Od petka do petka: Dženan Handžić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 6. do 12. februara 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Dženan Handžić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke.

Petak, 6. februara 2026.

Ko god putuje u drugi grad na posao, naročito u Sarajevo, dan mu počinje rano. Da bih stigao navrijeme i izbjegao gužve, iz kuće u pravilu izlazim u 6:35. Od Gazi Husrev-begove biblioteke me dijeli 43 kilometra i oko 55 minuta vožnje. U Visokom sam proveo veći dio radnog vijeka i cijeli svoj život - tu su moja porodica, prijatelji, hobiji... i zato promjena adrese nikada nije bila opcija, a svakodnevno putovanje na posao je odricanje koje sam prihvatio uz čast služenja Gazi Husrev-begovim hajratima i najstarijoj ustanovi kulture u regionu. Zapravo, to jutarnje putovanje mi je brzo postalo neočekivano drag i produktivan dio dana. U njemu sam prepoznao vrijeme za duhovnost, osamljivanje, jutarnji vird i pripremu za radni dan. U pola osam sam na palubi i sve je spremno, još jednom idemo punim jedrima naprijed.

Uz redovne poslove, danas finaliziramo izvještaj Rijasetu o radu za prethodnu godinu kako bismo ga u skladu s propisanim procedurama navrijeme dostavili članovima Upravnog odbora uz materijale za narednu sjednicu. Slaganje aktivnosti u obrascu tabele je birokratski posao, ali uvijek nosi i dozu introspekcije, ponegdje ponosa rezultatima, ponegdje pitanja je li se moglo više i bolje.  

Prostori Biblioteke i ove godine bili su ispunjeni intenzivnim aktivnostima i projektima, naučnim skupovima, međunarodnim konferencijama, promocijama knjiga, tematskim razgovorima, predavanjima, panel-diskusijama, radionicama za djecu i mlade i drugim kulturnim sadržajima. Trudili smo se biti mjesto susreta ljudi i ideja, praviti iskorake i pomjerati granice.

Prvi put smo organizirali Balkansku školu za mlade, neformalni studijski program za đake i studente. Na osnovu tog iskustva pripremamo ljetnu školu „Korijeni i identitet“ za studente iz naših džemata u evropskoj dijaspori u julu ove godine. Senat Univerziteta u Sarajevu je 26. septembra 2025. godine donio odluku kojom je Biblioteci dodijeljen status nastavne i naučnoistraživačke baze. Iako nam potpisivanje ugovora s UNSA tek predstoji, ova odluka Senata se može nazvati historijskom, jer predstavlja potvrdu da je akademska zajednica prepoznala Biblioteku kao važan dio akademske strukture i zajednice. To je put da naš rukopisni, arhivski i štampani fond, naše digitalne kolekcije i stručni kadrovi postanu integralni dio nastavnih procesa, istraživačkih projekata i kapaciteta Univerziteta, da se otvore nove mogućnosti za međunarodnu saradnju, razmjenu, zajedničke projekte i razvoj naših bibliotekara među kojima je petero doktoranata na univerzitetima u tri različite države.

Pored toga, ovaj status ima snažan simbolički smisao vraćanja kontinuiteta vizije vakifa Gazi Husrev‑bega, po kojoj je Sarajevo zamišljeno kao centar znanja, a obrazovne i naučne ustanove koje je osnovao kao živa žarišta bavljenja naukom na najvišoj razini. Nismo postigli baš sve što smo zacrtali, ali ide. Elhamdulillah.

Subota, 7. februara 2026.

Biblioteka ima prilično mlad kolektiv. Uglavnom ga čine porodični ljudi s djecom predškolskog i školskog uzrasta. Svjedoči to i 27 „naše“ djece mlađe od 13 godina. Jedna od mnogih lijepih praksi koje sam zatekao i rado nastavio u Biblioteci je „Porodični dan“ koji se svake godine za njih organizira pred početak ramazana. I ove subote Ejla je s kolegicama uz minimalne troškove i s mnogo truda i ljubavi priredila nezaboravan program sa zabavnim sadržajima i prigodnim darovima koji se pretaču u nezaboravna sjećanja i povezuju nas na jedan poseban način.

Iako mi je najmlađe dijete ove godine prešlo gornju dobnu granicu, unaprijed sam se radovao ovom danu i planirao doći i uživati u neformalnom druženju s kolegama i dječijoj sposobnosti da se tako iskreno raduje i uživa u malim stvarima, što nama odraslima toliko često nedostaje.

