Od petka do petka: Amela Numanagić

Od petka do petka: Amela Numanagić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja. 

Za sedmicu od 9. do 15. januara 2026. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Amela Numanagić, pomoćnica direktora Medrese "Osman-ef. Redžović" u Visokom. 

Petak, 9. januara 2026. 

U Medresi sam već dvadeset godina, ona je  postala neodvojivi dio mene i ja dio nje. Svako ko je kročio u Medresu, utkao je u nju dio sebe -  svojim iskustvom, savjetom, materijalnom podrškom ili barem iskrenom dovom, čemu svjedočimo svakodnevno. Medresa iz dana u dan napreduje i raste. Veliki je bereket u njenom nastanku, opstanku i djelovanju. Taj bereket se prosuo na njenu užu i širu okolinu, a i dalje. Njeni učenici su razasuti svuda po svijetu.  

Ovih dana učenici Medrese su na kratkom predahu. Radi ramazanske pauze, zimski raspust traje samo jednu sedmicu. Radni dan, lijepi petak, kako se u našem narodu kaže, uz jutarnju kahvu započinjemo planovima za taj dan. Razgovaramo o našim visočkim velikanima, kojih ima i kojima se možemo ponositi. Dogovaramo projekat koji o toj temi planiramo realizirati u narednom periodu.  

Jučer je bila sjednica Nastavničkog vijeća na kojoj smo zaključili prethodno polugodište. Ubrzano, završavamo i ažuriramo popratnu evidenciju i dokumentaciju i ujedno vršimo pripreme za početak drugog polugodišta. Koristimo ovaj predah i za edukaciju, stručno i profesionalno usavršavanje. Danas članovi Nastavničkog vijeća imaju priliku slušati predavanje Amira Ahmića.  

Razgovor s uvaženim Amirom Ahmićem, a poslije toga i razgovor uz kahvu s kolegama, bez obzira na bremenito vrijeme koje živimo, dao nam je nadu i podstrek da radimo i ne posustajemo. Posebno u obrazovanju možemo dosta toga prenijeti mladim generacijama, učiti ih da njeguju kulturu sjećanja ali i podstaknuti da rade za opće dobro. Nakon posla porodično odlučujemo da umjesto ručka kod kuće posjetimo Burgmen, ugostiteljski objekat naših prijatelja Hasandića koji je taj dan otvoren. I nismo se pokajali. Neka im je sretno i bereketno.  

Završetak ovog sadržajnog dana bio je u džamiji na Novom Brdu, koja čini džemat zajedno s džamijom Tabhana čiji je imam Edžnan-ef. Hajrić. Vrijedni i dugogodišnji član Džematskog odbora Selver Šehović bdije nad obje džamije ovog džemata i zajedno s imamom brine da se tokom godine i u džamiji Novo Brdo odvijaju različite aktivnosti. Među takvim aktivnostima je i večerašnji zajednički namaz i zikr, a potom i druženje uz kahvu s džematlijama.   

Subota, 10. januara 2026. 

Subota je početak vikenda, ali je meni i ova subota radna. S koordinatoricama Harisom, Almom i Sumejom sam se zaputila u Sarajevo. Iako vrijeme nije bilo pogodno za bilo kakva putovanja, temperature ispod nule, a snijeg koji je padao prethodnih dana slabo je očišćen pa je kretanje i vozila i pješaka otežano, ipak, emanet koji smo preuzele valja ispuniti. Kako bismo mogle više ponuditi u radu sa ženama, našim džematlijkama, i same se moramo kontinuirano educirati. Tako je bilo i te subote. Naše predavačice dr. Sabiha Husić i dr. Medina Mehmedović-Mulalić govorile su o važnim i osjetljivim temama radi osnaživanja žena koje djeluju unutar Islamske zajednice, a koje u svom svakodnevnom radu često dolaze u kontakt s ranjivim kategorijama stanovništva, posebno sa ženama koje su preživjele različite vrste nasilja tokom agresije na našu zemlju. Koncept seminara je bio takav da je ostavio prostor za diskusiju pa smo imale priliku i da razmijenimo iskustva i iznesemo svoje stavove  o predmetnoj temi i izlaganjima. Sadržaj je bio iscrpljujući, a i seminar je trajao cijeli dan.  

