Iz knjige "Kratki vodič kroz Kur'an", Murad W. Hofmana.

Nikola Šop je pjesnik rođen u Jajcu, u Bosni, 1904. godine.

Ove godine, 1. marta, po 23. put, obilježen je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Naime, 28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine izglasala je Zakon o 1. martu po kojem je propisano da se taj dan obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Praznik je prvi put proslavljen 7. aprila 1995. godine nakon što je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović svojim ukazom od 6. marta 1995. proglasio Dan nezavisnosti državnim praznikom tačno na dan kad je prije tri godine (1992. godine) izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o nezavisnosti. Apsolutnom većinom građani Bosne i Hercegovine su izglasali nezavisnost Bosne i Hercegovine iako se, po nagovoru Srpske demokratske stranke, većina Srba odbila izjasniti. Referendum kao historijski događaj Dan nezavisnosti je, dakle, obilježavanje referenduma održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine, jednog od najznačajnijih događaja u suvremenoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prema tradicionalnoj historiografiji ovaj se događaj označava kamenom međašem, velikom historijskom prekretnicom u razvoju Bosne i Hercegovine. On postaje sastavni dio jednog državnog ili nacionalnog narativa o nedavnoj prošlosti u kojem jedni referendum smatraju slavnim i veličanstvenim događajem, drugi ga smatraju nelegalnim i kriminalnim, treći okidačem za rat, četvrti potezom koji je razbio Jugoslaviju i tako do u nedogled različitih politički ili nacionalistički obojenih pogleda na prošlost. Međutim, moderna historiografija ne priča priče o prošlosti već se trudi široko sagledati svaki problem. Da bi to postigla historija, kroz multidisciplinarni pristup traga za istinom koristeći prirodne nauke, sociologiju, političke nauke, pa u konačnici uzima u obzir i psihologiju, te osnovne ljudske nagone za opstanak i produženje vrste. Historija nije vještina ubjeđivanja već društvena nauka s jasnim naučnim metodama. Cilj joj je izgraditi istinitu sliku o nekom događaju široko ukazujući na čitav lanac uzroka i posljedica koji su doveli do njega. Jedino je na taj način moguće napraviti distinkciju između historije kao nauke i historije kao narativa sadržanog u odvratnoj floskuli da historiju pišu pobjednici. Pisati o karikama koje čine lanac uzroka i posljedica koji su doveli do referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine znači pisati historiju Bosne. Da krenemo od Kulina bana, srpske dinastije Nemanjića, bosanskih Kotromanića, Boja na Kosovu, Osmanlija, Svetog Save, obnove Pećke patrijaršije, Mehmed-paše Sokolovića, Eugena Savojskog, stigli bismo do Zmaja od Bosne, cara i kralja Franje Josipa, srpskih Karađorđevića, Mehmeda Spahe, Josipa Broza, Džemala Bijedića, Slobodana Miloševića, njegovog kosovskog boja, Alije Izetbegovića i referenduma. Za tako nešto nemamo ni vremena ni prostora, a historija je ozbiljna nauka. Budući da se radi o suvremenoj povijesti i događaju kojega se mnogi jako dobro sjećaju, listajući stare novine, bez ikakvih naučnih ambicija pokušat ćemo prenijeti samo dio atmosfere koja je vladala u Bosni i Hercegovini pred referendum o nezavisnosti. Možda će tekstovi iz „Preporoda“ i „Muslimanskog glasa“, u to vrijeme vodećeg bosanskohercegovačkog političkog sedmičnika, za koje danas možemo tvrditi da su historijski izvori, nekome donekle i odgovoriti na pitanje šta je dovelo do referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Pitanje ustroja BiH bez Jugoslavije Naslovna strana „Muslimanskog glasa“ od 18. oktobra 1991. vrlo slikovito govori da je BiH demokratska i suverena država ravnopravnih građana i naroda što joj garantuje 60. Amandman ustava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a s obzirom na to da su Republika Srbija donošenjem novog ustava, i republike Slovenija, Hrvatska i Makedonija referendumskim odlukama nepovratno promijenile ustavni poredak Jugoslavije. Naime, početkom oktobra 1991. godine Parlament Bosne i Hercegovine