VLASENICA – Glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice (IZ) Vlasenica Nurdina ef. Grahića jučer je oko 8.00. sati u sjedištu Medžlisa koje se nalazi pri gradskoj džamiji fizički napao Mehmed Kuljančić.

  Počela velika tradicionalna akcija kurbana u organizaciji Gazi Husrev-begove medrese 

Sarajevo, 11. august 2019. (MINA) – Povodom Kurban-bajrama večeras je u haremu Careve džamije održan Tradicionalni bajramski prijem kod reisu-l-uleme. U svojstvu domaćina se uz riječi dobrodošlice brojnim zvanicama iz vjerskog, diplomatskog, političkog i javnog života obratio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović čije obraćanje prenosimo u cijelosti: {gallery}Prijem:::0:0{/gallery} - Hvala vam što ste danas s nama da podijelite našu radost povodom Kurban-bajrama. Hvala vam i na brojnim čestitkama koje ste nam uputili. U svojoj Bajramskoj poruci sam govorio o tome kako je u simboličkom, obrednom i duhovnom smislu Kurban-bajram kod muslimana određen likom i djelom Božijeg poslanika Ibrahima, a.s. I doista većina hadžskih obreda koje ovih dana obavljaju milioni muslimana iz čitavog svijeta nadahnuti su Ibrahimovim životom, kao i sam obred prinošenja žrtve po kojem mi ovaj Bajram i nazivamo. A žrtva je bit vjere. Svakog bajramskog prijema ponavljamo kako je značajna naša ibrahimovska tradicija, naši zajednički korijeni i naše zajedništvo u danima bajrama. Duboko vjerujem da su naša praznična okupljanja, jevreja, kršćana i muslimana daleko više od protokolarne učtivosti. Svjedoci smo koliki je malo potrebno kako bi se narušili odnosi u domovini i svijetu. Vidimo kako su neki spremni ići daleko u iznošenju neistina kako bi narušili povjerenje koje smo mi sa tako puno žrtve i odricanja gradili nakon stravičnog rata. Vjerujem kako ćemo svi pokazati dovoljno odgovornosti i kako na te objede nećemo nasjedati, iako priznajem i sam da je to jako teško. To ne znači da se na zlo treba ćutati. Upravo na našu pasivnost ono računa. Zlim ljudima je dovoljno i to da ih dobri ljudi puste i da im ne stanu na put sijanja smutnje. Na nama je da njihove spletke prozremo i da im jasno damo do znanja da razumijemo njihove namjere. Između dva Bajrama smo bili svjedoci većem broju napada na povratnike, imame i imovinu Islamske zajednice. Ti napadi su nas podsjetili na najteža vremena kroz koja smo prošli i zato smo svaki put tražili da se počinioci pronađu i adekvatno procesuiraju, a to znači da se njihova zlodjela tretiraju kao zločini iz mržnje što oni jesu. U tim teškim trenucima kroz koje su prolazili naši imami, njihove porodice i džematlije ohrabrile su nas geste naših komšija iz Pravoslavne crkve koji su u Trebinju, Gacku i na nekim drugim mjestima osudili takve napade i javno podržali svoje kolege imame. Dragi prijatelji, Veličina naših zajednica nije nikada bila u njihovoj brojnosti, već u širini duha kojim je prožeta. U tome bi nam svima mogla biti uzor Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini i njena povijest. Njen doprinos u duhovnoj i materijalnoj kulturi ovoga grada je veliki. Naši preci vjerovali su riječima poslanika Muhameda, a.s., koji je rekao da «Allah neće uzdići ni jedan narod koji slabijim ne daje njihova prava». A halifa muslimana h. Ebu Bekr kada je izabran za poglavara zajednice, tragom Vjerovjesnikovih, a.s., riječi je rekao: «Najslabiji među vama kod mene je najjači, kada se radi o zaštiti tuđeg prava». Zato apelujem na sve nas, da posebnu pažnju posvetimo onim koji su obespravljeni, bez obzira na razlog te obespravljenosti. Snaga jednog društva se mjeri njenim odnosom prema najslabijim među njima. Ljudska prava i slobode nisu ni trpeza ni privatni posjed vlasti, pa da ih dijele po svom nahođenju. Svi bismo se trebali osjećati jednakima. Više sloboda znači da ćemo živjeti u slobodnijem i prosperitetnijem društvu za sve. Jedini je princip kada zahtijevamo prava za sebe jeste da ona ne krše osnovne principe na kojima ovo društvo opstoji. Na kraju, dobro je podsjetiti se da nam niko, osim nas samih, ne može pričiniti ni sreću ni zadovoljstvo! Samo vlastita djela ili nedjela rađaju slatkim ili gorkim plodovima. Kao vjernici se nadamo da će se ovo društvo početi voditi nadom a ne strahom. To s pravom očekujemo od političkih elita. U nadi da će među nama zaživjeti istinsko ibrahimovsko jedinstvo još jednom svim muslimanima čestitam Bajram riječima Bajram šerif mubarek olsun a svima vama koji ste nam svojim dolaskom uljepšali ovaj dan iskreno se zahvaljujem. Hvala vam i neka vas dragi Bog čuva i blagoslovi, kazao je na kraju obraćanja reisu-l-ulema Kavazović.

