U Bihaću predstavljena knjiga „Potraga za izgubljenim znakovima postojanja – Hifzija Hasandedić“

U Bihaću je danas predstavljena knjiga „Potraga za izgubljenim znakovima postojanja – Hifzija Hasandedić“, autora muftije zeničkog prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarevića.

O knjizi su govorili muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić i prof. dr. Mujo Begić, a promociji su prisustvovali dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću prof. dr. Hajrudin Hodžić, direktor Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu prof. Zuhdija Handanović, univerzitetski profesori, glavni imami, imami i brojni građani Bihaća. Moderator promocije bio je Nazif-ef. Horozović.

Govoreći o knjizi, muftija Kudić je stavio poseban fokus na značaj onoga što je radio Hifzija Hasandedić, ali i na važnost doprinosa koji je muftija Dizdarević dao kada je u pitanju ovaj intelektualac.

– Ova knjiga pred nama nije samo naučna studija, niti tek biografski prikaz jednog istraživača. Ona je mnogo više od toga. Ona je rezultat dugotrajnog intelektualnog susreta, ali i dubokog ličnog poštovanja prema čovjeku čiji je rad decenijama ostajao na marginama šire naučne i društvene pažnje.

Autor nas već na početku suočava s jednim važnim i pomalo uznemirujućim pitanjem: kako je moguće da istraživač koji je iza sebe ostavio više od 400 radova o kulturno-historijskoj baštini Hercegovine ostane gotovo nepoznat izvan uskih stručnih krugova?

Upravo iz tog pitanja nastaje ova knjiga kao čin intelektualne odgovornosti, ali i kao pokušaj ispravljanja jedne dugotrajne nepravde. Ono što ovu knjigu čini posebno vrijednom jeste činjenica da autor ne govori samo o tome šta je Hasandedić istraživao, nego i kako je mislio, kako je pristupao izvorima i na koji način je razumijevao kulturno naslijeđe. Muftija Dizdarević kroz svoj naučni i javni angažman pokazuje i sklonost ka rehabilitaciji zanemarenih tema i autora, pri čemu nastoji uspostaviti ravnotežu između historijske činjenice i savremenih interpretacija. Upravo zbog toga Dizdarevićev rad često izaziva pažnju i polemike, ali istovremeno doprinosi otvaranju važnih pitanja o identitetu, pamćenju i odnosu prema prošlosti u bosanskohercegovačkom društvu – rekao je muftija Kudić u svom obraćanju na promociji knjige.

Dr. Begić se u svom izlaganju bavio strukturom i naučnim pristupom koji je koristio muftija Dizdarević u pisanju ove knjige, te značajem njenog pojavljivanja upravo u ovom vremenu.

– Muftija Dizdarević je, za razliku od ranijih pisanja o doprinosu Hasandedića, izvršio dubinsko, sveobuhvatno i široko istraživanje njegovog rada i značaja ne samo za javnost Hercegovine nego i šire. Knjiga je izašla iz štampe 22 godine nakon smrti Hifzije Hasandedića i mi danas pred sobom imamo djelo koje stavlja fokus na život i rad ovog istaknutog naučnog radnika i čestitog Bošnjaka.

Izuzetno je važno da se knjiga o Hasandediću pojavljuje upravo sada, jer ona prikazuje naučni, studiozni i kritički prikaz njegovog rada kroz dugi niz godina njegovog stručnog i naučnog angažmana.

Danas, kada se neargumentirano i nekritički, uz pokušaje historijskog revizionizma, kroz preumanjivanje ili preuveličavanje određuju događaji i ličnosti, knjiga prof. Dizdarevića predstavlja mjeru, obrazac i formu kako se pristupa istraživanju rada određenih historijskih ličnosti. Prof. Dizdarević ovom knjigom iskazuje zahvalnost jednom skromnom, ali velikom čovjeku, koji je zadužio Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake i ostavio im neprocjenjivo bogatstvo kroz svoja istraživanja. I zaista, iskazujem veliku zahvalnost muftiji Dizdareviću na ovoj knjizi koju je podario našem narodu – rekao je prof. Begić.

