Sve o noći Lejletu-l-Berat

Hazreti Aiša, r.a., prenosi: „Allahov Poslanik, a.s., je jedne noći klanjajući noćni namaz toliko dugo ostao na sedždi da sam pomislila kako je umro. Ustala sam, dodirnula mu kažiprst, a on se pomače i podiže glavu sa sedžde. Kada je završio namaz rekao mi je: 'O Aiša, o Humejra! Da li si pomislila da te je Allahov Poslanik, a.s., obmanuo?' Rekoh: 'Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam to pomislila, nego sam pomislila da si umro zato što si dugo ostao na sedždi.' Poslanik, a.s., tada reče: 'A znaš li ti koja je ova noć?' Rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On reče: 'Ovo je noć polovine šabana. Uzvišeni Allah večeras pažljivo promatra Svoje robove i oprašta onima koji traže oprost i obasipa Svojom milošću one koji milost mole. Bez ičega ostavlja samo one koji mrze druge (zle osobe).'“[1]
    
Hazreti Aiša, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah, dž.š., se spušta na nama najbliže nebo 15. noći šabana i oprasti grijehe većem broju osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada.“[2] Benu Kelb je bilo pleme koje je imalo najveći broj ovaca. Allahov Poslanik, a.s., je zapravo želio reći da u ovoj noći Uzvišeni Allah, dž.š., prašta velikom broju ljudi i žena.
    
Muhammed, a.s., kaže: „U noći polovinom šabana Uzvišeni Allah oslobađa od Vatre veći broj osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada. Međutim, (čak i u ovoj noći) Allah ne gleda (neće oprostiti) u idolopoklonika, onoga čije srce je ispunjeno zlobom, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko iz ponosa i oholosti spušta svoje haljine ispod članaka, onoga ko je neposlušan prema svojim roditeljima i notornog alkoholičara.“[3]
    
Muaz ibn Džebel, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah, dž.š., promatra Svoja stvorenja u noći poloviom šabana i oprašta svima osim mušricima i zlobnicima.“[4]

Iako lanci prenosilaca nekih od navedenih hadisa imaju određenih tehničkih nedostataka kombinovani zajedno oni predstavljaju jak dokaz odličnosti i blagoslovljenosti Lejletul-berata, a ne kako tvrde pojedini savremeni učenjaci koji na osnovu ovih minornih nedostataka odbijaju ovoj velikoj noći priznati bilo kakvu vrijednost. Ustvari, za pojedine islamske učenjake neki od spomenutih hadisa su autentični (sahih), a mane u lancima prenosilaca (send) ostalih hadisa smatrali su malim tehničkim nedostacima koji se prema nauci hadisa mogu otkloniti s drugim lancima prenosilaca (sened) istog hadisa. To je razlog zbog kojeg su naši dobri prethodnici smatrali kako Lejletul-berat ima posebnu vrijednost i trudili su se da je provedu u ibadetu i molitvi.

Šta bi trebalo učiniti za vrijeme Lejletul-berata?

Uzimajući u obzir vrijednost Lejletul-berata svaki musliman bi trebao ostati što duže budan tokom ove veličanstvene noći. Ako je neko u mogućnosti najbolje bi bilo provesti cijelu noć u ibadetu i molitvi. A ako to iz nekog razloga nije u mogućnosti, dobro bi bilo barem dio ove noći, najbolje iza ponoći, provesti u ibadetu. Povodom Lejletul-berata preporučuju se sljedeći ibadeti:
 
Najpoželjnije je Lejletul-berat provesti u dobrovoljnom namazu. Nije određeno koliko bi rekata namaza trebalo klanjati, ali taj broj ne bi trebao biti manji od osam rekata. (Uobičajeno je kad se klanja noćni namaz da se selam predaje poslije svaka dva rekata. Ovdje je spomenut parni broj rekata jer autor podrazumijeva da se vitr klanja na kraju.) također je poželjno da svaki dio namaza: kijam, ruku i sedžda traju duže nego što je uobičajeno (Iz gore navedenog hadisa vidi se da je Poslanik, a.s., dugo ostao na sedždi tako da je hazreti Aiša pomislila da je umro). Dobro bi bilo da osoba koja klanja noćni namaz povodom Lejletul-berata na kijamu uči najduže sure koje zna. Ako neko ne zna duge sure može učiti nekoliko kratkih sura na jednom rekatu. (Također se na jednom rekatu može učiti ista sura nekoliko puta, naprimjer sura Ihlas – Kul huvallahu ehad, kao što to prenosi Gazalija u Ihjau.)  
    
