Čast i dostojanstvo

Piše: Suad Mahmutović

Pet stvari su šerijatom zaštićene.: vjera – din, život – nefs, razum – ‘akl, porijeklo – nasl i imovina – mal. Neki tu dodaju i čast – ‘ard.

Dužni smo ih svim bićem braniti i čuvati.

Važno je štititi svoje, ali i tuđe dostojanstvo. Znamo da se njegova vrijednost mjeri sa svetošću Časne Ka’be. Međutim, nama naumpadne tuđe dostojanstvo tek kada je naše ugroženo. Tada se sjetimo svih hadisa i događaja  u slavnoj muslimanskoj prošlosti vezanih za takve postupke.

Lahko je povrijediti čovjeka, pogotovo ako je slabiji od nas. Često ćemo negativnu energiju i kritiku usmjeriti na radnike, mnogo rijeđe na poslodavce ili direktore.

Postavlja se logično pitanje: ko je ovdje slabić? Lahko je na siromaha, hajde na bogatog. Lahko je na nižerangirane službenike, hajde na prvake. Ali, hrabro i argumentovano, a ne kritizerski bez valjanih argumenata.

Skoro svakodnevno svjedočimo kako ljudi olahko gube vlastito dostojanstvo.

Njihovom samoponižavanju nema kraja. Valja biti uspravan i čuvati čast i dostojanstvo. Ko tako postupa Allah Uzvišeni će mu u tome pomoći. Zar elif ne simbolizira dostojanstvo i uspravnost? Upravo stojeći uspravno na kijamu počinjemo namaz - najuzvišeniju komunikaciju sa Allahom dragim. Elif je mjera drugih slova, a namaz ostalih djela. Čovjek je Božiji namjesnik na zemlji, nije stvoren da bude gmizavac.  Kad čovjek izgubi dostojanstvo, izgubio je sve.

Musliman ne smije biti prepotentan, arogantan!

Tako se dostojanstvo ne čuva. Ako želimo poštovanje drugih  preduvjet je vlastita skromnost.  Uostalom, naš dragi Pejgamber, a.s. je učio dovu: “Allahummedž’alni šekuren, wedž’alni saburen, wež’alni fi ‘ajni sagiren we fi e’ajunin-nasi kebira” – Allahu moj, učini me zahvalnim i strpljivim. Učini me u mojim očima malim, a u očima ljudi veilikim”.  Obrazac je jednostavan – ako hoćeš da budeš u očima ljudi velik, moraš u svojim očima biti mali. Bilo bi korisno u danima mubarek ramazana prisjetiti se ove Poslanikove, a.s. dove koju je u svojoj Zbirci dova zabilježio hadži hafiz Smajil Fazlić davne 1975. godine.

Nastoj uvijek imati vlastito mišljenje i stav o svemu. Drugi neće za tebe razmišljati. Nije mali broj pojedinaca koji život provedu slijedeći mišljenja drugih, bez svoga vlastitog stava. Nosi ih stihija kao bujica rijeku.

Nemoj se ponižavati, tražiti od ljudi i imat ćeš više nego što ti treba. Zapravo, imat ćeš sve.

Budi zahvalan Allahu dragom. Kad  te pitaju kako si? Neka odgovor bude elhamdulillah – nikad bolje. Ne zaboravi da meleki na te riječi izgovaraju Amin. Ali, isto tako kad kukaš, žališ se na sudbinu i kažeš da nisi dobro, meleki kažu Amin.

I sigurno nakon toga nećeš biti dobro. Zapravo, nećeš nikada biti dobro. I ne zaboravi da je to posljedica nezahvalnosti Allahu dragom na sudbini koju ti je odredio. U vremenu u kojem živimo ne bi bilo na odmet pokazati malo više kolektivnog ali i ličnog dostojanstva. 

(Preporod.info)