Međutim, u četvrtak sam primio vijest da mi je blizak prijatelj iznenada podvrgnut hitnom operativnom zahvatu u Zagrebu, gdje ga je Božijom odredbom zatekao nimalo bezazlen zdravstveni problem. S dvojicom zajedničkih prijatelja sam se dogovorio da ga u subotu posjetimo u bolnici u Zagrebu, uvjerimo se da je dobro i pružimo bilo kakvu pomoć koja mu bude potrebna. U Zagrebu nas je dočekao jedan njegov prijatelj, i sam ugledan ljekar, koji se lično pobrinuo da mu bude pružena sva potrebna medicinska pomoć, u šta smo se ubrzo i sami uvjerili.

Hafiz je hvala Bogu dobro, najgore je prošlo, oporavlja se i sretan je što nas je vidio. Nije uzalud preporučeno posjetiti bolesnika; korisno je, i poučno. I bolesniku, i posjetiteljima. Iz Zagreba brzo krećemo nazad, zadovoljni što smo ohrabrili prijatelja, uvjerili se da se oporavlja, i učvrstili jedno novo poznanstvo s dragim čovjekom sličnih pogleda na svijet i život.

U putu kući primam fotografije i snimke s Porodičnog dana, svi su zadovoljni, bilo je prelijepo. Malo kasnije stiže i vijest da je mlađa kćerka položila vozački ispit, i to „od prve“. Kad ide, ide. Elhamdulillah. Tim povodom dan upotpunjujemo porodičnim ručkom s mojim roditeljima u restoranu „Semić & Meat“, gdje se rado prepuštamo čarima tradicionalnih delicija s roštilja u modernom ambijentu. Ovaj dan je počeo prije zore, ali stvarno nema veze. Vrijedilo je.

Nedjelja, 8. februara 2026.

Ne morati ništa, odnosno uživati u slobodnom vremenu neopterećen planovima, sam, s porodicom ili bliskim prijateljima je privilegija u kojoj uglavnom uživam samo nedjeljom. Porodica se navikla da izbjegavam primati posjete ili posjećivati, odnosno provoditi vrijeme s bilo kim osim s članovima najuže porodice i najbližim prijateljima. Ljudi crpe energiju, intenzivna komunikacija opterećuje sistem, i zato je okrepljujući odmor dug prema vlastitom tijelu i neophodna pretpostavka za produktivnu radnu sedmicu.

Jedina konstanta nedjeljom je šuma. Od četvrtog razreda medrese (sad će tome i trideset godina), a naročito intenzivno u posljednjih petnaestak godina, nedjeljna šetnja šumom u krugu nekoliko najbližih prijatelja je fizička i mentalna terapija koju ne propuštam. U pravilu je to kružna tura između deset i petnaest kilometara po brdima iznad moje Gračanice i Smršnice koja traje oko tri sata. Odemo mi nekoliko puta godišnje i na „prave“ planine, popnemo se na vrhove Prenja, Visočice, Bjelašnice (Vranica nam je svojom travnatom pitomošću najdraža), ali najčešće šetamo lokalno jer je tako najpraktičnije.

Nema izgovora ni lošeg vremena, šetamo i ljeti i zimi, i po blatu i vrelinama. Posebno volimo šetati dok pada kiša, naročito ljeti. Miris šume dok pada kiša ljeti nije s ovog svijeta. Mislio sam da umišljam dok nisam pročitao da kapljice kiše oslobađaju geosmin, organski spoj iz šumskog tla i biljaka, koji ima taj poseban miris. To se šuma raduje kiši, tako Božiji mahluk zahvaljuje na nebeskoj životvornoj blagodati vode.

Ponedjeljak, 9. februara 2026.

Od kuće krećem nešto kasnije jer danas je u planu ranije dogovorena radna posjeta Mostaru. U Biblioteci sam preuzeo rukopise i kolegu Emraha, a u Mostaru će nam se pridružiti naša hercegovačka kolegica Madžida Smajkić iz Odjeljenja za konzervaciju i restauraciju. Razlog posjete je zvanična primopredaja i predstavljanje javnosti rukopisa i dokumenata iz fundusa Karađoz-begove medrese koje su naši stručnjaci preuzeli radi stručne obrade.

Gazi Husrev-begova biblioteka je dom najvažnije zbirke orijentalno-islamskih rukopisa koju čini 10.585 kodeksa rukopisa na arapskom, osmanskom turskom, perzijskom i bosanskom jeziku, upisanih u UNESCO-ov registar Memories of the World. Njihova obrada i čuvanje je složen zadatak koji zahtijeva ljudske i tehničke resurse, kao i iskustvo, kojima raspolaže naša Biblioteka. Iako su kapaciteti ograničeni, osjećamo obavezu da odgovorimo potrebama za našim stručnim uslugama drugim organima i ustanovama Islamske zajednice.