Ove teme uvijek iznova izrode pitanje: dajemo li jeftino ono što smo skupo platili? Imamo li pravo na to? Voljela bih da se to češće pitaju i oni koje smo izabrali ili su se nametnuli da nas vode. Dok ne počnemo tako raditi i u skladu s tim se ponašati, neće nam biti bolje. 

Teško je odagnati misli koje nadolaze pod utiskom današnjih izlaganja. Posebno jer se posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno bavim ratnom tematikom kroz istraživanje o učešću i doprinosu žena Visokog u periodu odbrane od agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Zanimljivi su zaključci do kojih smo došli. Žene su velikim dijelom iznijele na svojim plećima teret prethodnog rata. Prije svega kao majke, supruge, sestre i kćerke koje su ispraćale svoje najdraže na prvu borbenu liniju, ali i kao liderke koje su preuzele brigu o djeci, porodici i opskrbi.

Pružale su različite vrste pomoći i nastojale da se život, koliko-toliko, odvija normalno pa su preuzele brigu u pružanju medicinskih usluga, bile su nositeljice obrazovnog procesa u školama i mektebima, kroz udruženja su pružale različite vrste pomoći jetimima, socijalno ugroženim kategorijama, izbjeglim licima, održavale su živim medije, radile u komisijama za razmjenu zarobljenika, pomagale vojnicima na liniji, radile u fabrikama u kojima se proizvodila hrana i oprema za vojsku, a mnoge su bile i pripadnice Armije Republike Bosne i Hercegovine. Vrlo hrabro i odvažno su se nosile sa svim ovim obavezama.

Drago mi je da će ovakvi zapisi svjedočiti da Bošnjakinje, uprkos žrtvi koju su podnijele, ostaju upamćene kao hrabre, odvažne i nepokolebljive liderke. Nažalost, ženama se u miru neka prava osporavaju, na štetu svih nas. Rat nam je pokazao kakvu snagu nosi Bošnjakinja. 

Nedjelja, 11. januara 2026. 

Na našim prostorima mnoge žene su zaposlene i imaju puno radno vrijeme. Na poslu ne uživaju nikakve povlastice, a kod kuće se od njih uglavnom očekuje da preuzmu brigu o domaćinstvu u punom kapacitetu, kao da nisu zaposlene.  Nerijetko se problematizira i pitanje da li žena uopće treba biti zaposlena.

Mi smo mala zajednica i zato je važno da svi članovi društva daju svoj doprinos tamo gdje mogu i u onome što najbolje znaju, bilo da su muškarci, žene ili mlađi članovi zajednice. Vikend je vrijeme koje za većinu žena znači da trebaju nekim nadljudskim naporima u ta dva dana "strpati" sve ono što nisu stigle tokom radne sedmice.

Vikendom, umjesto odmora, ona uglavnom mora pospremiti kuću i uraditi ostale poslove koje zahtijevaju porodica i domaćinstvo. Taj nevidljivi rad se najčešće podrazumijeva i slabo cijeni. Pošto nisam imala ni subotu, moja nedjelja počinje zbrkom u glavi, šta prvo uraditi, odakle početi. I nakon što sam dobar dio posla završila, s obzirom da je bereket u kretanju, a i korisno je za naše zdravlje, između podne i ikindije, muž i ja smo prošetali do Zbilja, na Kazaferovića most. Iako je snijeg pod nogama škripao, a hladan zrak „rezao“ po licu, bilo je prijatno udisati čist zrak. 

