BiH uvozi radnike dok domaći odlaze: Ko najviše gubi u tom paradoksu?

Za Akta.ba iz Udruženja poslodavaca FBiH poručuju da je zapošljavanje stranih radnika za privredu i poslodavce u FBiH samo alternativno rješenje u situacijama kada na domaćem tržištu radne snage poslodavci ne mogu osigurati radnike za rad u svojim kompanijama.

– Zapošljavanje strane radne snage ni na kakav način ne utiče na položaj domaćih radnika, prije svega iz razloga jer važeće procedure koje se strogo primjenjuju nalažu da poslodavac u postupku dobivanja saglasnosti nadležnim institucijama mora dokazati da na tržištu i evidencijama nezaposlenih nema domaćih radnika traženog zanimanja i kvalifikacija – poručuju iz Udruženja.

Sličan stav iznose i nadležne institucije - zapošljavanje stranaca ograničeno je godišnjim kvotama, a domaća radna snaga ima prioritet prilikom zapošljavanja.

Gdje nedostaje radnika?

Paradoks bh. tržišta rada ogleda se u činjenici da, iako je krajem 2025. godine bilo više od 314 hiljada nezaposlenih, poslodavci i dalje teško pronalaze radnike. Razlog leži u tzv. strukturnom neskladu - kvalifikacije i očekivanja radnika često ne odgovaraju potrebama tržišta.

Prema podacima koje je za Akta.ba dostavila Agencija za rad i zapošljavanje BiH, najveći nedostatak radne snage evidentan je u sektorima:

• građevinarstva
• prerađivačke industrije (posebno metalski i drvni sektor)
• ugostiteljstva i turizma
• transporta i logistike
• zdravstva
• IT sektora i tehničkih zanimanja

Istovremeno, istraživanja pokazuju da je deficit posebno izražen u zanimanjima srednje stručne spreme i kvalifikovanim zanatima.

Ove trendove potvrđuju i podaci o izdanim radnim dozvolama, u 2025. godini najviše ih je izdato upravo u građevinarstvu (1.672) i prerađivačkoj industriji (1.170), dok slijede uslužne djelatnosti, trgovina i ugostiteljstvo.

I kao i broj autobusa kojima stanovništvo BiH napušta državu, tako raste i broj izdatih radnih dozvola u BiH. U 2021. broj izdatih dozvola iznosio je 2.775; 2022. 3.780; 2023 taj broj se popeo na 4.586, dok je 2024. iznosio 5.798, a u prošloj godini skoro hiljadu više, 6.702

– U posljednjih nekoliko godina najviše radnih dozvola se izdaje državljanima Turske, Indije, Srbije, Nepala, Bangladeša i Kine – navode iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Paralelno s tim, Služba za poslove sa strancima bilježi i rast odobrenih boravaka po osnovu rada. U periodu 2023-2025. godine izdato je ukupno 18.413 dozvola boravka, od čega 12.321 na osnovu radne dozvole. Također, navode da je 6.092 stranaca ostvarilo pravo na boravak po osnovu rada bez radne dozvole.

Zapošljavanje stranaca u BiH regulisano je kroz više nivoa vlasti. Ne postoji jedinstven zakon na državnom nivou, već je ova oblast prvenstveno u nadležnosti entiteta i Brčko distrikta.

Državni nivo ima koordinirajuću ulogu, dok se konkretne procedure provode kroz entitetske zavode za zapošljavanje. Ključni pravni okvir čini i Zakon o strancima, koji uređuje uslove ulaska, boravka i rada stranih državljana.

Sam proces zapošljavanja uključuje više koraka, od zahtjeva za radnu dozvolu do odobrenja boravka koje izdaje Služba za poslove sa strancima.

Da li domaći radnici gube?

Jedno od ključnih pitanja jeste da li dolazak stranih radnika utiče na položaj domaćih. Poslodavci tvrde da ne utiče, ni kada je riječ o zapošljavanju, ni o visini plata.

– Dolazak stranih radnika ni na koji način neće uticati niti utiče na smanjenje plaća za domaću radnu snagu. U smislu primanja i drugih prava iz radnog odnosa, strani radnici su u potpunosti izjednačeni sa domaćim – tvrde iz Udruženja poslodavaca.