Krajem 2024. godine zaprimljen je određen broj rukopisa i dokumenata iz fundusa Karađoz-begove medrese u Mostaru, te se pristupilo njihovoj obradi tokom koje su utvrđeni naslovi djela, njihovi autori, imena prepisivača, vrijeme i mjesto prijepisa. Izvršeni su i neophodni konzervatorsko-restauratorski tretmani i postupci poput osiguranja mikrobiološke i entomološke stabilnosti građe, mehaničkog čišćenja, uklanjanja mrlja, popunjavanja oštećenih dijelova japanskim papirom, popravke postojećeg ili izrade novog uveza.

Okončane radove smo uz prisustvo direktora i zaposlenika Karađoz-begove medrese, gostiju i medija prezentirali u konferencijskoj sali „Hadži Esad Kojić“. Na taj način željeli smo javnosti još jednom ukazati na potrebu čuvanja našeg pisanog kulturno-historijskog naslijeđa i potrebu da se njegova zaštita, stručna obrada i čuvanje povjere Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Lijepo je vidjeti entuzijazam s kojim mostarska kolegica Lejla Mušić pristupa svome poslu, a naročito potrebi da se pruži adekvatna briga rukopisnoj i arhivskoj građi. Nakon prezentacije uz saglasnost direktora na revers preuzimamo još 24 rukopisa i preko 90 dokumenata kojima je potrebna naša pomoć i stručna obrada. Učinit ćemo to, naći ćemo vrijeme i sredstva. Kao što ćemo izvršiti katalogizaciju rukopisne zbirke Muftijstva zeničkog koja je pri kraju. Nije jednostavno, ali to se od Gazi Husrev-begove biblioteke očekuje. Povratak kući je nakon jacije.

Utorak, 10. februara 2026.

U svojoj muzejskoj zbirci Biblioteka posjeduje jedan nesvakidašnji zidni sat. Nepoznati autor izradio ga je u Istanbulu 1905. godine. Okvir prečnika 60 centimetara je bogato ukrašen mesinganim hrastovim grančicama s lišćem i žirovima, a na vrhu sata se nalazi tugra sultana Abdulhamida II i natpis „Osman Nuri“, što sugerira da se radi o satu sa sultanskog dvora. Pored standardnih kazaljki brojčanik sadrži zanimljive dodatne elemente čija nam svrha nije poznata, a i mehanizam je nažalost pokvaren.

Utvrđeno je da ga je nemoguće popraviti u Bosni i Hercegovini, pa smo se, imajući u vidu njegovu izuzetnu historijsku, kulturnu i muzejsku vrijednost, obratili atašeu za kulturu u Ambasadi Republike Turske u Sarajevu, gospodinu Ahmetu Atabaşu. On nas je povezao s Centralnom radionicom za održavanje i popravak satova u sultanskim i predsjedničkim palačama koja djeluje u okviru Predsjedničke direkcije za nacionalne palače Turske.

Obećali su nam pomoć, te smo pokrenuli složenu proceduru potrebnu da se antikvitet od značaja za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine legalno iznese iz zemlje. Uz svu dobronamjernost i saradnju službenika u nadležnim organima, procedure su komplicirane, a proces spor. Sekretarica Biblioteke mi je jučer tražila muštuluk jer je stigla saglasnost Ministarstva kulture i sporta FBiH, pa danas uz tu saglasnost popunjavamo zahtjev Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za odobrenje izvoza robe na osnovu dozvole „D“, kako se to zvanično zove. Specijalni kontejner za transport sata je već u izradi kod vrhunskih stolara Ragiba i Tarika u Visokom, nadam se da će sve do kraja ići po planu.

Zgrada Biblioteke je velika i zahtjevna građevina kojoj je potrebna stalna briga. Zato me obradovala kurtoazna posjeta hadži Mensura Bešića sa sinovima Dženanom i Kenanom. Njegovoj Dže-ka gradnji dugujem zahvalnost za mnogobrojne građevinske projekte koje smo zajedno realizirali u Medresi u Visokom. Koristim ovu priliku da zatražim njegove savjete i mišljenje o predstojećim važnim projektima investicionog održavanja.

