Zohranov džemat

Pad Kula bliznakinja, 11. septembra 2001., označio je početak islamofobije u obliku kakav danas prepoznajemo. No, korijeni tog straha mnogo su dublji. Još 1979. zauzimanje Američke ambasade u Teheranu otvorilo je prvu ozbiljnu pukotinu u odnosu između Sjedinjenih Država i “muslimanskog svijeta”.

Taoci zatočeni 444 dana i kriza s kojom se suočavao predsjednik Carter urezali su u američku kolektivnu svijest sliku islama kao prijeteće, nepredvidive sile. Dvije decenije kasnije, nakon 9. septembra, ta se slika vratila u punoj snazi. Starije generacije podsjećale su mlađe da su “muslimani oduvijek bili takvi”, uvjereni da nova tragedija samo potvrđuje staru predrasudu, te da je generalizacija muslimana potpuno opravdan čin.

Mediji i političari su naravno, pretvorili strah u alat za sopstvenu manipulaciju, a islamske teokratske vođe svojim vlastitim represivnim potezima učvrstile su narativ koji je ionako već bio opterećen demonizacijom. Negativna percepcija muslimana na Zapadu, posebno u Americi postala je dakle samoodrživ sistem.

Muslimanske intelektualke i intelektualci, umjetnici, naučnici i aktivisti desetljećima su pokušavali poravnati ruševine dugogodišnje generalizacije.

Bio je to težak, usudila bih se reći sizifovski posao. Kako islam ponovo učiniti prostorom mira, napretka, i mainstreama?

Kako ga vratiti u okvir svakodnevice u prostor živih, stvarnih ljudi, a izvući iz mračnog okvira nasilja i terorizma u koji je postavljen?

Iako bi bilo naivno tvrditi da je posao završen, ne možemo zanemariti da se posljednjih godina pred našim očima odvija nešto krupno, gotovo civilizacijski značajno.

Ono što zovemo Zapad počelo je gledati muslimane drugačije. U tom promijenjenom pogledu nazire se svojevrsna kulturna renesansa. Početak je to neke vrste obnove koja je ove jeseni dobila svoje simbolično krunisanje onog trenutka kada je New York, grad koji mediji vole nazivati „glavnim gradom svijeta“, izabrao svog prvog muslimanskog gradonačelnika: Zohrana Mamdanija.

Nova generacija odbija stare strahove

Važno je istaći da Mamdanijeva pobjeda nije došla iz straha, niti iz potrebe za eksperimentom, nego iz duboke promjene u onome ko danas ima pravo glasa. Promjena je uslijedila zbog mladih, progresivnih, urbanih, obrazovanih, ljudi koji su umorni od histeričnih narativa 20. stoljeća.

Generacija je to koja nije nasjela na priče desnice koja je panično usred straha od njegove popularnosti Mamdanija pokušala predstaviti kao „šiijskog antisemitu“koji će „uvesti šerijat u New York“. Nisu se uplašili antiislamskih glasova koji su ispod fotografija srušenih Bliznakinja stavljali natpise: „Ameriko, sjeti se šta su ti muslimani radili!“ Ključ uspjeha je bio jednostavan: Mamdani je djelovao pristojno, iskreno i inteligentno. I još bitnije, njegov identitet je bio nešto čega se nije stidio, naprotiv ponosno ga je isticao, ne kao prijetnju, nego kao dodatnu vrijednost.

Kreativna borba za promjenu narativa o muslimanima

Ali ovaj tekst je o tome kako Zohran Mamdani pobjedu nije postigao sam. Iza njega stoji zajednica mladih, šarmantnih, ekstremno talentovanih muslimana koji posljednjih godina, često nesvjesno, stvaraju novu percepciju islama i muslimana na Zapadu. To nisu političari. Nisu teolozi.

Govorim o zajednici muslimanskih umjetnika, kreativaca čiji rad pomjera granice, razbija stereotipe i polako stvara novi civilizacijski narativ. To je džemat koji je postavio temelje Mamdanijevoj pobjedi. I ne samo pobjedi, nego onome što ona simbolizira: renesansu muslimanske prisutnosti u kulturnom, medijskom i političkom pejzažu kako SAD-a tako i cijeloga svijeta.

