Bosanski srpski separatisti koriste islamofobiju kako bi stekli međunarodnu podršku za svoj cilj
Piše: Ben Gerstein
Milorad Dodik, lider bosanskih Srba i zagovornik secesije kojeg podržava Rusija, uprkos prošlogodišnjoj smjeni s funkcije zbog prkošenja visokom predstavniku međunarodne zajednice, nastavlja intenzivnu kampanju protiv muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini, sve više se udružujući s ekstremno desnim ličnostima širom Europe i Sjedinjenih Država.
Njegova retorika, koja ubrzano eskalira, toliko je uznemirila lidere Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da su prošlog mjeseca izdali saopćenje u kojem osuđuju širenje govora mržnje i huškačkih narativa o muslimanskoj zajednici u Bosni, poznatoj i kao Bošnjaci.
Saopćenje Islamske zajednice potaknuto je nedavnom upotrebom agresivnog antimuslimanskog jezika od strane Milorada Dodika, bivšeg predsjednika Republike Srpske, entiteta s većinskim srpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, i drugih lidera bosanskih Srba u obraćanjima publici u Izraelu i Sjedinjenim Državama.
Odgovor Islamske zajednice uporedio je pojačanu retoriku s govorom mržnje i etnički nabijenom propagandom koja je raspirivala tenzije uoči ratova tokom raspada bivše Jugoslavije devedesetih godina.
Ponovo sada, Dodik i njegovi kolege lideri bosanskih Srba, čini se, koriste islamofobne argumente, ovog puta kako bi pridobili podršku za svoj etnonacionalistički projekt nezavisnosti Republike Srpske. U eri saradnje među međunarodnim akterima ekstremne desnice, ovi argumenti imaju prođu na visokim nivoima vlasti i u značajnim slojevima zapadne javnosti.
Dodik je dobro poznat po svojoj posvećenosti negiranju genocida u Srebrenici, svojim islamofobnim i secesionističkim stavovima, rasističkim primjedbama prema zvaničnicima drugih vlada i ponovnom podrivanju krhke poslijeratne pravne i ustavne strukture Bosne i Hercegovine. Saveznik ruskog Vladimira Putina, Dodik je više puta putovao u Moskvu od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Također je sarađivao s Rusijom na podrivanju memorijalizacije i suštinske pravde za žrtve rata u Bosni od 1992. do 1995. godine.
Njegovi postupci dugo su dovodili do sankcija Evropske unije i Sjedinjenih Država, sve dok Trumpova administracija nije ukinula kazne protiv njega u oktobru, nakon opsežne lobističke kampanje i navodno kao dio dogovora da ga se uvjeri da prihvati sudsku odluku o smjeni s dužnosti, koju je prvobitno odbio.
On ostaje pod evropskim sankcijama, ali i dalje služi kao šef svoje političke partije u Republici Srpskoj i suštinski nastavlja usmjeravati moć preko posrednika.
Narativ o civilizacijskom sukobu
Tokom februarskih posjeta Jerusalemu, a potom i Washingtonu D.C. - zajedno sa srpskim članom tročlanog Predsjedništva BiH, Željkom Cvijanović, i vršiteljicom dužnosti predsjednika Republike Srpske, Anom Trišić Babić - Dodik je upozorio na civilizacijsku borbu između „judeo-kršćanskog“ svijeta i islama, te prikazao Republiku Srpsku kao direktno na granici protiv muslimanskog utjecaja.
Na primjer, osvrćući se na svoje putovanje u Jerusalem krajem februara, Dodik je izjavio da „Izrael i RS dijele egzistencijalnu prijetnju koju nam predstavljaju radikalni islam i politike koje iz njega proizlaze“.
U izjavama nakon Dodikovog puta u Sjedinjene Države, srbijanski predsjednik i Dodikov saveznik Aleksandar Vučić pripisao je Dodikovu novootkrivenu bliskost sa Sjedinjenim Državama zajedničkom interesu za „zaštitu kršćanstva i očuvanje kršćanskih vrijednosti“.
Nadalje, u Jerusalemu je Dodik tvrdio da „liberalne elite“ promovišu imigraciju „ljudi islamske vjere koji sa sobom donose duboko ukorijenjen i učvršćen antisemitizam“. Ovo odjekuje nekim postavkama ekstremno desničarske „Teorije velike zamjene“, posebno njenom sugestijom da će masovna imigracija muslimana iz arapskog svijeta potkopati red i promovisati islamski zakon u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tokom posjete Washingtonu, zajedno s Trumpovim saveznikom i bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Michaelom Flynnom, koji je pomogao u lobiranju za ukidanje američkih sankcija, Dodik se sastao s republikanskim članovima Kongresa, uključujući, prema izvještajima, predsjednika Predstavničkog doma Mikea Johnsona, te sa zvaničnicima Trumpove administracije, uključujući ministra odbrane Petea Hegsetha. Dodik je izvijestio da su on i Hegseth razgovarali o „odbrani kršćanskih vrijednosti“.
Zabrinjavajuće je da su sastanci u Izraelu i Sjedinjenim Državama možda imali željeni učinak među desno orijentiranom javnošću u oba konteksta. Mišljenje objavljeno u Washington Timesu ponovilo je veći dio Dodikove retorike i pozvalo Sjedinjene Države da priznaju nezavisnu Republiku Srpsku.
