Kurban: simbol žrtve ili izgubljene suštine?

Piše: dr. Damir-ef. Babajić

Podržati Zajednicu u ovom ibadetu znači osigurati da naš kurban ne bude samo ispunjena forma, nego sredstvo koje donosi konkretno olakšanje drugima. To znači povjerenje u sistem koji povezuje ibadet sa odgovornošću, vjeru sa djelom i pojedinca sa Zajednicom. Stoga, svoj kurban povjerimo Zajednici!

U danima kada se približava Kurban-bajram, srca vjernika se otvaraju, a kuće i avlije poprimaju poseban miris ibadeta, tradicije i pripadnosti ummetu Islam. To nisu obični dani, to su dani podsjećanja na veličanstveni primjer Ibrahim, alejhi selam, i njegove bezrezervne pokornosti Uzvišenom Allahu. U toj priči nije riječ samo o činu žrtvovanja, nego o dubokom ispitu imana, sabura i potpunog predanja Gospodaru.

Ipak, postavlja se jedno važno i nimalo ugodno pitanje: jesmo li ostali vjerni istinskom smislu kurbana ili smo ga sveli na puki običaj?

Kurban je kroz historiju bio mnogo više od čina klanja. Bio je simbol pokornosti, spremnosti na žrtvu i svjesnosti da je sve što imamo prolazno. Danas, nažalost, sve češće svjedočimo kako se taj uzvišeni čin pretvara u sasvim suprotno.

Kurban je, u svojoj suštini, ibadet. To potvrđuje i jasna poruka iz Kur'ana, u suri El-Kevser, koju često zaboravljamo a koja glasi: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." Ova kratka, ali sadržajna poruka uspostavlja redoslijed vrijednosti, najprije namaz, pa potom žrtva. Najprije veza sa Stvoriteljem, pa onda čin koji tu vezu potvrđuje. Kada se izgubi taj redoslijed, kurban prestaje biti ibadet i postaje puka forma.

Danas, međutim, svjedočimo opasnoj pojavi: kurban se sve češće svodi na "lov za meso". Umjesto da se pitamo koliko smo iskreni u svojoj namjeri, mi se pitamo koliko kilograma ćemo dobiti. Umjesto da razmišljamo o podjeli i brizi za druge, fokus se prebacuje na vlastitu korist. Tako se gubi duh kurbana, a ostaje samo njegova vanjština.

Poslanik Muhammed, a.s., jasno je ukazao na vrijednost ovog ibadeta: “Nema dražeg djela kod Allaha u danima kurbana od prolijevanja krvi (kurban).” U drugom hadisu stoji da za svaku dlaku kurbana slijedi nagrada. To nije simbolika bez značenja to je potvrda da je svaki detalj ovog ibadeta prožet bereketom i Božijom milošću.

Naši stari su govorili: “kurban mijenja glavu onoga koji ga prinosi.” U toj narodnoj mudrosti sabrano je duboko razumijevanje vjere. Kurban nije samo životinja on je simbol našeg iskušenja, naše spremnosti da se odreknemo onoga što volimo radi Allaha. On je štit, otkup i podsjetnik da je čovjek uvijek na ispitu.

Kurban ima višestruke koristi. On je ibadet kojim se približavamo Allahu. On povećava bereket u našim kućama, širi nafaku i jača osjećaj solidarnosti u Zajednici. Kroz podjelu kurbanskog mesa učimo se socijalnoj pravdi, suosjećanju i odgovornosti prema drugima. Nije slučajno da su se nekada ljudi takmičili ko će više nahraniti druge, ko će više podijeliti, ko će iskrenije prinijeti svoju žrtvu. To je bio odraz zdravog vjerskog identiteta. Nije to bio samo čin, bila je to filozofija života.

Nekada su se ljudi nadmetali, ne ko će više mesa uzeti, nego ko će više podijeliti, ko će bolje nahraniti druge, ko će iskrenije prinijeti svoju žrtvu.

Danas, nažalost, često svjedočimo suprotnom. Takmičenje se pretvorilo u gomilanje, a žrtva u računicu. Zaboravili smo da Allah ne gleda u meso niti u krv, već u naša srca i naše nijjete, kako stoji u Kur’anu: "Do Allaha neće doprijeti ni meso njihovo ni krv njihova, ali će Mu stići vaša bogobojaznost." (El-Hadždž, 37).

Ovo je ključna poruka koju smo, čini mi se, potisnuli. Kurban nije materijalna korist, kurban je duhovna transformacija.

Zato se s pravom moramo zapitati: gdje smo danas u odnosu na istinski smisao kurbana? Jesmo li sačuvali njegovu suštinu ili smo je zamijenili formom? Jesmo li spremni žrtvovati ono što je u nama loše: oholost, škrtost, sebičnost ili smo spremni žrtvovati samo ono što nam je višak?

I na kraju, pitanje koje prodire dublje od svih drugih: jesmo li mi spremni biti "nečiji kurban"? Jesmo li spremni stati u odbranu istine, pomoći slabijem, odreći se dijela sebe zarad višeg cilja?

Zapamtimo: kurban nije samo ono što prinosimo, nego kurban je ono što smo spremni žrtvovati da bismo bili bliži Allahu.

Kurban i odgovornost prema Zajednici!

Ibadet kurbana ne završava se činom klanja, on se nastavlja kroz organiziranu brigu o ljudima. Upravo tu dolazi do izražaja značaj Zajednice, koja ovaj ibadet podiže na viši, sistemski nivo. Kroz institucije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Islamske zajednice u Njemačkoj, realiziraju se kurbani.

Kurbani se organizirano prikupljaju, obrađuju i distribuiraju tamo gdje su najpotrebniji.

Ovakav pristup daje kurbanu dodatnu dimenziju, od individualnog ibadeta on postaje društvena snaga. Kroz organizirani sistem, kurbansko meso ne ostaje samo u krugu porodice, već dolazi do onih koji su u potrebi: siromašnih, bolesnih, starih i zaboravljenih.

Posebno je važno istaći da kurbani imaju direktan utjecaj na rad odgojno-obrazovnih i humanitarnih institucija poput medresa, ali i brojnih narodnih kuhinja i ustanova koje brinu o starim i iznemoglim osobama. Na taj način, kurban postaje izvor trajnog dobra, sadaka koja ima svoj kontinuitet i vidljive plodove.

Podržati Zajednicu u ovom ibadetu znači osigurati da naš kurban ne bude samo ispunjena forma, nego sredstvo koje donosi konkretno olakšanje drugima. To znači povjerenje u sistem koji povezuje ibadet sa odgovornošću, vjeru sa djelom i pojedinca sa Zajednicom.

U vremenu kada se često naglašava individualizam, kurban nas podsjeća da vjera nikada nije bila samo lična stvar, ona je i društvena obaveza, a Zajednica je okvir kroz koji ta obaveza dobija svoju puninu.

Stoga, svoj kurban povjerimo Zajednici!

(Preporod.info)