Džematlije džemata Alipašino Polje C faza nisu mogli dobiti ljepši bajramski poklon. Nakon 27 godina čekanja i nadanja, muslimani ovog kraja su u petak 09. augusta 2019. godine dočekali trenutak da klanjaju u svojoj džamiji. Naime, samo dva dana prije Kurban-bajrama “Bosanska džamija” je dočekala svoje radno otvaranje, tj. proklanjavanje.

Sarajevo, 09. august 2019. (MINA) – Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je poruku vjernicima povodom predstojećeg Kurban-bajrama. Bajramsku poruku reisu-l-uleme Kavazovića prenosimo u cijelosti: Zahvalu upućujemo Allahu, Jedinom, Milostivom. Sve naše je u Njegovoj moći. Mir i spas neka je na Njegovog poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve dobre ljude. S posebnim duhovnim ushićenjem dočekujemo deseti zul-hidže, prvi dan ovogodišnjeg Kurban-bajrama. U nedjelju 11. avgusta naša će se radost proširiti našim lijepim prostranstvima i veličanje Allaha će njima odjekivati. Kurban-bajram nas podsjeća na Ibrahima, a.s., oca vjerovjesnika i lučonošu tevhida. On je utemeljitelj pravca i obnovitelj zavjeta oko kojeg se okupljaju Jevreji, kršćani i muslimani, koji u njemu i u njegovom životnom putu traže nadahnuće i uputu, ne samo za svoje živote nego i za budućnost velike ljudske porodice. Ibrahim je utemeljio zajednicu vjernika i sa sinom Ismailom sagradio Kabu, koju ovih dana posjećuju milioni vjernika iz čitavog svijeta. Bila je to i ostala jednostavna građevina, koja je utočište sljedbenicima Ibrahimovog pravca iz čitavog svijeta. Skrivena daleko u unutrašnjosti okrutne arabijske pustinje, ona je postala duhovna oaza iz koje se ljudi napajaju hiljadama godina. Kada je sagrađena, Kaba je stajala naspram piramida i kula Egipta i Babilona i njihovih moćnih vladara, vojski i civilizacija. Neka to bude pouka nama u ovim danima hadža. Na naš svijet nemojmo gledati samo iz pozicije sile, moći i dominacije, nego ga gledajmo Ibrahimovim očima istinske vjere, nade, ljubavi i žudnje za pravdom. Neka to bude opomena i današnjim silnicima, koji veličaju zlo i nepravdu, zaneseni golom silom koju trenutno imaju. Budućnost pripada istinoljubivima i onima koji čvrsto vjeruju u Božiju pravdu. Bog je na njihovoj strani i On će ih pomoći, kao što je pomogao Ibrahima, a.s., i njegove potomke. Braćo i sestre. Radost Bajrama podijelite sa svojim komšijama, duhovnim potomcima Ibrahima, i sa svim ljudima. Ne dopustite zlim ljudima da naruše vašu vjeru u ljude. Dostojanstveno, kako priliči muslimanima, obilježite ovaj veliki blagdan: ne zaboravite svoju rodbinu, prijatelje i komšije, a posebno ne one kojima je naša pomoć potrebna. Slijedite Ibrahima, prinoseći kurban i njime počastite svoju porodicu, komšije i siromahe. Bajram čestitam našoj braći u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i u našoj dijaspori, te svim muslimanima i muslimankama u svijetu. Bajram šerif mubarek olsun!

Prema Takvimu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine prvi dan Kurban bajrama, odnosno 10. zul-hidždže 1440. h.g. pada u nedjelju 11. augusta 2019. godine, saopštilo je Muftijstvo sarajevsko.