je zasjedao s ciljem da se usvoji platforma o budućem ustroju Bosne i Hercegovine s obzirom da je Jugoslavija faktički prestala postojati. Na tom zasjedanju Parlamenta Radovan Karadžić je izgovorio onu poznatu rečenicu da će muslimanskog naroda možda nestati. Tim povodom u „Muslimanskom glasu“ je urednik Dževad Hodžić tada napisao:„Prognozom o nestanku muslimanskog naroda Karadžić je definitivno razriješio neke dileme. Prva dilema koju je Karadžić definitivno otklonio sastojala se u sljedećem: Ako je srpskom narodu u interesu da bosanske Muslimane i Bosnu i Hercegovinu zadrži u jedinstvenoj (užoj ili krnjoj) Jugoslaviji, zašto aktuelna srpska politika i srbijanska vlast u vrijeme kada se rješava jugoslovenska ustavno-pravna i politička kriza čini sve da kod Muslimana stvori nepovjerenje prema srpskoj politici, da Muslimane okrene protiv sebe? Zašto armija u koju se zaklinju Srbi puca na džamije? Zašto Srbija hapsi vrhovnog poglavara Islamske zajednice u Jugoslaviji? Zašto se Karadžić grli sa četnicima kada zna da su upravo četnici počinili genocid nad muslimanskim narodom u toku drugog svjetskog rata? Zašto se u srpskoj politici nisu ostavili mirnim džamijski minareti od hitaca, zašto se hapšenja na Kosovu nije poštedio makar reisu-l -ulema, zašto se Karadžić nikada nije ogradio od četništva? Zašto sve to nije učinjeno da bi se tako izbjegle nepotrebne smetnje, da bi se Muslimani pridobili za zajedničku državu sa srpskim narodom u Jugoslaviji?“ Karikatura Mithata Ajanovića iz predreferendumskog “Muslimanskog glasa”, februar 1992. U istom broju lista „Muslimanski glas“ njegov glavni i odgovorni urednik Džemaludin Latić piše: „Suverenitet BiH – iako samo reafirmirana odredba važećeg republičkog Ustava – nije samo puka skupštinska odluka. Suverenitet podrazumijeva da ćemo od prekjučer mi odlučivati o našoj odbrani, da ćemo moći spriječiti da Muslimane, bh. Hrvate, bh. Srbe i Albance ne guraju u prve bojne redove u nečijem ratu – s uperenim cijevima u njihove zatiljke-, da nam neće krasti šumu i ugalj, da ćemo suficit od našeg izvoza mi koristiti jer se on neće zadržavati u federalnoj ili inoj kasi, da ćemo imati diplomatska predstavništva i bh. osoblje ondje gdje i koliko mi budemo željeli i mogli, itd.“ Izbjeglice iz Hrvatske dolaze u Sarajevo Tekst Jasmine Kazije o dolasku izbjeglica iz Trebinja, Gacka, Dubrovnika, Osijeka, Vukovara, Bileće i Vinkovaca: „U sarajevskoj regiji trenutno se nalazi preko 400 izbjeglica koliko ih je prijavljeno u dobrotvornom društvu „Merhamet“. Iz dana u dan taj se broj povećava. Smještajni kapaciteti su najveći problem. Hoteli „Evropa“, „Nacional“, „Central“ i „Stari Grad“ već su prebukirani. Među izbjeglicama su ljudi svih nacionalnosti i vjera. „Merhamet“ ih tretira na isti način“...U uvodniku „Muslimanskog glasa“ broj 44 od 21. februara 1992. godine Ejup Ganić pod naslovom „Odlučuje tvoj glas“ piše: „Duboko sam ubijeđen da će referendum o sudbini BiH odlučiti i našu sudbinu, svakoga pojedinačno i svih zajedno. Jednostavno, ako Bosna postane ravnopravna sa svojim sestrama, onda otpadaju razlozi svađa između njih... Na kraju još dvije poruke tebi, dragi čitaoče: Onima koji podmeću da neko u BiH želi islamsku republiku recite istinu da je bosanskohercegovačkim Muslimanima islam tradicija, a ideologija Evropa bez granica, kao i svim Evropejcima“.Kolumnista u „Muslimanskom glasu“ broj 44 Manojlo Tomić u tekstu pod naslovom „Bosna nije Jugoslavija u malom“ između ostalog kaže: „Najnoviji argumenti zagovornika etničke podjele BiH se svode na sljedeću tezu: „Ako je BiH višenacionalna kao i Jugoslavija, ako se Jugoslavija kao takva raspala, onda se mora i BiH podijeliti“. Zaboravljaju, samo da je Bosna i starija i trajnija i drugačija od Jugoslavije“.U popularnoj rubrici „Vrijeme u kojem živimo“ u predreferendumskom izdanju Muslimanskog glasa Hadžem Hajdarević pod naslovom „Sarajevski snijeg“ kaže: „Snijeg što je ovih dana poklopio Sarajevo i veliki dio Bosne i Hercegovine možda dolazi kao nostalgija opća na februarske dane prije osam godina, kad je ovaj grad bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Tih osam godina protutnjalo je u vječitoj neizvjesnosti, kasnije višestranačkom optimizmu i, sasvim aktuelnom, sve većem strahu od rata, bijede i gladi. Sva ta plašenja nedužnog naroda najviše forsiraju bezobzirnici raznih vrsta i političkih opredjeljenja, šverceri, pljačkaši, cestovni hajduci i ljudi bez obraza. Politička i moralna kaljuža odavno je naša sudbina. Nezavisna Bosna i Hercegovina tek je šansa da kaljuže i harambašenja bude sve manje. A Sarajevo će u nekom sutrašnjem, sretnijem vremenu opet imati šanse da organizira Zimske olimpijske igre. I na planini Jahorini, dakako“. Novi Nirnberški proces za vođe i dželate U „Muslimanskom glasu“ stalni kolumnisti su bili i književnici Mile Stojić i Miljenko Jergović. U jednoj svojoj kolumni naslovljenoj Nürnberg, Mile Stojić proročki predviđa uspostavljanje Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji govoreći da ni Srbi ni Hrvati ne znaju za šta ratuju, protiv koga i za koga u zaključku svoje kolumne kaže: „Dok se u politici vode skolastičke rasprave i razgovara o mitskim historijskim predstavama, u stvarnosti mladi Srbi i Hrvati i Muslimani ginu u vlažnim grabama. Njima, zacijelo, više objašnjenje ne treba. Možda će njihove duše „usnule u bratstvu i jedinstvu“ na onome svijetu zatreptati od ushita kad se organizira novi nirnberški proces za njihove vođe i dželate. A to će biti uskoro“. Obnova bosanske državnosti Pored „teških“ tema “Muslimanski glas“ je 1991/92. godine objavljivao mnoštvo informativno-zabavnih sadržaja, a tu bi trebalo kao zanimljivost izdvojiti objavljivanje romana u nastavcima turskog pisca Rešata Nurija Güntekina „Kad opada lišće“ koji će nekih dvadesetak godina kasnije postići svjetsku slavu kao jedna od najgledanijih turskih tv-serija „Opalo lišće“. Interesantan je i intervju sa crnogorskim muzičarem Rambo Amadeusom koji su tada vodili mlađahni Sead Kreševljaković, danas urednik na Al-Jazeeri, i još mlađi Amer Bukvić, danas direktor BBI banke. U listu je bila i posebna stranica „Sarajevski ljetopis“ koju je uređivao književnik Mirsad Sinanović gdje je često navodio veliki nesrazmjer u etničkoj strukturi uposlenih u javnim ustanovama i institucijama glavnog grada BiH u korist Srba, a na štetu Muslimana. Tako je naveo činjenicu da su u Sarajevo od 44 škole u njih samo 6 direktori bili Muslimani.Povodom referenduma, naš list „Preporod“ u broju 515 od 15. februara 1992. godine na naslovnoj stranici donosi tekst uglednog historičara Husnije Kamberovića pod naslovom „Obnova bosanske državnosti“ u kojem autor zaključuje: „Došlo je vrijeme da se Bosna digne iz mrtvih. Učinit će to svi bosanski muslimani, pravoslavci i katolici, svi hercegbosanski građani, i Muslimani i Srbi i Hrvati. Jer je to u interesu sviju. I kao građana i kao pripadnika nacija. Kao građanima svima nam je potrebna suverena država Bosna i Hercegovina iz ekonomsko-socijalnih razloga, a kao pripadnicima nacija: Muslimanima zbog najgušće nacionalno-teritorijalne koncentriranosti na ovim prostorima, a bosanskim Hrvatima i Srbima zbog toga što bi u takvoj državi prestali biti nacionalna periferija“.˝Izlaskom na referendum građani Bosne i Hercegovine su se nadali da će svojim glasom za suverenu, nezavisnu, slobodnu BiH okončati godine jada, bijede i straha. Postojala je nada de će konačno biti osujećeni mračni planovi srpskih i hrvatskih nacionalista koji su crtali granice međusobnih podjela tako što bi brisali već 300 godina stare granice Bosne i Hercegovine. Odmah nakon referenduma započela je krvava agresija srpske vojske na međunarodno priznatu nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, desilo se čudo bosanskohercegovačkog otpora. Uz teške žrtve u ratu 1992-1995. Bosna i Hercegovina je sačuvala višestoljetnu opstojnost svojih granica i potvrdila hiljadugodišnji kontinuitet historijskog postojanja zemlje Bosne. Referendum je ostao čvrsta karika u povijesnom lancu razvoja moderne i evropske Bosne i Hercegovine, a Dan nezavisnosti praznik podsjećanja na taj veoma važan historijski događaj. Sretan Dan nezavisnosti!

