Dr. hfz. Mensur-ef. Malkić: Bajram nije samo gizda, radost i zajedništvo, već i ogledalo naše duhovne zrelosti

Nakon mjeseca posta, Bajram ne dolazi samo kao nagrada vjernicima, već i kao svojevrsni test, trenutak u kojem se preispituje koliko je ramazan ostavio traga u nama.

O duhovnoj zrelosti, trajnosti ramazanskih vrijednosti, ulozi znanja, porodice i zajednice, ali i drugim važnim pitanjima, za Stav je govorio prof. dr. hfz. Mensur-ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Nakon mjeseca intenzivnog ibadeta, odricanja i duhovnog preispitivanja, u kojoj mjeri Bajram predstavlja svojevrsni ispit naše duhovne zrelosti, odnosno trenutak kada se vidi koliko je ramazan zaista ostavio trag u našem karakteru i ponašanju?

Bajram je lijepi trenutak kada vjernik u punom kapacitetu osjeti plodove ramazana nakon ibadeta, cijelomjesečnog odricanja i duhovnog preispitivanja koji su oblikovali njegov karakter i postupke. Ramazan je prilika za približavanje svome Gospodaru, pa smo pažljiviji i prema osobama oko nas, s druge strane, strpljivost, kao posebnu odliku ramazana, lakše prihvatamo i u njoj istrajavamo.

A kad se na bajramskom jutru rastanemo s ramazanom, pa se sretni i zadovoljni zahvalimo Allahu, dž.š., na blagodatima i na pomoći tokom posta trebali bi to raspoloženje zadržati i ne prekidati tu nit. Jer, vrijedi se potruditi i očuvati te vrijednosti kako bi nam dobročinstvo i dobrota postali trajno opredjeljenje i navika. Da ne bi poslije imali žala kao Mula Mustafa Bašeskija koji je napisao: "Kad bi me neko upitao šta mi je na ovom svijetu najžalije ostaviti, rekao bih: sabaha, behara i iftara."

Također, riječi arapskog pjesnika nas podsjećaju: "Nije bajram onome ko odijeva haljine nove, već onome čiji grijesi budu oprošteni i koji se pokornošću opskrbi".

Bajram stoga nije samo gizda, radost i zajedništvo, već i ogledalo naše duhovne zrelosti, trenutak u kojem osjetimo da ramazan i dalje živi kroz naša djela.

Kako vjernici mogu osigurati da duhovno buđenje koje su doživjeli tokom ramazana ne bude prolazno, već da postane trajna promjena u njihovom svakodnevnom životu?

Ramazan nas uči strpljenju, pažnji i duhovnoj disciplini, ali prava vrijednost mubarek ramazana mjeri se po onome što ostaje u nama, što čuvamo i sačuvamo nakon njega.

Ljepota duhovnog ramazanskog buđenja može se istinski osjetiti samo ako nastavimo biti budni, ako nastavimo njegovati ono što smo tokom ramazana izgradili i razvijali, našu plemenitost, našu ustrajnost, naš sabur...

Poslanik, a.s., nas podsjeća: "Najdraže djelo Uzvišenom Allahu je ono na kojem se ustraje, pa makar bilo i malo."

Zbog toga vjernik ne smije dopustiti da ramazanski trud nestane odmah nakon Bajrama, već ga treba pretvoriti u trajni izvor inspiracije, bereketa, blagoslova i unutrašnje snage tokom cijele godine. Treba nastaviti, istrajati i istrajavati u dobru.

Kako se vrijednosti koje smo jačali u ramazanu mogu reflektirati na naš odnos prema znanju, obrazovanju i društvenoj odgovornosti?

Mjesec ramazan i njegove poruke podsjetnik su na vrijednost znanja, učenja, proučavanja, studiranja, cjeloživotnog učenja i napredovanja. A u bliskoj vezi sa znanjem je i odgovornost, jer oplemenjeni znanjem svjesniji smo obaveze i brige za druge oko nas.

