Ramazanska praksa: Večeri pod krovom Bakareve džamije

Kada sam iz Bijelog Polja došao na studije u Sarajevo, znao sam da je ovaj grad centar duhovnosti, ali tek kroz rad u džematu Bakareve džamije na Bistriku istinski sam osjetio šta znači ramazanska toplina. Iako sam student četvrte godine Islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka, ovo mi je već druga godina kako imam čast služiti ovom džematu.

Džamija koju su obnavljale ruke džematlija

Bakareva džamija, koju je uvakufio hadži Sinan Kedžeči, stara je više od 500 godina i plijeni svojom estetikom i prepoznatljivom drvenom gradnjom. Međutim, njena prava ljepota krije se u detaljima koji nisu vidljivi na prvi pogled. Ispod džamije nalaze se abdesthana i kuhinja – prostorije koje su džematlije vlastitim rukama iskopale nakon rata, bez pomoći bilo kakvih mašina. Ta činjenica najbolje oslikava duh ovog mjesta: džemat koji ne čeka da mu neko drugi izgradi budućnost, već to radi sam.

Vizija džemata ne staje na ovome. U planu je i proširenje prostorija, tačnije divanhane u potkrovlju, čime će ovaj prostor postati još funkcionalnije mjesto za susrete i edukaciju.

Živost koja ne prestaje: od zikra do mektepske užine

Vjerski život u našem džematu izuzetno je bogat i dinamičan.

Tradicija zikra traje već 16 godina, a svakog petka zikr vodi hafiz Vehbija-ef. Šećerović.

Naš mekteb ponosno broji više od 140 upisane djece. Pristup radu je poseban – kombinujemo učenje s igrom i užinom, jer želimo da naši najmlađi džamiju doživljavaju kao svoj drugi dom.

Tokom ramazana realizujemo projekat “Knjižica dobrih djela”, u okviru kojeg djeca prikupljaju pečate za svoje aktivnosti te bivaju nagrađena za izuzetan angažman.

Također, svakodnevno se uče mukabele, a posebno je posjećen tefsir džuza nakon ikindija-namaza. U džematu je aktivna i škola Kur’ana za odrasle koja broji 20 polaznika.

Ljudi kao najčvršći stubovi

Ono što me najviše fascinira jeste nevjerovatna posvećenost ljudi ovom džematu. Neizmjernu zahvalnost za toplu dobrodošlicu i radnu atmosferu dugujem muteveliji Faiku Avdibegoviću, čija je podrška bila ključna u mom radu. Uz njega, tu je i veliki broj mladih ljudi i džematlija koji su u svakom trenutku na usluzi džematu. Oni pomažu u svakodnevnim aktivnostima, od organizacije iftara do održavanja džamije, pokazujući kako zajednički rad donosi najbolje plodove.

Više od posla – osjećaj pripadnosti

Teravih-namazi su ovdje posebna priča. Džamija je ispunjena do posljednjeg mjesta, a posebno raduje prisustvo i do stotinu vjernika tokom vikenda, među kojima je mnogo omladine. Često me džematlije pitaju za studije i nude podršku u svakom smislu, što mi mnogo znači. Omladinski iftari i druženja čine da se ovdje ne osjećam kao neko ko je samo “na poslu”, već kao ravnopravan dio ove plemenite zajednice.

Želim se zahvaliti džematu Bakareve džamije na ukazanom povjerenju. Ovakva iskustva presudna su za nas studente, jer nas uče da se prava snaga džemata krije u jedinstvu, radu i međusobnom poštovanju.

(Preporod.info)