Klanjana dženaza prof. Hasibi Saračević: Bila je dostojna učiteljica vjere

Danas je klanjana dženaza Hasibi Saračević, muallimi, vjeroučiteljici i koordinatorici Odjela za brak i porodicu Muftijstva tuzlanskog.

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović porodici i učenicama prof. Hasibe prenio je teʼziju reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića. U svom obraćanju istakao je vrijedan i neumoran rad prof. Hasibe, naglašavajući da je u svom životu imala još jednu porodicu.

– To su njeni učenici i učenice, mnoštvo generacija koje je desetljećima, od 1993. i 1994. godine, okupljala i podučavala. I u mektebu koji je, uz podršku Medžlisa Islamske zajednice Puračić (MIZ), pokrenula u Bagremiku, i u školi na časovima islamske vjeronauke. Danas se to svjedoči u Turskom Lukavcu koji je preplavljen tugom. Prof. Hasiba bila je dostojna učiteljica vjere. Više od deset godina vodila je Odjel za brak i porodicu Muftijstva tuzlanskog. Imala je mnogo ideja i inicijativa. Posebno je voljela podučavati Kur’ani-kerimu, onome što je najvažnije. Zahvaljujemo se našoj čestitoj, vrijednoj i neumornoj sestri. Molim Allaha, dželle šanuhu, da joj primi njezino djelo – kazao je muftija Fazlović.

Prigodna obraćanja imali su glavni imam MIZ Puračić Zijad-ef. Vehabović i džematski imam Edin-ef. Alić, a dženazu prof. Hasibi Saračević predvodio je njen sin Ahmed.

Hasiba (Hrnjić) Saračević rođena je 1969. godine u Glodima, općina Zvornik, od oca Abida i majke Fatime. Osnovno obrazovanje završila je u Donjoj Kamenici, a potom medresu u Sarajevu. Obrazovanje je nastavila na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Još od ranog djetinjstva bila je vezana za mekteb i vjerski odgoj, što je kasnije postalo njeno životno opredjeljenje i misija.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine bila je prisiljena napustiti rodni kraj i utočište pronaći u Lukavcu. U teškim ratnim godinama učestvovala je u radu civilne zaštite i pomagala porodicama stradalih. Od 1993. godine radila je kao nastavnica islamske vjeronauke, a 1994. godine, uz podršku MIZ Puračić, pokrenula je mekteb za cjeloživotno učenje u Bagremiku. Bila je koordinatorica Odjela za brak i porodicu Muftijstva tuzlanskog od njegovog pokretanja prije deset godina.

Bila je članica brojnih edukativnih, humanitarnih i kulturnih inicijativa, među kojima se posebno izdvaja performans “8372”, koji se svake godine realizira u Lukavcu. Autorica je knjiga Kapi rose, Gluho doba, Vrata spasa i Miloduh. Dugi niz godina učestvovala je u Maršu mira, a za svoj rad nagrađena je brojnim priznanjima. Majka je dvoje djece, sina Ahmeda i kćerke Amine.

(Preporod.info)