Ako uporedimo nas i naše starije jasno nam je da oni nisu imali ovakve mogućnosti za obrazovanje i napredovanje kao što mi imamo, ali, oni su, čini se, puno bolje čuvali to što su naučili, njegovali su vrijednosti, bili su dosljedniji, i ostali su čvrsti na Pravom putu, svim srcem su čuvali vjeru i domovinu. Duboko su bili svjesni riječi Šejha Juje: "Da nije ljubavi prema domovini, ona bi propala". Upravo ta ljubav i odgovornost omogućila nam je da danas živimo u Bosni i Hercegovini.

A znanje i vrijednosti koje smo od njih naslijedili a koje posebno jačamo u ramazanu, kao što su disciplina, sabur i plemenitost, trebaju nas voditi i u obrazovanju i u društvenoj odgovornosti. Zato trebamo slijediti njihov primjer, učiti, napredovati, usavršavati se. Posebno naši mladi trebaju više učiti, čitati, istraživati, istinski se posvetiti izučavanju, proučavanju i is/koristiti mogućnosti našeg vremena.

I naravno, uz to, čuvati našu vjeru i tradiciju, voljeti našu domovinu, te svojim znanjem i djelima ostaviti trag koji će trajati i nadživjeti ih.

Ramazan nas uči bogobojaznosti, samodisciplini i suosjećanju. Koje konkretne korake preporučujete vjernicima da poduzmu kako bi očuvali i dalje razvijali ove vrijednosti nakon završetka ramazana? I kako možemo kultivirati trajnu zahvalnost u svakodnevnom životu, posebno u vremenu kada nas svakodnevni izazovi često odvraćaju od duhovnih vrijednosti?

Da, ramazan nas prije svega uči bogobojaznosti, potom samodisciplini i suosjećanju, ali prava snaga ovog mubarek mjeseca pokazuje se kada te osobine unesemo u svaki dan svog života. Najveći izazov nije tokom ramazana, već nakon njega, tj. kako zadržati osjećaj zahvalnosti, strpljenja, empatije i brige za druge kada nas svakodnevni problemi vuku i odvraćaju od duhovnih vrijednosti.

Zato pravi vjernik treba nastojati da čini mala dobra djela, mala dobročinstva, da ona budu dio njegove svakodnevice, da mu postanu i navika i potreba, duhovna potreba. Da bude pažljiv prema bližnjima, da pomaže druge kada god može, da širi osmijeh i lijepu riječ, a, u isto vrijeme ulaže trud u ličnom razvoju i napredovanju.

Kur'an opisuje ženu koja je uništila svoj trud kad je rasprela svoju pređu na kraju dana. Slično tome, i mi lahko možemo izgubiti ramazanske plodove ako prestanemo njegovati ono što smo naučili i postigli tokom ramazana.

Također, i na nas se odnosi poruka Muhammed, a.s., koji je rekao jednom svome drugu da je za uspjeh dovoljno vjerovati u Allaha, dž.š., i ustrajati u tome.

Dakle, ta svakodnevna mala djela i ustrajnost, grade naš karakter i jačaju našu vjeru. I pružaju nam priliku da dobrota i dobročinstvo postanu sastavni dio našeg života.

U ovim danima posebno smo naglašavali važnost džemata i zajedništva. Kako Bajram može poslužiti kao prilika za jačanje međuljudskih veza i zajedničkog djelovanja unutar zajednice?

Bajram je uvijek posebna prilika da se obnovi i ojača duh zajedništva među ljudima. U danima Bajrama ljudi se više posjećuju, razgovaraju, druže i dijele radost jedni s drugima. Nekima bajram bude povod da se izmire, da razmirice i nerazumijevanje ostave iza sebe. U bajramskim susretima može se osjetiti koliko su džemat i zajednica važni, jer čovjek tek u zajedništvu može u potpunosti osjetiti ljepotu blagdana.

Bajrami su prilika da pokažemo solidarnost, empatiju i ljudsku bliskost, pa je posebno važno da se sjetimo i onih koji su u potrebi, onih koji su sami, ali kojima pažnja, posjeta ili lijepa riječ mogu značiti mnogo više nego što mislimo. A vjernici bi trebali biti usmjereni na pomaganje drugima, makar nerijetko i sami bili u potrebi. To je srž poziva i poruke o spremnosti na dijeljenje i brigu za druge. Kada u zajednici postoji takav duh, tada se smanjuju i siromaštvo i osjećaj zapostavljenosti, a ljudi se osjećaju sigurnije i povezanije jedni s drugima.

