Islamofobija je neprihvatljiva

Miguel Ángel Moratinos je visoki predstavnik Ujedinjenih nacija za Alijansu civilizacija (UNAOC) te specijalni izaslanik UN-a za borbu protiv islamofobije.

Za Preporod govori o tome koji su trenutni prioriteti ove organizacije i koji su današnji dosezi islamofobije, naglašavajući genocid u Srebrenici kao najtežu posljedicu ovog pogubnog rasističkog fenomena

PREPOROD: Gospodine Moratinos, značajno ste angažirani u radu Ujedinjenih nacija Alijanse civilizacija (UNAOC). Možete li ukratko navesti šta smatrate najvažnijim trenutnim programima i strateškim prioritetima UNAOC-a?

MORATINOS: Alijansa civilizacija Ujedinjenih nacija nastoji postati najbolja platforma za unapređenje dijaloga među akterima koji su u sukobu i odbijaju se upustiti u raspravu u potrazi za pozitivnim rješenjem. UNAOC gradi mostove među društvima i kulturama kako bi promijenila polarizirane percepcije koje dolaze od vlada, civilnog društva, vjerskih lidera, kultura, privatnog sektora i medija. Drugim riječima, naša organizacija traži područja saradnje i konsenzusa da bi spriječila, kako bi rekao Albert Camus, svijet od raspadanja.

Radimo kroz pet glavnih stubova: obrazovanje, mediji, mladi, žene i promocija pozitivnih narativa o migraciji. A svi oni odražavaju duboko uvjerenje: da je ljudsko dostojanstvo univerzalno, i da je miran suživot moguć kada podstičemo međusobno razumijevanje.

UNAOC promoviše mnoge inicijative i provodi brojne projekte. Spomenimo samo neke. Imamo Fond solidarnosti mladih (YSF) koji podržava projekte koje vode mladi, a koji promovišu mir i društvenu koheziju. Drugi projekat koji uključuje mlade je program Mladih mirotvoraca, koji okuplja osobe uzrasta od 18 do 25 godina na radionicama o izgradnji mira, sigurnosti i prevenciji sukoba. Interkulturni inovacijski centar je također UNAOC-ov projekat u saradnji s privatnim sektorom koji podstiče različitost, integraciju i mir.

PREPOROD: U svojstvu specijalnog izaslanika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za borbu protiv islamofobije, susrećete se s različitim oblicima diskriminacije usmjerene na muslimane širom svijeta. Može li se, na osnovu iskustva Ujedinjenih nacija, islamofobija danas razumijevati isključivo kao društvena predrasuda, ili ona, u određenim kontekstima, poprima oblike političke prakse s konkretnim institucionalnim posljedicama?

MORATINOS: Islamofobija nije samo pitanje predrasuda, već kršenje ljudskih prava, prijetnja društvenoj koheziji i uvreda za principe sadržane u Povelji UN-a.

Muslimanske zajednice suočene su s rastućim neprijateljstvom širom svijeta u obliku diskriminacije, dehumanizacije, uznemiravanja i skrnavljenja bogomolja, te fizičkih napada. Takve predrasude manifestuju se kroz stigmatizaciju i neopravdano rasno profilisanje muslimana, koje pojačavaju pristrasni prikazi u medijima, kao i zabrinjavajuća antimuslimanska retorika i politike koje neki politički lideri, posebno u Evropi, provode. Posljedično, svjedočimo sve većoj institucionalnoj diskriminaciji i socioekonomskim ograničenjima prema ovoj grupi, što je neprihvatljivo.

PREPOROD: U evropskoj - i šire, zapadnoj - političkoj sferi, islamofobni diskurs često se opravdava pozivanjem na slobodu izražavanja. Prema postojećim međunarodnim standardima ljudskih prava, gdje prestaje legitimna kritika, a počinje zabranjena diskriminacija po vjerskoj osnovi?

MORATINOS: Sloboda izražavanja je temeljno pravo. To je osnova svakog demokratskog društva. Imajući to u vidu, kao i svako pravo, ono ima granice kada zadire u druga jednako temeljna prava, kao što je sloboda vjere, ili kada preraste u oblik ciljanog napada na zajednicu na osnovu vjere koji podstiče govor mržnje. Problem je što se mnogi pozivaju na slobodu izražavanja kako bi opravdali ono što zapravo predstavlja zločin iz mržnje.

