Novi "Hladni rat" i na bosanskoj zemlji

Piše: Elvedin Subašić

Bez obzira na duboke globalne poremećaje i geopolitičke lomove u svijetu ostat će barem minimalni okvir međunarodnog prava koji onemogućava realizaciju teritorijalnih ideoloških projekata iz devedesetih godina na području naše domovine pa će separatističke ideologije svoje djelovanje intenzivirati i trenutno preusmjeriti s teritorijalnog na ekonomsko-energetski teren te na očuvanje postojećeg ekonomskog statusa quo Bosne i Hercegovine.

U tom kontekstu, u prvi plan dolazi ugrožavanje ekonomskog i energetskog suvereniteta države te produbljivanje ovisnosti o susjednim državama, što je jedan od ciljeva vlasti u manjem entitetu, ali i projekata određenih hrvatskih struktura.

Autorima elaborata Energetska (ne)ovisnost Bosne i Hercegovine i strateško partnerstvo s Republikom Hrvatskom (2024), koji potpisuje i zagrebački Institut za istraživanje hibridnih sukoba, treba postaviti pitanje je li strateško znači kao u slučaju dugogodišnje eksploatacije Buškog jezera od strane HEP-a i Hrvatske, a nauštrb BiH.

Ovo potkopavanje ekonomskog suvereniteta Bosne i Hercegovine je teško moguće bez ekonomskog slabljenja Bošnjaka, kao i destabilizacije energetskog sektora, koji predstavlja jednu od ključnih armatura bosanskohercegovačke ekonomije.

Bez energetskog i ekonomskog razvitka nema stabilne države, a bez stabilnosti svaka neovisnost je upitna. Na ovom tragu treba čitati brojne prijedloge za nove energetske i ekonomske sporazume, ispitivanje terena koliko se može relaksirati zabrana raspolaganja državnom imovinom, te sastanke sa sumnjivim biznismenima i lobistima koji u državi s mnoštvom zakonskih izuzetaka vide idealnu priliku za zaradu, a separatisti za održivost svojih teza o nefunkcionalnoj državi.

Skoro pa neopaženo, ispod političkog radara, prolaze višednevni sastanci Željke Cvijanović s američkim dužnosnicima kojima nudi energetske projekte u manjem entitetu, nastavak gradnje hidrocentrale Buk Bijela po principu koristi samo za Republiku Srbiju i manji entitet, onda animiranje mađarskih i izraelskih firmi za državnu imovinu BiH, te drugi potezi koji dovode u pitanje opstanak državne imovine, kao što je nedavna prodaja državnog zemljišta, površine 28.8541 m2 i 4.601 m2, Općini Prozor čiji je načelnik Jozo Ivančević prošle godine potpisao sporazum sa Snježanom Köpruner, vlasnicom i direktoricom firme GS Holding GmbH iz Regensburga i GS-Tvornicom strojeva Travnik.

S obzirom na to da Komisija za državnu imovinu BiH već duže vrijeme ne funkcionira, nekada od vremena kad su manjem entitetu prepustili Zlatište – onaj dio gdje cvjeta divlja gradnja koja klizištem prijeti da sravni dio Sarajeva – teško je pronaći ko i kad je prodao zemljište ovoj općini. Uglavnom, prave se dogovori i presedani koji će opravdavati sve moguće buduće dogovore koji se tiču državne imovine.

Uporedo s ovim, na prostoru gdje žive Bošnjaci građani se mrznu zbog zastarjelih postrojenja; poskupljuje struja, što je katastrofalno za privredu; u nizu ostalih sistema gasi se i Koksara jer je kasno došla sadaka za popravku pruge koja joj je došla glave; izdiše Nova željezara po scenariju Bloka 7 Termoelektrane Tuzla; ne grade se novi energetski projekti, među kojima su i oni čija izgradnja je blokirana iz (ne)opravdanih razloga, kao što je prenaglašavanje opasnosti za okolinu. Uglavnom, ne mogu se očekivati ni hidrocentrale niti drugi veći projekti, a termoelektrane i rudnici morat će biti ugašeni ili će njihova proizvodnja biti svedena na minimum zbog politike Evropske unije i njenog poznatog Green Deala, zelene tranzicije, vodeći se krajnjim ciljem - klimatskom neutralnošću do 2050. godine.

Tako da će ovaj dio Bosne biti sav „zelen“, ali i Bošnjaci na suhoj grani. Izgradnja solarnih elektrana jeste pozitivan potez, ali samo stručnjaci upozoravaju u kakvo stanje smo se doveli i kako će mnogi investitori, nažalost, nastradati zbog nedostatka adekvatnog zakonskog okvira i kvalitetne distributivne mreže.

