao džematlije u Sarajevu za njihovo mišljenje o izbjeglicama koji se, na svom putu ka Zapadnim zemljama, zadržavaju i u našoj državi. Zanimalo nas je i to da li su Bošnjaci informirani na ispravan način o izbjeglicama. Primjera radi, mogu se čuti mišljenja da današnje izbjeglice nisu ugrožena lica, već da putuju ka Evropi isključivo iz ekonomskih razloga. Naravno, anketa Preporoda ne pretendira da bude referentan uvid u mišljenje muslimana u BiH. Do dvije stotine džematlija iz sarajevskih gradskih i prigradskih džamija ne može predstavljati mišljenje većine muslimana u BiH, ali može djelomično ukazati na trend razmišljanja naših džematlija o izazovu s izbjeglicama.
Iako se u medijima mogu slušati navodi da nije riječ o ugroženoj kategoriji stanovništva koja putuje ka Zapadnim zemljama, većina džematlija je mišljenja da je riječ o civilima koji putuju zbog sigurnosnih razloga, a ne ekonomskih. Samo 6% je mišljenja da je riječ o učesnicima u ratovima koji bježe od ratne odgovornosti.
Ovo je vrlo važno kako ne bi došlo do stigmatizacije izbjeglica uslijed predrasuda da je riječ o problematičnim grupama iz muslimanskih zemalja koje imaju kriminalni dosije. U drugim zemljama, poput Makedonije, odnos prema izbjeglicama je dehumaniziran i stanje se uslijed političke radikalizacije i medijskih naslova dodatno pogoršava.
“Nažalost i mediji su danas dehumanizirali izbjeglicu pa prema tome: izbjeglica je terorist, kriminalac, bježi od rata zašto nije ostao da se bori, gdje su mu žene i djeca itd. Mora se vratiti humanističko gledanje na ovaj problem i ponovo ga pokazati kao čovjeka koji je nečiji otac, brat, sin unuk čovjek poput nas; moramo vratiti humanu stranu ljudima, jer Bosna nije ostala imuna na sve te trendove koji se dešavaju u svijetu“, kazala je Mersiha Smailović, advokatica, borac za ljudska prava i osnivač nevladine organizacije Legis u Makedoniji, koja je u jeku izbjegličke krize 2014. i 2015. bila najaktivnija u pružanju pomoći izbjeglicama koje su prolazile kroz Makedoniju.
Naravno, ovdje treba odati priznanje domaćim medijima koji nisu stigmatizirali izbjeglice, štaviše u svojim prilozima su pozivali građane da pokažu humanost prema svima koji idu ka evropskim zemljama. Doduše, u kojem smjeru ide savremeno novinarstvo govori i izjava Ahmeda, aktiviste u udruženju Tempo koje smo posjetili nakon što su primili u svoje prostorije nekoliko izbjeglica. “Ma svi novinari isto kažu. Vide da nema puno Sirijaca, odnosno koji su ugroženi u ratu i nisu im toliko zanimljive priče ostalih“, kazao nam je Ahmed. Drugim riječima, ako izbjeglice nisu doživjele tragediju, izgubile porodice, ako nisu invalidi ili osobe koje su tek došle iz ratnih zona i nisu toliko zanimljive novinarima, odnosno priče ljudi koji bježe iz svojih zemalja zbog političkih tortura u svojoj zemlji nisu dovoljno privlačne novinarima. U današnjem kontekstu, kada se naši građani, naročito povratnici, nađu u evropskim zemljama jer nemaju sredstava za liječenje svoga djeteta ili slično, vjerovatno imaju isti problem: nisu im životi ugroženi te im se ne treba ni dozvoljavati ostanak i rad.