Dugogodišnjim ulaganjem različitih struktura, Visoko je postalo mjesto koje nudi mnoge sadržaje za domaće stanovništvo i turiste. Postalo je mjesto ugodno za život, nedaleko od glavnog grada, ali i mjesto koje je privlačno za posjetiti, prošetati i provesti ugodne trenutke. Lijepa bosanska čaršija, privlačni ugostiteljski objekti s bogatom gastronomskom ponudom, dok vjerski, obrazovni i historijski objekti upotpunjuju ugođaj. Volim provoditi vrijeme u našoj čaršiji.                                                             

Osim za poslove koji se ne stignu tokom radne sedmice, vikend je i vrijeme za porodicu, ali nas je u posljednje vrijeme veoma teško okupiti. I večeras, uveselili su nas dolaskom sin i nevjesta. Bilo je prijatno družiti se i razgovarati s njima o svakodnevnim stvarima, ali i o knjigama koje čitaju ili su nabavili za svoju novoformiranu kućnu biblioteku. Bilo nam je lijepo, ali je nedostajala kćerka koja je ove nedjelje imala cjelodnevnu dežuru u bolnici. Ipak, spoznaja da se bavi humanim radom i da pomaže ljudima čini nas spokojnim. Pripreme za početak drugog polugodišta i dolazak učenika s raspusta odvijale su se i tokom vikenda. 

Ponedjeljak, 12. januara 2026. 

Prvi nastavni dan u drugom polugodištu započeli smo učenjem Kur'ana i intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, kao što to uvijek činimo šaljući jasnu poruku našim učenicima o važnosti čuvanja emaneta vjere i naše domovine. Uz to smo ih ukratko podsjetili kako oni trebaju i mogu čuvati svoju vjeru i svoju domovinu.

S obzirom da uz poslove pomoćnice direktora još uvijek održavam i nastavu, danas sam na školskim časovima pored redovnog gradiva, govorila i o ramazanskoj praksi i uključivanju naših učenika u ramazanske aktivnosti, s posebnim naglaskom na uključivanje djevojaka u rad Odjela za brak i porodicu i intenzivniji rad s našim ženama.

Bilo je tu još mnogo aktivnosti kao što ih uvijek bude, posebno ponedjeljkom. Dogovorili smo neke pojedinosti oko Kampa fizike koji realiziramo već nekoliko godina za učenike osnovnih škola. S Ermin-ef. Zahirovićem sam dogovorila dinamiku realizacije radionica za učenike osnovnih škola s područja Medžlisa IZ Kakanj, a koje realiziraju naši učenici i članovi Mreže mladih kao Mladi mentori. Pravili smo planove za ovu i naredne sedmice.  

Dan završavam posjetom roditeljima. Uz moju porodicu tu su i moje sestre sa svojim porodicama. Volimo se s vremena na vrijeme okupiti zajedno, mada moji roditelji više vole kad "razgodimo", jer kažu onda po nekoliko dana nema nikog, a oni vole da je stalno neko tu.   

Utorak, 13. januara 2026. 

Ljetna škola Mala medresa je projekat po kojem je Medresa „Osman-ef. Redžović“ već odavno prepoznatljiva. Ovog jutra s direktorom i drugim pomoćnikom u okviru uobičajenog jutarnjeg brifinga pravimo plan i za ovogodišnju Ljetnu školu. Koliko god ona bila zahtjevna jer dolazi u ljeto kada bismo trebali biti na odmoru, ipak osjećamo ushićenje i radost što ustrajavamo od 2009. godine i što ćemo upoznati nove mlade ljude koji žive daleko od svoje domovine, a susresti se i s nekim već poznatim licima. Nadamo se da će vrijeme pokazati koliko je ovaj projekat važan. 

Utemeljitelj Medrese Džemal Salihspahić živi uz Medresu pa ga nastojimo redovno posjećivati i tako mu pokazati da on ostaje dio Medrese i da mislimo na njega. O njemu se brine njegova Nefa, a ovih dana uz njega je kćerka Amila.