Prije svega, tu je Mamdanijeva supruga Rama Duwaji. Rođena Amerikanka sirijskog porijekla, grafička dizajnerica, animatorica i ilustratorica, čija kreativnost i vizualni senzibilitet unose novu dimenziju u cijelu Mamdanijevu kampanju. Rama nije bila tek podrška u kampanji, ona je oblikovala vizualni identitet kampanje koji je pobjedu učinio prepoznatljivom dajući joj jasnu boju, formu i stil.

Kao animatorica i ilustratorica, Rama često prikazuje žene arapskog porijekla, tematizirajući egzil, raseljavanje, kolektivnu bol i otpornost, te kroz umjetnost otvara prostor za glasove koji su dugo bili marginalizovani. Kroz svoje animacije i ilustracije jasno i ponosno izražava svoj muslimanski milje. Identitet, naročito ženski je u njenim radovima primarni fokus, time Rama postaje mnogo više od Zohranove supruge.

Ona je prvi član džemata Zohrana Mamdanija, simbol zajedništva, kreativne snage i progresivnog muslimanskog identiteta koji javno afirmira sebe i svoje porijeklo. Kroz nju se jasno vidi kako spoj estetike, umjetnosti i identiteta može oblikovati percepciju, inspirirati mlade i učiniti da kampanja i cijeli pokret postanu autentično prepoznatljivi.

Sarah Elwad također je zanimljiva osoba iz ove njujorške ekipe muslimanskih umjetnika. Bliska je prijateljica Zohrana Mamdanija i Rame Duwaji. Živi u New Yorku, a porijeklom je iz Sudana. Sarah Elwad je pokrivena, crnkinja, muslimanka sudanskog porijekla, kako i sama navodi to joj pruža privilegiju poistovjećivanja s mnogim različitim zajednicama i identitetima, a isto se može reći i za njenu umjetnost. Njen vizualni pristup crpi inspiraciju iz različitih slojeva identiteta koji međusobno vode konstantan dijalog: od arapskog jezika i sudanskih tekstilnih motiva, do religijske ikonografije i iskustva migracije. U svom radu često promišlja o tranzitu fizičkom i emocionalnom, a veliku inspiraciju pronalazi u WhatsApp porukama i različitim načinima komunikacije među voljenim osobama koje žive preko granica. Tako je za Mamdanijevu kampanju izradila seriju WhatsApp inspirisanih animacija: Mamdani u cvijeću, u upečatljivim bojama, kao one videoporuke koje vam tetka pošalje preko WhatsAppa za prvi dan Bajrama, na prvi pogled neugledne i kičaste, ali duboko ukorijenjene u jednu specifičnu muslimansku vizuelnu tradiciju.

Rama i Sarah bile su direktno uključene u vizuelni identitet Mamdanijeve kampanje i svojim su umjetničkim radom snažno oblikovale javnu percepciju Zohrana Mamdanija. Ipak, najpoznatiji muslimanski umjetnik u New Yorku danas je vjerovatno Ramy Yousuf.

Ramy je glumac, reditelj, scenarista i komičar egipatskog porijekla, koji je globalni uspjeh postigao svojom serijom Ramy, u kojoj na duhovit i emotivan način obrađuje dinamiku jedne egipatsko-američke porodice i njihovu svakodnevnu borbu s identitetom, religijom i životom u Americi.

Za tu seriju osvojio je Zlatni globus, jednu od najznačajnijih svjetskih nagrada. Uz to, postao je i član SNL-a, najpoznatije humoristične emisije u SAD-u, gdje je u jednom od skečeva imitirao upravo Zohrana Mamdanija. Taj je skeč gledalo više miliona ljudi, a Mamdanijeva reakcija na društvenim mrežama ubrzo je postala viralna. Ramy se kreće u društvu najvećih zvijezda današnjice, poput Due Lipe, Marka Ruffala i Emme Stone, a glumio je i u nagrađivanom filmu Poor Things poznatog redatelja Yorgosa Lanthimosa.

