Muftija Pitić: Bajramu se raduje onaj ko se vrati svojoj Prirodi

Ramazansko vrijeme nas svake godine podsjeća na važnost odricanja od onoga čime Stvoritelj nije zadovoljan, ali i na vlastitu mogućnost samokontrole – osobine koju nastojimo čuvati tokom cijele godine. 

Dane Bajrama, nakon perioda posebne ramazanske samokontrole, doživljavamo kao radost, vrijeme susreta, ali i napomenu da čuvamo disciplinu sticanu tokom ramazana.

Naš sagovornik u bajramskom intervjuu je muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić.

Razgovarao: Nedim Gondžić  

O ramazanu govorimo kao o vrememu odricanja, a o Bajramu kao vremenu radosti nakon odricanja. Na koji način i u kojoj mjeri ovakav balans između odricanja i radosti/slavlja treba i može usmjeravati naš život?

Hvala Vam na izvanrednom pitanju. Time će i meni biti lakše pokušati nešto kazati. Sve je u našim životima pitanje pristupa, ugla posmatranja, razloga zašto je nešto takvim kakvo jeste. U ideološki nametnutoj modernosti je pitanje odricanja nedopustivo, blasfemično s aspekta te iste ideologije, ponižavanje ljudskog – jer zaboga, čovjeku treba sve biti dostupno i sve mu treba biti dozvoljeno.

Taj i takav čovjek, kojega voli ideologija modernosti, je odličan kupac, konzument, potrošač – a takav joj čovjek jedino i treba. U vašem pitanju stanuje suština Božijeg reda – čovjek se mora, po prirodi i svrsi svoga stvaranja, odricati ili poricati. Ne daj Bože da mislim ili pozivam na odricanje od bilo kojeg ukrasa ovoga svijeta. Odricanje podrazumijeva prije svega čuvanje sebe u Božijem redu stvari od svega što ne smijemo činiti, jer je zabranjeno, ali i od požude za mnogo čime što nam ne treba ili nam nije neophodno.

Mi se u ramazanu ne odričemo, ako ovaj pojam posmatramo iz ugla ćoravosti moderne, nego se vraćamo u Prirodu (fitret) svrhe našeg stvaranja, a kako bismo se mogli prirodno radovati. Zato se ovaj Bajram i zove idul-fitr – povratak Prirodi stvaranja, punini smisla stvaranja čovjeka – da Bogu predan budem.

Koliko god modernom konzumerističkom, šupljem čovječanstvu to izgledalo paradoksalno, neshvatljivo i neprihvatljivo Bajramu se raduje samo onaj ko se vratio svojoj Prirodi. Ovaj godišnji remont, genaralni servis ramazanski je Dar nad darovima kakav samo Onaj Ko nas je stvorio može dati.

I, doista je nesretan svako ko ne iskoristi ramazansko vrijeme i Dar svih darova ovosvjetskih. Dakle, odricanje od komoditeta, komfora, pohlepe, uobrazilje, samozaljubljenosti, samodovoljnosti, sebičnosti, služenja gorem od sebe, svakojakih zloupotreba, što odmaže bajramskoj radosti u njenoj punini.

S druge strane uvođenje samokontrole, reda, poniznosti, društvenosti, darežljivosti, odgovornosti, skromnosti i sličnih vrijednosti koje nas dovode u stanje Zahvalnosti uvode nas u puninu bajramske radosti. 

Činjenica je da ramazan pokazuje naše najbolje izdanje i pomalo je iluzorno očekivati da ćemo ga zadržati tokom cijele godine. Također, porazan bi bio i potpuni povratak našim predramazanskim izdanjima. Šta je posebno bitno sačuvati od "ramazanskih darova"?

Nije moguće biti mimo ramazana isti kao u ramazanu. Ramazanski adem je poseban. Jer je ramazansko vrijeme posebno. Njega nema izvan ramazana. To je tako zato što je Bog dragi dao da je to tako.

Zato je i ramazanska nagrada skrivena u prostranstvima Božije Dobrote i Milosti. Samo ramazanski adem, postač ima svoja vrata kroz koja će ući u Džennet. Bilo bi dobro da svakog ramazana nešto od svojih slabosti ostavimo i ne vraćamo im se više.

Istovremeno, potpuna pobjeda svakog od nas nad samim sobom bila bi sadržana u nastavljanju dobre ramazanske kondicije nakon ramazana. A kad bismo se sa sobom dogovorili da više nećemo raditi ono što je zabranjeno - dosta bi nam bilo i pokoje sitno Dobro, ako Dobro, uopće, može biti sitno.   

Post nas je podsjetio na ideju zahvalnosti na blagodatima koje uživamo svaki dan. Jedan nivo je zahvalnost riječima, a drugi je njena praktična dimenzija. Šta možemo uvesti u našu svakodnevnu praksu, a da to bude pokazatelj zahvalnosti Stvoritelju?

Bez zahvalnosti nema vjere. Ko nije zahvalan on poriče Istinu. Bogu Dragom smo zahvalni bjanko. Ili što bi naš narod kazao 'nako. Zahvalni smo što nas je stvorio, što nam je podario obaveze kako ne bismo bili bezveze, zahvalni smo što smo muslimani, i što smo i to dobili gratis, zahvalni smo i što nam ne daje i ono što bismo mi voljeli da imamo ili da nam bude darovano. Zahvalni smo zato što je On naš Stvoritelj.