Prilikom posjete bio je lijepo raspoložen i u svojoj devedeset i prvoj godini izražava brigu za ummet, za Bošnjake. Prisjeća se i vremena kada je živio u Zenici, Sarajevu i bremnitosti koje je nosilo to vrijeme. Ipak, na kraju razgovora, izražava nadu da će ova mladost znati iznijeti preuzeti emanet. 

Fluktuacija kadra prisutna je u svakom radnom okruženju pa se tako prirodni ciklus i na nas odražava. Dok jedni odlaze u zasluženu penziju, mlađi dolaze na njihovo mjesto, istovremeno na svijet dolaze nova bića, a zbog odsustva kolegica dolaze nove koje ovih dana upoznajem s učenicima, nastavnicima i poslovima koji im predstoje. Nastojim im pomoći i olakšati koliko mogu. I uvijek se radujemo novim i svježim snagama i idejama koje uspješno spajamo s iskustvom dugogodišnjih medresanskih profesora. 

Danas smo imali i goste predavače. Dr. hfz. Elvir Duranović održao je veoma korisno predavanje za sve učenike o važnosti prakticiranja hanefijskog mezheba u fikhu, a maturidijskog u akaidu radi očuvanja jedinstva muslimana na ovim prostorima.

Rijaset Islamske zajednice nastoji pratiti i tretirati aktuelne teme kako bi se muslimani, a u ovom slučaju profesori i učenici medresa, znali pravilno postaviti spram tih pojava i događaja. Ovih dana počele su aktivnosti u okviru projekta "AI i medijska pismenost za budućnost" koji će se realizirati u svim našim medresama s ciljem jačanja medijske pismenosti, kritičkog mišljenja i odgovorne upotrebe umjetne inteligencije u digitalnom okruženju.

Danas je ta aktivnost započela i u našoj Medresi. U ugodnom razgovoru s gostima koji realiziraju današnje radionice, dogovaramo neke nove zanimljive projekte čija će realizacija krenuti iz naše medrese. Drago nam je da će jedan od projekata biti vezan za našeg Visočanina Nasuha Matrakčiju. 

Večernji sati su obično rezervirani, pored uobičajenih poslova, pauze za odmor, i za čitanje i pisanje. Ovih dana pripremam se za Halku fikha koju organizira Odjel za brak i porodicu Medžlisa Islamske zajednice Gračanica na čelu s koordinatoricama Harisom i  Namirom. Halka se realizira u džematu Podvinci gdje su žene već godinama aktivne i naviknute na aktivnosti u džamiji. Pored njih, halku posjećuju i džematlijke iz drugih džemata.   

Srijeda, 14. januara 2026. 

Teško bi bilo staviti na papir sve što se uradi tokom dana u jednom dinamičnom okruženju kakvo je Medresa. Naš direktor Džemal je govorio: „Medresa nije mirna luka“. Uvijek se nešto dešava. Mi smo škola koja se još uvijek gradi pa smo ovih dana u dogovorima oko opremanja sportske dvorane, u toku su finalni radovi u novoj biblioteci, a radimo i na opremanju kabineta arapskog jezika.

U toku su pripreme projekata koje radimo u saradnji s bratskom školom iz Sakarye, pripreme za Teknofest i Biomimicry. Intenzivno radimo i na pripremi učenika za učešće na konferenciji u Konyi. Do kraja ove sedmice trebamo prijaviti učenike, pa profesorice Amela i Amelina svakodnevno pripremaju učenike, a mi ih pratimo u svojstvu neke vrste komisije koja će im pomoći u odabiru učenika za koje procijenimo da najbolje mogu odgovoriti zadatku i predstaviti školu u najljepšem svjetlu.  

S obzirom da je Medresa javna ustanova čiji se rad finansira iz budžeta Zeničko-dobojskog kantona, obavezna je pridržavati se kantonalnih propisa koji obuhvataju njen rad, te u skladu s tim njen rad podliježe redovnim i vanrednim kontrolama i inspekcijskom nadzoru. Očekujemo redovnu posjetu savjetnika za obrazovanje, tako da ovih dana intenzivno radimo na pripremi dokumentacije.  