Ranije je najavljena i delegacija Narodne biblioteke „Dositej Obradović“ iz Novog Pazara, kojoj smo prezentirali mogućnosti saradnje i obećali podršku, naročito u pogledu međubibliotečke razmjene i dostavljanja relevantne građe na bosanskom jeziku.

U 14.00 sati počela je promocija novog izdanja GHB, „Idžazetname u rukopisnim zbirkama Sarajeva“. Protekla je u prelijepoj atmosferi pažljivo pripremljenih i međusobno sinhroniziranih izlaganja dr. Munira Mujića, dr. Velide Mataradžija i mr. Emraha Seljacija kojima je predstavljena knjiga koja prvi put na jednom mjestu donosi zaokružen prikaz kataloški pregledno obrađenih svih idžazetnama pohranjenih u rukopisnim i arhivskim zbirkama Sarajeva, od čega ih je najveći broj, 103 iz Gazi Husrev-begove biblioteke, a obuhvataju vremenski raspon duži od pola milenija. Rezultat je autorske saradnje hafiza Hase Popare i mr. Hamze Kurtanovića, predstavnika dviju generacija istraživača, čiji je autorski susret i saradnja, i to baš na ovoj temi obilježio i knjigu i atmosferu na njenoj promociji.

U 18.00 sati počinje prijem povodom Dana državnosti IR Iran kojem prisustvujem u znak poštovanja i zahvalnosti na podršci Biblioteci, a posebno na saradnji prilikom restauracije rukopisa Hafizovog Divana koju smo izvršili u Mešhedu 2024. godine. Koristim priliku za druženje s Dženanom Rezakovićem, dugogodišnjim saradnikom i prijateljem koji me naslijedio na mjestu direktora Medrese „Osman-ef. Redžović“. Sretan sam što mu je stalo, što „grize“ posao i dobro se snalazi. Ritam i dinamika posla su takvi da se rijetko viđamo, a uvijek imamo o čemu popričati. Opet kasnim kući.

Srijeda, 11. februara 2026.

Zavičajni muzej Visoko ovih dana završava generacijski projekt postavljanja stalne izložbe. Tim povodom obratila nam se direktorica Muzeja s molbom za pomoć u odabiru i izradi replika rukopisa koji će biti uključeni u izložbu. Naši stručnjaci Madžida i Ruhulah prihvataju posao, što me čini veoma zadovoljnim, jer čovjek dok je živ, dužan je zavičaju. Visočki muzej je u posljednjih nekoliko godina na čelu s odličnom direktoricom Đenanom i uz velikodušnu podršku i razumijevanje gradonačelnika Mirze Ganića napravio krupne iskorake i time potvrdio šta znači imati prave ljude na pravim mjestima i kako ustanove kulture i u našim uvjetima uz kvalitetan rad i saradnju mogu napredovati.

Jedan od prvih međunarodnih zvaničnika koje sam primio kad sam došao u Biblioteku bio je konzul za kulturu Mohammad Hossein Ansari. Proveo je četiri godine u Bosni i Hercegovini i bio iznimno vrijedan i sklon saradnji. Najzaslužniji je što smo restaurirali Hafizov Divan u Iranu. Njegova misija u Bosni je okončana, i došao je da se zahvali i predstavi novog konzula, njegovu ekselenciju Azadija, koji preuzima dužnost u ponedjeljak.

U Bošnjačkom institutu je od 14 sati promocija izdanja Orijentalnog instituta pod naslovom „Naučno i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine: rukopisna baština na orijentalnim jezicima“ autorice Dželile Babović. Iz Biblioteke nas desetak prisustvuje promociji iz poštovanja prema kolegici, ali i činjenici da je najveći broj rukopisa koje knjiga obrađuje iz fundusa Gazi Husrev-begove biblioteke.

Poslije akšama je sjednica Izvršnog odbora MIZ Gračanica kod Visokog čiji sam član već u četvrtom mandatu zaredom. Uz redovne izvještaje glavna tema je predstojeće svečano otvorenje novoizgrađenog vakufskog objekta površine 740 m2 u kojem je sjedište Medžlisa, ali i mjesna ambulanta i apoteka, te dva stana. Mnogo je truda i strpljenja trebalo da jedan mali medžlis, sa sjedištem van grada, sa svega devet imama, sastavljen od 12 džemata s rubnih dijelova četiri općine (Visoko, Kakanj, Breza, Vareš) dobije jedan tako reprezentativan objekat. Rezultat je to saradnje i međusobnog povjerenja, ali i hrabrosti i vizije predsjednika Kemala Bakovića koji se s jednakim žarom brine o zajedničkom dobru kao i o svojoj kompaniji poznatoj po hurmama pod brendom „Temra“.