Medžlis islamske zajednice Sarajevo već tradicionalno Dan nezavisnosti BiH obilježava organiziranjem Plivačkog mitinga sarajevskih mekteba u saradnji sa Olimpijskim bazenom Otoka.

25. februara 2018. godine, nakon akšam-namaza, Upravni odbor Islamskog centra Hanovi, Medžlis Islamske zajednice Visoko i Medžlis Islamske zajednice Gračanica, upriličili su dodjelu nagrada za najuspješnije polaznike škole Hifza "hfz. Džemal ef. Omerbegović IC- Hanovi" i za polaznike škole Hifza MIZ - e Gračanica/ Visoko.

Džamija Gornja Azizija u Bosanskom Šamcu je središte vjerskog, društvenog, obrazovnog, odgojnog, kulturnog, tradicijskog i sveukupnog života Bošnjaka, muslimana u ovome gradu.

Pomoćnik muftije tuzlanskog dr. Sead-ef. Seljubac, glavni imami Safet-ef. Karahmetović, Nusret-ef. Kujraković i Fahrudin-ef. Mujanović i dr. Mensur-ef. Husić, pomoćnik direktora Behram-begove medrese, posjetili su 24. februara Medžlis IZ-e Modriča gdje su prisustvovali mektebskoj nastavi u ovom medžlisu. Tokom ove redovne posjete mektebima na području Muftiluka tuzlanskog, obavljen je uvid u rad muallima i mektebske pouke u pet mekteba Medžlisa IZ-e Modriča. Održan je i sastanak kojem su prisustvovali imami i muallimi, kao i članovi Izvršnog odbora medžlisa. Razgovarano je o izvođenju mektebske nastave, uslovima u kojima se nastava odvija i opremljenosti mektebskih učionica. Sead-ef. Seljubac se zahvalio imamima i muallimima na njihovom predanom radu i zalaganju, te su muallimima date i smjerice za njihov još uspješniji rad.

