Vrijeme izbora: Između onih koji ruše i onih koji grade
Piše: Senaid Zajimović
Lahko je slomiti i uništiti. Heroji su oni koji donose mir i grade (Nelson Mandela)
Svijet u kojem živimo prolazi kroz jedno od onih razdoblja kada se čini da je buka zla glasnija od glasa dobra.
Ratovi, nasilje, poniženje čovjeka i ravnodušnost prema tuđoj patnji sve su češće slike koje dolaze do nas sa različitih strana svijeta. U takvom ambijentu čovjek lahko može izgubiti moralnu orijentaciju ili, što je još opasnije, početi se navikavati na zlo. A navikavanje na zlo je prvi korak prema njegovom prihvatanju.
Kur’an nas podsjeća na jednu od najdubljih etičkih istina ljudske civilizacije: "Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ko ubije jednog čovjeka koji nije ubio drugoga ili na Zemlji nered učinio – kao da je sve ljude ubio; a ko spasi jedan život – kao da je sve ljude spasio." (El-Maide, 32)
Ovaj ajet ne govori samo o ubistvu. On govori o vrijednosti ljudskog života i o odgovornosti svakog čovjeka da se ne poistovjeti sa nasiljem, nepravdom i razaranjem.
Ubistvo jednog nevinog čovjeka u Kur’anu je predstavljeno kao moralni slom cijelog čovječanstva, jer svaki život nosi u sebi dostojanstvo koje je Bog podario ljudima. Zato vjernik ne smije relativizirati zlo, niti ga opravdavati pripadnošću, interesom ili ideologijom.
Zlo ostaje zlo, bez obzira s koje strane dolazilo.
Istovremeno, Kur’an nas podsjeća da i jedno spašeno srce, jedan zaštićen život ili jedno učinjeno dobro nosi vrijednost koja nadilazi pojedinca. U svijetu u kojem se često veliča snaga destrukcije, Božija riječ vraća fokus na snagu dobra.
U tom duhu Poslanik Muhammed, a.s., izgovorio je hadis koji bi mogao biti moralni kompas svakog društva: "Najbolji ljudi su oni koji su najkorisniji drugim ljudima (široj društvenoj zajednicu)."
Nije najbolji onaj koji ima najviše moći, niti onaj koji ima najviše utjecaja. Najbolji je onaj čije postojanje donosi korist drugima, onaj koji liječi rane, štiti slabog, pomaže potrebitom i unosi mir među ljude. Upravo zato je lakše rušiti, a teško graditi. Mandela je to sažeo u jednostavnoj, ali dubokoj misli: "Heroji su oni koji donose mir i grade."
Herojstvo nije u razaranju, nego u strpljenju, u moralnoj hrabrosti i u odlučnosti da se dobro brani čak i onda kada se čini da zlo ima veću snagu.
Savremeni čovjek često vjeruje da promjene dolaze same od sebe, ali irski dramatičar Bernard Shaw podsjetio je na jednu dublju istinu: "Razuman čovjek prilagođava se svijetu; nerazuman uporno nastoji prilagoditi svijet sebi. Zato sav napredak zavisi od nerazumnog čovjeka."
Ova misao ne slavi tvrdoglavost, nego moralnu hrabrost. Ona govori o ljudima koji ne pristaju na nepravdu kao na nešto normalno, koji ne prihvataju nasilje kao sudbinu i koji imaju snage suprotstaviti se onome što je pogrešno. To su ljudi koji pokreću promjene.
Ipak, možda je najveća opasnost našeg vremena ravnodušnost. Ljudi ponekad čekaju neko idealno vrijeme da bi činili dobro, da bi progovorili ili da bi stali na stranu pravde. Ali to vrijeme gotovo nikada ne dolazi.
Književnica Anaïs Nin zapisala je da ljudi koji žive dubokim životom nemaju strah od umiranja, dok je Norman Cousins upozorio da najveća tragedija života nije smrt, nego ono što dopustimo da umre u nama dok smo živi. A često prvo umre moralna hrabrost. Zato se u vremenu moralnih iskušenja od svakog čovjeka traži da napravi izbor: hoće li biti dio onih koji ruše ili dio onih koji grade.
Važno je prepoznati zlo, osuditi ga i distancirati se od njega. Ali jednako je važno ne izgubiti vjeru u dobro. Zlo nikada nije temelj svijeta, ono je uvijek devijacija, lom i odstupanje od moralnog poretka. Dobro je ono na čemu svijet opstaje.
Zato svaki čovjek, bez obzira na svoju ulogu u društvu, ima priliku da bude na strani dobra.
Ponekad to znači zaštititi život, ponekad izgovoriti istinu, a ponekad jednostavno pomoći drugom čovjeku.
Možda ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali možemo promijeniti dio svijeta koji nam je povjeren. A to je često više nego dovoljno da dobro ostane jače od zla.
(Preporod.info)