Uz sve ovo, trenutno ekonomiju Federacije BiH u političkom smislu vodi ili hrvatski kadar bez državotvornih prioriteta ili probosanski populistički stručnjaci koji se hvale stalnim zaduživanjem i neodgovornim odlukama kao što je neradna nedjelja, pri čemu se novac prelijeva u manji enitet, kao s nesvjesnom agendom da se ekonomski poravnaju manji enitet i Federacija BiH.

Živeći svakodnevicu opterećenu sukobima pozicije i opozicije te separatističkim tendencijama pojedinih Srba pa i Hrvata koji su ideološki okupljeni oko HDZ-ovske politike, sve teže biva uočiti šta se dešava. Dok politički narativi o ugroženosti Hrvata u Bosni i Hercegovini nastoje ovladati javnim prostorom, korištenje svih resursa ove zemlje je vrlo učinkovito.

Kada god zatreba novca Federaciji BiH pa i kantonima, sve moguće inspekcije će se uputiti ka Tešnju ili tuzlanskom ekonomskom bazenu. Što kaže parlmentarac Dženan Đonlagić kada je posljednji put bio ozbiljan fiskalni inspekcijski nadzor u dijelovima zemlje gdje HDZ kontroliše vlast? Da se ne govori o intenzitetu i razmjerama nadzora na teritoriji Federacije BiH.

Za podršku minimalnim ili tekućim državnim interesima u parlamentarnim klupama, Hrvati mogu dobiti kilometre najkvalitetnije putne infrastrukture tamo gdje živi stotinu domaćinstava ili čak pozorište na vakufskoj imovini.

Da se pogrešno ne razumije: niko od patriota ne treba voljeti manje Posušje od Gračanice, ali bi u pristupu strateškim projektima trebali biti neki prioriteti bez obzira ko naseljava neki prostor. Iako su Sarajevski i Tuzlanski kanton do danas mogli, uz gradnju nekoliko metara godišnje, iz vlastitih sredstava izgraditi kvalitetnu putnu infrastrukturu od Sarajeva do Tuzle, samo Bog zna kakav ustupak bi se morao napraviti HDZ-u da se ova strateška putna komunikacija izgradi.

Naravno, uzimajući u obzir dugogodišnju politiku HDZ-a, sasvim je jasno da se na različite načine zaokružuje teritorija „hrvatskog entiteta“, makar to bilo i na štetu Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pozivanje na etnički, a ne državni interes pri izgradnji Južne plinske interkonekcije, zbog čega je i izbačena državna firma iz pregovora, mnogo govori o nastavku tog zaokruživanja. Ostaje pitanje samo kako će proći državna imovina u ovom slučaju

S druge strane, u manjem entitetu fokus je na „energetskom suverenitetu RS-a“, kako kaže ministar Staša Košarac, a ne države. Poznati su energetsko-ekonomski potezi režima u manjem entitetu i njegova neutaživa žeđ za rasparčavanjem državne imovine, kojom bi se, između ostalog, finansirali brojni ekonomski projekti entiteta koji pretendira da bude država, ali i pokrili rastući entitetski dugovi.

Bošnjaci su jasno poručili da više ne žele snositi teret dugova entitetske vlasti, što je, čini se, izazvalo iznenađenje vladajućeg režima. Stoga, naplate ogromnih dugova u narednom periodu neće se moći pokriti aktuelnom balvan-ekonomijom, koja godinama nekontrolirano siječe državne šume na teritoriji manjeg entiteta.

Uglavnom, u izbornoj godini dok se budemo bavili plakatima nužno je obratiti pažnju na ekonomsko-energetske agende koje se planiraju. Svakodnevno svjedočimo da se od dijela Bosne, gdje žive pretežno Bošnjaci, želi napraviti demografski prenapučen geto, čiji razvoj i ekonomija u svakom pogledu treba ovisiti o drugima. Ako smo išta trebali naučiti u proteklih nekoliko godina, od pandemije preko agresije na Ukrajinu pa do rata na Bliskom istoku jeste da u svijetu vlada svjetski „hladni rat“ za resurse.

Stoga, od svakog energetsko-ekonomskog sporazuma i resursa ove zemlje, bez obzira u kojem dijelu domovine on bio, korist prvenstveno mora imati država. Koliko “bude“ države u sporazumu, toliko će je biti i u politici.

(IIN Preporod)