Postoje dva člana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koja štite i slobodu izražavanja i slobodu vjere:

• Član 18: Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja, kao i slobodu da sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava svoju vjeru ili uvjerenje učenjem, prakticiranjem, bogosluženjem i obredima.

• Član 19: Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu zastupanja mišljenja bez miješanja i traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Oba su esencijalna i jednako važna. Društvo, a posebno njegovi lideri i javni predstavnici, moraju pronaći potrebnu ravnotežu kako bi osigurali poštovanje oba. Ne smijemo dozvoliti da jedno pravo nadvlada drugo.

PREPOROD: Bosna i Hercegovina nije usamljena u svom iskustvu islamofobije, ali je društvo koje je preživjelo genocid nad svojim muslimanskim stanovništvom - Bošnjacima i koje se i dalje suočava s institucionalnim negiranjem tog iskustva, kao i s veličanjem i trijumfalizmom u vezi s genocidom.

Da li Bosnu i Hercegovinu primarno vidite kao postkonfliktno društvo obilježeno specifičnom historijskom traumom, ili prije kao širi pokazatelj rizika od produbljivanja rasističkih tendencija i normalizacije islamofobnih narativa u Evropi - posebno u kontekstu sve češće relativizacije rasizma kao ozbiljnog strukturalnog problema savremenih društava?

MORATINOS: Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja koja je najdublje stradala zbog traume diskriminacije i rasizma, do tačke strašnog genocida u Srebrenici prije trideset godina. Svjedočio sam komemorativnoj ceremoniji prošlog jula, tokom koje smo se svi prisutni pitali kako ljudska bića mogu počiniti takav zločin. Ipak, moje je uvjerenje da je Bosna i Hercegovina naučila lekcije iz prošlosti, i da je radila - i nastavlja raditi - na osiguravanju međusobnog poštovanja unutar raznolikog, multikulturalnog i multireligijskog društva. Ne smijemo dozvoliti da se duhovi prošlosti ponovno pojave. Međunarodna zajednica mora stajati uz vlasti Bosne i Hercegovine kako bi se konsolidovao model uzora u kojem zajednice različitih etničkih, kulturnih i vjerskih pripadnosti mogu zajedno graditi svoju naciju.

PREPOROD: Kako bi Ujedinjene nacije trebale odgovoriti kada se islamofobični ili dehumanizirajući diskurs ne pojavljuje na marginama društva, već unutar parlamenata, vlada ili drugih državnih institucija? Koji su mehanizmi dostupni u takvim slučajevima, i gdje leže njihova ograničenja?

MORATINOS: Kao specijalni izaslanik UN-a za borbu protiv islamofobije, osuđujem svaki oblik diskriminacije prema muslimanima, bez obzira na to odakle dolazi.

Što se tiče mehanizama, usvajanje Rezolucije Generalne skupštine 78/264 iz 2024. o “mjerama za borbu protiv islamofobije” predstavlja prekretnicu u našim zajedničkim naporima da se borimo protiv ove pošasti. Rezolucija osuđuje podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje prema muslimanima, što se manifestuje u sve većem broju incidenata skrnavljenja njihove svete knjige, napadima na džamije i vjerske objekte, te podmuklom stereotipizacijom muslimana koja prečesto ostaje neosporena.

Kao specijalni izaslanik, namjeravam raditi u bliskoj koordinaciji s civilnim društvom, vjerskim liderima i regionalnim organizacijama na unapređenju sveobuhvatne strategije utemeljene na prevenciji, obrazovanju, pravnoj zaštiti i podizanju svijesti. Ovo uključuje podršku nacionalnim akcionim planovima i strategijama za borbu protiv islamofobije; razvoj programa medijske pismenosti za

Kao specijalni izaslanik, namjeravam raditi u bliskoj koordinaciji s civilnim društvom, vjerskim liderima i regionalnim organizacijama na unapređenju sveobuhvatne strategije utemeljene na prevenciji, obrazovanju, pravnoj zaštiti i podizanju svijesti. Ovo uključuje podršku nacionalnim akcionim planovima i strategijama za borbu protiv islamofobije; razvoj programa medijske pismenosti za dekonstrukciju pristrasnih narativa; provođenje posjeta i praćenje mjesta gdje su akti islamofobije učestali; te angažman s relevantnim akterima kako bi se pronašlo zajedničko rješenje za ove incidente. Također, planiramo razviti Akcioni plan za borbu protiv islamofobije, nadamo se u 2026. godini.

dekonstrukciju pristrasnih narativa; provođenje posjeta i praćenje mjesta gdje su akti islamofobije učestali; te angažman s relevantnim akterima da bi se pronašlo zajedničko rješenje za ove incidente. Također, planiramo razviti Akcioni plan za borbu protiv islamofobije, nadamo se u 2026. godini.

