MUKARNASI NAŠE VJERE | Dr. Ibrahim Eminović – liječio je ranjene duše naroda

^{Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić}

Piše: Hasan Eminović

Ibrahim Eminović, poznat po svome nesebičnosti i ljudskosti, bio je ljekar koji je svoj život posvetio pomoći drugima. Svuda gdje je služio – u Sarajevu, Nevesinju, Bileći, Gacku, Gračanici, Konjicu i Tuzli – ljudi su ga pamtili kao pravog narodnog ljekara: brižnog, predanog, spremnog da svakome pruži pomoć bez ijedne primisli na vlastitu korist.

Ibrahim je često dijelio svu svoju zaradu siromašnima i onima u potrebi. Ponekad mu ne bi ostalo ni za najosnovnije, ali njegova plemenitost bila je veća od svih materijalnih briga. Danima je obilazio teško pristupačna sela, pješačio kroz planinske predjele, liječio i savjetovao svakoga kome je bila potrebna pomoć. Slobodni dani, godišnji odmori – za njega nisu postojali.

Kad niko nije smio, on je po hercegovačkim selima sunetio djecu. Nije se bojao vlasti, bojao se grijeha, bojao se svoje savjesti I bojao se da ne izađe iz Božijeg hatora.

Jedan detalj najbolje pokazuje njegovu ljudskost. Krajem novembra, kada je hladnoća obavila planinske predjele, Ibrahim se pojavio u Sarajevu spreman za put u zapadnu Bosnu kako bi suzbio zaraznu bolest. Bio je odjeven tankim hlačama i kaputom.

Kada su ga upitali kako će izdržati takvo vrijeme, odgovorio je smireno: Uzdam se u Boga a potom isrpičao da je u vozu dao svoj topli kaput jednoj ženi koja je rekla da ima sina njegova rasta, a njen sin nema odijela. Njegova briga za tuđe potrebe bila je jača od brige za vlastito zdravlje – pravi znak plemenitosti i humanosti.

Njegov rad, poštenje i entuzijazam ostavili su dubok trag u svakoj zajednici. Ljudi su ga voljeli i poštovali, a njegovo ime ostalo je u sjećanju svih koji su ga poznavali.

Dr. Ibrahim Eminović ostaje simbol nesebične humanosti, ljekara koji je davao sve, a tražio ništa, i koji je kroz svoje djelo učinio život ljudima boljim i toplijim.

Prema tekstu objavljenom u Preporodu 1983. godine.

(Preporod.info)