Sarajevo, 02. mart 2018. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazivao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Današnju hutbu prenosimo u cijelosti: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivom, Samilosnom. On je iznad svega i svakoga. U Njegovoj veličini i milosti je naše utočište. I naša snaga. Neka je salavat na poslanika Muhammeda i njegovu čistu porodicu. On i njegovi ashabi su naš uzor. Draga braćo i sestre. Kad god nas ovodunjalučki problemi u velikoj mjeri zaokupe, prisjetimo se da je srž vjere predanost Bogu i istrajnost na Njegovom putu. Tako stoji u Časnome Kur'anu, koji je uputa ljudima (huden lil mutaqin). Vjerujemo da je Allah na početku svega i da Mu se čovjek može u potpunosti predati, u svako doba. Allah daje život i smrt, uspostavlja harmoniju i poredak, i daje mjeru svemu. Kod Njega je neprekinuti krug života, iz kojeg izvire svaka egzistencija. „Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na zemlji“! (2:255) Ove riječi u svojim namazima ponavljaju milioni muslimana svaki dan. Božiju milost nalazimo u svemu: u drvetu i kamenu, u svakoj vlati trave, u kapi kiše i vjetru koji budi uspavanu Zemlju. „Ne postoji ni jedna stvar koja ne potječe od Nas, (kaže Allah), a od toga mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo vodu da imate što piti. Vi s time ne možete raspolagati. Jedino mi dajemo život i smrt, i samo Mi smo vječni“. (15:21-23) Poniznost, pokornost i predanost Bogu nipošto ne znače da se čovjek u tome izgubi, da nestane. Suprotno od toga, Allah je htio da naša predanost i ustrajnost na Njegovom putu budu svjesne i slobodne. Samo čovjek koji je slobodno predan Bogu, s prāvom mogućnošću izbora, može biti u istinskoj pokornosti. Braćo i sestre. Ako pažljivo čitamo Kur'an, a potom se zagledamo u sebe i svijet oko sebe, razumjet ćemo da se on mijenja i da Bog u svakom trenu stvara nove svjetove. U univerzumu, čiji smo i sami dio, utisnuta je neprekinuta Božija volja za stvaranjem i promjenom. Upravo ta Božija volja održava univerzum aktivnim. I sam čovjek je podložan toj promjeni. „Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim – pa koju blagodat Gospodara svoga poričete“. (55: 29-30). Naši davni učitelji u vjeri kazali su nam da se i īmān, ta duhovna dimenzija čovjeka, poput univerzuma, neprestano dinamizira i mijenja, povećava i smanjuje. Bog je u Adema udahnuo od svoga Duha, kako nam Kur'an kazuje, pa ni ljudska duša nije statična i nepokretna. Dobri ljudi (evlijaullah) obdareni su kerametima i njima su dati posebni darovi; mijenjali su i usavršavali našu ćud i naše spoznajne sposobnosti. Vjerovjesnici, neka je na njih Božji mir i spas, nalaze se na vrhu piramide, preko koje su i drugi, a ne samo oni, mogli dostići daleke horizonte spoznaje. Vjerovjesnik Muhammed, a.s., i sam je govorio: „Poslan sam kao učitelj i odgajatelj.“ Kur'an sadrži mnoga kazivanja o vjerovjesnicima, a između njih izdvaja četvoricu: Ibrahima, a.s., koji je bio Božji prijatelj, Halilullah; Musaa, a.s., koji je razgovarao s Bogom, Kelimullah; Isa, a.s., koji je bio Mesih, sličan Ademu; i Muhammed, a.s., koji je pouzdani El-Emin i Božiji miljenik Habibullah. To su učitelji čovječanstva, svaki vjernik, svaki musliman može slijediti njihov životni put, a u isto vrijeme i svjedočiti autentičan put islama, bez straha da zaluta. Braćo i sestre. Živimo u vremenu kada se svjetovi miješaju, kao u suton dana i noći. Istinu je sve teže odvojiti od laži, a časnu namjeru od propagande. Iluzija ovozemaljske sreće, koja nam se skoro neupitno nudi, sve se više pojačava. Dobro kao da ponovo uzmiče, a zlo osnaženo propagandom postaje sve jače. Budućnost muslimana će zavisiti, kao i uvijek, od njihove slobode, stvaralačkih napora i sposobnosti da razluče istinu od neistine. Allah nas nije ostavio, niti prepustio same sebi. On nam je u Svojoj Knjizi poslao jasnu poruku: „O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni (u vjeri)“. (Et-Tawba, 119) Vjerovjesnik je govorio: „Čuvajte se laži, jer laž vodi u grijeh, a grijeh vodi u vatru“. Braćo i sestre. Vjera, za razliku od propagande, uvijek je svoje lice ogledala u iskrenosti prema Bogu i samilosti prema ljudima. Propaganda, na drugoj strani, ne računa na Boga, već na kratkotrajnu korist i ljudsku pohlepu. Istinska vjera je u odnosu na nju kao istina u odnosu na laž. Nepatvorena, autentična čistoća vjere zapisana je u Božjim knjigama i u srcima pobožnih ljudi. A laž i propaganda su poput šaranja po pijesku, kad god ih vjetar uskovitla, nažuljā nam oči. Svete predaje o vjerovjesnicima i njihovom uzoritom životu, od Adema do Muhameda (a.s.), primjeri su kako treba živjeti u zajednici. Kazivanje o Božjim vjerovjesnicima uvijek unosi svježinu u naše živote. To su predaje koje su ispunjene hrabrošću, borbom i ljubavlju, one koje odgajaju, koje nisu okrenute vremenu već vječnosti. Skoro da ne postoji životna prilika u kojoj se vjernik pojedinačno, ili u zajednici, ne bi mogao dovesti u vezu s nekim od kur'anskih