Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: Živi islam u riječi i djelu – 100 hutbi Izeta-ef. Čamdžića

Izet-ef. Čamdžić bio je gost četvrte emisije 12. sezone Sehurskog programa RTV BIR ,,Zapostimo zajedno“. Autorica, urednica i voditeljica Sehurskog programa je profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Zehra Alispahić.

Nastajanje hutbe nije trenutak, već proces. Ona ne nastaje u petak ujutro, nego mnogo ranije – kroz promišljanje, preispitivanje i suočavanje sa stvarnošću u kojoj živimo. Hutbe efendije Čamdžića imaju svoju genezu: inspirisane su aktuelnim društvenim, džematskim i globalnim pitanjima, pažljivo su promišljene i napisane prepoznatljivim stilom. O tom procesu, odgovornosti pisane riječi i izazovu da se vjera približi savremenom čovjeku govorio je ef. Čamdžić.

– Ja nisam pisao knjigu, ja sam pisao hutbe. Inače, svaku svoju hutbu napišem. Ko je išta pisao zna da pisati nije lahko. Pisanje je ozbiljan proces, kada nešto napišete to je dostupno svima. Istina je, hutba se ne može napisati ujutro. Danas je nedjelja, a ja sam hutbu za sljedeći petak napisao jutros u džamiji. Ja sam od 2004. godine održao 1200 hutbi i sve sam ih napisao i ne samo to, ja sam te hutbe naučio napamet. Nije isto čitati i ne čitati hutbu. Kada znam šta je sljedeća rečenica znam kako ću ovu naglasiti itd. Ulažem u to ozbiljno vrijeme jer bez žrtve se ne može ništa napraviti. Te moje hutbe traže odgovore na pitanja koja su danas aktuelna. Ponekad su možda neke teme i prenaglašene, ali jednostavno to je ono što nas guši, oduzima nam i dobra i ljude pa je nužno o tome govoriti. Pokušavam da našu vjeru ovovremenim jer je islam objavljen svim ljudima, za svako vrijeme i  ima odgovore na današnje probleme. Pokušavam naći odgovore na ta pitanja, ne znam da li uspijevam, ali trudim se pa vidim da je taj trud postao vidljiv – kazao je ef. Čamdžić.

U svojim hutbama efendija Čamdžić često podsjeća da vjernika ne određuje samo riječ, nego prije svega djelo. Vjera nije ograničena na prostor džamije, niti na vrijeme ibadeta – ona se potvrđuje u svakodnevnom životu, na ulici, na poslu, u odnosu prema ljudima. Govoreći o džamiji kao najdražem mjestu Uzvišenom Allahu, efendija Čamdžić naglašava da iz nje trebamo izaći bolji, korisniji i Allahu dragi. O toj prepoznatljivosti vjernika, o dobročinstvu kao jeziku vjere i o ramazanu kao prilici za lični obračun sa sobom govorio je ef. Čamdžić.

– Vjernik je uvijek i svugdje prepoznatljiv kao vjernik. Džamijski čovjek treba biti prepoznat na ulici kao džamijski čovjek. Ima jedna hutba koja je uvrštena u knjigu i govori o džamiji kao najdražem mjestu Uzvišenom Allahu. To je zato što mi iz tih džamija trebamo izaći Allahu dragi. Džamija nije zgrada, džamija je način života. Mi smo Allahu dž.š. dragi po dobročinstvu. Ne može se u džennet bez namaza, ali nije dovoljan namaz za džennet. Vjernik gdje god dođe treba svojim ponašanjem kazivati o vjeri. O vjeri treba govoriti jezikom koji svi razumiju a to je djelo. Vjernik je uvijek koristan, on otklanja smetnju s puta. Imamo mnogo prostora da budemo bolji i korisniji. Ramazan je prava prilika da obavimo razgovor sami sa sobom – kazao je ef. Čamdžić.

Jedna od tema o kojoj efendija Čamdžić posebno otvoreno govori jeste odnos mladih prema znanju, uspjehu i odgovornosti. U vremenu brzih rješenja i instant-rezultata, mladi često nastoje doći do cilja bez potrebne žrtve i procesa koji stoji iza svakog istinskog uspjeha. Govoreći o obesmišljenosti obrazovnog sistema, o diplomama bez truda i o društvu koje informaciju stavlja ispred znanja, efendija upozorava da bez odricanja nema ni uspjeha – ni u školi, ni u životu.

– Obrazovni sistem u BiH je prilično obesmišljen. Činjenica da se može doči do diplome bez žrtve i truda je katastrofalna. To nije dobro ni za koga i predstavlja katastrofu za našu budućnost. Nikad ne bismo ušli u avion kad bismo znali da je taj pilot kupio diplomu. Tako je u svim sferama života, a to nažalost u našem društvu, nećemo zatvarati oči, postoji. Nema nikakvog uspjeha bez žrtve i odricanja, ne postoji. Nije lahko sticati znanje. Došli smo u situaciju da je današnje društvo više svedeno na informaciju nego na znanje. Pošto sam često u kontaktu sa srednoškolcima uočio sam da mladi skoro nikako ne čitaju lektire nego koriste skraćene verzije odnosno brza rješenja. Kada takvi učenici završe obrazovni proces oni žele i u životu da na isti način dođu do zarade ili nafake, a to nije moguće. Želim reći mladim ljudima da je samo jedan put do uspjeha a to je odricanje i neprekidni rad – kazao je ef. Čamdžić.

Na kraju, ostaje pitanje koje se tiče svakog od nas: kako ramazansku energiju, iskrenost i disciplinu prenijeti na ostalih jedanaest mjeseci? Kako da dobro koje osjetimo u ramazanu ne ostane samo sezonski osjećaj, nego trajna odluka?

– Mi ne znamo šta ćemo sutra raditi. Možda će oko nas raditi. Nužno je da sebe svaku noć pitamo da li smo uradili taj dan sve što smo mogli jer ko zna gdje ćemo biti sutra – zaključio je ef. Čamdžić.

(Preporod.info)