MUKARNASI NAŠE VJERE | Osvojena sloboda Hadži Ahmed-ef. Karabega

^{Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, Foto: Amel Emrić}

Piše: Hasan Eminović

Svake zime, nakon jacije-namaza, mladi i stariji skupljali su se u Karađozbegovoj medresi kako bi slušali tefsir Hadži Ahmeda ef. Karabega. Godine 1900-ih, dok su hladni mostarski vjetrovi šibali kroz ulice, njegova učionica bila je mjesto topline, mudrosti i znanja. Svi su ga cijenili zbog jasnoće i dubine objašnjenja, ali i zbog njegove svestranosti – osim vjerskih znanosti, H. Ahmed-ef. poznavao je i druge discipline, pa je njegovo predavanje nadilazilo okvire običnog poučavanja.

Njegovo predavanje bilo je više od učenja – bilo je to pozivanje na promišljanje i aktivno sudjelovanje u životu zajednice. Upravo ta odlučnost i načelnost, koju je pokazivao u svakodnevnom radu, učinila ga je jednim od najistaknutijih boraca za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovačkih muslimana.

Godine 1898., kada je mostarski muftija Ali Fehmi-ef. Džabić vodio borbu za autonomiju, H. Ahmed-ef. Karabeg, sa samo trideset godina, uključio se u anketu o nacrtu štatuta za vjersko-prosvjetnu samostalnost, zajedno s poznatim alimima Džabićem i H. Salih-ef. Alajbegovićem.

U XII. sjednici ankete, 26. februara 1901., iznio je jasan i principijelan stav:

U kontekstu normativne legitimnosti, Karabeg ističe princip autonomije zajednice u određivanju vlastitih duhovnih autoriteta. Prema njegovom shvaćanju, legitimnost vlasti ne proizlazi iz vanjskog autoriteta, već iz aktivnog sudjelovanja članova zajednice u izboru svojih vođa.

On razlikuje širi i uži krug participacije: iako je nemoguće ostvariti neposrednu participaciju cijelog naroda, izbor u delegiranom tijelu i dalje je izraz volje zajednice i zadovoljava kriterije demokratske i normativne legitimnosti. Takav mehanizam, po njegovom mišljenju, harmonizira princip participacije s praktičnom mogućnošću provođenja izbora, a slični principi mogu se uočiti i u organizaciji drugih zajednica.

U filozofijsko-pravnom smislu, riječ je o pravu kolektiva da sam regulira svoje unutarnje odnose, gdje participacija članova zajednice služi kao temelj legitimnosti autoriteta i kao sredstvo osiguranja skladnog funkcioniranja normativnog poretka unutar zajednice.

Njegov govor izazvao je dugu i žustru debatu između narodnih i vladinih predstavnika. Ipak, stav H. Ahmeda ef. Karabega bio je nepokolebljiv.

Zahvaljujući svojoj predanosti učenju i pravdi, H. Ahmed ef. Karabeg ostavio je dubok trag u mostarskoj ulemanskoj zajednici, oblikujući generacije učenika, koji su, poput njega, učili ne samo vjeru, nego i vrijednost slobodnog i samostalnog mišljenja.

Prema tekstu objavljenom u Glasniku 1942.

(Preporod.info)