Duraković: Drugo izdanje prijevoda Kur’ana rezultat je dvadeset godina novog čitanja i promišljanja

Akademik prof. dr. Esad Duraković, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih arabista, književnih historičara i prevodilaca, govorio je u razgovoru za Radio BIR o drugom, dorađenom izdanju svog prijevoda Kur’ana, koje je krajem 2025. godine objavio Centar za napredne studije iz Sarajeva.

Istakao je da novo izdanje nije tek tehnička redakcija ranijeg prijevoda, nego rezultat dvadeset godina dodatnog čitanja, promišljanja i prevodilačkog sazrijevanja.

Duraković je podsjetio da je rad na prijevodu Kur’ana za njega bio dugotrajan i duboko odgovoran proces, proistekao iz uvjerenja da se cjelokupna orijentalno-islamska kultura može valjano razumjeti jedino iz odnosa prema kur’anskom tekstu.

– Shvatio sam da je zapravo čitav univerzum orijentalno-islamske kulture u orbiti Kur’ana, kur’anskog teksta. Prema tome, razumijevanje te kulture u njenoj punoj autentičnosti, obimu i originalnosti moguće je samo onda ako se posmatra kao dio toga univerzuma sakralnog teksta – kazao je Duraković.

Govoreći o motivima za novo izdanje, pojasnio je da se izvornik ne mijenja, ali da se mijenja čitalac, prevodilac i kontekst u kojem živi.

– Tekst je uvijek isti, izvornik, ali mi nismo isti. Čovjek se mijenja, mijenja se njegovo znanje, obrazovanje, mijenja se kontekst u kome živi, a tekst je isti. Tekst je toliko složen i polisemantičan da svaki prijevod predstavlja i jednu vrstu interpretacije – rekao je.

Dodao je da je u godinama nakon prvog izdanja iz 2004. godine dolazio do novih uvida, naročito kroz stalno vraćanje Kur’anu.

– Tokom tih dvadeset godina dolazio sam do nekih novih saznanja i otkrića, neka nova značenja su mi se raskrivala i zato sam vidio da je vrijeme da ponudim verziju prijevoda u skladu sa svojim intelektualnim stasanjem – istakao je Duraković.

Posebno je naglasio da u novom izdanju nije nastojao samo jezički korigirati pojedine izraze, nego i snažnije prenijeti pozitivitet kur’anske poruke, za koji smatra da je često bio potisnut ustaljenim prevodilačkim navikama.

– Poenta moga prijevoda općenito jeste u tome da maksimalno idemo na izražavanje pozitiviteta kojim je Kur’an bremenit. Smatram da se treba odmicati od tradicije strahovlade i ponuditi značenja koja su utemeljena u semantici i semiotici teksta – naveo je.

Kao ilustraciju takvog pristupa izdvojio je prijevod prve sure, El-Fatiha, navodeći da je riječ “rabb” u novom izdanju prevodio kao “Uzgajatelj svjetova”, a ne samo kao “Gospodar svjetova”.

– Allah džellešanuhu svjetovima ne samo da gospodari nego ih uzgaja, razvija i kultivira. Zato sam smatrao da riječ “uzgajatelj” nosi više tog pozitivnog potencijala nego imenica “gospodar” – pojasnio je.

Sličan pristup primijenio je i u razlikovanju izraza Er-Rahman i Er-Rahim.

– Er-Rahman znači Svemilosni, onaj koji je milostiv prema apsolutno svemu, a Er-Rahim je Milostivi. Ta dva pridjeva nisu ista i ne bi ih trebalo prevoditi istim ili sličnim rješenjima bez razlikovanja – rekao je.

Govoreći o drugim čestim kur’anskim izrazima, Duraković je naveo da je u novom prijevodu nastojao preciznije izraziti njihovo izvorno značenje, pa je, umjesto ustaljene opozicije “vjernici” i “nevjernici”, koristio oblike “pravovjerni” i “krivovjerni”.

– Kafir nije nevjernik. Kafiri u vrijeme Objave itekako su bili vjernici, ali su bili krivovjernici. Prema tome, pravilnije je reći pravovjerni i krivovjerni – istakao je.

Ukazao je i na drugačije razumijevanje pojma takva, koji se uobičajeno prevodi kao bogobojaznost.

– Ne razumijevam to kao bogobojaznost. Ittaka znači čuvati se, biti oprezan, biti predostrožan. Zato sam nastojao i tu riječ drugačije prevesti, kako bi njen smisao bio bliži izvornom značenju – kazao je.

Duraković je posebno naglasio da vlastito Allahovo ime ne treba prevoditi kao “Bog”, jer se time, prema njegovom mišljenju, gubi njegova jedinstvenost.

– Imenica Allah je vlastita imenica u apsolutnom singularitetu. Ona nema plural i zato je, po mom dubokom uvjerenju, ne treba zamjenjivati, nego prenositi onako kako jeste – rekao je.

Govoreći o prevodilačkom izazovu, istakao je da je posebnu pažnju posvetio kratkim surama, naročito onima iz 30. džuza, zbog njihove snažne ritmičnosti, rime i stilskog intenziteta.

– Moja zadaća bila je da pokušam prenijeti što više stilskog potencijala izvornika. Posebno sam se vraćao kratkim surama koje imaju briljantnu rimu, ritmizaciju i stilsku markiranost – kazao je.

U završnom dijelu razgovora Duraković se osvrnuo i na odnos savremenog čovjeka prema Kur’anu, upozorivši da problem nije samo u nedostatku vremena nego i u mehaničkom odnosu prema Objavi.

– Muslimani u većini verbaliziraju Kur’an, uče ga mehanički, drže ga mehanički, ali njegova značenja i poruke treba reinterpretirati u novom vremenu, uvesti ga u naš kontekst i kontekstualizirati ga – upozorio je.

Naglasio je da Kur’an, pravilno razumljen, ne vodi izolaciji i sukobu, nego bratstvu, saradnji i kosmopolitizmu.

– Kur’an u osnovi propovijeda bratstvo ljudskog roda. “I učinili smo vas narodima i plemenima zato da biste se upoznavali”, a ne da biste ratovali, antagonizirali se i živjeli u sukobu – poručio je Duraković.

Govoreći lično o tome koliko ga je rad na prijevodu Kur’ana promijenio, rekao je da ga je taj proces naučio skrušenosti, potrebi stalnog unutrašnjeg napredovanja i većoj otvorenosti prema ljudima.

– Naučio me je da moram biti avangardan u odnosu na samoga sebe, da moram stalno ići naprijed. Kur’an oplemenjuje u svakom smislu, podstiče i stimulira, i zato mu se treba vraćati što je moguće češće – zaključio je akademik Esad Duraković.

Poslušajte cijeli razgovor:

(Preporod.info)