kazivanja. Čini se, kako vrijeme prolazi, da bi kur'anska kazivanja o Musau, a.s., i faraonu, Ibrahimu, a.s., i Nimrudu, Davudu, a.s., i Džalutu, Muhammedu, a.s. i Ebu Lehebu muslimani morali iznova pažljivo čitati i odgonetati njihove poruke. Mogla bi nam ta kazivanja u ovom vremenu poslužiti kao paradigma za razumijevanje propagande kojoj smo izloženi. Čini se da je sada najvažnije sačuvati vjeru u Boga i ljude, jer će potražnja za njom na dunjalučkoj pijaci u danima koji nam predstoje biti sve veća. Dani koji su pred nama pokazat će da li smo u stanju da se posvetimo višim ciljevima života, radu i međusobnom povjerenju, a da se odmaknemo od podmetanja, površnosti i zlobe. Braćo i sestre. Već duži period svjedočimo bespoštednoj propagandi koja se vodi protiv nas bosanskih muslimana, na koje se gleda kao na potencijalnu opasnost za Evropu. Da bi se postigli zacrtani ciljevi ne preže se ni od moralno upitnih sredstava, laži i obmana. Čine to, nažalost, ljudi iz našeg susjedstva, skoro neprestano ali i oni među nama kratke pameti. Ta laž ugrožava sigurnost i nas i naše zemlje, ali i svih njenih građana. Da je političke korektnosti, državničke odgovornosti i ljudske moralnosti, jedina prava i suvisla borba bila bi: borba za vrijednost života, ljudska prava i vladavinu zakona. Ali, „neka te ne žaloste njihova pričanja, reče Allah. I nastavi: Sva moć uistinu pripada Bogu. On sve čuje i sve zna“. (10:65) Braćo i sestre. Svjedoci smo da je ova naša zemlja sve praznija; mladi ljudi odlaze. Tužno je i bespomoćno slušati priče ljudi iz Podrinja, Hercegovine i Bosanske Krajine, naših muftija, biskupa i vladika, koji s tugom i sjetom govore o odlasku ljudi tamo, kako oni kažu, negdje daleko. Ako smo mi nemoćni da to spriječimo, a oni koji bi mogli to još i podstiču, ostaje nam da se jadamo dragom Bogu ne bi li on uslišao naše molitve, pa odgovorne potakao na ljudsko djelovanje. A na Sudnjem danu svako će svoju knjigu čitati. U njoj će, kako Kur'an govori, sve biti zapisano, svačije djelo i nedjelo i niko svojoj odgovornosti neće moći umaći. „I Knjiga će biti postavljena (reče Allah), i vidjet ćete griješnike kako strahuju od onoga što je u njoj, i govorit će: „Teško nama, kakva je ovo knjiga. Nije izostavila ni mali ni veliki grijeh. Sve ih je nabrojala...! (18:49). Dana toga svaki će čovjek biti kažnjen ili nagrađen prema zasluzi“. „Dana toga neće biti nepravde, a Bog zaista brzo račun svodi“. (40:21) Draga braćo i sestre. Allah nam je obećao da ničiji trud, bio mali ili veliki, od muškarca ili od žene, neće biti uzaludan. U Kur'anu je zapisano: „Ko učini i trun dobra vidjet će ga, a ko učini i trun zla vidjet će ga“. (99:7-8) Život tako brzo prođe, svaki dan na drugi svijet ispraćamo braću i sestre, drage nam prijatelje. Najsigurniji ulog na ovom dunjaluku je dobro djelo. Allah je to nazvao zajam Bogu, koji će se višestruko vratiti. To je zrno, kako ga opisuje Kur'an, iz koga izraste sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna. Svaki od nas sposoban je, uz Božiju pomoć, da zasije vlastito polje nepreglednog dobra. Prije par mjeseci pozvali smo vas, braćo i sestre, da pomognemo Rohinja muslimanima. U njihovo ime, želim se zahvaliti svima koji su poslušali naš poziv i odazvali se. Mnoga djeca i starci, žene i muškarci, bit će spašeni od gladi i bolesti. Danas želim navijestiti za idući petak veliku akciju prikupljanja sredstava s ciljem da u ovom času materijalno pomognemo braću i sestre u džematima gdje je počinjen genocid u našoj zemlji. Učinit ćemo to preko naših džemata u domovini i drugdje gdje nas ima. Posebno bih se obratio našim privrednicima, mladim ljudima s idejama i programima, i pozvao ih da zajedno s nama uzmu učešća u pružanju pomoći tim ljudima. Sada je važno da podržimo te ljude i ulijemo novu nadu u njihove napaćene duše. Musliman je muslimanu brat (učio nas je Vjerovjesnik, a.s.). On mu ne čini nepravdu niti ga napušta. Ko se nađe pri ruci svome bratu kad mu bude potrebno, Allah će se naći njemu u pomoći. Ko od brata otkloni nevolju na ovom svijetu, Allah će njemu otkloniti na Sudnjem danu. Ko pokrije mahanu svoga brata Allah će pokriti njegove mahane na Dan suda. (Ebu Davud) Molim Allaha (dž.š.) da učvrsti vjeru u našim srcima! Neka vjerovjesnici i dobri ljudi (evlije) budu uzor u našim životima! Molimo Ga da nas sačuva zlobe zlobnika i dušmana, ma ko oni bili! Molimo Ga da olakša terete siromaštva i bolesti svim ljudima! Molimo Ga da prestanu patnje naroda u Siriji i Jemenu! Molimo Ga da prestanu ratovi i stradanje nevinih ljudi. Molimo Te Tvojim riječima: Gospodaru naš, Ti si mir i od Tebe je mir, slavljeno neka je Tvoje Uzvišeno ime, o Plemeniti! Molimo Te riječima Tvog vjerovjesnika Muhammeda: Allahu naš, podaj nam mudrosti da stvari vidimo onakvim kakve one jesu, a ne onakvim kakvim bismo mi željeli da budu! Bože naš, osnaži nas da istrajemo na Tvom putu i putu Tvog vjerovjesnika Muhammeda, a.s., i spoji nas s njim na Sudnjem danu! Amin ja rabbel alemin! islamskazajednica.ba

