MUKARNASI NAŠE VJERE |„Fadil efendija i spašavanje rukopisa“
Piše: Hasan Eminović
Zamislite Mostar, 1969. godinu. U starom podrumu jednog od Kajtaza, jedan čovjek slučajno otkriva blago – ne zlatne kovanice, već nešto mnogo vrednije: rukopise, stare knjige i zapise, ostavljene zaboravljene i izložene propadanju. Taj čovjek je Fadil efendija Hasanović, imam iz Mostara. Kad je vidio što se sve tu nalazi, shvatio je – ovo ne smije nestati.
Odlučio je: uradiću sve što mogu da spasim barem ono što se spasiti može. I tako je počela njegova gotovo desetogodišnja misija. Najprije je, u jednom mektebu u Livnu, jedva izvukao osam rukopisa od mnoštva zapaljenih. Zatim, uz podršku članova Odbora Islamske zajednice u Mostaru i drugih dobročinitelja, pažljivo je prikupljao rukopise iz džamija i kuća, iz tavana i šupa, iz mjesta gdje bi mogli biti zauvijek izgubljeni.
Njegova je želja bila jasna: rukopisi moraju biti sačuvani, stručno obrađeni i preneseni budućim generacijama. I tako je, 28. februara 1978. godine, Fadil efendija, nakon gotovo devet godina nesebične predanosti, predao Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu 119 rukopisa, zajedno s drugim knjigama i kulturnim blagom. Nije tražio nikakvu naknadu, niti priznanje.
Na skromnoj svečanosti koja je tim povodom održana, direktor biblioteke, Abdurahman ef. Hukić, istaknuo je: „Fadil efendija je svojim djelom u potpunosti uključio se u akciju koju je biblioteka pokrenula da se registruju i sačuvaju brojni nezbrinuti rukopisi i knjige našeg islamsko-kulturnog naslijeđa. Njegov trud nije samo spasio materijal, već je omogućio da kulturno naslijeđe naših predaka živi i dalje.“
Fadil efendija je skromno dodao: ovo je samo mali doprinos, jer još uvijek mnogo rukopisa i knjiga leži skriveno po tavanskim prostorima, šupama, mesdžidima – izloženo opasnosti potpunog uništenja. I zato će nastaviti svoj posao, nesebično i s ljubavlju, smatrajući to svojom imamskom i građanskom dužnošću.
Na kraju svečanosti, biblioteka mu je uručila pismenu zahvalnicu i simboličnu novčanu nagradu od Starješinstva Islamske zajednice SR BiH. Fadil efendija, vjeran svojoj skromnosti i predanosti, odmah je novac poklonio fondu biblioteke. Bio je to, kako je rekao direktor Hukić, jedinstven primjer ljubavi prema pisanoj riječi i poštovanja kulturnog naslijeđa, primjer koji vrijedi slijediti.
Ova priča, iz pera I. V., zabilježena je u časopisu Preporod, 1978. godine, i podsjeća nas da najveće blago često ne leži u zlatu ili draguljima, već u knjigama koje čuvaju pamćenje i dušu jednog naroda.
Prema tekstu objavljenom u Preporodu 1978.
(Preporod.info)