Zbog loših sanitarnih uvjeta prilikom klanja kurbana samo je pitanje vremena kada će muslimani prestati primati kurbansko meso, zapravo počet će odlagati i neće koristiti meso nakon što ga dobiju od komšija i rodbine Žrtvovanje kurbana kod muslimana je važan detalj vjerske, ali i kulturne prakse. Dok muslimani u BiH uslijed zakonskih regulativa imaju skoro potpunu slobodu u načinu žrtvovanja, odnosno klanja, kurbana, njihovi sunarodnjaci u inozemstvu već se suočavaju s regulativama Evropske unije koje su vrlo striktne kada je u pitanju ubijanje životinja, naročito što borci za prava životinja zbog neznanja žrtvovanje kurbana dovode u vezu sa zlostavljanjem životinja. Zbog toga je u nekim zemljama Evropske unije zabranjeno klanje životinja za ishranu shodno određenim košer i halal principima. Zabrana klanja prema košer principima, koji se umnogočemu preklapaju s principe halal klanja, pogađa značaj dio i jevrejske populacije u Evropi, s obzirom samo da u Francuskoj živi treća najveća jevrejska zajednica u svijetu, u Velikoj Britaniji peta itd. Kada je riječ o muslimanima u Evropi, postojeće brojke pokazuju da samo u Francuskoj živi do 6 miliona muslimana, a u Njemačkoj preko četiri miliona. Drugim riječima, vjersko-tradicionalni propisi se moraju uskladiti sa zakonima Evropske unije. Dilema oko omamljivanja Princip klanja životinje u islamu, prema kojem se životinja prilikom klanja ne bi trebala omamiti ili pikovati, zakonske regulative Evropske unije odbacuju. Neke zemlje dozvoljavaju ili se vode javne rasprave o dozvoljenosti ovakvog načina klanja u slučaju vjerskog obreda. Generalno, prema zakonskim regulativama životinja se mora prvobitno omamiti pa tek onda klati. Prema islamu ovakav postupak je dozvoljen tek u krajnjoj nuždi. O tome govori i tekst fetve Islamske zajednice u BiH iz 2008. godine, koji je odgovor na pitanje da li je dozvoljeno koristiti pištolj za omamljivanje: “Bolje je izvršiti klanje kurbana na tradicionalan način, bez korištenja pištolja za omamljivanje. Ukoliko je neophodno njegovo korištenje, dozvoljeno je, ali samo pod uvjetom da ne umrtvljuje životinje i onemogućuje istek krvi.“ Naime, ukoliko bi životinja preminula tokom omamljivanja, meso te životinje je muslimanima zabranjeno, ali se dozvoljava, u nuždi, meso zaklane životinje koja je prethodno omamljena samo ako je životinja bila živa u trenutku klanja. To, naravno, ostaje nedoumica za brojne muslimane koji ne znaju da li je smrt životinje nastupila uslijed klanja ili uslijed omamljivanja a prije klanja, s obzirom da i Europsko tijelo za sigurnost hrane zahtijeva da životinja ne pokazuje nikakve znakove svijesti prije klanja. Uglavnom, ulaskom u Evropsku uniju muslimani BiH će se suočiti s ovim zakonskim ograničenjima, iako se tradicionalno vjersko obredno klanje još uvijek uobičava u nekim zemljama Evropske unije daleko od očiju državnih organa ili uz prešutnu dozvolu lokalnih, odnosno državnih organa, tokom vjerskih praznika. Odnos prema kurbanu u BiH Mnogo ozbiljniji problem pred muslimanima u BiH jeste ono što i sami već svjedoče svake godine, a to jesu nezavidni sanitarni uslovi u kojima se kurbani privatno ili organizirano žrtvuju. Samo je pitanje vremena kada će muslimani prestati primati kurbansko meso, zapravo počet će odlagati i neće koristiti meso nakon što ga dobiju od komšija i rodbine. Prilikom klanja kurbana kod kuća, brojni muslimani nemaju ni minimum sanitarnih uslova za ispravno i zdravstveno dozvoljeno klanje kurbana. Tokom kišovitih dana kurbani se prije klanja isprljaju, a nakon klanja u dodir s mokrom zemljom, možemo reći i nečistom, dolaze i dijelovi mesa. U toku ljetnih vrućina poseban problem jeste skladištenje mesa dok se pripreme pojedinačni dijelovi za dijeljenje, ali i odlaganje onih dijelova kurbane koji se ne koriste, poput unutrica, papaka, rogova i sl. Iz tog četverodnevnog sanitarnog haosa su nastala pitanja upućena Islamskoj zajednici šta činiti s ostacima kurbana i je li grijeh ostaviti ih mačkama i psima pored kontejnera. U suštini, grijeh je ne odložiti ostatke u kontejner, ako već nismo imali mjesto za ukopavanje u zemlju, jer odlaganje pored kontejnera u ljetnim danima može dovesti i do različitih zaraza. Također, svjedoci smo da se kurbani kolju uz brojne tehničke improvizacije, zbog kojih nerijetko stradaju i osobe. Nedovoljno obučene osobe, tačnije osobe koje ranije nisu imale priliku naučiti od nekoga kako se pristupa klanju, nastoje zaklati kurban što dovodi do maltretiranja životinje, kao i do opasnosti za prisutne osobe. U ranijem periodu kod Bošnjaka je najstariji član porodice poučavao druge ovom činu te na taj način prenosio iskustvo s generacije na generaciju, dok je danas čin klanja u mnogim porodicama svojevrsna egzibicija. Tu su naravno i tehnički nedostaci, poput alata za klanje i skidanje kože pa se životinje kolju kuhinjskim noževima bez posebne oštrice i oštrine itd. S druge strane, organizirano klanje kurbana u nekim selima, kada se nekoliko porodica skupi da pripreme kurban na određenom mjestu, uglavnom zbog korištenja usluga jed(i)nog mesara ili stručne osobe, također mogu izgledati prije kao pokolj, a ne čin žrtvovanja koji je ujedno i ibadet. Prijedlog Islamskoj zajednici S tim u vezi, čini se iznimno važnim da se činu klanja kurbana, kako bi se sačuvala svetost ovog ibadeta te ispunili svi sanitarni uvjeti, konačno počne prilaziti s određenim uređenjem cijelog procesa klanja. Pored toga, ovo je važno kako bi već postojao određen sistem kojeg je lakše modificirati prilikom ulaska u Evropsku uniju nego prepustiti Evropskoj uniji da kreira novi ili drukčiji sistem neprilagođen vjerskoj tradiciji muslimana u BiH. Stoga, još uvijek neformalni prijedlog Agencije za halal certificiranje Rijasetu da se ovom procesu priđe krajnje odgovorno je itekako aktuelan. U tom smislu, muslimani u BiH, prema instrukcijama Rijaseta uz dogovor sa stručnim osobama, mogu težiti izgradnji zajedničkih mjesta za žrtvovanje kurbana u svojim džematima i medžlisima. Ova mjesta bi bila slobodna za sve članove Islamske zajednice, na kojima bi se uz sve sanitarne uvjete mogao zaklati kurban na određenom mjestu uz sistem oticanja krvi i odlaganja ostataka na jedno mjesto. Vjernici bi mogli lično žrtvovati kurban ili prisustvovati profesionalnoj pripremi kurbana. Kao što postoje musalle za zajedničko klanjanje, vrijeme je da muslimani uz Islamsku zajednicu razmišljaju o mehillama (el-hedju mehileh), zajedničkom u skladu s islamskim propisima i sanitarnim uvjetima Evropske unije mjestom za žrtvovanje kurbana.