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivom, Samilosnom. On je iznad svega i svakoga. U Njegovoj veličini i milosti je naše utočište. I naša snaga. Neka je salavat na poslanika Muhammeda i njegovu čistu porodicu. On i njegovi ashabi su naš uzor.

U okviru vannastavnih aktivnosti, rada sa nadarenim đacima i ostvarivanja saradnje sa drugim školama JU Medresa „Osman-ef. Redžović“ ove godine po prvi put je organizirala jednodnevni simpozij za učenike srednjih škola na engleskom jeziku na temu „Perspektive budućnosti: obrazovanje u Bosni i Hercegovini ili u zemljama Evropske unije“ (Future perspective: Bosnian vs. Western European countries education).

U nedjelju, 25.02.2018. godine, poslije jacije-namaza, u prostorijama novog mekteba džemata Teftedarin do, MIZ Sarajevo, upriličena je svečanost povodom uspješnog završetka kursa sufare za deset žena, inače članice ženskog aktivizma u džematu

Bosna Bank International (BBI) u saradnji sa svojim većinskim osnivačen Islamskom razvojnom bankom (IDB) obezbjedila je specijalnu finansijsku liniju od 15 miliona KM za podršku vakufu i obnovu vakufske imovine u BiH

Odjel za ženski aktivizam Srebrenik i džemat C. Srebrenik: Predavanje i druženje za žene

U srijedu 28. februara održana je  sjednica Muftijstva tuzlanskog, kojom je predsjedavao muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović.

U nedjelju, 25. februara 2018. godine u prostorijama Velike sale Islamskog kulturnog centra u Bužimu održana je redovna godišnja izvještajna skupština Medžlisa Islamske zajednice Bužim. Skupštinom je predsjedavalo radno predsjedništvo kojeg su činili delgati Zlatko Cinac i Emil Ćatić, te sekretar Esmir Kauković. Rad skupštine je započeo učenjem kratkog ašereta od strane imama džemata Varoška Rijeka Harisa ef. Veladžića.

Povodom dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 01. marta 2018. godine, položeno je cvijeće, proučena Fatiha i odata počast poginulim šehidima, borcima i civilnim žrtvama protekle Agresije na BiH.