Institucionalni okvir to formalno potvrđuje, zapošljavanje stranaca ograničeno je kvotama, a domaća radna snaga ima prioritet u svakom postupku zapošljavanja.

I dok BiH uvozi radnu snagu, istovremeno gubi vlastitu. Razlozi su, prema poslodavcima, dobro poznati; kretanje radnika za boljim radnim uslovima.

"Standard je viši nego u Bosni i Hercegovini, a pored drugih pitanja i pitanja sigurnosti, perspektive, na višem su nivou u zemljama koje su u bliskom okruženju, istog ili sličnog govornog područja. Domaća radna snaga također odlazi po pozivu i u skladu sa dugoročnim strategijama zemalja okruženja koje puno brže nego Bosna i Hercegovina reagiraju na svjetske migracije radne snage i u ovom času nude, u skladu sa napretkom svojih ekonomija, ogroman broj radnih mjesta pod puno povoljnijim uslovima nego Bosna i Hercegovina."

U pitanju nije samo plata, već i ukupni kvalitet života, sigurnost i dugoročna perspektiva. Dodatno, zemlje regiona aktivno privlače radnike kroz organizirane migracijske politike, na što BiH još uvijek nema adekvatan odgovor.

Regionalni kontekst i bilateralni sporazumi

Kretanje radne snage u BiH dio je šire regionalne dinamike. Bosna i Hercegovina ima više bilateralnih sporazuma u oblasti zapošljavanja, među kojima su najznačajniji sa Slovenijom, gdje je regulisano zapošljavanje državljana BiH u Sloveniji, kao i sporazum sa Srbijom o privremenom zapošljavanju državljana dvije države.

– Također je potpisan sporazum s Državom Katar o reguliranju zapošljavanja državljana Bosne i Hercegovine u toj zemlji, kojim se predviđa da se ugovori o radu sklapaju u skladu s katarskim zakonodavstvom. Sa Njemačkom ne postoji klasičan bilateralni sporazum o zapošljavanju, ali postoji saradnja kroz programe radne mobilnosti i posredovanje radne snage, posebno za deficitarna zanimanja – navode iz Agencije.

Ovi aranžmani, uz sporazume o socijalnom osiguranju sa evropskim zemljama, dodatno olakšavaju odlazak domaćih radnika, što indirektno povećava potrebu za uvozom radne snage.

Sistem bez jasnog smjera

Iako postoje određeni mehanizmi kontrole, poput godišnjih kvota koje za 2026. godinu iznose 7.427 radnih dozvola, Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu strategiju upravljanja radnim migracijama, navode iz Agencije za rad i zapošljavanje.

U praksi to znači da se politika zapošljavanja stranaca formira kroz koordinaciju više institucija, ali bez dugoročne, objedinjene vizije.

Uprkos rastu broja stranih radnika, poslodavci su jasni - uvoz radne snage nije rješenje.

"Ne može ni kratkoročno niti dugoročno i na tu činjenicu poslodavci i privrednici stalno ukazuju domaćim vlastima."

Umjesto toga, rješenje vide u reformama: boljem poslovnom ambijentu, većim platama, modernizaciji privrede i usklađivanju obrazovanja s potrebama tržišta.

– Dakle, eksplicitno reagiramo i protestvujemo protiv bilo kakvog pokušaja da se uvoz strane radne snage predstavi kao rješenje za privredni i ekonomski iskorak i budućnost BiH –, navode iz Udruženja poslodavaca.

U suprotnom, BiH će se i dalje nalaziti u začaranom krugu, bez dovoljno domaćih radnika, ali i bez strategije koja bi dugoročno riješila taj problem.

I dok institucije nastoje održati ravnotežu između potreba privrede i zaštite domaćih radnika, realnost je da Bosna i Hercegovina sve više postaje zemlja koja istovremeno izvozi i uvozi radnu snagu. U takvom paradoksu, uvoz stranih radnika može popuniti praznine, ali ne može zamijeniti ono što nedostaje - održivu ekonomsku politiku i razloge zbog kojih bi domaći radnici ostali u zemlji.

(Preporod.info)