Među ubijenim Bošnjacima u Jasenovcu bili su poznati intelektualci i književnici

Dan 22. april 1945. godine obilježava se kao Dan stradanja u logoru Jasenovac.

Tog dana su logoraši u dva navrata (u 10.00 sati i 20.00 sati) organizirali proboj. Podaci govore da je od 1.000 logoraša logora III nešto više od pola njih uspjelo se probiti, dok je od 167 zatvorenika logora Kožara njih 80 ostalo živih.

Podsjećajući nas na te dane Nihad Halilbegović, publicista koji je istraživao stradanje Bošnjaka u logoru Jasenovac, kazuje:

"Bošnjaci su u logoru Jasenovac stradali kao antifašisti u širem smislu te riječi. Iako značajan broj od njih nisu ni znali šta je to antifašizam u njihovim venama tekla je 'antifašistička krv'.
O tome svjedoče brojna svjedočenja. Jedno od njih dao je prof. dr. Muhamed Nazirović. On je izjavio: 'Pandžić Pandžo Redžo, je rođen u Nahorevu, kod Sarajeva. Bio je komandir muslimanske milicije koja je čuvala narod od zločina. Nikada nije dozvolio četnicima prolaz prema Sarajevu. Suprotstavljao se i 'zulumu' od strane ustaša. Bio je veoma poštovan od naroda, što se ustašama nije sviđalo. Kada su ga uhapsili sa još nekoliko njegovih policajaca i sugrađana, muslimanski prvaci iz Sarajeva su intervenirali i tražili njegovo hitno oslobađanje. Pod pritiskom javnosti, ustaše su popustili, imajući namjeru da ga puste. Pozvali su ga da izađe iz stroja. On je to odbio, tražeći puštanje na slobodu i drugih sugrađana. To je naljutilo ustaše. U posljednjem transportu iz Sarajeva je deportiran u Jasenovac, gdje je ubijen."

Istražujući, Halilbegović je evidentirao 1.520 Bošnjaka po imenu i prezimenu, godini rođenja.

Za 1.379 stradalih je poznata godina stradanja. Stradali Bošnjaci, rođeni su u 273 mjesta (grada i sela) u Bosni i Hercegovini, Srbiji (Sandžaku), Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Od ukupnog broja stradalih Bošnjaka 371 žrtva su žene ili 24,4%.

Od ukupnih žrtava bošnjačkog stanovništva u Drugom svjetskom ratu (103.000 stradalih) njih 1,5% je stradalo u ovom logoru.

U logoru Jasenovac je stradao značajan broj znamenitih Bošnjaka, zatočenika logora koji potječu iz uglednih familija ili su u najbližem srodstvu s poznatim osobama. Među njima stradali su: Safet Krupić, Džemil Džemo Krvavac,Zijah Zijo Dizdarević, jedan od najtalentiranijih iz generacije mladih predratnih književnika, Ferid-beg Cerić, Safet Emin-bega Kapetanović, Halil Alije Isaković, amidža poznatog bošnjačkog intelektualca i književnika Alije Isakovića, Abdulah Sidran, amidža poznatog bosanskohercegovačkog pjesnika Abdulaha Sidrana, koji je po amidži i dobio ime, Džemal Džumhur, r. brat poznatog književnika, karikaturiste i putopisca Zulfikara Zuke Džumhura, Nezira Dizdar i Refika Dizdar, majka i sestra poznatih književnika – pjesnika Hamida i Mehmedalije Maka Dizdara i dr.

Među njima bio je i Mehmedalija Ahmeta Hadžić, r. 1889. g. u Konjicu, jedan od najuglednijih i najbogatijih Konjičana, veleposjednik (bavio se vinogradarstvom) i trgovac, ugledni imam u Vardačkoj džamiji u Konjicu (radio bez naknade), navodno dao partizanima 1.500 kuna i njegov sin Ahmet Mehmedalije Hadžić, r. 1924. g. u Konjicu, odvedeni u logor Jasenovac i ubijeni 1945. godine.

(IIN Preporod)