Nakon što je zahvalio domaćinima na organizaciji promocije, autor Dizdarević je govorio o značaju kulture za jedan narod i odnosa kojeg muslimani imaju prema poimanju ovog važnog segmenta vjere.

– Nedim Filipović je jednom prilikom rekao: Islam je započeo kao vjera, nastavio se kao politika, a svoju kulminaciju doživio kao kultura. Naravno, to ne znači da je islam prestao biti vjera i politika (snaga, društvena prisutnost i slično), već želim naglasiti da, kada govorimo o islamu, moramo imati na umu različite njegove dimenzije. O islamu kao vjerovanju govori nauka o akaidu, o islamu kao vrijednosnom sistemu govori ahlak i tako dalje. Islam se živi kroz kulturu i mi živimo kulturu, a da to i ne osjećamo, kao što riba živi u vodi. Riba u vodi ne osjeća vodu dok pliva. Ona je osjeti tek kada je izgubi. Svoju kulturu i mi osjetimo tek kada izađemo iz nje i uđemo u drugu, pa nam nedostaju ezan i drugi javni manifesti naše kulture. Hifzija Hasandedić se upravo bavio islamom kao kulturom i nije se, kao teolog, bavio drugim segmentima islama – istakao je muftija Dizdarević.

Kroz svoje izlaganje, muftija Dizdarević se posebno osvrnuo na naučno zalaganje Hasandedića, njegov požrtvovani odnos, suštinsko obrazovanje i svijest o značaju onoga čime se bavio.

– On je završio Gazi Husrev-begovu medresu i Višu sudačku školu, koja je nevjerovatno važna za našu historiju i kulturu. Visoka sudačka škola dala je nemjerljiv doprinos našem samorazumijevanju. Mi ne bismo mogli imati ovakav odnos prema sebi da nije bilo ove škole, koja je zatvorena 1967. godine, a potom kroz Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ponovo pokrenuta. Ovu školu završili su gorostasi nauke poput Mehmeda Mujezinovića, Adema Handžića, Hazima Šabanovića, Mustafe Busuladžića i brojnih drugih velikana našeg naroda. Bibliografija Hazima Šabanovića, naprimjer, objavljena je nakon njegove smrti sa naslovima njegovih djela koje je napisao i ta bibliografija bila je na dvadeset kucanih stranica. Najveći doprinos od svih pomenutih imao je Hifzija Hasandedić. Bio je mladi musliman, profesor vjeronauke i prvi zaposlenik Arhiva Hercegovine.

Živio je u veoma teškom vremenu za islamsku kulturu, kada je bila šikanirana, potcjenjivana i rušena.

Bavio se bošnjačkim kulturnim naslijeđem u okviru osmanskog kulturnog naslijeđa. Živio je dugo i zdravlje ga je dobro služilo, što je od kapitalnog značaja za jednog istraživača, a najviše je pisao i objavljivao kada je otišao u penziju. Mene, kao univerzitetskog profesora, nekada je i stid kada vidim šta je čovjek poput Hifzije Hasandedića uradio za nauku i znanje, iako nije imao formalne titule i naučna zvanja. Cilj znanja nije reprodukcija starog znanja, već proizvodnja novih znanja i činjenica kroz znanstvene metode. To je radio Hasandedić i otkrio je mnogo novih činjenica i znanja koja su do tada bila nepoznata. Skupljao je građu, pohranjivao je u arhiv, a zatim prevodio, sortirao i objavljivao. Nemojte misliti da je to jednostavan proces. Naprotiv! Nije imao velike biblioteke na raspolaganju niti olakšane uvjete. Znao je sjesti u autobus iz Mostara do Nevesinja, po vrelom hercegovačkom suncu, doći u neko udaljeno selo, premjeriti zidine srušene džamije i dokumentovati sve što nađe na tom mjestu – zaključio je muftija Dizdarević.

(Preporod.info)