Daleki istok kao škola za svijet: Lekcije koje BiH još nije naučila

U posljednjoj deceniji, na samom vrhu PISA rezultata se nalazi blok istočnoazijskih zemalja. Izvještaj o PISA rezultatima za BiH iz 2018. godine pokazuje niže rezultate od OECD prosjeka u svim trima oblastima.

Vodeće tri zemlje Kina, Japan i Singapur, dijele nekoliko zajedničkih karakteristika. Kao prvo, za razliku od zapadnih zemalja koje često njeguju princip “istraživanja djetetovog potencijala”, ove zemlje primjenjuju pristup zasnovan na predanom radu jer smatraju da svako može savladati gradivo uz posvećenost i trud.

Ogromno ulaganje porodice u obrazovanje djece također je značajna zajednička karakteristika. Pored redovnog školovanja, većina roditelja upisuje djecu u dodatne škole nakon nastave kako bi dobila podršku u savladavanju gradiva. U Japanu se ove škole nazivaju Juku, u Kini i Singapuru su poznate kao škole za podučavanje (tuition centers), dok se u Koreji nazivaju Hagwon. Japanska vlada je pokrenula i program Chiiki Mirai Juku, kojim se pomaže učenicima koji teže savladavaju akademsko gradivo.

Sljedeća važna karakteristika je veliko ulaganje u nastavni kadar koji uživa visoko poštovanje u društvu. Zapošljavaju se najbolji, visokoobrazovani nastavnici koji primaju adekvatne kompenzacije za svoj rad. Procesom digitalizacije osigurava se maksimalno oslobađanje od administrativnih pritisaka, dok je mogućnost napredovanja zagarantovana onom nastavnom osoblju koje pokazuje dobre rezultate. Nastavnici u ovim zemljama uživaju visok društveni status, što stvara snažniji potencijal i veću motivaciju za bavljenje prosvjetnim pozivom.

Iskustvo nastavnika iz Kine i Japana

Goran Barbir, porijeklom iz Livna, koji je sedam godina u Kini radio kao nastavnik prirodnih predmeta – fizike i hemije, ističe poštovanje prema nastavnicima kao izniman fenomen.

– Kada poredim obrazovanje u Bosni i Hercegovini i u Aziji, posebno u Kini gdje sam živio sedam godina, meni se uvijek izdvoje dvije-tri ključne razlike. Prva je jednostavno važnost obrazovanja kao pokretača zajednice i uloge nastavnika u cijelom tom procesu. Poštovanje prema nastavnicima od strane roditelja i učenika je nešto što je meni bilo gotovo nestvarno. Učitelji imaju ogroman društveni ugled – roditelji ih slušaju, djeca ih poštuju, a njihova riječ ima težinu. Naš direktor je u gradu od sedam miliona ljudi bio skoro kao zvijezda – ljudi bi se slikali s njim, zaustavljali ga na ulici i pitali za savjet, kao da je neka poznata ličnost.

Kao drugu karakteristiku istakao je želju djece za učenjem, uz snažnu podršku roditelja koji stoje iza škole i nastavnika.

– Kao što postoji ideja “American Dream”, tako postoji i nešto što bismo mogli nazvati kineskim snom – uvjerenje da se radom, trudom i učenjem može izgraditi bolji život. Nažalost, meni se već dugo čini da na Balkanu tog uvjerenja sve manje ima. Kao da se kod nas češće vodi onom starom izrekom da je “rad stvorio čovjeka, a nerad gospodina”, pa često kao društvo želimo doći do nečega što lakše i sa što manje odricanja. To je potpuna suprotnost onome što sam vidio na Dalekom istoku, gdje je kultura rada, discipline i ulaganja u obrazovanje i dalje vrlo snažna – pojasnio je Barbir.

Dr. Alma Jeftić, koja je tokom doktorskih studija u Japanu radila s djecom, također je potencirala činjenicu da su rigorozan pristup učenju i snažan naglasak na STEM oblastima (nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika) ključni razlozi visokih rezultata japanskih učenika na PISA testovima.

U Japanu se nastavni plan, pored obaveznih predmeta poput engleskog jezika i matematike, fokusira i na odgoj o moralu i ishrani. Djeca zajednički pripremaju hranu, poslužuju je i s nastavnim osobljem razgovaraju o zdravim prehrambenim navikama.

Posljednja stavka je izrazita orijentiranost ka prirodnim i inženjerskim naukama. Zemlje poput Japana suočavaju se s nedostatkom radne snage, što pokušavaju premostiti razvojem robotike u brojnim sektorima, uključujući i ugostiteljstvo. Matematika, fizika i inženjerstvo definitivno uživaju najveću pažnju. Ministarstvo obrazovanja u Japanu zapravo je Ministarstvo obrazovanja, kulture, sporta, nauke i tehnologije (MEXT). Uz njega, Agencija za digitalizaciju aktivno radi na modernizaciji procesa, olakšavajući administraciju u obrazovnom sistemu te osiguravajući učenicima neophodnu tehnološku infrastrukturu i digitalne udžbenike.

Cijeli tekst Aide Hadžić čitajte u novom broju Preporoda, od 15. marta 2026.

(Preporod.info)