PREPOROD: U okviru Vašeg mandata, vidite li sistemsku vezu između negiranja presuđenih ratnih zločina nad muslimanima/Bošnjacima i savremenih oblika islamofobije? Mogu li se napori na suzbijanju diskriminacije uopće provoditi bez jasnog stava prema historijski utvrđenim činjenicama - i, šire posmatrano, mogu li oni uspjeti ako se rasizam kao strukturalni problem relativizira, opravdava ili tretira kao sekundarno političko pitanje?

MORATINOS: Genocid u Srebrenici priznali su brojni sudski organi i međunarodne institucije, poput Međunarodnog suda pravde, Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i Evropskog parlamenta. Genocid u Srebrenici iz 1995. godine dio je međunarodnog pravnog okvira i, stoga, mora biti bez izuzetka priznat od strane svih država članica i zemalja; nema mjesta za njegovo negiranje niti za toleranciju prema njemu. Ne postoji opravdanje za negiranje onoga što je predstavljalo istinsko potonuće čovječanstva u pakao.

Kao specijalni izaslanik UN-a za borbu protiv islamofobije, suprotstavljanje i osuda negiranja genocida ili ratnih zločina dio su pravnog okvira koji podupire moj mandat. Osiguranje poštivanja ljudskih prava i osuda njihovog kršenja su osnovni elementi našeg rada.

PREPOROD: U proteklim godinama, Ujedinjene nacije uspostavile su institucionalne okvire za borbu protiv islamofobije, uključujući mandat specijalnog izaslanika. Ipak, mnoge muslimanske zajednice percipiraju da zaštita ostaje ograničena. Po Vašem mišljenju, gdje se nalazi ključni jaz između međunarodnih normi i njihove implementacije na nacionalnom nivou?

MORATINOS: Međunarodne rezolucije, norme i prava čine široki okvir zaštite svih ljudskih bića, bez obzira gdje žive ili odakle dolaze. Međutim, svaka zemlja i regija ima vlastiti društveni, politički, ekonomski i drugi kontekst, što može utjecati na to kako se te norme i prava primjenjuju ili garantiraju.

Zasigurno, postojanje univerzalnih prava ne garantuje da pojedinci neće biti izloženi uzurpaciji tih prava, ali to ipak predstavlja neophodan temelj i značajan napredak za čovječanstvo, na kojem se zatim može raditi na nacionalnom i lokalnom nivou. Bez tog temelja, prevladavalo bi pravo jačeg. Iz tog razloga sam snažan zagovornik multilateralnog sistema koji promoviše i brani ta univerzalna prava i u kojem je većina zemalja predstavljena.

PREPOROD: Tokom Vaše posjete Srebrenici, istakli ste važnost kolektivnog pamćenja, a Generalna skupština Ujedinjenih nacija nedavno je usvojila rezoluciju koja predviđa međunarodno obilježavanje genocida u Srebrenici. Sa stanovišta međunarodnog pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava, može li takva rezolucija imati stvarni politički učinak ako se istovremeno tolerišu negiranje zločina i normalizacija rasističkih narativa?

Drugim riječima, može li sjećanje ostati samo simbolično, ili ono nužno mora podrazumijevati suočavanje s ideologijama počinitelja, rasizmom i strukturama koje proizvode nasilje? U tom kontekstu, šta je minimalna - ali neodgodiva - obaveza međunarodne zajednice?

MORATINOS: Sjećanje ne bi smjelo biti samo simbolično. Vjerujem da je sjećanje ključno - ne samo da bi se osudile prošle strahote i odala počast žrtvama, već i kako bi društvo raslo i sazrijevalo. Priznavanje nepravdi je neophodno da bi se započeo proces pomirenja.

Društvo koje pamti, uprkos boli koju to može izazvati, može se pomiriti i ozdraviti; nasuprot tome, društvo koje negira rane svoje prošlosti imat će poteškoća u jačanju društvene kohezije i izgradnji skladne zajednice. Prošlost nam može pomoći da otvorimo oči i krenemo naprijed ili nas može opterećivati kao breme, ostavljajući nas usidrene i zarobljene u bijesu, ogorčenju i strahu.

(Islamske informativne novine Preporod)