Danas će preko 2 miliona ovogodišnjih hadžija, među kojim se nalazi i 1680 hadžija iz Bosne i Hercegovine, zaogrnuti ihrame i donijeti odluku o obavljanju hadža, čiji je sastavni dio boravak na Arefatu.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je poruku vjernicima povodom predstojećeg Kurban-bajrama.

U Mekku je doputavala i posljednja grupa bh. hadžija, čime je kompletiran dolazak svih 1680 hadžija u kolijevku islama. Među ovogodišnjim hadžijama je i četveročlana porodica Karaman, porijeklom iz Višegrada, a trenutno nastanjena u Sarajevu. To je najbrojnija porodica ove godine na hadžu, a dedo Nesib je među najstarijim hadžijama iz Bosne i Hercegovine. U Mekki boravi u pratnji snahe Subhe, unuka Almira i njegove supruge Azre. Pored toga, Karamani su angažovali i bedela za Nesibovu suprugu.

U živopisnom selu Bjelogorci nadomak Rogatice živi Nedžad Herceglija s porodicom. U ove ljetne dane u njegovom je domaćinstvu mnogo posla. Koševina, briga oko stoke, sazrijeva voće. Prije jedanaest godina vratio se sa suprugom i djecom na djedovinu. Devastirana kuća, urušene pomoćne zgrade na imanju. Od nečega se moralo početi. Odrastao je kao dijete zemljoradnika. Otac rahmetli se bavio stočarstvom, a kao porodično gazdinstvo imali su osiguran plasman uzgojene stoke. Porodica Herceglija je na početku agresije protjerana, uspjeli su  se izvući iz obruča stradanja Bošnjaka u Rogatici. Po prestanku rata nije bilo mnogo izgleda da se osigura pristojan život u izbjeglištvu. Ostanak u prihvatnom centru ili podstanarski prostor porodica nije mogla prihvatiti. Započeli su svoju novu borbu. Da ponovo izgrade dom, povrate dostojanstvo i pokažu da mogu uspjeti. Odrastajaći u Bjelogorcima, Nedžad je uz babu rahmetli upijao sve što je potrebno da se zna o poljoprivredi i uzgoju stoke. Zato mu se činila prirodnom odluka da se nakon povratka na  imanje posveti stočarstvu. Međutim, imao je velikih poteškoća s plasmanom mesa, prodajom i naplaćivanjem. Znalo se dogoditi, priča Nedžad, da skoro po mjesec dana čeka na isplatu. Kašnjenje isplata, naravno, ugrožavalo je sve druge projekte, održavanje domaćinstva, školovanje djece. Od kako je postao kooperant i učesnik u akciji „Kurbani“, Nedžad je spokojniji. Preko cijele godine u kontaktu je s odgovornima. Od njega kurbane kupuje medresa Osman ef. Redžović. Tako će biti i ove godine, a pred Kurban-bajram u posjeti porodici Herceglija uvjerili smo se kako se kurbani brižljivo čuvaju i paze. „Imamo bolji otkup, imamo moral za rad za dalji opstanak. Moja djeca isto tako. Kažu: 'Babo, evo sada imamo perspektivu, bolji otkup, novac na vrijeme'. Sve ide na bolje. Islamska zajednica nam pomaže“, ističe Nedžad. Na žalost, prije dvije godine Nedžad je doživio veliki gubitak. Ljudsko zlo i mržnja nemaju granica. Bila su ljetna doba i Nedžad je na jednu njivu u svome posjedu izveo krave preko noći, da budu na otvrenom, da imaju bolji zrak, da nisu u štali. U štali je samo ostala jedna krava koja je bila steona. Preko noći na tu njivu je donesena urea, pomiješana sa sijenom i soli, krave su to pojele i otrovale se. Od posljedica tri krave su uginule. Nesreća se uvećala kada su uginule još 72 ovce. Nedžad je uginule i oboljele ovce nosio u Sarajevo i Banju Luku na analizu. Veterinari u Rogatici nisu znali šta je uzrok ugibanja ovaca. Osoba koja je to učinila priznala je krivicu, ali Nedžad nikada nije dobio nikavu nadoknadu za štetu koju je pretrpio. Netrpeljivost ljudi koji žive blizu njegovog imanja je takva da su ga često uznemiravali i prljali izvor s kojeg je doveo vodu u domaćinstvo. Nisu prezali ni od toga da mu uoči Kurban-bajrama zatvore vodu, zatrpaju cijevi, tako da su bili prinuđeni cisternama dovoziti vodu kako bi mogli sve poslove za Kurban-bajaram obaviti. Prva koja je vidjela uginule životinje