Muftija Dedović u Ljubljani: Islamska zajednica zahvaljujući vakufu stasava u snažnu i respektabilnu instituciju

Mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović posjetio je muftiju ljubljanskog mr. Nevzeta Porića u petak, 9. januara 2026. godine, u Ljubljani. Prijemu su prisustvovali Nevres-ef. Mustafić, potpredsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji, i Senad-ef. Karišik, glavni imam Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana.

Tokom susreta razgovarano je o aktuelnim procesima i razvojnim pravcima Islamske zajednice u Republici Sloveniji, s posebnim naglaskom na vjerski život, obrazovne aktivnosti i kulturno djelovanje.

Muftija Porić tom je prilikom predstavio rad i programsko usmjerenje Islamske zajednice u Republici Sloveniji, a posebno Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana, istaknuvši njegovu ulogu kao otvorenog prostora susreta, dijaloga i duhovnog sadržaja, namijenjenog kako članovima Islamske zajednice, tako i široj javnosti. U kontekstu društvenog djelovanja istaknuta je i dugogodišnja dobra saradnja Islamske zajednice u Republici Sloveniji s Katoličkom crkvom te drugim vjerskim zajednicama, koja se ostvaruje kroz međureligijski dijalog i zajedničke inicijative od općeg društvenog značaja.

Muftija Dedović izrazio je zadovoljstvo viđenim i pohvalio organizacijski i programski pristup Islamske zajednice u Sloveniji, naglasivši da ovakav model djelovanja predstavlja snažan doprinos očuvanju duhovnog identiteta, ali i afirmaciji kulture i otvorenosti u savremenom evropskom društvu.

Sagovornici su razmijenili mišljenja o mogućnostima jačanja međusobne saradnje u narednom periodu, posebno u oblastima vjerske edukacije i kulturne razmjene.

U okviru posjete, muftija Dedović je u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana predvodio džuma-namaz. Hutbu muftije Dedovića prenosimo u cjelini:

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji, kada odluči da nešto bude, kaže – budi – i ono bude. Svjedočimo da nema drugoga boga osim Njega; Njemu pripada sva vlast, moć i svaka odredba. Svjedočimo i da je Muhammed, a.s., Njegov odabrani poslanik i odani rob koji je prenio poruku ljudima i ispunio preuzeti emanet. Njemu je Allah ukazao počast darom Isrā’a i Miʻrādža, pokazujući mu znamenja velika i otkrivajući prizore mnoge – onih spašenih, ali i onih koje čeka patnja golema. Allaha molimo za blagoslov u ovome odabranom danu i džumanskom času. Amin!

Draga i poštovana braćo,

Svevišnjem Allahu iskazujem zahvalnost na prilici da danas s ove časne mimbera kazujem hutbu vama, braći muslimanima u Ljubljani. Dragi kolega i brat, muftija Nevzet-efendija, učinio mi je čast da danas budem ovdje s vama u mubarek-danu džume. Molim Allaha, dž.š., da njega i sve vas nagradi za istrajnost u vjeri i misiji za dobrobit islama i muslimana u Republici Sloveniji.

U mjesecu smo redžebu, koji je vjesnik mubarek vremena ramazanskog, a pred nama je i druga mubarek-noć Lejletul-Miʻrādž, u kojoj je bilo to neobično noćno putovanje o kojem govori prvi ajet kur’anske sure El-Isrā’:

– Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi – (El-Isrā’, 1).

Allahovom voljom i odredbom u jednom času noći Muhammed, a.s., prenesen je iz Kabe u Mekki u Mesdžidul-aksā u Jerusalemu. Na tom velikom putu, iz počasti, priznanja te dodatne podrške, snage i ohrabrenja, otkriveni su mu brojni prizori, slike i stanja koji govore o istinitosti života na ahiretu.

Nadnaravnim događajima, u što spada i događaj Isrā’a i Miʻrādža, Allah je Svoje poslanike učvršćivao u Istini, ohrabrivao da istraju, šaljući im poruku da nisu ostavljeni, da je njihova misija od Njega, Svevišnjega, podržana i da ostanu čvrsto opredijeljeni u prenošenju moralnih vrijednosti ljudima. Te mudžize bile su test za one koje su pozivali da prihvate vjeru i moralan život, pa su im poslanici donosili i te nadnaravne događaje koji se zbivaju po Allahovoj odredbi, kao neoboriv, osjetilni, ali i razumski dokaz u koji se treba vjerovati i bez kalkulacija slijediti. Međutim, i pored toga, većina ljudi ostajala je u zabludi. Uostalom, tome svjedočimo i danas, jer ljudi nisu spremni da mijenjaju ustaljeni način života, ne želeći da svoje norme ponašanja, djelovanja i poslovanja usklade s univerzalnim božanskim načelima pravičnosti, moralne čistote, svetosti i nepovredivosti ljudskog života, dostojanstva i solidarnosti. Kur’an nam govori o toj ljudskoj isključivosti i nenaklonosti Istini, pa makar im se saopćavali i najočitiji dokazi koje vlastitim očima gledaju.

– A i kad bismo ti spustili Knjigu na papiru ispisanu, tako da je mogu svojim rukama opipati, oni koji ne vjeruju opet bi rekli: “Ovo je samo jedna očigledna čarolija!” – (El-Enʻām, 7).

Poslaniku, a.s., ukazana je najveća počast – doživio je duhovno uzdignuće (Miʻrādž), obradovan je direktnim razgovorom s Allahom, dž.š. Na Miʻrādžu je on, ali i cjelokupan njegov ummet, počašćen ljekovitim duhovnim darom namaza, koji nas oplemenjuje, čisti našu nutrinu i daje nam snagu da se sačuvamo od samozaborava i nemara. Taj ljekoviti dar imamo svakodnevno na raspolaganju – da nas opominje, popravlja te duhovno i moralno izgrađuje.

