MUKARNASI NAŠE VJERE | Tihi vakif iz Mostara

^{Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić}

Piše: Hasan Eminović

U Mostaru, gradu prepunom historije i tajni, postoje vakufi o kojima rijetko ko govori naglas. Zabilježeni su samo u skrovitim "sveskama" kiramen katibina, zapisa anđela pisara, jer su njihovi vakifi svoja dobra darivali isključivo za Božije zadovoljstvo, bojeći se da bi i samo spominjanje njihove dobrote moglo umanjiti njen značaj.

Jedna od tih priča dogodila se 25. novembra 2020. godine.

Dugovječni penzioner, čije ime nikada nije želio otkriti, uvakufio je iznos od 100.000 KM. Novac je skupljao godinama, uglavnom iz vlastite penzije. Još od prvih poratnih godina, dio svoje penzije, ponekad čak i više od polovine, pažljivo je odlagao na bankovni račun. Bio je to čovjek skromnog života, od ranog djetinjstva posvećen izvršavanju islamskih propisa i traženju Božijeg zadovoljstva.

Njegova davna želja bila je obnoviti porušene vakufe u Mostaru.

Novčana sredstva koja je uvakufio raspodijeljena su na nekoliko važnih objekata. Sinan-pašina džamija na Mejdanu, srušena od komunista nakon Drugog svjetskog rata, već je obnovljena.

Za Hadži Balinu džamiju u Brankovcu, također porušenu u istom periodu, radovi na obnovi uskoro počinju. Dio sredstava predviđen je i za Ali-hodžinu džamiju na Raljevini, poznatu i kao Krvava džamija, za koju još uvijek nije moguće dobiti potrebna građevinska rješenja. Neum također dobija svoj dio, a 30.000 KM namijenjeno je izgradnji Islamskog kulturnog centra na mjestu nekadašnjeg Lakišića harema.

Ali njegovim planovima nije kraj. Penzioner je predvidio isti iznos i za obnovu mosta preko Neretve, koji bi spojio Trg 1. maj na Mejdanu s Baščinama, prema nekadašnjem hotelu Ruža. Ideja mosta stara je više od sto godina.

Krajem austro-ugarske vladavine zamišljen je "Rudolfov most" – arhitektonski spektakl u pseudomaurskom stilu, dug 64 metra, sa saobraćajnicom, pješačkim stazama, dućanima i restoranima na dva sprata, te tornjevima s vidikovcima. Planirani most zaustavio je Prvi svjetski rat, a ideju je ponovo oživio rahmetli Amir Pašić i grupa lokalnih Mostaraca.

I danas, novčani doprinos penzionera služi kao primjer: ako svako učini koliko može, projekti koji dugo čekaju ostvarenje možda će jednog dana dobiti svoj oblik.

Jer, kako je vjerovao ovaj tihi vakif, Bog nagrađuje iskrene namjere i djela, a prašta iz milosti.

Prema tekstu objavljenom u Preporodu 2020.

(Preporod.info)