bila je Nedžadova starija kćerka, koja se još nije oporavila od tog strašnog prizora i izbjegava otići do njive gdje su nesretne životinje otrovane. Porodica se ipak nije predala, dobri ljudi su pomogli. Po saznanju, za njihove teškoće javili su brojni prijatelji i pomogli da se stočni fond oporavi. Nedžad se i pored tako teških okolnosti s porodicom bori. Vrijedno rade i svako ima svoj zadatak. U vrijeme kada smo ih posjetili, sin Nedžib bio je na ispaši sa stadom ovaca, a od nedavno uzgajaju i koze. Posebnu radost porodici donosi kćerka Almina koja je odlična učenica. Almina s malim brojem bošnjačke djece pohađa osnovnu školu u Rogatici, postiže sjajne uspjehe u učenju, a od septembra će u sedmi razred. Porodici Herceglija nije teško raditi. Na 103 duluma svoga imanja imaju potencijal da se uspješno bave stočarstvom. Formirali su i solidan fond mehanizacije, koje su, kroz djelimično lično ulaganje, dobili od Federalnog ministrstva za raseljena lica i izbjeglice. Oni koji svoj kurban odluče nabaviti posredstvom Islamske zajednice u BiH, direktno pomažu našim ljudima kojima je otkup kurbana od presudnog značaja za opstanak na svojim imanjima. Oslonac na kojem će graditi bolji život svojih porodica. Mi smo se u to uvjerili kod vrijednog domaćina Nedžada Herceglije i njegove porodice iz sela Bjelogorci nadomak Rogatice, a širom Bosne i Hercegovine kooperanti akcije „Kurbani“ to mogu i potvrditi. Alma Hadžić

U izdanju renomirane izdavačke kuće HECE YAYINLARI iz Ankare izišao je turski prijevod romana “Boje višnje“ Enesa Karića. Roman su na turski prevele Mirela Crnovršanin-Kurtali i Sanela Crnovršanin, urednica i redaktorica prijevoda je Azemina Brkan Baymak, a predgovor je napisala prof. dr Kerima Filan. O ovom romanu Enesa Karića su, između ostalih, recenzije napisali prof. dr Enes Duraković, Miljenko Jergović, prof. dr Iva Beljan Kovačić i Mirsad Maglajac. Enes Duraković: “Nakon zapaženih romana Pjesme divljih ptica, Jevrejsko groblje i Slučajno čovjek pred nama je, evo, četvrti roman Enesa Karića. Za razliku od prethodna tri, roman Boje višnje na prvoj je razini razumijevanja roman o odrastanju, intimna ispovijest što je evokativno ispisuje ličnost opsjednuta nastojanjem da se egzistencijalna drama odrastanja u mučnom vremenu i surovom prostoru zaturenog biljansko-višnjevskog zavičaja i zatvorenog ruralno-patrijarhalnog svijeta, zabilježi veristički dokumentarno, s mnoštvom naturalistički zornih slika što su se poput dubokih ožiljaka urezale u sjećanju djeteta.“ Miljenko Jergović: “Boje višnje” kronika je tog vlašićkog sela [Višnjeva], u vremenu od 1963. do 1973, pisana u trećem licu, iz prikrivene perspektive djeteta, dječaka, đaka, od njegove pete do petnaeste godine. Karić svoja sjećanja uobličava bez naknadne pameti i iskustva, bez gradskog i intelektualnog odmaka, pripovijedajući kako se nešto dogodilo, jezikom u kojem se dogodilo. Hrabar je to i rizičan postupak, pri kojemu se pisac može pouzdati isključivo u svoj književni i jezični dar, jer druge ispomoći neće i ne može biti.“ Iva Beljan Kovačić: “Kao jedan od najvažnijih elemenata romana funkcionira i sjajna jezična stilizacija, oživljavanje lokalnog idioma povezanog s očištem subjekta priče, kao i humor koji, ujedinjen s mirnim kroničarskim ritmom pripovijedanja, daje osnovni ton ispričanom, koji obilježava suosjećanje i poštovanje prema ljudskoj muci. Kombinirajući tradicionalne i suvremene teme i tehnike te se kreativno odnoseći prema kulturnoj tradiciji, Enes Karić potvrđuje se kao vrlo autentičan pripovjedač, a Boje višnje kao njegovo (dosad) možda i najbolje pripovjedno ostvarenje.