Teren za takve apele, a posebno za antibosansku muslimansku retoriku u Sjedinjenim Državama, prošle godine su pripremili i drugi u Washingtonu, uključujući neke u Heritage Foundation, koja je bila domaćin Projekta 2025.
Pored toga, nedavni članak u novinskoj agenciji Jewish News Syndicate upozorio je da je Bosna „otklizala“ u ekstremizam uprkos tome što se o njoj mislilo kao o „modelu umjerene muslimanske države“. U ovom tekstu, bošnjačka solidarnost s Palestincima iskorištena je kao dokaz navodne radikalizacije bosanskog društva.
U ovom osjetljivom trenutku, novinarka Jovana Đurović sa sjedištem u Washingtonu također prikladno napominje da odnos između bosanskih Srba i Zapada sve više oblikuje „sve otvorenija struja islamofobije“. Dodikove izjave protiv muslimanske zajednice u Bosni ne razlikuju se od onih mnogih ekstremno desničarskih agitatara i nasilnih ekstremista širom svijeta.
Prošlog mjeseca, Dodik je koristio izuzetno pogrdnu uvredu „balije“ da opiše bosanske muslimane i tvrdio da su „muslimani... naš neprijatelj“. Jednom je uvredljivo nazvao muslimanski poziv na molitvu „urlanjem“ i tražio da bosanski muslimani pređu na srpsku pravoslavnu vjeru u interesu nacionalne harmonije. Krajem 2025. godine, Dodik je optužio Bošnjake da su „amebe koje se nekontrolisano množe i šire“, a prije nekoliko godina opisao ih je kao „genetske lažove“.
Zajednički nacionalistički narativi
Dalje, kako je profesorica s Teachers Collegea Univerziteta Columbia i preživjela žrtva rata u Bosni, Amra Šabić-El-Rayess, proročanski opisala 2020. godine, „američki bijeli supremacisti hrle ka srpskim i hrvatskim nacionalističkim narativima zasnovanim na dugogodišnjem strahu od muslimana“.
Zabrinjavajuće je što su naučnici povezali prošlu i sadašnju antibošnjačku retoriku s napadima na muslimanske zajednice širom svijeta, uključujući pucnjavu u džamiji u Christchurchu na Novom Zelandu 2019. godine i neonacističke napade u Norveškoj 2011. godine.
Korijeni ovog pozivanja na Zapad na osnovu islamofobije mogu se pratiti do krvavog raspada Jugoslavije devedesetih godina. Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sead Turčalo primjećuje da Dodikova rasistička dehumanizacija bosanskih muslimana crpi snagu iz ideoloških temelja koji su inspirisali genocid u Srebrenici 1995. godine tokom rata u Bosni.
Slobodan Milošević, nacionalistički predsjednik Srbije tokom rata, oslanjao se na tobožnju potrebu za zaštitom evropskog kršćanstva od islama opravdavajući agresivnu i istrebljivačku vojnu akciju u susjednoj Bosni. Sjećanje na osmansku vlast također je funkcionisalo kao sredstvo za demonizaciju muslimana, tretirajući ih kao produžetak turske vlasti i pripisujući im krivicu za historijske zločine koji su centralni za srpsku mitologiju.
Historijski revizionizam je, dakle, još jedna komponenta ovog antimuslimanskog apela. Pored eksplicitne islamofobije, Dodik i drugi zloupotrijebili su sjećanje na Holokaust u službi ove nacionalističke kampanje.
Tokom posjeta i Jerusalemu i Washingtonu, Dodik je optužio Bošnjake za saradnju s nacistima i upravljanje koncentracionim logorima tokom Drugog svjetskog rata. Iako su se neki pripadnici svih etničkih grupa u bivšoj Jugoslaviji svrstali uz naciste, tvrdnja o široko rasprostranjenom učešću bosanskih muslimana u genocidu nad Jevrejima i Slavenima tokom Drugog svjetskog rata je u velikoj mjeri opovrgnuta. Bošnjačko rukovodstvo je također uputilo nekoliko javnih izvinjenja za bilo kakvo saučesništvo u fašističkim napadima na jevrejsku zajednicu tokom Holokausta.
Nažalost, ovaj revizionizam nije novost za Dodika. Više puta je koristio Holokaust kao sredstvo za negiranje genocida u Bosni i angažovao stručnjake za Holokaust da to čine.
Dodik se dugo udvara onima koji nastoje podstaći slične pokrete širom Evrope. Posebno u ovom okruženju, imperativ je da se Dodikov apel glasno i usklađeno osudi zbog onoga što on u svojoj srži jeste: pokušaj mobilizacije desničarskih aktera u korist secesionizma bosanskih Srba pozivanjem na antimuslimanske i antiimigrantske predrasude.
Ukoliko takav apel uspije, to bi moglo dovesti do destabilizacije Bosne i Hercegovine, povećanog poricanja genocida u Bosni i antimuslimanskog govora mržnje, te potencijalnog povratka oružanog sukoba na Balkanu.
(Ben Gerstein je gostujući istraživač na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu)
(Preporod.info)