Učenje Kur'ana. Učenje Kur'ana je veoma koristan ibadet. Poslije namaza, ili u neko drugo vrijeme tokom ove noći lijepo bi bilo proučiti što više ajeta i sura iz Kur'ana.
    
Zikr. Uz dobrovoljni namaz i učenje Kur'ana Lejletul-berat je poželjno provoditi u zikru – spominjanju, veličanju Uzivšenog Allaha, dž.š., i donošenju salavata na našeg dragog Pejgambera, a.s. Zikr se može učiti u šetnji, sjedeći, ležeći u krevetu ili u nekoj drugoj situaciji. (Zikr se može učiti i bez abdesta, s tim da je bolje s abdestom.)
    
Dova. Najveću korist u ovoj noći moguće je ostvariti putem namaza i dove. Nadati se je, ako Bog da, da će dove u ovoj noći biti primljene. Dova je sama po sebi ibadet. Uzvišeni Allah, dž.š., prima dove, rješava potrebe i nagrađuje vjernika za svaku dovu koju prouči. Nekada čak i kad se čini da je dova ostala bez odgovora Uzvišeni Allah, dž.š., obasipa onoga ko uči dovu većim blagoslovom i dragocjenijom nagradom od prolaznih svjetovnih koristi koje je u dovi tražio. Kroz dovu će vjernik ojačati svoje veze sa Svemogućim Gospodarem što je glavna svrha svih propisanih ibadeta. U dovi se može tražiti bilo koja želja i potreba, ali su najbolje dove Božijeg Poslanika, a.s. To su veoma jezgrovite i sadržajne dove kojima se zadovljavaju sve čovjekove potrebe na ovom i na budućem svijetu. Zapravo, vjerovjesničke dove su tako duboke da ljudska mašta teško može doseći njihovu bit. Postoje brojne knjige na različitim jezicima koje sadrže dove iz Kur'ana i hadisa, pa bi najbolje bilo Dragog Boga moliti u skladu s njima, svejedno da li će se učiti na izvornom arapskom ili na maternjem jeziku.

Osobe koje iz opravdanih razloga, poput bolesti i iznemoglosti, nisu u mogućnosti klanjati dobrovljne namaze ili učiti Kur'an trebali bi se posvetiti ibadetima koje mogu izvršavati, jer se ni ove osobe ne bi trebale lišavati blagodati Lejletul-berata. S te strane predlažem im sljedeće:

- Da klanjaju akšam, jaciju i sabah u džematu u džamiji, ili kod kuće ako su teže bolesni.
- Da, bez obzira na okolnosti, uče zikr, spominju Dragog Boga i donose salavate na časnog Poslanika, a.s., dok ih ne savlada san.
- Da mole Allaha, dž.š., za oprost grijeha i druge potrebe što mogu činiti čak i u bolesničkom krevetu.

Žene koje imaju menstruaciju u ovoj noći ne smiju klanjati namaz niti učiti Kur'an, ali mogu učiti zikr, tesbih, salavate i dove. Također mogu učiti dove iz Kur'ana ili hadisa s namjerom da uče dove, a ne s namjerom da uče Kur'an.

Prema jednom slabom predanju (daif) Muhammed, a.s., je za vrijeme Lejletul-berata otišao u mezarje i učio dovu za umrle muslimane. Na osnovu toga neki pravnici (fakih) smatraju da je mustehab povodom Lejletul-berata otići u muslimansko mezarje, proučiti Fatihu ili neki drugi odlomak iz Kur'ana i dovu za umrle. No, to nije obavezujuće.

Šta ne bi trebalo činiti povodom Lejletul-berata?