U suštini, muslimanu je data mogućnost da ima trajno nasljeđe Miʻrādža iz dana u dan, iz namaza u namaz, jer ima priliku da doživljava svoje uzdignuće i razgovor sa svojim Gospodarom svaki put kada stane pred Njega. Jesmo li svjesni te blagodati? Cijenimo li tu blagodat, doživljavamo li je suštinski i prenosimo li je u našu svakodnevnicu? Jesmo li svjesni poruke da nam se valja uzdizati i uspinjati, a ne propadati i nazadovati? Miʻrādž od nas traži uspon, uzdignuće i dostojanstven moralni zemaljski hod, a ne posrnuće i pad. Između brojnih i važnih poruka veličanstvenog događaja Isrā’a i Miʻrādža, koje se daju iščitati i uzeti kao putokaz, u prvome redu stoji poruka da Stvoritelj ne ostavlja Svoga roba bez podrške, da mu nalazi rješenja za izlazak iz poteškoća.

– …a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta – (Et-Talāk, 3–4).

Kušnja prati čovjeka; kroz nju se preispituju i njegova vjera i njegov moral. Čovjek se mora strpljenjem naoružati i s čvrstom vjerom, uvjerenjem i pouzdanjem u Allaha podnositi sve spletke, bez da ga to obeshrabri i izazove nelagodu. Utjehu nalazi u spoznaji da je Allah uz one koji Ga se boje u svakoj prilici i koji istrajavaju u činjenju dobra.

– Strpljiv budi! Ali strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je, zaista, na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine – (En-Nahl, 127–128).

Svjesni budimo da je Allah Taj Koji pomaže Svoje iskrene i odane robove i da ih ne ostavlja bez Svoje podrške. Nikada s Allahom i uz Allaha ne možemo biti gubitnici.

Braćo draga,

vakufska zdanja poput Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani čine nas ponosnim, jer nam omogućavaju da slobodno afirmišemo vjeru, vrijednosti, kulturu, jezik i tradiciju, tražeći Allahovo zadovoljstvo, milost i oprost. U ovim našim zborovima jačamo jedinstvo i dostižemo unutrašnji mir i stabilnost. Zahvalni smo svim plemenitim vakifima za djela dobročinstva koja su ostavili iza sebe, a od kojih korist imaju nove generacije koje dolaze. Vakuf je institut koji muslimanima osigurava nezavisnost, slobodu i punu autonomiju u vođenju vjerskih, edukativnih, kulturnih i drugih aktivnosti. Islamska zajednica, zahvaljujući vakufu, stasava u snažnu i respektabilnu instituciju. Tako i danas dobro organizirana zajednica, s vakufskim potencijalom koji ima, može čuvati i unapređivati vjerski, odgojno-obrazovni i kulturni život našeg naroda. Zato su politički sistemi nastojali vakufe otimati, a Islamskoj zajednici i muslimanima onemogućiti slobodan razvoj života i djelovanja. No ostala je njihova plemenita srčika da svjedoči o neuništivosti vakufa, pa se na njoj kaleme novi vakufi, još veći i izdašniji. Dobro je da jača svijest naših džematlija o važnosti vakufa i opredjeljenju da se imovina uvakufljava za trajno dobro i prosperitet, kako za budućnost Ovoga tako i Onoga svijeta. Poslanik, a.s., poučio nas je da razborito gledamo prema onome što je u našem posjedu od imovine i imetka, savjetujući kako da osiguramo uspjeh.

– Čovjek govori: “Moj imetak, moj imetak”, a njemu se od njegovog imetka dijeli na troje: ono što pojede pa izbaci, ono što obuče pa podere i ono što udijeli pa ga učini trajnim dobrom za ahiret; a sve ostalo će, kada on ode, ostati i biti prepušteno ljudima.

Draga braćo,

naše istrajavanje u borbi za ulazak u posjed onoga što je ostalo od Lakišića vakufa u centru Mostara i za izgradnju Interkulturnog centra Mevlana paradigma je borbe za temeljna prava, jednakopravnost i slobode našeg naroda i zajednice koji u Mostaru imaju svoju prošlost i kontinuitet – u vjeri, kulturi, jeziku i pismenosti. Bošnjaci već dugo trpe nepravdu i brojna ograničenja u Mostaru i Hercegovini, a uložili su i dali sve za jedinstveni multietnički grad i ne mogu niti će pristati da im se danas, pod plaštom priče o “gradu koji više nije slučaj”, otima pravo da slobodno definiraju budućnost muslimanskog sakralnog prostora – Lakišića vakufa. Na ovom primjeru, kao i na projektu adaptacije one malehne Tucakovića džamije u selu Rabrani, u neumskom zaleđu, očituje se ispravljanje bošnjačke kičme i dostojanstva u sudaru s hegemonijom koja bi da zaustavi sve što remeti zaokruženu sliku prostora u kojem u potpunosti dominira jedna ideologija, jedna vjera, jedna kultura i jedan jezik. Podignut je glas u borbi za istinu i pravdu, za prava i slobode, i ohrabruje činjenica da se taj glas prepoznaje i odzvanja u širim krugovima, kako u domovini tako i u svijetu. Mostar nije samo grad, a ponajmanje mjesto za političku trgovinu na štetu Bošnjaka; on je sudbinska kapija Bosne i Hercegovine i njen čvrsti bedem.

Uzvišeni Allahu, podari nam Svoj blagoslov u redžebu i šabanu i daj da dočekamo mubarek, odabrani ramazan. Amin!

(Preporod.info)