MOJ RAMAZAN | Harun Išerić: Ramazan nas uči da nikada ne možemo zanemariti ovozemaljsko i ahiretsko

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori Harun Išerić, pravnik i stručnjak za ustavno pravo.

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Različite životne etape nam donose novootkrivljenje društvenih, porodičnih i intimnih dimenzija Ramazana. U svojim 30-tim godinama, ramazan doživljavam kao svjedočanstvo važnost zajednice za muslimane - sve od najniže (džemata) pa do najviše razine organizacije. Dok se okupljamo u džamijama i učestvujemo u zajedničkim ibadetima, ramazan nas podsjeća na značaj naše organizovanosti i nužnosti da ispunimo emanet naše generacije da održimo njenu opstojnost i omogućimo dalji razvoj.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Prvi ramazani kojih se sjećam su bili u kalendarsko doba koje odgovara ovogodišnjem ramazanu, zbog čega sam posebno sretan jer je to jedan dodatni povod da se prisjetim mojih dječijih ramazana. Ta sjećanja su ispunjena prisjećanjem na mog prvog mektepskog imama, koji je zasadio sjeme ljubavi prema islamu; razrednog učitelja, časova vjeronauke i zajedničkog prekidanja posta tokom nastave u osnovnoj školi, te mojih djedova i nana u čijim domovima i u čijem okrilju dobročinstva sam često provodio ramazanske noći i dane.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

U mjesecu ramazanu, ali i izvan njega, za mene poseban značaj i težinu ima individualni i samostalni ibadet, u noći, dok se iščekuje sehurski vakat. Ono me podsjeća na Poslanikovo povlačenje u pećinu Hira i potrebu za izolacijom svakog od nas, kako bi skriveni od ljudskih pogleda, mogli gledati dušom samo u Njega i dok se Gospodar spušta na zemaljska nebesa, moliti za ono za čime nam duša žudi i za rasterećenje tereta koji pritišće prsa naša. Jedna od meni najdržih dova koju želim podijeliti jeste ona poslanika Musaa: "Gospodaru moj učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj, odveži uzao sa jezika mog, da bi razumijeli govor moj."

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Čvrsto sam uvjeren da onda kada stavimo Gospodara na prvo mjesto, sve ostalo, uključujući naš profesionalni život, će se naći na pravom mjestu. Ramazan nas uči da nikada ne možemo zanemariti ovozemaljsko i ahiretsko, niti jedno staviti u prednost na drugim, u skladu sa dovom kojom molimo Stvoritelja da nam da dobro ovog i budućeg svijeta.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Rekao bih da je jedan od prelomnih ramazana u mom životu bio onaj u vrijeme pandemije COVID-19. S uskraćivanjem zajedničkih ibadeta na koje smo navikli - mukabele, teravije, zikra - na vrlo šokantan način smo osvješteni kako te blagodati ne smijemo uzimati "zdravo za gotovo", ali i na Poslanikovu uputu da iskoristimo zdravlje prije bolesti. Zbog toga svaki ramazan treba živjeti i doživljati kao da nam je posljednji - berući njegove plodove i uživajući u njegovim blagodatima.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Ja bih ovdje istakao intenzivno i zajedničko učenje Kur'ana i čitanje prijevoda njegovog značenja. Allahovom mudrošću, čitanjem prijevoda često prepoznajemo naše svakodnevne života situacije, nedoumice i iskušenja (u privatnoj i profesionalnoj sferi), pa Kur'an tada iznova biva izvorište objašnjenja i uputa kako postupiti.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Ja bih istakao jednu, meni posebno korisnu značajku posta, a to je da nas post uči zahvalnosti. Zahvalnosti ljudima - na iftaru i drugim dobrim djelima učinjenih nama - jer onaj ko nije zahvalan ljudima, nije ni Allahu. Potom nas uči i zahvalnosti Gospodaru - na svim blagodatima koje imamo - dok neke od njih uskratimo sebi tokom ramazanskih dana, da bi potom bili svjesniji njihove postojanosti i zahvalniji na njima.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

S obzirom da sam već spomenuo ramazanske noći kao meni najdraže ramazanske momente, sebe podsjećam na vlastiti veliki džihad svakog od nas - kontinuiranu borbu samih sa sobom odnosno našim egom. Post nam je značajan saveznik u discipliniranju našeg tijela i naših strasti, kao i pokoravanju našeg nefsa. Porodična poruka Ramazana jeste da stol za kojim se okupimo povodom iftara i sehura, bude povod naše kontinuirane brige jednih o drugima. Na kraju, zajednicu iznova treba podsjećati (posebno u kontekstu predstojećih izbora u BiH kao i u Islamskoj zajednici) na detalj iz Poslanikovog života u kojem je, uprkos liderskoj poziciji koju je imao u zajednici i neprikosnoven autoritet, on je prihvatao i postupao po savjetima i uputstvima onima koji su znali bolje i bili stručnjaci u određenim oblastima. Zato naše javne poslove povjerimo ženama i muškarcima koji su najbolji među nama. Dok tradicionalno u ramazanu gledamo seriju o drugom pravednom halifi Omeru r.a., nadam se da će ona inspirisati muslimane i muslimake da među našim samoproglašenim liderima, tražimo bh. Omera.  

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Ramazan, onima koji milošću Božijom nisu iskušani glađu i žeđu, donosi perspektivu stanja u kojem se nalaze mnogi dijelovi Ummeta - od Mijanmara do Gaze. Zbog toga, Ramazan bi trebao da omekša naša srca, potakne nas da ne zatvaramo oči naše pred nevoljama drugih i podsjeća nas na obavezu naše brige za drugog - počevši od članova naše porodice (koja je najpreča da joj se čini dobročinstvo) do članova našeg Ummeta - gdje god da se oni nalaze. Humanitarne organizacije koje danas djeluju širom dunjaluka, omogućavaju nam da tu našu obavezu izvršimo, uz uvjerenje da je naše samo ono što damo drugome.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Svim muslimanima i muslimanka želim da ustraju u jednom dobrom djelu ili ibadetu, bez obzira koliko u njihovim očima sitan bio, i po okončanju mjeseca Ramazana, u vjeri da je Gospodar najzadovoljniji sa nama kada ustrajemo u dobru. Ustrajmo i  natječimo se u dobru!

(Preporod.info)