Retroperspektiva IZ Bošnjaka u Danskoj nakon 27 godina – Da li su Bošnjaci uspjeli?

U periodu od  20 decembra 1998. godine do 20. marta 1999. godine boravio sam u Danskoj. Bili su to hidžretski mjeseci ramazan, ševval i zul-kade kade 1419. godine.

Pored ramazanskih obaveza, dužnost mi je bio rad na formiranju Islamske zajednice Bošnjaka u Danskoj. Tokom ramazana, uslijedili su kontakti širom rasute bašnjačke muhadžiske populacije po Danskoj.

Piše: Esad Pepić

Usporedbe radi, Bošnjaci muhadžiri dolaze u Tursku iz Bosne i Sandžaka od dolaska austrougarske 1878 god. pa do konca 1960-tih.

Povodi napuštanja rodne grude svode se na odgovor: „Napustili smo rodni kraj jer ne prihvatamo novu ćafirsku vlast, želimo očuvati vjeru i naciju“. 

Očuvanje vjere? Očuvanje nacije? Naši Bošnjaci se izjašnjavaju u Turskoj Turcima. No, ova tema nije za eloboraciju sada. Jedan iskustven događaj sa mojim studenstkim kolegom koji je davne 1997. konstatovao. „Moj djed je bio samo Bošnjak, nikada Turčin, došao je iz Zvornika davno odmah poslije Prvog svjetskoog rata. Nikada nije naučio turski. Otac se rodio u Turskoj, od djeda i nane naučio je bosanski, ali mnogo više je znao turski. Kakav sam ja to Bošnjak? Ne znam bosanski, nikada u Bosni nisam bio, slabo o djedovoj zemlji imam znanja?  U Tursku naši su odlazili samovoljno „za svojima“.

Odlazilo se u miru u suzama više kod onih koji ispraćaju nego onih što odlučiše otići.

Godine agresije na Bosnu i Hercegovine (1992-1995) bile su drugačije. Spašavala se živa glava na ramenu. Četničko-ustaške horde ubijale su i izgonile iz doma i domovine bošnjačko stanovništvo. Nije bilo mogućnosti ostanka osim odlaska u neizvjesnost. 

Iz doma se izlazilo sa kesom, često skrivanom i sa velikim suzama i tugom za ubijenim i spaljenim zgaištem. Muka je bila još otežana jer se odlazi u nepoznate pravce.

Mnogi Bošnjaci koji su krenuli prema Evropi godine 1993., usmjeravani su prema skandinavskoj zemlji Danskoj, jer su druge zemlje primile znatan broj bosanskih izbjeglica. 

Mnogi su po prvi put čuli a skoro pa svi kročili u Dansku s nadom da se svojoj Bosni vrate i u njoj dom ponovo izgrade. 

Danska je te 1993. godine prihvaila oko 15.000 hiljada Bošnjaka od Trebinja do bosanske krajine. Pružila im je osnovne uslove za život. Ogroman ljudski potencijal pun znanja i radnog iskustva zatvoren je bio u izbjegličke kampove ne dozvolivši im da rade i privređuju. 

Tek nakon tri godine, danska Vlada je učinila pravi korak dodjelivši bosanskohercegovačkim izbjeglicama stalni boravak i mogućnost zaposlenja. To je iz temelja promijenilo njihov život.

Život bosanskohercegovačkih izbjeglica u Danskoj nije bio lagan, lagodan niti jednostavan. Bio je to put u neizvjesnost, put u nepoznato, a cilj je bio spasiti glavu svoju i svojih te vratiti se ponovo u Bosnu i Hercegovinu.

Prestankom rata u Bosni i Hercegovini u živote Bošnjaka u Danskoj su se uvukle nove dileme. 

Našli su se na izuzetno teškom ispitu i raskrsnici. Rado su željeli povratak u rodni kraj zajedno sa svojim roditeljima i djecom, ali se pred njih postavila gotovo nepremostiva prepreka. Njihova djeca koja su se ovdje rađala ili ona koja su bila rođena u Bosni i Hercegovini potpuno su se adaptirala na novu sredinu koja im je pružala sve što im je trebalo. Odlučili su da ostanu u zemlji “sretnih ljudi”, tražeći puteve za sopstvenu sreću.

Ipak, odluka za ostankom nikada nije konačno donijeta.

Odmah nakon izlaska iz izbjegličkih kampova, krenuli su entuzijatske aktivnosti na formiranju kulturnih centara koji će okupljati Bošnjake Danske u razna udruženja.

Nažalost, u koloni izbjeglica nije bilo imama iz Bosne i Hercegovine. Zato je organizovanje džemata išla otežano. No, naši Bošnjaci su danonoćno radili na džematskom organizovanju. 

Uz udruženja iznalaženi su prostori za mesdžide. Prve takve mesdžide imamo u Kopenhagenu a kasnije u Esbergu, Velu, Koldingu, Nakskovu…

Nakon ramazana 1999. otpočela su češća druženja džematlija širom Danske. Početkom 1999. godine formirano je 10 džemata: Aalborg, Esbjerg, Hobro, Horsens, Kolding, Kopenhagen, Makskov, Odense, Randers i Vejle.

Džemati su formirani u prostorijama raznih Bošnjačkih udruženja. Bošnjaci su s velikom ozbiljnošću prihvatili i podržali inicijativu formiranja Islamske zajednice Bošnjaka u Danskoj, kao subject očuvanja vjere, tradicije, identiteta i veze sa domovinim Bosnom i Hercegovinom.

Te godine u maju je formirana Islamska zajednica Bošnjaka u Danskoj. Ja sam se vratio koncem marta jer mi je istekla boravišna viza od tri mjeseca.