Otvoreno i snažno podržao je Mamdanijevu kampanju, koristeći vlastiti uticaj da inspiriše mlade birače, ali i da kroz svoje filmove, serije i stand-up nastupe potakne publiku da preispita vlastite predrasude o muslimanima. Kad je na dodjeli Zlatnog globusa preuzeo nagradu za seriju Ramy, prve riječi koje je izgovorio bile su „Allahu ekber“, namjerno i s punom sviješću o njihovoj težini. U tom gestu krije se cijela metafora trenutne kulturne promjene: muslimanski umjetnici danas tu sintagmu, i muslimanski identitet kao takav decenijama opterećen strahom, vraćaju u sferu normalnog, ponosnog i uspješnog.

Muslimanski umjetnički krugovi na Zapadu danas su prepuni mladih, svježih i nevjerovatno talentovanih ljudi koji svojim radom i javnim identitetom mijenjaju način na koji se islam doživljava u popularnoj kulturi. Pored Sarah, Rame i Ramyja, tu je i pjevačica Nemah Hassan – poznatija pod nazivom Nemahsis. Njena muzika i tekstovi nose jasno izražen palestinski i muslimanski identitet.

Njezine pjesme, intimne i ranjive, podsjećaju da duhovnost može biti dio savremenog muzičkog senzibiliteta. Sličnim motivima u svojoj se muzici bavi i Mustafa the Poet, pjesnik i muzičar čiji tekstovi govore o vjeri, traumi, pripadanju i potrazi za nježnošću u svijetu koji rijetko ostavlja prostor za nju.

Ovoj generaciji muslimana muzičara pripada i trenutno viralni Marwan Abdelhamid, poznat kao Saint Levant, koji iako ne živi u New Yorku, snažno oblikuje način na koji se mladi u SAD-u odnose prema muslimanskim i palestinskim identitetskim narativima – njegove pjesme, estetika i glasno isticanje porijekla preplavili su američke društvene mreže. Tu su i Mohammed Amer, autor Netflixove serije Mo koja, poput Ramyja, prikazuje svakodnevicu jedne muslimanske porodice u Teksasu, te komičari poput Ahmeda Weinberga i Hoodo Hersi koji stand-upom islam predstavljaju kao nešto blisko, svakodnevno i pozitivno.

Humorom, pričama o porodici, vjeri i odrastanju oni islam uvode u domove miliona Amerikanaca i rade to nenametljivo i prirodno. Amerika je prepuna mladih muslimanskih umjetnika koji svojim radom mijenjaju mainstream percepciju. Ne radi se o njihovom traženju validacije. Radi se o generaciji koja svoj islamski identitet ne skriva, nego ga nosi glasno i vidljivo – kroz ime, hidžab kao Nemah, Sarah i Hoodo, kapice kao Mustafa the Poet, ali i kroz muziku, film i humor koji islam čine živim i opipljivim.

Za Mamdanijev uspjeh kao i za skoro svaki tog obima, potrebna je zajednica – tim, podrška, džemat. Svaki od ovih umjetnika, gradeći svoju karijeru i vlastiti izraz, pomogao je oblikovati promjene koje sada jasno vidimo u politici, kulturi i javnom životu, promjene koje su otvorile vrata i Zohranu Mamdaniju. Muslimani ulaze u mainstream umjetnosti, filmova, muzike i komedije, ne skrivamo se, ne prilagođavamo se, nego postojimo i djelujemo kao vidljiv i aktivan dio kulture. I upravo ta vidljivost, ta samouvjerenost i kreativnost, stvaraju prostor u kojem ljudi poput Zohrana Mamdanija postaju mogući. U ovom tekstu sam pobrojala samo neke od umjetnika iz SAD-a, konkretno New Yorka, čiji rad najviše pratim, ali ih je svakako još mnogo.

Zohran Mamdani pojavio se kao novi vjesnik proljeća za muslimane Zapada. Ovim tekstom željela sam naglasiti važnost zajednice u oblikovanju javnog mnijenja. Iza Mamdanija stoji snažan kolektiv muslimana. Oni su mladi, talentovani i harizmatični umjetnici koji su mu, bio toga do kraja svjestan ili ne, pomogli da izgradi temelje svog uspjeha, podsjećajući nas da prava promjena počinje kada se prestanemo stidjeti svog identiteta i iskustva.

(IIN Preporod)