A najbolje ćemo Mu se zahvaliti ako se čuvamo Njegovih zabrana i ne prelazimo granice koje je Allah uspostovio i odredio. Zahvalni ćemo biti kada dobijemo plaću pa se pitamo da li smo je stvarno zaradili. Zahvalni ćemo biti kada svoj emanet i povjerene poslove obavljamo na najbolji mogući način. Neće zahvalan biti nikad nijedan čovjek koji stalno pita gdje sam ja tu, ja bih trebalo da budem, ja zaslužujem…

U jednoj od nedavnih hutbi kazali ste da je moral božanskoga porijekla usađen stvaranjem u stvorenje da bi ga nosilo i po njemu se vladalo na ovom svijetu. Na osnovu kojih vanjskih pokazatelja danas možemo govoriti o našem moralu?

Svo dobro koje stoji i postoji je od Dragoga Boga. Moral je najveće dobro čovjekovo koje mu je dato i kojim je obavezan. To ga razlikuje. Bez morala nema vjere. Moral je i najsnažnija odlika misije Muhammeda, a. s.

Znamo mi svi, manje-više, šta je moralno. Ne treba nam niko tumačiti. Ali, nije moralno da se moralno odnosi samo na onoga tamo, onoga drugoga. 

Imate i ovoramazansko iskustvo itikafa. Njegove definicije i vrijednosti smo imali priliku čitati proteklih dana, ali neposredno iskustvo je nezamjenjivo. Koje poruke možete crpiti iz Vaše posljednje trećine ramazana?

Molim se da opet budem u mogućnosti.

A iskustvo? Nek ostane moje kao što i jeste. I, da Blagi naš Gospodar otvori srca naših ljudi da okuse itikaf. Molim Dragog Boga da ukabuli ovaj moj boravak i bude mnome zadovoljan.  

Tragom priče o itikafu možemo govoriti o balansu između odvajanja od društva i aktivnog participiranja u njemu. Koliko je značajno jedno, a koliko drugo?

IItikaf ne bismo trebali posmatrati kao odvajanje od društva i svijeta. Meni je to samo prepakivanje jednog kratkog perioda u ramazanskome vremenu. Ne treba itikaf posmatrati ni kao neku čudesnu, nadljudsku ambijentalnost. Ta, mi svi imamo itikaf u svojim životima. Samo o tome ne razmišljamo. Svako od nas ponekad ima potrebu da bude sam. Zar se ne raduju ljudi vikendu? Samo što su tu razlozi problematični. 

E, ovaj itikaf u ramazanu u ime Boga i radi njegovog zadovoljstva unosi i drugačiju dimenziju u našu društvenost u zadnjoj trećini ramazana. Jedan broj ljudi se na poseban način uključuje u organiziranje i pripremu iftara i sehura onome ko boravi u itikafu. Mutekif je aktivan u džamiji, zajedno s ostatkom džemata, u svim našim ramazanskim džamijskim dinamikama. Itikaf nije bježanje od… Meni je to trčanje u susret… 

Umjesto zaključka. Mutekif nije odvojen, on je posebno uključen. A, jasno je da, kao društveno biće, nemamo pravo zanemarivati društvenost i svoju obavezu u toj društvenosti. Samo, ipak, nekad bismo trebalo iskoristiti i ovu mogućnost – aktivnog povlačenja. 

Drugog dana Bajrama obilježavamo Dan šehida. Koja je danas naša obaveza prema šehidskoj žrtvi. Preciznije, kako im, osim verbalno, pokazati poštovanje?

Ustanovljavanje Dana šehida je jedno od najrevolucinarnijih postignuća Islamske zajednice u novije vrijeme. Obilježavanje tog datuma nije na onoj razini kojom bismo mogli biti zadovoljni, ali nećemo se umoriti, niti prestati zahvaljivati Bogu šro su neki od nas dobili najveći stepen kod svoga Gospodara.

Oni nisu mrtvi sve dok nas okupljaju i za Dan šehida. Mi smo pokrenuli proces da u Goraždu 300 ljudi uči po dvije stranice Kur'ana na hatmi plemenitim šehidima bosanskim.

Ružno je da, a imamo i takvih praksi, hatmu uče samo imami. Obilazit ćemo plemeniti toprak ove zemlje gdje oni leže i još jednom se obavezati na čuvanje njihovog emaneta koji su nam ostavili. 

Medžlisi pri Muftijstvu goraždanskom, a o tome smo pisali i u našim medijima, imaju specifično i međusobno različito ustrojstvo. Šta su najveći izazovi, a šta najveća zadovoljstva, misijskog djelovanja na ovom području? 

Najveći nam je izazov kad izazova nema. Hvala Bogu i hvala mojim kolegama imamima, našim džematlijama - živi nam ramazan u našim uništenim džematima. Ako ćemo biti pošteni, naši ljudi tokom ramazana rade u tom smislu više od mogućeg i to je najveće zadovoljstvo.

Nastavit ćemo da nam izazovi budu izazovi i, uz Božiju pomoć i podršku naših džematlija, dižemo kvalitet našeg ramazanskog servisa na veći nivo.

Hvala svim mojim imamima i svim našim džematlijama, prijateljima zajednice i našim musafirima iz svijeta na njihovom doprinosu našem ramazanskom Dobru. Neka ih Milostivi Bog nagradi Svojom ramazanskom nagradom. 

Bajram mubarek olsun!

(Preporod.info)