Bošnjaci u Danskoj su nastavili raditi na organizovanju džemata i dovođenju imama. Nastavljen je rast broja džemata i članstva. Udruženja su se postepeno gasila a džemati sve više preuzilali emanet organizacije sa svim populacima Bošnjaka u Danskoj.

Bajramska akademija u Federiciji

Ponovni dolazak, nakon onog prije 27. godina koji je bio entuzijatski i nezvjestan, jer mi je kazano: "Ideš da pokušaš nešto uraditi na organizaciji". Bio sam “Pilot projekat”. Ipak, uz sve izazove, probleme i neriješena pitanja, sa ove dvadesetsedmogodišnje distance možemo Bogu zahvaliti da su Bošnjaci u Danskoj uspjeli. 

Danas Islamska zajednica Bošnjaka u Danskoj ima 17 džemata: Kopenhagen, Ljiljan-Neastved, nur-Slagelse, Nakskov, Saff-Odense, BiH San-Federicija, IKC Vejle, BKC Kolding, Abenra, BKIC Tonder, Esbjerg, Sabah Brande Harning, Zem Zem-Horsens, Sabur Randers, Bošnjak Alborg, Frederikshaven i Thisted, zatim 10 kupljenih vakufskih objekata i 3 vakufska stana. U toku su aktivnosti kupovine još dva vakufska objekta za dva džemata i dva imamska stana.

Danas nas dočekuju kolege i naše džematlije koji iskažu visok nivou u dobroj organizaciji. Glavni imam Muamer-ef. Krdžić stalno je u komunikaciji sa kolegama imamima i džematlijama. Informacije se neizmjenično razmjenjuju, al što je vidno razgovori su dogovarajući i sve u cilju da Bošnjaci budu na okupu sačuvaju sebe, porodicu i imaju svijest o svojoj domovini. 

U organizaciji Islamske zajednice Bošnjaka u Danskoj, drugog dana bajrama organizirana je uspješna Centralna bajramska akademiju u Fredericiji. 

Na poziv centrale Islamske zajednice Bošnjaka u Danskoj prisustoao sam centralnoj bajramskoj akademiji u Fredericiji. 

Organizator mi je u sklopu programa dodijelio zahvalnicu u znak podsjećanja na početak organiziranja džemata u Danskoj. Velika je čast kad se istakne poseban doprinos u inicijativi i etabliranju naše zajednice Bošnjaka u Danskoj. 

Zahvalnica mi je dodijeljena kao prvom imamu kojeg je Rijaset poslao u Dansku na tri mjeseca. Zahvalnice su uručene i bivšem glavnom imamu Nermin-ef. Babiću, koji je dao veliki doprinos u razvoju zajednice, kao i bivšim presjednicima IZBD: Abdulahu Fejziću i Enveru Đoni.

Prilikom obraćanja na skupu sam zahvalio organizatoru na doprinosu i istakao da smo se trudili i da danas možemo kazati da naš rad nije bio uzaludan. Posebno smo radosni da su Bošnjaci u Danskoj uspjeli.   

Danas su mnogi Bošnjaci u Danskoj izuzetno dobro profilisani ljudi koji su uspjeli u ovoj zemlji otvoriti private firme, postati uvaženi profesori, visoko rangirani političari, naučnici i književnici. 

Pripadnost Bosni i Hercegovini je vidan i kod mladih, upravo zahvaljujući pripadnosti džematima.

Za primjer navodim Banjalučanina Adnana Demirovića, diplomiranog farmaceuta u Kopenhagenu. Porodičan i otac sina Haruna. Nije prihvatio dansko državljanstvo jer se nije želio odreći bosanskog. I još je takvih. Uz to, vrstan vodič kroz Kopenhagen. 

Bošnjaci su 1999. godine organizirali se kroz razna bošnjačka udruženja. Danas nakon 27 godina okupljaju ih prvenstveno džemati. Kupuju objekte za mesdžide.

Ovaj čin ne označava samo kupovinu zgrade – on predstavlja ostvarenje vizije, dugogodišnjeg truda i požrtvovanosti brojnih naših džematlija širom Danske.

Imati vlastite prostorije je nužnost, je su one ključne za stabilnost, dostojanstvo i kontinuitet djelovanja svake zajednice. One znače sigurnost, slobodu planiranja, mogućnost razvoja i osjećaj pripadnosti, naročito za djecu i mlade koji trebaju imati gdje da uče, druže se i izgrađuju svoj identitet u duhu islama.

Put uspjeha Bošnjaka je bio težak, mukotrpan, izazovan i zahtjevan. Mnoge porodice i pojedinci su godinama nesebično ulagali svoje vrijeme, trud i sredstva u razvoj u Islamsku zajednicu Bošnjaka u Danskoj.

Na čelu s neumornim imamima organizuju brojne aktivnosti: džematska druženja i predavanja,  donatorske skupovi, akcije prikupljanja sredstava u Fond Bejtul-mal, razgovori, sastanci, pregovori i planiranja. Svaki korak bio je korak vjere i nade – da će jednog dana naša Islamska zajednica Bošnjaka u Danskoj imati svoj krov nad glavom.

Bošnjaci u Danskoj su dali veliku pomoć Bosni i Herceovini, na svim poljima i u svim granama. Vrijeme je da uzvratimo respektom, zahvalom i molbom Bogu da ih sačuva u lijepoj Danskoj kao ponosite Bošnjake.  

Bosanskohercegovačke izbjeglice zasluženo su stekle naziv najbolje integrisane grupe doseljenika u Danskoj. Bošnjaci Danske kroz svoje džemate čuvaju dini-islam, maternji jezik-bosanski, kulturu, tradiciju i običaje zemlje svog porijekla.

(Preporod.info)