Istovremeno, Bajram nas podsjeća i na vrijednost rada, truda i odgovornosti prema društvu u kojem živimo. Nije dovoljno samo dijeliti radost, nego i zajedno graditi bolje okruženje. U mnogim društvima napredak se temelji na radu, štednji i odgovornom odnosu prema onome što se stekne. Kod nas se, nažalost, ponekad više cijeni ono što dođe lahko, na neki čudan način, nego ono što se postigne trudom, znanjem i upornošću.

Zato Bajram može biti prilika da se podsjetimo koliko je važno njegovati vrijednosti rada, zajedničkog djelovanja i međusobnog pomaganja. Kada ljudi dijele i radost i odgovornost, tada zajednica postaje snažnija. A vjera nas podsjeća da Allah, dž.š., daruje radost onima koji vjeruju i čine dobra djela.

Upravo u tim djelima, u brizi za druge, međusobnom razumijevanju, poštenom radu i zajedničkom djelovanju krije se istinska ljepota zajedništva koju Bajram donosi.

Tokom ramazana često se govori o solidarnosti i empatiji. Kako možemo osigurati da ove vrijednosti ne ostanu samo teorijske, već da se konkretno manifestuju, posebno tokom i nakon Bajrama?

Solidarnost i empatija jesu i trebaju biti trajne osobine i odlike vjernika. U ramazanu se akcentiraju jer trebaju doći do izražaja a u dane Bajrama trebaju dostići svoj vrhunac. Jer, ne možemo zaokružiti i upotpuniti ramazansko i bajramsko dobročinstvo bez solidarnosti sa braćom i sestrama u potrebi, bez saosjećanja sa njihovim patnjama i tegobama.

Isto tako, ne možemo nakon ramazana i bajrama ostati distancirani spram onih koji trebaju našu pomoć i podršku. Kao vjernici ne možemo zatvarati oči i uši pred tihim, nečujnim pozivom brata u nevolji. Vjernik se tada ne osjeća dobro!

A zato, kada daje, pomaže, empatiše, onda je sretan i zadovoljan.

Na koji način porodica, kao temeljna ćelija društva, može osigurati, da djeca i mladi Bajram ne doživljavaju samo kroz običajnu ili folklornu dimenziju, nego i kroz njegovu duhovnu suštinu?

Porodica je prvo i najvažnije mjesto u kojem djeca uče kako razumjeti vjeru, kako usvojiti i prihvatiti vrijednosti, kako doživjeti blagdane. Ako želimo da djeca Bajram ne doživljavaju samo kroz običaje, novu odjeću i poklone, onda je važno da u porodici razgovaramo o njegovom dubljem značenju, odnosno, o ramazanu koji mu prethodi, o pokornosti i zahvalnosti Allahu, dž.š., i o radosti koja dolazi iz ibadeta, džemata, zajedništva i međusobne bliskosti.

A djeca najviše uče iz onoga što vide u porodici, iz roditeljskog primjera, iz porodičnih razgovora, iz posjeta rodbini i načina kako stariji brinu za one kojima je pomoć potrebna. Upravo zato porodica ima posebnu odgovornost da djeci na lijep i lahak način prenese vrijednosti vjere, dobrote i poštovanja. To podrazumijeva i zahtijeva više vremena provedenog s djecom, više razgovora i pažnje.

U vremenu kada su djeca izložena mnogim utjecajima, važno je da roditelji budu prisutni u njihovom životu, da se aktivno posvete njihovom odgoju, jer, ako mi ne osvojimo srca naše djece, neko drugi će to učiniti. Zato je Bajram prilika da djeca preko porodičnog okupljanja osjete ljepotu zajedništva. Posjete rodbini, komšijama i prijateljima naučit će ih da radost Bajrama nije samo lična, nego zajednička radost.