Uveselio me današnji poziv kolege Suada Smailhodžića na odbranu magistarskog rada. Sretna sam što moje kolege rade na svom akademskom napretku jer tako i kao kolektiv napredujemo i rastemo. 

Odlazak u Sarajevo nakon posla radi obaveza i usputne kupovine je prilično iscrpljujući i jedino zadovoljstvo je što smo kćerka, muž i ja u tim trenucima zajedno. S muževom familijom, koja je sada i moja, okupili smo se u povodu rođendana njegove majke. To je prilika da se sastanemo i koju progovorimo.   

Četvrtak, 15. januara 2026. 

Naše učenike delegiramo za različite aktivnosti kroz koje oni razvijaju vještine i stječu kompetencije koje će im pomoći u njihovom životnom hodu. Uz adekvatnu pripremu u kojoj im pomaže profesor Adnan Tihić, oni će iznijeti realizaciju narednog Kampa fizike, ali i Kampa za osnovce iz Kaknja koji će se realizirati naredni vikend.  

Rado smo se odazvali pozivu direktora Gazi Husrev-begove biblioteke, dugogodišnjeg direktora Medrese i našeg kolege mr. Dženana Handžića i došli da pružimo podršku njemu, ali i svim zaposlenicima Biblioteke i da im čestitamo za njihov doprinos nastavljanju kontinuiteta ove važne institucije za Bošnjake i državu Bosnu i Hercegovinu. Svečanost je pripremljena na visokom nivou kakav priliči tradiciji naše najstarije ustanove kulture, uz prisustvo brojnih zvanica i gostiju. Nastup sopranistice Lejle Jusić je bio veoma dojmljiv i emotivan, a muftija dr. Nedžad Grabus uputio je snažne poruke o važnosti i ulozi Gazi Husrev-begovog vakufa i u okviru njega Gazi Husrev-begove biblioteke.  

Ovaj mjesec nastavljamo s planovima i pripremama raznih projekata. S direktorom, pomoćnikom i pedagogicom dogovaramo sadržaje koje ćemo  realizirati povodom obilježavanja Dana hidžaba. Nositeljice ovog projekta su profesorice u odgoju. S koordinatoricom Sumejom Fidani radim na pripremama obilježavanja 11. februara - Međunarodnog dana žena i djevojaka u nauci. Projekat će biti realiziran na nivou Muftijstva, zajedno s Fakultetom islamskih nauka, Medresom u Sarajevu i Prvom bošnjačkom gimnazijom. 

Uz posebne i prigodne ibadete, u našim bošnjačkim kućama njeguje se i lijepa tradicija obilježavanja mubarek noći mirisom halve. Taj miris, a ni halva ne ostaju samo u domu, već se prenose i do komšiluka, šireći radost i bereket koji sa sobom nosi dijeljenje i zajedništvo. Tako je i u večerašnjoj mubarek noći Lejlei-miradž prisutna tradicija koju nastojim prenijeti na svoju djecu. A za zbornicu će se, kao i uvijek, pobrinuti kolegica Saliha.  

Inspirirana nedavnom objavom akademika prof. Rešida Hafizovića, uzela sam ponovo čitati Ibn Arebija. Iako ga ne čitam prvi puta i volim tu vrstu štiva, nakon svake rečenice se moram zamisliti, procesuirati...i naravno zapitati kako smo i kada dospjeli u „nizine“....kad smo postali ovako površni u razmišljanju, ciljevima i životu uopće. 

Ipak, moramo i trebamo biti optimisti. Tome nas uči i naš dragi Poslanik. Molim Uzvišenog Allaha da nas pomogne i popravi naše stanje. 

(Preporod.info) 

Podijeli:

Povezane vijesti