Još nije gotovo. U Domu kulture JU KSC Kakanj od 19 sati održava se razgovor o knjizi „Islam i savremenost – Muslimansko moderno mišljenje“, autora doc. dr. Samedina Kadića, premijerno održan prije izvjesnog vremena u Velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke. Jednostavno ne mogu odoljeti niti propustiti priliku da još jednom slušam naše istaknute intelektualce dok promišljaju odnos islama i modernosti, te razgovaraju o intelektualnim, društvenim i etičkim izazovima s kojima se muslimani suočavaju u savremenom kontekstu. Sala je puna, atmosfera lijepa, a neformalno druženje nakon događaja dragocjeno.

Po povratku kući kćerka s pravom prigovara što joj potvrda o položenom vozačkom ispitu stoji neiskorištena, što se nas dvoje ne vozamo. Upravu je, obećavam da ću se popraviti.

Četvrtak, 12. februara 2026.

Nakon obavljanja redovnih jutarnjih poslova uputio sam se na Kovače gdje po pozivu prisustvujem dijelu sjednice Rijaseta koja se bavi razmatranjem Plana aktivnosti za otvaranje nedavno osnovanog Muzeja islamske kulture i umjetnosti. U uspostavljanju rada ove značajne ustanove kulture, Gazi Husrev-begova biblioteka ima iznimno važnu ulogu. Na listi muzejskih eksponata koji će biti uključeni u stalnu muzejsku postavku nalazi se preko 400 predmeta iz fundusa Biblioteke.

Dio postavke će, uz Hanikah i Kuršumliju, biti postavljen i u auli Biblioteke, u kojoj je trenutno smješten Muzej knjige, a Muzej računa i na restauratorsko-konzervatorske i druge stručne kapacitete Biblioteke, naročito u početnoj fazi rada. Rokovi su postavljeni ambiciozno, ostalo je još mnogo posla koji zahtijeva koordiniran rad nekoliko povezanih ustanova, pa su njihovi predstavnici uključeni u proces planiranja i donošenja odluka.  

Potom sam se bavio poslovima vezanim za realizaciju Međunarodne naučne konferencije Osmanski Balkan kao prostor višejezičnosti koju u junu ove godine partnerski organiziraju Univerzitet u Sarajevu posredstvom Gazi Husrev-begove biblioteke kao svoje nastavne i naučnoistraživačke baze, i Univerzitet Münster iz Njemačke. Ova konferencija će se održati na engleskom jeziku i okupit će 30 eksperata iz 12 zemalja koji će se baviti fenomenima višejezičnosti, transfera znanja i prevođenja na Balkanu, s naročitim naglaskom na osmansku Bosnu. Među učesnicima su svjetski priznati eksperti iz navedenih oblasti te jedan član Britanske kraljevske akademije.

Ovaj naučni skup gradimo kao priliku da evropskim i svjetskim stručnjacima prezentiramo rukopisnu zbirku GHB kao jednu od najznačajanijih zbirki orijentalno-islamskih rukopisa na tlu Evrope, da je učinimo vidljivijom u evropskom akademskom i širem društvenom kontekstu, te da otvorimo nove mogućnosti saradnje sa srodnim institucijama ali i razvoja stručnih kompetencija naših bibliotekara. Naučne i kulturne ustanove u pravilu se suočavaju s problemom finansiranja projekata, pa u saradnji s predsjednikom Organizacionog odbora dr. Munirom Drkićem pripremam molbe kojima od različitih nivoa vlasti tražimo finansijsku podršku. Ovakav i slični projekti nažalost još uvijek opstaju više na entuzijazmu pojedinaca nego na organiziranoj podršci sistema.

U salama GHB u prošloj godini realizirana su ukupno 104 javna događaja i nemoguće je svim prisustvovati. Na nadzornim kamerama pasivno pratim ceremoniju dodjele stipendija iz Fonda Bejtul-mal i Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. Ukupno je oko 300 stipendista, puna je Velika sala, a i moja duša što pripadam ovakvoj zajednici.  

Pri kraju radnog vremena čitam vijest o saobraćajnoj nesreći s smrtnim ishodom i kolapsu saobraćaja. Uz dovu za sabur i ozdravljenje porodicama nastradalih, uranjam u gužvu, misleći kako ni danas neću kući navrijeme. Uvijek neka gužva. Nema veze, to je više vremena za introspekciju i duge telefonske razgovore. Takva je sudbina nas vozara.

(Preporod.info)