Kao potomci Adema, a.s., i h. Have dijelimo zajedničko ljudsko porijeklo s ljudima s kojima živimo u ovoj lijepoj zemlji. Zato su bajramski dani prilika da pokazujemo više dobre volje jedni prema drugima, da gradimo povjerenje i jačamo međusobno poštovanje. Kada djeca Bajram dožive kroz takvu porodičnu atmosferu i takav pristup, kroz vjeru, razgovor, pažnju i zajedništvo, tada on za njih prestaje biti samo običaj ili folklor. Bajram postaje lijep doživljaj i važan događaj kojim se njeguju vrijednosti i ljepota življenja u islamu. A takav osjećaj treba da zadrže, da ih prati kroz cijeli život.

Ranije ste naglašavali da vjera ne podnosi površnost i spektakularizaciju. U vremenu snažne medijske prisutnosti religijskih sadržaja, kako sačuvati autentičnost doživljaja Bajrama i njegovu duboku duhovnu dimenziju?

Da, Bajrami odavno više nisu kao što su nekad bili. U vremenu medijskih sloboda i pre/velike prisutnosti vjerskih sadržaja u različitim medijima i na društvenim mrežama i ramazan i bajrami se nerijetko koriste za promociju svega i svačega.

Nisam za cenzuru ali, ovakav način prezentiranja vjerskih sadržaja, čini se da ponekad više šteti nego što koristi onima koji o vjeri i vjerskim istinama uče iz medija. Puno je u medijima onih koji govore o vjeri, o tzv. vlastitom poimanju islama i takav površan pristup zbunjuje i one koji poznaju propise i prakticiraju ibadete a kako li tek istupi tih kvazialima zbunjuju one koji tek usvajaju islamske propise i pravila.

I naravno, zbog tog pristupa i takvih slobodnih interpretacija došli smo do toga da je i Bajram "izgubio" svoju suštinu, autentičnost i originalnost. Bajram je od blagdana postao praznik u kojem dolazi do izražaja folklor, kičeraj, veselje, razbibriga, ... Umjesto da Bajram bude plod ramazanskih ibadeta, proljeće vjerničke sreće, nerijetko doživimo jesen, zimu i hladnoću nakon bajramskih veselja, punih nemilih, neprimjerenih scena, pa čak i tragičnih epiloga.

I akteri i sudionici tih događaja i dešavanja su naša djeca i mladi koji su uvučeni u takve sadržaje pod plaštom vjere i duhovnosti.

U ovakvom okruženju i medijskoj nedosljednosti spram vjerskih vrijednosti ostaje nam i obaveza i odgovornost da našim  najmlađim u našim porodicama, džematu i zajednici objašnjavamo suštinu islamskih propisa i blagdanskih pravila, i da im nudimo programe gdje će bajramsku radost doživjeti na pravi način, u lijepom ambijentu i hairli društvu.

U svjetlu trenutnih društvenih i političkih izazova u Bosni i Hercegovini, kako poruke Bajrama mogu doprinijeti izgradnji međusobnog povjerenja, tolerancije i zajedničkog djelovanja ka boljoj budućnosti?

Univerzalna bajramska poruka uvijek je bila, pa i danas, isprepletena mnoštvom poruka: povjerenja, tolerancije, suživota, međureligijskog dijaloga, dobrosusjedskih odnosa, komšijske susretljivosti i pažnje.

Ako budemo slušali ove poruke, postupali po njima, svoju djecu odgajali u tom svjetlu onda će bajrami biti radost svim vjernicima, svim ljudima dobre volje, svim građanima Bosne i Hercegovine.

I tako mogu biti polog, zalog i garant za ugodniji zajednički život i bolju i ljepšu budućnost.   

Koju poruku nade i optimizma biste uputili vjernicima i građanima Bosne i Hercegovine povodom ovogodišnjeg Ramazanskog bajrama?

- Uvijek Bajram dočekujemo s nadom, s očekivanjima, s ushitom, s radošću, ...

Upućujem dovu Allahu, dž.š., Dragom Bogu, Milostivom Gospodaru, da nas pomogne u dobru i dobročinstvu, da ujedini naša srca u istini, pravdi i poštenju, da nas pomogne da budemo bolji vjernici, bolji roditelji, bolja djeca, bolji ljudi, bolje komšije i susjedi, bolji građani naše zajedničke domovine Bosne i Hercegovine!

Da ovaj i još puno bajrama dočekujemo u miru, sigurnosti, rahatluku i zajedničkom blagostanju! Amin!

(Preporod.info)