– Nikada nisam bio zagovornik podjele imama na one koji rade u povratničkim džematima i na one imame koji su u džematima koji nisu bili prisiljeni napuštati svoje domove i onda se u njih vraćati. Čak nisam bio sretan kada bi mene neko predstavljao kao imama u povratničkom džematu, jer bi to po logici stvari trebalo značiti da smo mi oni koji zaslužuju sažaljenje. Mišljenja sam da imami općenito ne smiju biti oni nad čijim sudbinom ćemo se sažalijevati, nego imami moraju biti oni koje ćemo poštovati – izjavio Duzan.
Pojasnio je da su uvjeti rada u povratničkim sredinama specifični, ali da "Ilmijja ne pravi razliku između imama", uz napomenu da će se očekivani "poseban senzibilitet" prema tim pitanjima realizirati kroz širu institucionalnu saradnju.
Govoreći o svakodnevnici imama u manjem bh. entitetu, ukazao je na njihovu višeslojnu društvenu ulogu.
– Ti imami nisu samo vjerski službenici koji predvode namaz i održavaju hutbu, oni su, u pravom smislu riječi, sve ono što društvenoj zajednici nedostaje: socijalni radnici, savjetnici i zaštitnici dostojanstva povratnika – kazao je efendija Duzan u intervjuu za "Novi Muallim", dodajući da imami često preuzimaju i brigu o osnovnim životnim potrebama džematlija.
Istaknuo je i težak socio-ekonomski položaj imamskih porodica, naglašavajući da su imami sa svojim porodicama simbol opstanka.
Osvrćući se na promjene u protekle dvije decenije, naveo je da je fokus nakon agresije bio na obnovi infrastrukture, dok su današnji izazovi suptilniji i dublji.
– Danas se borimo za duhovni kontinuitet, kvantitet, ali i kvalitet naših džemata i našeg rada u džematu. Razlika je ogromna, ali težina misije je ista – rekao je, ukazujući na utjecaj migracija, digitalizacije i društvenih promjena na imamski rad.
U rzagovoru koji je vodio Elvedin Subašić, između ostalog, govoreći o sve prisutnijem napuštanju imamskog poziva, upozorio je da razlozi uključuju niža primanja, opterećenje poslom i složene odnose unutar sistema.
– Ne smijemo biti uspavani, jer postoje i realni razlozi zbog kojih dio naših kolega napušta ovaj poziv, a mladi se teže odlučuju ući u ovu misiju. Među tim razlozima su: dugotrajno obrazovanje koje je potrebno za posao imama i visina primanja koja je često niža u poređenju s drugim strukama sa sličnim nivoom obrazovanja, zatim pitanje slobodnog vremena i organizacije rada. Naš imam ima, uglavnom, jedan slobodan dan u sedmici, i to radni dan u našem društvu. Ako mu je supruga zaposlena, ona ima slobodne dane vikendom. To znači da porodica vrlo teško može zajednički planirati svoje aktivnosti. Dodatno, imam nema fiksno radno vrijeme. Ako želi biti kvalitetan imam, on mora biti dostupan svom džematliji 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, čak i tokom godišnjeg odmora – pojasnio je Duzan.
Ukazao je i na kompleksnost rada imama u dijaspori, odbacujući percepciju o idealnim uvjetima.
– Njihova borba nije egzistencijalna u klasičnom smislu, već duhovna i identitetska. Njihov posao iz perspektive imama u Bosni i Hercegovini može izgledati lakši ili primamljiviji, međutim, vrlo je težak, složen i zahtijeva mnoge vještine i kompetencije da bi taj imam bio uspješan u izvršavanju svojih obaveza – kazao je Duzan, uz ocjenu da Ilmijja treba biti most između domovine i dijaspore.
Govoreći o naučnom angažmanu imama, ocijenio je da njihov potencijal nije dovoljno iskorišten.
– Imami jesu prisutni na naučnim skupovima, ali često više kao slušaoci nego kao aktivni izlagači i učesnici u raspravama. Smatram da to nije dovoljno, jer iskustvo imama s terena može itekako obogatiti naučni diskurs. Vrlo često i sami organizatori naučnih skupova zaobilaze imame kada pozivaju učesnike i izlagače na naučne skupove i okrugle stolove – kazao je Duzan.
Pojašnjava da se razlozi za ovo mogu tražiti na više strana.
– Nekada je to predrasuda da se od imama nema šta čuti i naučiti, bez obzira na naučnu titulu koju on ima i na to da je njegova naučna titula stečena na istom fakultetu na kojem je titulu stekao neki profesor ili direktor neke institucije. Vrlo često imam u svojoj praksi direktno na terenu testira sve ono što je kroz obrazovanje učio i on ovo ne provodi u sterilnim uvjetima laboratorije (učionice ili kancelarije) nego među džematlijama, polaznicima mektepske pouke, kroz saradnju s vladinim i nevladinim sektorom i na drugim mjestima gdje se određene teorije pokažu tačnim ili potpuno neupotrebljivim, bez obzira na to što u knjizi vrlo lijepo zvuče, a u učionici funkcioniraju. Nažalost, ponekad ni imami ne pokazuju inicijativu da se pojave na takvim skupovima gdje bi mogli svojim promišljanjem doprinijeti široj društvenoj zajednici – rekao je Duzan.
U intervjuu je istakao i da Ilmijja treba imati i medijatorsku ulogu unutar Islamske zajednice, kao prostor dijaloga i razmjene iskustava među imamima.
– Duboko vjerujem da Ilmijja može biti kvalitetan medijator u procesima unutar Islamske zajednice, na zadovoljstvo i imama i džematlija. Ona može biti mjesto gdje se radi općeg dobra vodi konstruktivan razgovor o budućim procesima i planovima. Posebno nam je važno da se čuje glas iskusnijih kolega, koji imaju bogato iskustvo rada i djelovanja u Zajednici, kao i mlađih kolega, koji donose nove poglede i prepoznaju potrebe savremenog društva. Na taj način, objedinjujući različita iskustva i promišljanja, možemo graditi bolju budućnost za imame, Islamsku zajednicu, i samu domovinu Bosnu i Hercegovinu – poručio je efendija Duzan.
(Preporod.info)