Kao što sam već napomenuo, Lejletul-berat je mubarek noć ispunjena neizmjerom Božijom milošću. Stoga bi se u ovoj noći trebali posvetiti ibadetu, a suzdržati se od svih griješnih djela. Iako su se vjernici neprestano dužni čuvati grijeha, to je potrebnije tokom mubarek noći kako se ne bi na Božiju milost i Njegov blagoslov odgovaralo grijesima (Što je kranja neposlušnost i nepoštovanje). Takav arogantan postupak ne može izazvati ništa osim gnjeva i srdžbe Božije. Posebno je bitno čuvati se grijeha nabrojanih u hadisu pod brojem 3, jer ti grijesi lišavaju osobu Božije milosti i Njegovog oprosta.
    
Povodom Lejletul-berata pojedine osobe čine neke stvari kako bi pokazali koliko im je bitna ova noć, kao što je, naprimjer, kuhanje posebnih jela ili svečano osvjetljavanje džamija itd. Sve to ne samo da je novina koju su uvele kasnije generacije, već je, u nekim slučajevima, čisto imitiranje nemuslimana. Povoditi se za nemuslimanima samo je po sebi grijeh, a još je veći grijeh ako se to čini za vrijeme mubarek noći. Muslimani se toga trebaju čuvati.
    
Neki ljudi provode ovu noć organizujući vjerske skupove na kojima drže duge govore. To također nije preporučeno jer se može činiti bilo koju drugu noć. U ovoj noći od vjernika se traži da se sključivo posveti ibadetu.
    
Dobrovoljni namaz, učenje Kur'ana i zikr povodom Lejletul-berata bolje je izvršavati individualno nego zajednički. Dobrovoljni namaz ne bi trebalo izvršavati zajednički, niti bi trebalo organizovati okupljanja u džamiji radi dobrovljnog namaza povodom ove noći. (Ovo je izvodljivo u situaciji kada su svi upoznati s terminom Lejletul-berata, njenoj vrijednosti i načinom obilježavanja. Smatram stoga da nema ništa loše u tome da se organizuje u džamiji kraći program sastavljen od predavanja u kojem bi se istakao značaj ove noći, klanjala nafila od nekoliko rekata kako bi se vjernicima objasnio način klanjanja, te zikra i dove.) Naprotiv, ova noć predviđena je za ibadet u samoći. To je vrijeme za direktan kontakt s Gospodarem svemira i svu pažnju je potrebno posvetiti Njemu i samo Njemu. To su dragocjeni noćni sati u kojima niko ne bi trebao stajati između roba i njegovog Gospodara. Cjelokupnim bićem potrebno je usmjeriti se ka Allahu i ne smije se dopustiti nikome da ometa unutarnji mir. To je razlog zbog kojeg je Allahov Poslanik, a.s., u Lejletul-beratu ibadetio u potpunoj samoći, odvojen čak i od svoje supruge hazreti Aiše, r.a. Eto, zbog toga je dobrovoljni namaz za vrijeme Lejletul-berata preporučljivije klanjati u samoći nego u džematu.

Dobrovoljni post povodom Lejletul-berata

Preporučljivo (mustehab) je postiti dan poslije Lejletul-berata (15. šaban). Allahov Poslanik, a.s., je nedvosmisleno preporučio da se dan nakon Lejletul-berata provede u postu. Iako učenjaci hadisa imaju neke sumnje u autentičnost ovog hadisa svi se slažu kako post u prvoj polovini mjeseca šabana ima posebnu vrijednost. Vjerovjesnik, a.s., je ponekad postio gotovo cijeli mjesec šaban. Osim toga, veliki broj dobrih prethodnika (selef) u našem ummetu je prakticirao post 15. šabana. To što su oni iz generacije u generaciju konstantno postili 15. šaban znači da su ovaj hadis smatrali vjerodostojnim. Zbog toga je preporučljivo dobrovoljno postiti 15. dan šabana. Osoba može zanijetiti da će tim postom napostiti ranije propušteni post mjeseca ramazana (kada), te i za to ostvariti korist od posta 15. dana šabana.  

Autor: Muhammad Taqi Usmani

Preveo: Elvir Duranović