“ Mirsad Maglajac: “U odnosu na druge naše pisce, koji su jednako empatično zalazili u začudni svijet ruralne Bosne i iz njega crpjeli svoju književnu inspiraciju, primjerice Čolaković i Andrić, Kikić, Kulenović i Sušić, Enes Karić ovim romanom čini značajan iskorak: u svom vidnom nastojanju da ga utemelji na faktima i nadgrađuje dokumentarnim i autobiografskim elementima, on je daleko bliži književnom naturalizmu i modernizmu nego realizmu, dok njegovo pripovijedanje istovremeno krase i humor i samoironija, a mjestimice i groteska renesansne snage jednog Françoisa Rabelaisa (Fransoa Rable).“ Napominjemo da je tokom svoga višedecenijskog djelovanja izdavačka kuća HECE YAYINLARI objavila veliki broj djela i književnih djela od autora i pisaca kao što su: Amos Oz, Andre Marloux, Annemarie Schimmel, Conor Fitzgerald, Dagmar Danko, Fjodor Mihailovič Dostojevski, Edward W. Said, Ercan Yildirim, Ezra Pound, Graham Greene, Halef Nas, Hamid Inayet, Ihab Hassan, Jaroslava Blazkova, Martin Lings, Mehmet Akif Ersoy, Muhammed Ikbal, Orhan Sanikaya, Siniša Malešević, Soren Kierkegaard, Thomas Mann i deseci drugih zapadnih, evropskih i bliskoistočnih autora i pisaca. “Boje višnje“ (VİŞNE RENKLERİ) je treće Karićevo književno djelo koje je objavljeno na turskom. Karićev roman “Pjesme divljih ptica“ (Yaban kuşların şarkıları) objavljen je na turskom 2016. u prijevodu Azemine Brkan Baymak (također u izdanju Hece Yayinlari), a njegov putopis na hadž “Crni tulipan“ (Dönüş Bir Hac Yolculuğu) objavljen je u Istanbulu 2017., u prijevodu Mirele Crnovršanin-Kurtali i Sanele Crnovršanin, u izdavačkoj kući Erdem yayinlari.  (...)

U izdanju renomirane izdavačke kuće HECE YAYINLARI iz Ankare izišao je turski prijevod romana  “Boje višnje“  Enesa Karića. Roman su na turski prevele Mirela Crnovršanin-Kurtali  i  Sanela Crnovršanin, urednica i redaktorica prijevoda je Azemina Brkan Baymak, a predgovor je napisala prof. dr Kerima Filan.  

Kurban, pojam koji dolazi od arapske riječi "karibun", znači bliskost. Kurban bi se, u tom smislu, mogao definisati i kao žrtva koja približava Bogu. Propisi o kurbanu utemeljeni su na Kur'anu i Sunnetu i klanje kurbana je vadžib za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti, odnosno čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kurban je naređen Kur'anom, tačnije u suri Kewser, u kojoj se kaže: "Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji". Kada je riječ o samim propisima o kurbanu, ono na šta se mora obratiti pažnja jeste starost životinje namijenjene za kurban (ovca da bude stara blizu godinu, koza da je napunila godinu, krava da je napunila dvije). Drugi propis je da životinja koja se kolje kao kurban bude potpuno zdrava i bez ikakvih fizičkih mahana. Treći je vrijeme klanja kurbana, koje nastupa ujutro poslije klanjanja bajram-namaza, u skladu sa riječima Božijeg Poslanika: "Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza, neka ga ponovo zakolje". Četvrti propis je da se kurban zakolje po šerijatskim propisima. Ono što je pohvalno, a istovremeno i praksa muslimana u BiH, jeste da se kurbansko meso podjeli na tri dijela, gdje se jedan dio ostavlja za potrebe ukućana, drugi dio dijeli kao sadaka siromasima, a treći dio prijateljima i komšijama. Poželjno je da svaka osoba lično zakolje svoj kurban, no s obzirom na to da danas, posebno u urbanim sredinama, nema uvjeta da vjernik sam zakolje kurban, u bh. gradovima se to već godinama obavlja kroz organizovano klanje kurbana. Islamski pravnici se slažu da se klanje kurbana može povjeriti drugoj osobi i da je tako zaklan kurban u potpunosti ispravan. Projekat koji osnažuje bh. društvo Islamska zajednica u BiH institucija je koja ima višedecenijsku praksu organizacije klanja kurbana za potrebe obrazovnih ustanova i u humanitarne svrhe. I ove godine IZ je organizovala akciju "Kurbani 2019", a ove godine nazvali su je "akcijom kojom se osnažuje bh. društvo”. Bilal Memišević, šef Odjela za ekonomske poslove pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH, u razgovoru s novinarom AA ističe kako "Kurbani 2019" nije bez razloga nazvana tako. To, prema njegovim riječima, potvrđuje i činjenica da je u prošloj godini u organizaciji IZ u BiH žrtvovano više od 23.000 kurbana, što je blizu 100 tona mesa. Najmanje 72 pravna lica su korisnici tog kurbanskog mesa. -Mi nismo slučajno kazali da se ovim projektom jača bh. društvo. Kurbani o kojima govorimo su domaći proizvod, kupljeni od domaćih uzgajivača i to mahom od povratnika u RS koji žive od tog posla. To je poenta ovog projekta - poručio je Memišević. Govoreći i o distribuciji mesa koje bude osigurano u okviru ove akcije, Memišević kaže kako se uspijevaju pokriti sve potrebe odgojno-obrazovnih ustanova čiji je osnivač IZ, odnosno internati medresa i Fakulteta političkih nauka (FIN), ali isto tako i potrebe koje imaju brojne javne ustanove, bolnice, studentski domovi, centri za stara i iznemogla lica, obdaništa, centri za odvikavanje, kao i mnoga druga pravna i fizička lica u stanju socijalne potrebe. -Mi u srednjem Podrinju, koje obuhvata Srebrenicu, Zvornik, Bratunac i Vlasnicu, otkupimo oko 2.000 kurbana, a niti jedan kilogram mesa ne iznesemo iz te regije. Više od hiljadu kurbana se kupi na području Goražda, koje žrtvujemo u klaonici u Goraždu i kompletno meso se podijeli na tom prostoru - objasnio je Memišević. S obzirom na to da se Kurban-bajram već neko vrijeme obilježava u ljetnom periodu, kada je izazovno i teško raditi sa živim mesom zbog brzog kvarenja, Memišević pojašnjava kako je IZ pokrenula jedan novi proces gdje se u ovom periodu najveći dio kurbanskog mesa upućuje u preradu mesnim industrijama, koje imaju halal certifikat, te se kurbansko meso kroz njihove proizvode tokom cijele godine, putem Ureda za društvenu brigu Rijaseta, stavlja na raspolaganje ustanovama i fizičkim licima u stanju socijalne potrebe širom BiH. Cijena kurbana u Islamskoj zajednici iznosi 350 KM, a to je cijena koja je fiksna posljednjih 15 godina. Memišević pojašnjava kako je akcija "Kurbani 2019" projekat koji u IZ ima veliku infrastrukturu, projekat u koji su uključeni svi imami, a prošle godine je bilo čak 248 kooperanata, od kojih su otkupljeni kurbani. Adekvatno zbrinjavane kurbanske kožice Islamska zajednica, kako je naveo Memišević, prema kurbanu ima vrlo ozbiljan pristup te se, prije svega, prema njemu odnosi kao prema emanetu koji joj je dat na povjerenje. -Kada govorimo o šerijatskim standardima i propisima, iza onoga što mi radimo, stoje najveći mogući autoriteti, Vijeće muftija na čelu se reisu-l-ulemom, koji su relevantni i adekvatni tumači šerijatskih propisa - istakao je Memišević, podsjećajući da je Vijeće muftija prošle godine izdalo fetvu o obaveznom dijagnostičkom ispitivanju životinje (koja je namijenjena za kurban) na zaraznu bolest brucelozu, s obzirom na to da jedan od uvjeta ispravnosti kurbana jeste da životinja koja se žrtvuje bude zdrava. Memišević je na kraju ukazao i na vrlo bitan segment kod klanja kurbana, a to je adekvatno zbrinjavanje kurbanske kožice. Podsjetio je i na hadis u kome se kaže da je "kurban zbrinut tek onda kada se zbrine i posljednja kurbanska dlaka". -Ono što želimo zamoliti članove Islamske zajednice, sve vjernike u BiH koji kurban doživljavaju kao obavezu. Ako žele da upotpune svoju obavezu, to će učiniti na način da, nakon što su žrtvovali 200, 300, 500 ili 1.000 konvertibilnih maraka za svoj kurban, da žrtvuju i dvije tri marke za 2-3 kilograma soli, da kurbansku kožicu svog kurbana obavezno rasole (s unutrašje strane), i onda je dostave na mjesta koja su za to određena u organizaciji IZ. Kurbansku kožicu nipošto i ni pod kakvim uslovima ne stavljati u najlonsku kesu. Dakle, donijeti je u gajbi ili papirnoj vreći - zaključio je Memišević.

"Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“

U Fazlagića Kuli, gdje je lijepa riječ svakoga dočekivala stoljećima, gdje je minaret džamije potvrda bošnjačkog identiteta, ne zaboravljaju se oni koji su za vrijednosti slobode dali najvrjednije što su imali – svoje živote. Gačani su se okupili 3. 8. 2019. godine na godišnjicu izgradnje šehidskog spomen- obilježja, te ponovnog uzdizanja džamije u Fazlagića Kuli.Naše džamije dijelie su sudbinu ljudi na ovim prostorima. Uprkos brojnim opstrukcijama, proces povratka i obnove u ovom kraju nije zaustavljen.Zahvaljujući nepresušnoj nadi ovdašnjih Bošnjaka, odlučnost da obnove život na spaljenim domovima, jakim patriotskim osjećanjima čak i treće generacije raseljenih Gačana, iz godine u godinu, sve više se osjeća pregalaštvo vrijedno svakog divljena. Na tom putu, uz narod ovoga kraja je i Sadet efendija Bilalić, glavni imam Medžlisa Gacko i Bileća. U svom obraćanju na skupu u Fazlagića je istakao: „Šehidski emanet nas obavezuje, šehidi su iz naših kuća, ne mogu biti zaboravljeni, kao ni ovo mjesto koje su umili svojom krvlju. Ovo je kula sa koje se daleko možemo vidjeti, čuti i pouke uzeti, kula koja nosi našu priču i koja je vrijedna spomena.“Okupljeni u Fazlagića Kuli još jednom su potvrdili svoj povratak u bilo kojem smislu. Prisjećanje na prošlost, kako bi gradili i odlučnije djelovali za bolju budućnost, svoju, našeg društva i zajednice. Naši ljudi vjerni svome kraju vraćaju se ma gdje ih je životna sudbina odvela, međutim, posebno priznanje odajemo našim ljudima koji ovdje danonoćno razvijaju svoj život i stvaraju pristojne uslove života svojim porodicama. Na taj način nose i daju važnu poruku da ovdje u ovom našem kraju ima života. Da je taj život moguć i da borba za ove krajeve i odbranu države nije bila uzaludna.To svjedoče ljudi koji su ovdje i koji razvijaju sve oblike društvenog, kulturnog, vjerskog i političkog života. Mi smo ponosni na ono što radi Sadet efendija Bilalić u Gacku, Bileći, na području općine Ravno, na Ivanjici nadomak Dubrovnika. „To otvara nadu i perspektivu. To nam govori da trebamo istrajavati, a za istrajnost nam treba zajedništvo“, kazao je u svome obraćanju, mr. Salem ef. Dedović, muftija mostarski.Svoju postojanost i odanost ovome kraju potvrdili su Gačani ujedinjeni u namjeri da obnove svoje džamije i izgrade šehidsko spomen-obilježje u čast najboljima među njima.Znali su i po nekoliko puta za kratko vrijeme obnavljati svoje džamije, kao što je slučaj sa džamijom u Ključu i sa džamijom u Fazlagića Kuli, koja je zapaljena 8. decembra 2008. godine uoči Kurban- bajrama. „Budite ponosni što ste iz ovog dijela Bosne i Hercegovine. Ovo je jedan od branika naše domovine. Zajedno moramo učiniti da ljudi u ovim dijelovima naše domovine žive bolje, jer su oni graničari, jer su oni čuvari naše domovine, jer samo ako oni budu zadovoljni ovdje i na drugim mjestima imat ćemo sigurnu našu domovinu BiH“, poručio je Ramiz Salkić, potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS. Član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, je u svome obraćanju kazao da se odazvao na poziv Sadet ef. Bilalića , zahvalio je prijteljima iz turske razvojne agencije TIKA, koji su pomogli da se zapaljena džamija u Fazlagića Kuli obnovi. On je podsjetio da je svrha okupljanja sjećanje na 182 ubijena bošnjaka Gacka, koji su nastojali odbraniti svoje domove, ali i 400 Gačana koji su svoje živote dali na linijama odbrane širom BiH. „Povratnici u svim dijelovima BiH su najbolji borci za reintergaciju države BiH. Uvijek ću se odazvati na svaki poziv povratnika, jer zastupam politiku , a i ličnih sam ubjeđenja da je jedini put ove zemlje njena unutrašnja reintegracija, a onda integracija u EU i NATO savez. BiH možemo reintegrirati u interesu svih naroda koji žive u ovoj zemlji na način da ćemo jačati institucije države BiH, a na njihovo funkcioniranje utičemo svi mi. Svi narodi i svi građani koji u njoj žive“, kazao je Džaferović. Naši ljudi su odavnina, kroz generacije bili oni koji dobro čine i to dobro oko sebe prenose. Oni su vakufili svoja dobra zarad zajednice i naroda kojem pripadaju. U povodu uvakufljenja imovine rahmetli Avde Ćampare, muftija mostarski Salem ef. Dedović uručio je vakufnamu sinu rahmetli Avde, Aljoši Čampari za kuću koju su, kao porodica, uvakufili. Uručeno je prizanje i Sadet ef. Bilaliću za rad i peglaštvo. Okupljenim Gačanima koji žive širom BiH, ali i diljem svijeta u rodnom kraju ugođaj su uljepšali svojim nastupom članovi hora MIZ Mostar i solisti Zerina Rahimić i Adnan Pajević, koji je posebne emocije kod prisutnih izazavao izvedbom pjesme „Šargan“.Uz učenje Kur'ana časnog, šehidsku dovu proučio je hafiz Sadik ef. Fazlagić, glavni imam MIZ Trebinje.Generalni sponzor obilježavanja godišnjice bili su: Javno preduzeće BH Pošta, Općina Centar Sarajevo i Ćustović Gerustbau.Do narednog susreta u Fazalagića Kuli Gačani i njihovi prijatelji nastavit će čuvati spomen na najbolje kćeri i sinove naše domovine u ljubavi prema domovini sa svojim dobrim djelima. (BIR)